DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1972 str. 19 <-- 19 --> PDF |
Tla na dolomitu su plića od tala na vapnencu. Prema istom izvoru, dolomit je podložan jačem fizikalnom trošenju pa su reljefske forme u mnogome ublažene. Zbog toga ne dolazi do veće akumulacije čestica tla u udolinama i pukotinama, a to znači ni veće razlike u dubini tla. Zato se ta tla nalaze pretežno u stadiju rendžine čija dubina ovisi o tome da li dolaze na rastresenom dolomitnom grusu ili masivnoj stijeni. Na istraživanom području utvrđeno je da dubina na masivnoj stijeni iznosi svega desetak cm, dok je na dolomitnom grusu dubina A-horizonta 30—40 cm. U zaključku izlaganja ističemo da su analitičke vrijednosti za pojedina biljna hranjiva u tlu samo relativni pokazatelji. Zato će se na temelju dubine fiziološki aktivnog profila dobiti vjernija slika o opskrbljenosti istraživanih tala u fiziološki aktivnim hranjivima. Što je dubina veća, veća je masa tla, a prema tome i količina hranjiva koja stoje biljci na raspolaganju. ŠUMSKE ZAJEDNICE NA ISTRAŽIVANOM PODRUČJU Promatrajući s fitocenološkog gledišta, šume Samoborskog okoliša nalaze se u nižim i toplijim položajima u klimazonalnom području hrasta kitnjaka i običnog graba, a na višim i hladnijim položajima u arealu gorske šume bukve. Šume Samoborskog gorja izgubile su mnogo od svoga prvotnog sastava, naročito u blizini naselja gdje kroz vjekove trpe od paše, lišćarenja i jakog utjecaja antropo-zoogenih faktora. Veće ili manje ekološke razlike uvjetovale su odgovarajuću horizontalnu i visinsku rasprostranjenost tamošnjih šuma. Opći klimatski faktori nisu, međutim, uvijek u punoj mjeri izraženi, već se javljaju poremečenja, uvjetovana lokalnom klimom, različitošću terena, ekspozicijom i nagibom. Naročito se evidentno vidi utjecaj ekspozicije i nagiba u Samoborskoj gori gdje na prisojnim terenima na plitkom tlu dolazi šuma hrasta medunca i crnog graba (Alnoch park, Bučar park, i dr), a u vlažnim uvalama se javlja bukva (iznad parka Podolje, parka Hamor i dr.). Na području Samoborskog gorja stare bukove šume su najvećim dijelom posječene, tako da se danas još nalaze manje površine na Japetiću i Vel. Lomniku. Velika rascjepkanost šumskih površina i ispremiješanost s poljoprivrednim površinama i naseljima ispoljila se i na njihovu pretjeranom iskorišćavanju što je imalo za posljedicu njihovu degradaciju i potiskivanje. Uz slične makroklimatske i orografske prilike, razlike u petrografskom sastavu uvjetuju život različitih šumskih zajednica. Unutar područja rasprostranjenosti šume kitnjaka i običnog graba, na vapnencima i dolomitima javlja se izrazito bazifilna šuma hrasta mndunca i crnog graba, a na silikatnoj podlozi acidofilna šuma kitnjaka i kestena. Utjecaj podzemnih i poplavnih voda u nižim položajima samoborskog okoliša uvjetuje pojavljivanje šuma hrasta lužnjaka i zajednica prilagođenih tim osobitim prilikama. One su osobito izrazite u proljetnim mjesecima kada je šumsko tlo pokriveno vodom od poplava potoka ili od voda koje se nakon kiše zadržavaju na teškim nepropusnim tlima (parkovi Lug, Šmidhen i dr.). Sadašnje stanje šumskih zajednica u Samoborskom gorju jasno pokazuje da su tokom niza godina pretrpjele različite promjene. Već od pradavnih vremena samoborski okoliš je obilovao naseljima, a djelovanjem |