DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 1-2/1972 str. 8     <-- 8 -->        PDF

srednji minimum temperature najhladnijeg mjeseca iznosi —0,5°C, a srednji
maksimum temperature najtoplijeg mjeseca (kolovoz) iznosi 20,7°C


Srednja godišnja količina oborina za Bi s tra č iznosi 1165 mm, od
čega u vegetacijskom periodu padne 641 mm oborina, što je vrlo povoljno.
Mjeseci sa najviše oborina su svibanj (117 mm), lipanj (107 mm) i srpanj
(117 mm). Srednja godišnja količina oborina za Zagre b — Gri č iznosi
974 mm, od čega u vegetacijskom periodu padne 552 mm. Mjeseci s najviše
oborina su lipanj (115 mm) i srpanj (108 mm).


Srednja godišnja relativna vlaga zraka za B i s t r a c iznosi 83fl
0, a u
vegetacijskom periodu 79,7%. Srednja godišnja relativna vlaga zraka za
Zagre b — Gri č iznosi 72%, a u vegetacijskom periodu 67%.


U Bistrac u pada snijeg u razdoblju od XI — III mjeseca, a prosječno
se na tlu zadržava oko 20,7 dana. Na stanici Zagre b — Gri č zabilježeno
je padanje snijega obično od XI — III mjeseca, sa srednjim trajanjem
oko 25,9 dana.


KLIMADIJAGRAMI STANICA Slika 1
(Razdoblje 1958 -1967. god.)


ZAGREB-GRIČ (157) 116


(10) 974
mm
200


a) Stanica b) Nadmorska visina (m) c) Broj godina motrenja (period)


d) Srednja godišnja temperatura zraka (°C) e)Srednja godišnja količina


oborina (mm) f) Srednji minimum temperature zraka najhladnijeg


mjeseca g) Apsolutni minimum temperature h) Srednji maksimum


temperature najtoplijeg mjeseca i) Apsolutni maksimum temperature
j) Srednje kolebanje temperature k) Srednje mjesečne temperature


zraka 1)Srednje mjesečne količine oborina o)Vlažni (humidni) period


p) Mjeseci sa srednjim minimumom temperature ispod 0°C


r) Mjeseci s apsolutnim minimumom temperature zraka ispod 0°C




ŠUMARSKI LIST 1-2/1972 str. 9     <-- 9 -->        PDF

U Bistrac u je prema srednoj godišnjoj jačini prevladavajući južni
smjer vjetra (S 19,0%) uz koji se javlja i jugozapadni vjetar (S 14,5%) i
zapadni (W 12,5%). Na Medvednici , koja se navodi radi usporedbe, prevladava
sjeverno-istočni vjetar uvjetovan pružanjem gorskog masiva.


Srednji broj dana s jakim vjetrom u Bistrac u je manji nego u
Zagrebu, a naročito na Medvednici, što navodimo samo kao grubu usporedbu,
budući su niz i razdoblje motrenja različiti. Potrebno je naglasiti da bi
trebalo na pojedinim područjima gdje dolaze parkovi provesti mikroklimatološka
mjerenja i motrenja kroz dulji vremenski period, a tek onda bi se
mogao dobiti potpuni pregled prilika u pojedinim parkovima u Samoboru.
Ovu činjenicu treba uzeti u obzir kod izvođenja klimatografskih zaključaka
budući da na području općine Samobor postoje nizovi od 10 godina samo za
jednu stanicu.


Zbog uvida u općenite klimatske prilike u okolišu Samobora prilažu
se klimadijagrarni izrađeni u smislu H. Walter a (Dijagram 1). Podaci
obih stanica odnose se na razdoblje motrenja od 1958—1967. godine.


LITOLOŠKE I PEDOLOŠKE ZNAČAJKE PARKOVA SAMOBOR


Većina Samoborskih parkova nalaze se na blagim i valovitim pristrancima
koji su sastavni, u stvari rubni, dio podnožja Samoborskog gorja, a
manji dio navedenih parkova nalazi se na zaravnjenim položajima koji su
u geološkom smislu aluvijalne terase.


Rubni dio je ispresijecan vodotocima i jarugama, a vidljivi su znaci i
brazdaste erozije tla. Na takvu razvedenost u reljefu utjecao je svojim
radom i čovjek te je na taj način pored prirodnih sila uvjetovao specifičnu
pedogenezu i rasprostranjenost pojedinih tipova tala na istraživanom području.


Prema V. Kranjc u (1961—1964. g.) i priloženoj litološkoj karti (karta
2) vidi se da užu zonu, u kojoj se nalaze parkovi Samobora, izgrađuje nekoliko
različitih matičnih supstrata.


Ilovače, gline i šljunci pleistocena pokrivaju usko područje lijevo od
ceste Samobor — Bregana te rubno područje jugoistočno od Samobora.


Holocenske naplavine različitih šljunaka, pijeska, gline i mulja, stvorenih
u bližoj prošlosti kao i onih koje i danas donose potoci, nalazimo kako
unutar već spomenutog područja tako i u samom Samoboru, a suvislu zonu
čini usko područje koje se proteže od Samobora do Hamora.


S lijeve i desne strane holocenske zone šire područje izgrađuju dolomiti,
a mjestimično vapnenci i lapoviti vapnenci. Dolomiti su raspucani na površini,
drobljivi te se lome u oštrobridno kršje. Na više mjesta izmjenjuje se
s vapnenastim dolomitima ili dolomitnim vapnencima.


Unutar spomenutog područja zastupljeni su dolomiti koji se drobe u
vrlo sitnu drobinu i prašinu. To je tzv. dolomitni pijesak ili grus koji se
kao matični supstrat razlikuje od jedre stijene istog mineralnog sastava.
U vezi s ovom pojavom valja naglasiti da i unutar pleistocenske zone (ilovače,
gline i šljunci u izmjeni), u kojoj su s obzirom na matični supstrat odnosno
geološku podlogu rašireni tipovi tla pseudogleja, nalazimo mjestimično
vapnence ili dolomite, odnosno tla koja su karakteristična za te supstrate.




ŠUMARSKI LIST 1-2/1972 str. 10     <-- 10 -->        PDF

.iH´4i \v: " pr-«r—"*52z?r^x—-:i. \ \
Otok-:


Bobdvica


Hrastiha.


mtf&


Samobor


1km:


S:::+fe


Karta 2


L1TOL05KA KARTA OKOLIŠA SAMOBORA


(Prema V. Kranjcu)


VxVV




ŠUMARSKI LIST 1-2/1972 str. 11     <-- 11 -->        PDF

PARKOVI U SAMOBORU I OKOLICI Karta 1
(7) Mojmir (7) Park oko groblja @ Bučar
® Giznik © % k
n % © Bistroe
Q) Wagner 2) gZdskog muzeja ® Šmidhen
© Park oko dječjeg
vrtića W) Alnoch @ Lug
5) Pa via Videkovića @ Podolje @ Hamor
(?) Park oko izletišta starom dvorcu @ Gušić




ŠUMARSKI LIST 1-2/1972 str. 12     <-- 12 -->        PDF

VEGETACIJSKA PODRUČJA OKOLIŠA SAMOBuRA


r~. ,L Karla
(_) Oznake opisanih parkova


b, .. j Prirodna zona rasprostranjenosti šume


i—. - -1 lužnjaka (Genista elatae -Quercetum robon),
inci ostale lokalno uvjetovane zajednice
nizinskog područja.


Fj=j=pFj Prirodna zona rasprostranjenosti Šume


tüü J kitnjaka i običnoga graba (Querco-
Carpinetum croaticum), jncl lokalno
uvjetovane zajednice brdskog područja


SI. 1. — Picea excelsa var. viminalis Link. — Park »MOJMIR« na Gizniku


iftESfc -;L%?*


SI. 4. — Carpinus betulus f. pendula Kirchn. — »WAGNERGOV« park, Langova ul. 39.
SI. 5. — Park oko Trga Pavla Videkovića.




ŠUMARSKI LIST 1-2/1972 str. 32     <-- 32 -->        PDF

i3. Juniperus virginiana L., virginijska borovica, drvo istočnog dijela
Sjev. Amerike.


14. Juniperus virginiana glanca Carr., virginijska borovica listova plavkaste
boje.
Kritosj emenjače (Angiospermae):


15. Berberis thunbergii atropurpurea Chenault., žutika, tamnocrvenih
listova.
16. Tamnarix tetrandra Pali., tamarika, metlika, grm porijeklom iz istočnog
dijela Mediterana (Grčka i Mala Azija). ^
Groblje se ističe lijepim položajem na brijegu. Prije je bilo mnogo više
drveća, a naročito crnogorice, ali je s vremenom nestalo.


8. Park oko gimnazije u Samoboru
Gore spomenuti park (bivši sudski park) nalazi se na podnožju brda
Stražnika. Podigao ga je vrtlar Zistler oko 1883. godine. On je tamo i stanovao.
Godine 1946, u parku su posječene slijedeće vrste:


Sequoiadendron giganteum, Juniperus virginiana i Thuja vrste.


Od vrednijih vrsta u parku se nalaze slijedeće:


1. Chamaecypariš lawsoniana (Murr.) Pari., lavsonov pačempres, drvo
porijeklom iz Sjev. Amerike.
2. Berberis stenophylla Lindl., zimzelena žutika.
3. Platanus orientalis L., azijska platana.
4. Fagus silvatica var. atropunica West., bukva s lišćem zelenkastocrvene
do crvenkastocrvene boje. U parku se nalazi lijepa grupa od četiri stabla:
visine 22 m, opsega 190 cm; visine 26 m, opsega 252 cm; visine 25 m, opsega
230 cm; visine 22 m, opsega 236 cm.
5. Spiraea vanhouttei (Briot) Zab., suručica koja cvate bijelo u lipnju.
6. Prunus laurocarasus L., lovorvišnja, uvijek zimzeleni grm.
7. Chaenomeles japonica (Thunb.) Lindl., japanska dunja. Ukrasni poluzimzeleni
grm koji cvate prije listanja u ožujku i travnju.
8. Philadelphus coronarius L., obični pajasmin, listopadni grm porijeklom
iz jugoistočne Evrope i zapadne Azije.
9. Lonicera nitida
Wils., zimzeleni grm iz zapadne Kine.
9. Park oko gradskog muzeja Samobor
Zgrada gradskog muzeja Samobor bila je nekada dvorac Hinka pl. Franciscia,
a kasnije Ferde Livadica-Wiesnera. U toj zgradi ispjevao je Ferdo
Livadić poznatu hrvatsku pjesmu »Još Hrvatska ni propala«. Sadašnji park
oko zgrade gradskog muzeja izgrađen je 1951. godine prema projektu ing.
Adolfa Vajlera, tadašnjeg upravitelja šumarije Samobor.


U parku dolaze slijedeće vrste:


Golosjemenjače (Gymnospermae):


1. Pseudotsuga menziesii var. viridis Franco (Pseudotsuga taxifolia var.
virdis Aschers.), zelena duglazija porijeklom iz Sjev. Amerike. Stabla su
brzog rasta i vrlo otporna na niske temperature.


ŠUMARSKI LIST 1-2/1972 str. 33     <-- 33 -->        PDF

2. Picea pungens Englm., američka bodljikava smreka porijeklom iz
zapadnog dijela Sjev. Amerike. Boja iglica varira od zelenkaste do srebrnastoplave.
Ubraja se među najotpornije crnogorične vrste i dosta dobro podnosi
dim.
3. Pinus griffithii McClelland (P. excelsa Wall., P. wallichiana Jacks.),
himalajski borovac, porijeklom s južnih i zapadnih obronaka Himalaje. To
je vrsta koja dolazi vrlo rijetko po parkovima, a češće po kućnim vrtovima.
Osjetljiv je na jaku zimu.
4. Chamaecyparis lawsoniana (A. Murr.) Pari., lavnosov pačempres kalifornijsko
drvo.
5. Chamaecyparis lawsoniana var. glauca Beissn., plavi čempres vrlo dekorativnog
izgleda.
6. Juniperus sabina L. f. retinospora, planinska somina, igličava forma
dobivena vegetativnim razmnožavanjem.
7. Juniperus virginiana L., virginijska borovica, drvo iz istočnog dijela
Sjev. Amerike. U mladosti često stradava od mraza i niskih temperatura, ali
kasnije raste vrlo dobro i brzo.
Kritosjemenjače (Angiospermae):


8. Calycanthus floridus L., kalikant, listopadni grm porijeklom iz južnog
dijela Sjev. Amerike. Cvjetovi smeđecrveno tamne boje odlikuju se vrlo
ugodnim i jakim mirisom pod imenom »ananas«. Raširen je po parkovima,
uspijeva na dobrom i svježem tlu.
9. Berberis thunbergii atropurpurea Chenault., listopadni grm tamnocrvenih
listova.
10. Berberis Julianas Schneid., zimzeleni grm malo povinutih grančica,
porijeklom iz centralne Kine. Listovi su uski, eliptični do lancetasti 3—6 cm
dugi, bodljikavo napiljeni.
11. Platanus acerifolia Ait (Willd.), javorolisna platana. Smatra se križancem
između azijske i američke platane (P. orientalis L. i P. occidentalis L.).
Stablo je izvanredno otporno na niske temperature, na dim i čađu.
12. Paeonia suffruticosa Andr. (Paeonia arborea Bonn), drvenasti božur,
grm porijeklom iz sjeverozapadne Kine. Ima vrlo široke pojedinačne cvjetove
(10—20 cm), bijele, ružičaste ili crvene. Cvate u svibnju i lipnju.
13. Tamarix tetrandra Pali., tamarika, grm ili manje drvo do 5 m visine,
porijeklom iz jugoistočne Evrope i zapadne Azije.
14. Populus italica Moench (= pyramidalis Rosier, P. nigra var. pyramidalis
Spach, P. nigra var. italica Du Roi), jablan, drvo porijeklom iz Azije.
Zbog lijepog oblika, brzog rasta i velike visine dolazi vrlo često po parkovima.
15. Spiraea thunbergii Sieb, et Zucc. listopadni grm do 1,5 m visine iz
Japana i Kine. Cvjetovi su bijeli, 8 mm široki, skupljeni u štitaste cvatove.
16. Spiraea bumalda Burvenich je križanac između S. japonica i albiflora.
Cvjetovi su ružičasti u širokim paštitastim cvatovima, vrlo dekorativni.
17. Prunus laurecerasus L., lovorvišnja, uvijek zimzeleni grm, ili manje
drvo do 6 m, od prirode dolazi na Kavkazu, Zakavkazju, Iranu, Maloj Aziji
i Bugarskoj.


ŠUMARSKI LIST 1-2/1972 str. 31     <-- 31 -->        PDF

10. Kerria japonica pleniflora Witte. (K. j . f. floreplena DC), kerija, listopadni
grm iz centralne i zapadne Kine, cvjetovi žuti s mnogo latica te vrlo
dekorativni.
11. Prunus cerasifera atropurpurea Jacq. (P. pissardii Carr., P. c. var.
pissardii Bailey.), drvo svjetlocrvenih listova .
12. Malus purpurea Rehd. (Malus floribunda purpurea Barbier). Ukrasna
jabuka žarkocrvenih listova, vrlo dekorativna.
13. Chaenomales japonica (Thunb.) Lindl., japanska dunja. Ukrasni poluzimzeleni
grm koji cvate prije listanja u ožujku i travnju.
14. Philadelphus coronarius L., obični pajasmin, listopadni grm porijeklom
iz jugoistočne Evrope i zapadne Azije.
15. Wisteria sinensis (Sims) Sweet, glicinija, povijuša porijeklom iz
Kine.
16. Parthenocissus quinquefolia (L.) Planch., peterolističava lozica penjačica
iz istočnoga i centralnog dijela Sjev. Amerike.
17. Forsythia suspensa (Tunb.) Vahl, kineska forsitija, grm porijeklom
iz Kine. Cvate rano u proljeće prije listanja, zelenožutim cvjetovima.
18. Diervilla florida Sieb, et Zucc. (Weigelia florida A. DC), grm iz centralne
Kine i Koreje.
7. Park na groblju Samobor
Park na samoborskom groblju nalazi se na sjeveroistočnoj strani ispod
Anin-dola ,a podignut je u 2. polovici XIX stoljeća (1884. god.) za vrijeme
načelnika Ljudevita Šmidhena. Tamo se nalaze slijedeće vrste:


Golosjemenjače (Gvmnospermae):


1. Chamaecypariš lawsoniana (Murr.) Pari., lavsonov pačempres, kalifornijsko
drvo.
2. Chamaecyparis lawsoniana var. glauca Beissn., plavi pačempres.
3. Chamaecyparis pisifera Endl., pjegavi pačempres, drvo porijeklom
iz Japana.
4. Chamaecyparis pisifera var. squarrosa Beissn., pačempres, gusti grm
nepravilnih grana.
5. Thujopsis dolabrata Sieb, et Zucc, hiba. Manje drvo, porijeklom iz
srednjeg dijela Japana. Uspijeva u područjima s većom vlagom u zraku, na
zaklonjenim i zasjenjenim mjestima.
6. Thuja oceidentalis L., obična američka tuja.
7. Thuja oceidentalis fastigiata (Th. acc. stricta Oud.), američka tuja
uskoga, piramidnog oblika.
8. Thuja oceidentalis pyramidalis compacta (Th. occ. compacta Carr. =
Th. occ. fastigiata Hort.), američka tuja široko piramidalnog oblika.
9. Thuja oceidentalis Ellwangeriana aurea L. Späth, zlatnožuta tuja.
10. Thuja orientalis L. (Biota orientalis Endl.), obična azijska tuja.
11. Thuja plicata D. Don (Thuja gigantea Nutt.), golema tuja porijeklom
iz zapadnog dijela Sjeverne Amerike.
12. Juniperus communis stricta (J. comm. hibernica Lodd.), obična igličava
borovica piramidalnog rasta.


ŠUMARSKI LIST 1-2/1972 str. 30     <-- 30 -->        PDF

26. Fraxinus americana L. (Fr. alba Marsh.), američki bijeli jasen, raste
u istočnim predjelima Sjev. Amerike. U jesen ima lišće žuto ili crveno, vrlo
dekorativno.
27. Forsythia suspenso. (Thunb.) Vahl, kineska forsitija, obična ili viseća
forsitija, grm porijeklom iz Kine. Cvate rano u proljeće, prije listanja,
zlatnožutim cvjetovima.
28. Ligustrum ovalifolium Hassk., japanska malolisna kalina, listopadni
ili poluzimzeleni grm porijeklom iz Japana, osjetljiv na niske temperature.
U parku Pavla Videkovića dolazi kao živica.
29. Symphoricarpos orbiculatus Moench (S. vulgaris Michx.), crvenoplodni
biserak, crveni biserak, koraljni biserak. To je listopadni grm, porijeklom
iz Sjev. Amerike. Plodovi su mu grimiznocrveni i vrlo dekorativni.
30. Lonicera tatarica L., grm iz južne Rusije do Altaja i Turkestana. Listovi
su odozgo tamnozeleni, a odozdo svijetlo do plavozeleni, vrlo dekorativni.
31. Lonicera nitida, Wils., zimzeleni grm iz zapadne Kine.
6. Park oko »Izletišta starom dvorcu«
Park oko »Izletišta starom dvorcu«, bivša kurija zidanica, nalazi se u
Taborovcu br. 3. Prvi vlasnik parka bio je austrijski grof Ernest Montecuccoli
koji bijaše ujedno i vlasnik starog grada Samobora. Poslije njega bili su
vlasnici Tarabochi, Borić Darinka, a današnji vlasnik je Radošević Stanko.
Park je osnovan u početku XIX stoljeća. Ondje se nalaze slijedeće vrste:


Golosjemenjače (Gymnospermae):


1. Picea pungens var. argentea Beissn., bodljikava smreka srebrnastobijelih
iglica. Postoje dva dosta loša stabla visine 5 metara.
2. Pinus strobus L., američki borovac, vajmutovac, porijeklom iz sjeveroistočnog
dijela Sjev. Amerike.
3. Cryptomeria japonica D. Don., japanska kriptomjerija, istočnoazijsko
drvo. U parku se nalazi jedno stablo visine 14 m, opsega 132 cm. Daje
plodove i sjeme.
4. Chamaecyparis pisifera Endl., pjegavi pačempres porijeklom iz Japana.
Grupa od četiri stabla nalazi se ispod crkve sv. Mihalja.
5. Chamaecyparis pisiferea var. squarrosa Beissn., pjegavi pačempres.
6. Thuja plicata D. Don (Thuja gigantea Nutt.), golema tuja porijeklom
iz zapadnog dijela Sjeverne Amerike.
7. Juniperus sabina f. retinospera, planinska somina, dobivena vegetativnim
putem iz neplodnih grana. Ima igličave listove, a ne Ijuskave kao prava
planinska somina.
Kritosjemenjače (Angiospermae):


8. Mahonia aquifolium (Pursh) Nutt., mahonija, oštrolisna mahonija,
ukrasni grm iz Sjev. Amerike. Veoma je otporna vrsta, naročito pogodna za
sjenovita mjesta.
9. Fagus silvatica var. atropunicea West., bukva s lišćem zelenkastocrvene
boje. U parku se nalazi jedan od najljepših primjeraka u Samoboru, visine
27 m, opsega 310 cm. Drvo rađa vrlo dobro plodovima.


ŠUMARSKI LIST 1-2/1972 str. 29     <-- 29 -->        PDF

8. Mahonia aquifolium (Pursh) Nutt., mahonija, oštrolisna mahonija,
ukrasni grm iz Sjev. Amerike. Vrlo je otporan na niske temperature i dobro
podnosi obrezivanje, a naročito je pogodan za sjenovita mjesta.
9. Morns alba f. pandula Dipp., bijeli dud, forma s visećim granama.
10. Paeonia suffruticosa Andr. (Paeonia arborca Bonn), drvenasta božur,
grm porijeklom iz sjeverne i zapadne Kine. Cvjetove ima vrlo široke (10—-20
cm), a cvate u svibnju i lipnju, bijelo, ružičasto ili crveno.
11. Tamarix tetrandra Pali., tamarika, grm ili manje drvo do 5 m visine
iz jugoistočne Evrope i zapadne Azije.
12. Populus italica Moench. (= pyramidalis Rosier, P. nigra var. pyramidalis
Spach, P. nigra var. italica Du Roi), jablan, muško stablo, kultivar uske
krošnje, drvo Azije.
13. Spiraea vanhouttei (Briot) Zab., suručica koja je nastala križanjem
S. cantoniensis sa S. trilobata. Cvate bijelo u lipnju, u gustim štitićima.
14. Spiraea bumalda Burvenich, suručica (Spiraea japonica x albiflora)
je križanac između S. japonica L. i S. albiflora. Cvjetovi su ružičasti u širokim
paštitastim cvatovima te vrlo dekorativni.
15. Prunus laurocerasus L. (Padus Mill., Laurocerosus officinalis Roem.),
lovorvišnja, uvijek zimzeleni grm koji prirodno dolazi na Kavkazu, Zakavkazju,
Iranu, Maloj Aziji i Bugarskoj.
16. Chaenomeles japonica (Thunb.) Lindl. (Pirus j . Thunb., P. maueli
Mast., Cydonia Maulei T., Moore, C. maulei Schneid.), japanska dunja. Ukrasni
poluzimzeleni grm iz Kine i Japana. Cvate prije listanja u ožujku i travnju,
ali za obilnu cvatnju traži sunčane položaje.
17. Philadelphus coronarius L., obični pajasmin porijeklom iz jugoistočne
Evrope i zapadne Azije (Kavkaz). Bijeli cvjetovi cvatu u svibnju i lipnju.
18. Deutzia scabra Thunb. (D. crenata Sieb, et Zucc), deucija, listopadni
grm porijeklom iz Japana i Kine. Cvjeta od svibnja do srpnja u bijelim ili
ružičastim metlicama.
19. Robinia pseudoaccacia var. umbraculifera DC, bagrem cijepljeni kojega
grane formiraju gustu okruglastu krošnju. Rijetko cvate.
20. Hippophae rhomnoides L., vučji trn, listopadno manje stablo.
21. Acer negundo L., negundovac, pajavac, jasenolisni javor, drvo iz SAD,
Kanade i Meksika. Može rasti na jako vlažnim i mokrim zemljištima, ali
traži dosta svijetla, a pomalo je osjetljiv na mraz.
22. Aesculus hippocastanum L., obični divlji kesten.
23. Cornus florida L. (Cynoxylum floridum Raf.), cvjetni drijen, grm ili
manje drvo do 5 m visine, porijeklom iz srednje-istočnog dijela Sjev. Amerike.
Dobro uspijeva u toplijim područjima na svježim zemljištima, na svjetlosti
ili u poslusjeni.
24. Euvonymus japonicus Thumb. (Evonymus japonicus L.), japanska
kurika, zimzeleni grm iz južnog dijela Japana, Koreje i Kine. Vrlo često se
smrzava kod niskih temperatura, a traži dosta svjetlosti. Često ga napada
pepelnica (Oidium euonymi japonicae).
25. Catalpa bignonioides Walt. (C. Catalpa Karst.), C. syringaefolia Sims,
C. cordifolia Moench), obična katalpa, drvo iz jugoistočnog dijela Sjev.
Amerike.


ŠUMARSKI LIST 1-2/1972 str. 28     <-- 28 -->        PDF

13. Acer negundo L., (Negundo fraximfolium Nutt., N. aceroides Moench),
negundovac, pajavac, jasenolisni javor, drvo iz SAD, Kanade i Meksika. Može
rasti na jako vlažnim i mokrim zemljištima, ali traži dosta svijetla; malo
je osjetljiv na mraz. Nekada se mnogo sadio po parkovima, a danas sve
rjeđe.
14. Acer saceharinum L. (A. dasycarpum Ehrh.), srebrenolisni javor, drvo
istočnog i centralnog dijela Sjev. Amerike. Kao dekorativna vrsta vrlo je
rasprostranjen po parkovima i drvoredima. Raste vrlo brzo i otporan je na
mraz. Cvjetovi su vrlo upadljivi i dekorativni, crvene boje, a listovi odozdo
plavkastobijeli.
15. Cornus alba L., ukrasni svib, grm porijeklom iz Sibirije, Mandžurije
i Sjeverne Koreje.
16. Catalpa bignonioides Walt., obična katalpa, drvo iz jugoistočnog dijela
Sjev. Amerike. Vrlo često dolazi u parkovima, a pokazala se prilično otpornom
prema ekstremnim temperaturama.
17. Fraxinus americana L., — američki bijeli jasen.
18. Symphoricarpus albus Blake (S. racemosus Michx.), biserak, grozdasti
biserak, bjeloplodni biserak, sjeverno-američki grm do 2 m visine. Plodovi
su bijeli poput bisera u grozdovima (recemosus) te vrlo dekorativni.
19. Symphoricarpus orbiculatus Moench. (S. vulgaris Micx., S. giraldiHesse, Symphoria glomerata Pursh), crveni biserak, grm iz Sjev. Amerike
vrlo dekorativnih plodova.
20. Lonicera tatrica L., listopadni grm iz južne Rusije do Altaja i Turkestana.
Raste obično po dolinama rijeka, ali dobro podnosi i suha zemljišta.
21. Diervilla florida Sieb, et Zucc. (Weigelia f. Sieb, et Zucc. W. rosea
Lindl.), ružičasta vajgelija, listopadni grm iz centralne Kine i Koreje.
i


5. Park na Trgu Pavla Videkovića
Park na Trgu Pavla Videkovića nalazi se oko Doma kulture u Samoboru.
Izgrađen je 1951. god. prema projektu ing. Adolfa Vajlera, tadašnjeg upravitelja
šumarije Samobor.


Tamo se nalaze slijedeće vrste:


Golosjemenjače (Gymnospermae):


1. Chamaecy pariš lawsoniana (Murr.) Pari., lavsonov pačempres, kalif orni
jsko drvo.
2. Juniperus sabina f. retinospora, planinska somina, igličava forma,
dobivena vegetativnim razmnožavanjem.
3. Juniperus ehinesis pfitzeriana Späth, borovica širokoga piramidalnog
oblika, ljuskavih listova.
4. Taxus baceata strieta Lawson. (var. fastigiata Loud. var. fastigiataLoud. var. hibernica Loud.), irska tisa; stupolika tisa.
Kritosjemenjače (Angiospermae):


5. Berberis thunbergii atropurpurea Chenault., grm tamnocrvenih listova.
6. Berberis aggregata Scheid., listopadni grm jako povinutih grančica.
7. Berberis stenophylla Lindl., zimzeleni grm visećih povinutih grančica.
24




ŠUMARSKI LIST 1-2/1972 str. 27     <-- 27 -->        PDF

34. Symphoricarpos orbicülata Moench (S. vulgaris Michx., S. giraldii
Hesse, Symphoria glomerata Pursh), crveni biserak, grm iz Sjev. Amerike;
vrlo dekorativnih plodova.
35. Paulownia tomentosa (Thunb.) Steud. (P. imperialis Sieb, et Zucc),
paulovnija, drvo porijeklom iz Kine, visine 10,5 m i opsega 135 cm (1963:
opseg je bio 121 cm).
4. Park oko dječjeg vrtića Samobor
Park oko dječjeg vrtića u Samoboru nalazi se između potoka Gradne
i Ulice Zvonimira Mahovića. Taj park je osnovao u drugoj polovici XIX stoljeća
grof Magdalenić. Sada se ondje nalaze ove vrste: od crnogoričnih dolaze
samo male grupice obične smreke (Picea excelsa Lk.) — koje nisu baš naročito
vitalne.


Kritosjemenjače (Angiospermae):


Bjelogorično drveće i grmlje zastupljeno je slijedećim vrstama:


1. Platanus acerifolia Ait. (Willd.), javorolisna platana.
2. Celtis occidentalis L., obični američki koprivić, crveni koprivić. U
parku se nalazi sedam stabala, i to četiri veća koja daju plodove te tri manja
koja ne nose plodove.
3. Populus candicana Ait. (P. balsamifera L. var. candicana Gray, P.
ontariensis Desf.), ontarijska topola. Listovi su vrlo krupni (12—16 cm) i u
mladosti mirisavi.
4. Rosa Hugonis Hemsl., ruža porijeklom iz centralne Kine.
5. Physocarpus opulifolius (L.) Maxim. (Spiraea opuHfolia L.), fizokarp,
sjevernoamerički grm. Cvate bijelo u lipnju i srpnju.
6. Prunus serotina Ehrh., kasna sremza, drvo porijeklom iz Sjev. Amerike.
7. Philadelphus coronarius L., obični pajasmin, grm do 3 m iz jugoistočne
Evrope i zapadne Azije (Kavkaz). Cvjetovi široki do 3 cm, bijeli, jakog mirisa,
cvate u svibnju i lipnju.
8. Deutzia scabra Thunb. (D. crenata Sieb, et Zucc), hrapava deuciia.
grm iz Japana i Kine. U parku se nalazi mala grupica. Cvjetovi su bijeli,
široki 1,5—2 cm s uskim metlicama, vrlo dekorativni. Cvate u svibnju i
lipnju.
9. Cladrastis lutea (Michx.) K. Koch. (C. tinctoria Raf., Virgilia L., Michx.),
žuto drvo, porijeklom iz Sjev. Amerike. Cvjeta tokom lipnja u bijelim visećim
i mirisnim grozdovima.
10. Robinia pseudoacacia L., obični bagrem, drvo iz Sjev. Amerike. Cvjetovi
su bijeli u obliku dugih grozdova. Cvate od polovice svibnja do lipnja.
11. Caragana arborescens ham., karagana ili sibirska karagana. Grm
porijeklom iz istočne Azije, Sibirije i Mandžurije. Vrlo je otporna prema
suši i mrazu. Cvate u svibnju žutim pojedinačnim ili grupiranim cvjetovima
koji su vrlo dekorativni.
12. Ailanthus altissima (Mill.) Swingle (A. glandulosa Desf.), obični pajasen,
kiselo drvo, porijeklom iz sušnih krajeva Kine i Koreje. Heliofilan je i
otporan prema vjetru, dimu, prašini i plinovima. Lako podnosi visoke temperature
i dugotrajne suše.
23




ŠUMARSKI LIST 1-2/1972 str. 26     <-- 26 -->        PDF

23 m i opsega 150 cm, a drugi 21 m visok i 173 cm opsega). U godini 1963. i
1967. stabla su dobro rodila sjemenom. U godini 1968. su obilno evala i rodila
sjemenom.


15. Platanus acerifolia Ait. (Willd.), javorolisna platana. Stablo u parku
je visine 25 m i opsega 212 cm.
16. Ulmus glabra var. lutescens (Späth) Rehd., gorski brijest, panaširanih
listova. Jedno je stablo visoko 25,5 m i opsega 178 cm, a drugo 24,5 m visoko
s opsegom od 89 cm (1963: opseg prvog stabla je bio 170 cm, a drugog 84 cm).
17. Morus alba var. pendula Dipp., bijeli dud, visećih grana.
18. Malura pomifera (Raj.) Schneid. (Madura aurantica Nutt.), maklura,
drvo porijeklom iz jugoistočnog dijela Sjev. Amerike, visine 20,5 m opsega
241 cm (1963: opsega je bio 235 cm). Ne podnosi niske temperature, dobro
podnosi obrezivanje i kresanje.
19. Fagus silvatica var. atropunicea West., visine 24 m, opsega 257 cm,
bukva s lišćem zelenkastocrvene do crvenkastocrvene boje.
20. Quercus bivolor Willd., hrast iz istočnog dijela Sjev. Amerike. Stablo
je visoko 19 m, opseg debla 195 cm.
21. Carpinus betulus f. pendula Kirchn., obični grab visećih grana, visina
mu je 12,5 m i opseg 179 cm.
22. Alnus cordata Desf., sicilska joha drvo porijeklom iz južne Italije
i Korzike. Ovdje u Wagnerovu parku dobro raste i normalno rodi plodovima.
Stablo je visoko 15,5 m te opsega 156 cm.
23. Paeonia suffruticosa Andr. (Paeonia arborea Donn), drvenasti božur,
kineski grm, vrlo dobro raste i cvate.
24. Physocarpus opulifolius (L.) Maxim. [Spiraea opuHfolia L., Nellia
O. Brew, et Wats., Opulaster o. (L.) (Ktze)]; fizokrap sjeverno-američki grm.
Cvate u lipnju i srpnju bijelim cvjetovima.
25. Crataegus oxycantha var. rosea Willd., cvate ružičastim cvjetovima.
26. Deutzia scabra Thunb. (D. crenata Sieb, et Zucc), deucija, porijeklom
iz zapadne Azije. U parku raste skupina grmova.
27. Sophora japonica L. (Stypholobium japonicum Schoil.), japanska so-
fora, drvo iz istočne Azije, Kine i Koreje; ovdje, u Wagnerovu parku, stablo
je visoko 21,5 m, a opsegom debla od 246 cm.
28. Caragana arborescens Lam., karagana ili sibirska karagana, grm porijeklom
iz istočne Azije, Sibirije i Mandžurije.
29. Wisteria sinensis (Sims) Sweet (W. chinensis DC, Kraunhia sinensis
Mak., Glycine s. Sims.), kineska glicinija, povijuša, porijeklom iz Kine. U
Wagnerovu vrtu penje se uz kuću, a opseg debla iznosi 22 cm; cvjetovi su
modroljubičasti, cvjeta od svibnja do lipnja.
30. Gleditsia triscanthos var. inermis Willd. (G. t. var laevis K. Koch.),
gledičija bez trnova.
31. Gymnocladus diocus. K. Koch. (G. canadensis Lam.), gimnoklad, drvo
iz istočnog dijela Sjev. Amerike i Kanade. Stablo u parku je visine 23,5 m i
opsega 220 cm (1963: opseg je bio 212 cm) te ne nosi plodove.
32. Cercis siliquastrum L., judino drvo, porijeklom iz južne Evrope i
zapadne Azije.
33. Catalpa bignonioides Walt. (C. Catalpa Karst., C. syringaefolia Sims,
C. cordifolia Moench), obična katalpa, drvo iz jugoistočnog dijela Sjev. Amerike.
Primjerak u parku je visine 13,5 m i opsega 235 cm.
22




ŠUMARSKI LIST 1-2/1972 str. 25     <-- 25 -->        PDF

23. Forsythia suspensa (Thunb.) Vahl, kineska forsitija, obična ili viseća
forsitija, grm porijeklom iz Kine. Cvate u travnju prije listanja, a grane su
pokrivene zlatnožutim cvjetovima koji su vrlo dekorativni.
3. WAGNEROV park
Park se nalazi u Langovoj ulici 39 (nekadašnji Eh. Albrecht-Platz 27.
August 1861) u neposrednoj blizini glavnog trga (tj. Trga kralja Tomislava),
vlasništvo je Zorice Wagner te Eme Bilo-Kapič. Osnovan je 1878. godine na
površini od 0,6 ha kao pejsažni perivoj. Sada se u parku nalaze ove vrste:


Golosjemenjače (Gymnospermae):


1. Ginkgo biloba L. ginko, istočno-azijsko drvo. U parku dolazi stablo
visine 23,5 m i opsega 179 cm (1963). To je stablo muški primjerak, vrlo
lijepog habitusa, zdravo i vitalno.
2. Abies concolor Engelm., američka dugoigličava jela, koloradska jela,
vrlo lijepog uzrasta, ali veoma rijetka po parkovima, visina je 21 m, a opseg
106 cm (1963: 20 m i 104 cm). Stablo ne fruktificira.
3. Pseudotsuga menziesii var. viridis Franco, zelena duglazija, porijeklom
iz Sjev. Amerike.
4. Tsuga canadensis (L.) Carr., kanadska cuga, u parkovima dolazi vrlo
rijetko, ovdje je visine 14 m, a opsega 109 cm i raste u vrlo gustom sklopu.
Daje plodove, no sjeme je vrlo slabe klijavosti.
5. Cedrus libani Loud., libanonski cedar, visine 13,5 m, a opsega 115 cm
(1963: opseg 106 cm). Na dnu debla kora mu se suši.
6. Sequoiadendron giganteum (Lindl.) Buchh. (Sequoia gigantea Decne).
golemi mamutovac, golema sekvoja, ovdje je visoka 35,5 m i opsega 500 cm.
(1963: 35 m i 473 cm). Vrh joj je stradao od kasnih mrazeva pa joj je stoga
visinski prirast bio slab.
7. Thujopsis dolabrata Sieb, ea Zucc, hiba. U parku postoji malen primjerak,
naknadno zasađen.
8. Ch.am.aecypariš lawsoniana (Murr.) Pari. lavsonov pačempres, kalifornijsko
drvo. U parku se nalazi grupica od 5 stabala.
9. Thuja orientalis L. Biota orientalis Endl.), obična azijska tuja.
10. Thuja occidentalis L., obična američka tuja. Sjeveroistočno od zgrade
u parku nalazi se grupica od 7 stabala.
11. Thuja plicata Lamb. (Thuja gigantea Nutt.), golema tuja, porijeklom
iz zapadnog dijela Amerike. Drvo u parku je visoko 23,5 m, a opseg 185 i
280 cm jer ima dvostruku rašlju (1963: visina je bila 22,5 m, a opseg 180
i 266 cm). Stablo je vitalno i normalno rađa plodom.
12. Junipers virginiana L., virginijanska borovica, drvo iz istočnog dijela
Sjeverne Amerike.
13. Taxus baccata
var. fastigiata Standisch., stupolika tisa, raste uz zgradu
u
parku.
Kritosjemenjače (Angiospermae):


14. Liriodendron tulipifera L., američki tulipanovac, drvo porijeklom
iz Sjev. Amerike. U parku se nalaze dva lijepa primjerka. Jedan je visok
23,5 m opsega 156 cm, a drugi 22 m opsega 175 cm (1963: prvi je bio visok


ŠUMARSKI LIST 1-2/1972 str. 24     <-- 24 -->        PDF

(Dimenzije u 1963: visina 14 m, opseg 110 cm). Drugi po veličini je 15 m
visine, 124 cm opsega (u 1963: visina 12 m, opseg 96 cm), a treći primjerak
se suši.


5. Pinus strobus L., američki borovac, vajmutovac, vajmutov borovac.
Drvo iz istočnog dijela Sjev. Amerike. Postoji grupica od 5 stabala, visina
16—22 m.
6. Sequoiadendron giganteum (Lindl.) Buchh. (Sequoia gigantea Decne.),
mamutovac visine 8 m, a opsega 116 cm (1963. g.: visina 8 m, a opseg 104 cm).
Godine 1962/63. stablo se smrzlo, ali se oporavlja i sada dobro izgleda.
7. Cryptomeria japonica D. Don, japanska kriptomerija. Postoji jedno
stablo visine 13,5 m i opsega 64 cm.
8. Chamaecyparis lawsoniana (A. Murr.) Pari, lavsonov pačempres, kalifornijsko
drvo.
9. Chamaecyparis lawsoniana aluniii (Ch. lawsoniana glauca) (Iacq.)
Beissm., plavi pačempres.
10. Thuja orientalis L. (Biota orientalis (L.) Endl.), obična azijska tuja.
11. Thuja occidentalis L., obična američka tuja. U parku oko dvorca »Giznik
« nalazi se lijepa grupica od 5 stabala. Najveće je 20 m visoko i opsega
187 cm.
12. Juniperus sabina L. f. retinospora, planinska borovica s bodljikavim
grančicama.
13. Juniperus virginiana L., virginijanska borovica, drvo iz istočnog dijela
Sjev. Amerike. Mala grupica od 4 stabla visine 6—8 m pokazuje slabu vitalnost.
Kritosjemenjače (Angiospermae):


14. Platanus acerifolia Ait. (Willd.), javorolisna platana. U parku dolazi
mala grupica od 6 stabala visine 18—24 m.
15. Magnolia Uliflora nigra Nichols. (Rehd) (M. soulagiana var. nigraNichols.), magnolija, porijeklom iz Japana.
16. Fagus silvatica var. atropunicea West. (Fagus silvatica var. atropurpurea
Kirchn.), bukva crvenkastih listova. Postoji jedno vrlo lijepo stablo
visine 25 m, opsega 283 cm i promjera krošnje oko 20 m. u 1968. g. dobro je
evala te ima mnogo plodova.
17. Betula nigra L., riječna breza, porijeklom iz Sjev. Amerike i Kanade.
18. Philadelphus coronarius L., obični pajasmin, grm jugoistočne Evrope
i zapadne Azije.
19. Deutzia gracilis Sieb, et Zucc, vitka deucija, grm do 2,5 m iz zapadne
Kine i Japana; cvjeta od svibnja do lipnja u bijelouspravnim metlicama.
20. Elaeagnus commutate Bernh. (E. argentea Pursh), srebrnasta dafina,
grm porijeklom iz Sjev. Amerike. Dolaze grupice od po šest grmova; cvjeta
od svibnja do srpnja.
21. Acer negundo L. (Negundo fraxinifolium Nutt., N. aceroides Moench),
negundovac (pajavac), jasenolisni javor, drvo iz SAD, Kanade i Meksika.
Primjerak u parku visok je 16,5 m, a opseg 373 cm te promjera krošnje
oko 10 m.
22. Parthenocissus tricuspidata (Bieb. et Zucc.) Planch. (Ampelopsis t.
Sieb, et Zucc, A. Veitchii robusta Hort., A. Hogii Hort., A. japonica Hort.
Vitis ineostans Mig.), trošiljkasta lozica, penjačica vitičarka iz Japana i centralne
Kine. Lijepo se penje po zidovima dvorca.


ŠUMARSKI LIST 1-2/1972 str. 23     <-- 23 -->        PDF

21. Philadelphus coronarius L., obični pajasmin, grm do 3 m visine iz
jugoistočne Evrope i zapadne Azije (Kavkaz). Cvijetovi široki (do 3 cm), bijeli,
jakog mirisa. Cvate u svibnju i lipnju.
22. Deutzia scabra Thunb. (D. crenata Sieb, et Zucc), deucija, hrapava
deucija: grm do 2,5 m visine iz Japana i Kine; cvjeta od svibnja do srpnja u
bijelim ili ružičastim uspravnim metlicama.
23. Chaenomeles japonica (Thunb.) Lindl. (Pirus j . Thunb. p. maulei
Mast., Cydonia maulei T. Moore, C. maulei Scheid), japanska dunja. Raste
na različitim tlima, ali za obilnu cvatnju traži sunčane položaje.
24. Hydrangea macrophylla DC. (H. opuloides K. Koch., H. hortensis
S., H. Hortensia Dc), hortenzija, grm iz Japana. Cvjetovi su blijedoružičasti
ili plavkasti, u gustim okruglastim gronjama.
25. Gleditsia triacanthos var. inermis "Willd. (G. t. var. laevis K. Koch),
gledičija. Trnova ima malo ili ih uopće nema. Stablo u parku je visine 22 m
i opsega 124 cm.
26. Citrus trifoliata L., divlji limun, porijeklom iz Eritreja. U parku
»Mojmir« cvate i daje male plodove, ali često se smrzava od kasnih mrazeva.
27. Acer pseudoplatanus leopoldi Lem., gorski javor, forma s bijeložutim
do žutim točkicama po listovima.
28. Acer platanoides laciniatum — javor mlječ; listovi s duboko izrezanim
režnjevima, lapovi dugački i usiljeno nazubljeni.
29. Parthenocissus quinquefolia (L.) Planch. (Vitis q. Lam., V. hederacea
Ehrh., Ampelopsis q. Minchx., A. virginiana Hort.), peterolističava lozica, penjačica
iz istočnog i centralnog dijela Sjev. Amerike.
30. Symphoricarpus albus (L.) Blake (S. racemosus Michx.), biserak,
grozdasti biserak, bijeloplodni biserak, grm iz zapadnog dijela Sjev. Amerike.
Plodovi su vrlo dekorativni i vise u grozdovima (racemosus): bijeli poput
bisera.
2. park »GIZNIK«
Posljednjih godina XVIII stoljeća plemić Ferenc Tistapakati kupio je
od Samoborca Janka Ćačkovića imanje »Giznik« i oko njega uredio park.
Današnji vlasnik parka je dr Vladimir Reiser. U parku se nalaze ove vrste
drveća i grmlja:


Golosjemenjače {Gymnospermae):


1. Pseudotsuga menziesii var. viridis Franco, zelena duglazija, porijeklom
iz Sjev. Amerike. Godine 1962/63. jako su promrzle i sada se oporavljaju,
ali slabo rastu. Njihova visina iznosi 20—23 m, a opseg 108, 134 i 136 cm.
2. Picea excelsa var. viminalis Link. Postoji vrlo lijepa skupina dobre
vitalnosti.
3. Picea pungens var. argenta Beissn., američka bodljikava smreka srebrnastobijelih
iglica. Jedno stablo je visine 11 m s opsegom 58 cm, a drugo
9,5 m visine i 59 cm opsega.
4. Cedrus libani Loud., libanonski cedar, porijeklom iz Sjev. Afrike. U
parku se nalaze tri primjerka. Najveći je visine 21 m, a opsega 137 cm.


ŠUMARSKI LIST 1-2/1972 str. 22     <-- 22 -->        PDF

8. Chamaecyparis lawsoniana (Mur.) Pari, lavsonov pačempres, kalifornijsko
drvo; deblo ima dvostruku rašlju u visini 84 cm od zemlje. Istočna
rašlja je 19,5 m duga, opsega 126 cm (1963: 18 m i 124 cm), a zapadna rašlja
je dužine 18 m te opsega 105 cm (1963: 16,5 m i 104 cm). Deblo je 1963. godine
vrlo dobro rodilo sjemenom (češerićima).
9. Chamaecyparis obtusa (Sieb, et Zucc.) Enal., hinoki pačempres, tupoljuskavi
pačempres. Drvo je porijeklom iz Japana gdje dolazi na dobrim
tlima i sunčanim položajima. Stablo u parku je visine 26,5 m i opsega 200 cm
(1963: 27 m i 196 cm).
10. Thuja orientalis L. (Biota orientalis EndL), obična azijska tuja. Visina
stabla je 12 m, a opseg 98 cm. Na žalost, uslijed jakog vjetra i slabog korijenova
sistema, nagnula se na stablo jele A. pinsapo pa će je trebati ukloniti
kako ne bi trajno ugrožavala ovu posljednju.
11. Juniperus virginiana L., virginijanska borovica, viriginijanska somina,
drvo iz istočnog dijela Sjeverne Amerike. U mladosti često stradava od mraza
i niskih temperatura, ali kasnije raste vrlo dobro i brzo. Drvo je u parku
visoko 18,5 m, a opsega 164,5 cm (1963: 18 m i 193 cm).
Kritosjemenjače (Angiospermae):


12. Liriodendron tulipifera L., američki tulipanovac. Drvo porijeklom iz
Sjeverne Amerike. Stablo u parku je rašljasto, visine 18 m i opsega 115 cm
(1963: opseg 107 cm). Godine 1965. bio je oštećen jedan vrh, a 1966. drugi.
Najbolje raste na svježim do vlažnim, humoznim ilovačama.
13. Platanus acerifolia Ait. (Willd)., P. occidentalis x orientalis, javorolisna
platana, visina stabla 22,5 m, opsega 224 cm (1963: 20,5 m i 211 cm);
otpornija je na zimu nego P. orientalis.
14. Fagus silvatica var. atropunicea West. (Fagus silvatica var. atropurpurea
Kirchn.), bukva s lišćem zelenkastocrvene do crvenkastocrvene boje.
Postoje dva vrlo lijepa stabla. Jedno je visoko 28 m, s opsegom od 254 cm
(1963: 26 m i 239 cm). Drugo je stablo visoko 26,5 m, s opsegom od 320 cm
(1963: 24 m i 305 cm). Oba stabla dobro fruktificiraju i imaju prirodni podmladak.
U 1968. godini dobro su evala i imala vrlo dobar urod.
15. Quercus bicolor Willd. (Q. platanoides, Sudw.) hrast iz istočnog dijela
Sjeverne Amerike. Kora mu je svijetlosiva do smeđa, ljuskava te se ljušti
kao kod platane. Mlade grančice su gusto dlakave. Drvo je visine 25,5 i opsega
243 cm (1963: 25 m i 198 cm). Drvo rađa sjemenom svake pete godine.
16. Populus italica Moench. (P. pyramidalis Rosier., P. nigra var. pyramidalis
Spach, P. nigra var. italica Du Roi), jablan; drvo porijeklom iz Azije.
17. Populus alba var. bolleana Lauche (P. croatica Kit.), piramidalna bijela
topola, muško stablo, porijeklom iz centralne Azije (Turkestan, Samarkand),
visine 21 m i opsega 248 cm.
18. Paeonia suffruticosa Andr. (Paeonia arborea Donn), drvenasti božur,
grm oko 2 m visine, porijeklom iz sjeverozapadne Kine.
19. Tilia americana L. (T. glabra Vent.), američka lipa. Stablo u parku
je visine 27 m i opsega 230 cm (1963: 24 m i 216 cm). Svake godine dobro rađa
sjemenom, a oko stabla ima mnogo pomlatka.
20. Spiraea bumalda Burvenich (S. japonica albiflora).


ŠUMARSKI LIST 1-2/1972 str. 21     <-- 21 -->        PDF

SI. 2. — Park oko dvorca »GIZNIK«




ŠUMARSKI LIST 1-2/1972 str. 20     <-- 20 -->        PDF

čovjeka poljoprivredne su se površine stalno širile na račun šume. Danas
je stanje takvo da je krčenje šuma dostiglo skoro kulminaciju. Šume su
potisnute na strme i kamenite terene te u hladniji klimatski pojas. U takvim
prilikama šume danas zapremaju samo apsolutno šumsko tlo, koje se prostire
na oko 65% cjelokupne površine.


Na užem istraživačkom području zastupljene su slijedeće šumske zajednice
(fitocenoze):


1. Šuma kitnjaka i običnog graba {Querco-Carpinetum croaticum Horv.).
Spomenuta klimatogena šumska zajednica rasprostranjena je u sjeverozapadnom
dijelu Hrvatske. Ta je šuma najljepše razvijena na blagim nagibima,
na neutralnim i slabo kiselim tlima koja se lako pretvaraju u prvorazredne
livade i oranice pa su zato najveće površine iskrčene i na njima
se danas nalaze gusta naselja, čovjek je mnogo utjecao na preostale šume
hrasta kitnjaka i običnog graba. Stalnom sječom nastali su kolosjeci u kojima
se često naselio i proširio bagrem, a trajnim sabiranjem sušnja tlo se sve
više osiromašuje. U sjeverozapadnom dijelu Samoborske gore, uz cestu
Samobor — Bregana, nalazimo ostatke te šumske zajednice u parku Bistrac,
parku oko kuće Bučar i drugdje.


2. Šuma medunca i crnoga graba {Querco-Ostryetum carpinifoliae Horv.).
Na strmim vapnenim i dolomitnim obroncima, na sunčanoj ekspoziciji
nalaze se u Samoborskoj gori prekrasno razvijene kserofilne šumice hrasta
medunca i crnoga graba. Podlogu čine vapnenci i dolomiti sa smeđe karbonatnim
tlima i rendzinama. Šume su zbog strmine redovno otvorene te
rastu na apsolutno šumskom tlu, koje se ne može pretvoriti u nijednu drugu
kulturu pa zbog toga imaju trajno zaštitni karakter. Neke biljne vrste iz te
fitocenoze nalazimo u parku Podolje, oko gimnazije u Samoboru i drugdje.


3. Šuma lužnjaka s običnim grabom (Genisto elatae-Quercetum carpinelosum
betuli Glav.).
U navedenoj šumi tlo nije izvrgnuto poplavi, ali je zimi zasićeno vodom.
Po svom sastavu šuma se znatno razlikuje od lužnjakove šume mokrog
tipa. Pojavljuje se na ocjeditim i dovoljno svježim terenima. Razvila se na
tzv. mikrouzvisinama ili gredama, na pseudoglejnom, odnosno podzolastom
tlu slabo kisele do neutralne reakcije. U toj šumi obično pridolazi u donjem
sloju obični grab i klen. U okolišu Samobora, park Lug i park oko Šmidhenova
kupališta pripadaju arealu navedene zajednice.


4. Gorska šuma bukve (Fagetum croaticum montanum Horv.).
Bukove šume samoborskog područja razvijaju se na različitim tlima i
supstratima. U nižim položajima bukva se spušta u hladnim uvalama i osojnim
ekspozicijama sve do 300 m, a na hrptovima i prisojnim stranama se
diže do 800 m. Bukova šuma ima prilično široku amplitudu naseljivanja s
s obzirom na klimu, tlo i reljef pa zato i stvara različite cenoze. Spomenuta
zajednica je djelomično zastupljena iznad parka Podolje. Na istraženom
području šume ove zajednice zastupljene su tek djelomično, površinski su
malene i imaju ekstraregionalni odnosno azonalni karakter pa na karti zasad
nisu posebno prikazane.
Na priloženoj preglednoj vegetacijskoj karti prikazan je položaj opisanih
parkova s obzirom na područje prirodne rasprostranjenosti glavnih
šumsko vegetacijskih tipova u samoborskom okolišu.


1fi




ŠUMARSKI LIST 1-2/1972 str. 19     <-- 19 -->        PDF

Tla na dolomitu su plića od tala na vapnencu. Prema istom izvoru, dolomit
je podložan jačem fizikalnom trošenju pa su reljefske forme u mnogome
ublažene. Zbog toga ne dolazi do veće akumulacije čestica tla u udolinama
i pukotinama, a to znači ni veće razlike u dubini tla. Zato se ta tla nalaze
pretežno u stadiju rendžine čija dubina ovisi o tome da li dolaze na rastresenom
dolomitnom grusu ili masivnoj stijeni. Na istraživanom području
utvrđeno je da dubina na masivnoj stijeni iznosi svega desetak cm, dok je
na dolomitnom grusu dubina A-horizonta 30—40 cm.


U zaključku izlaganja ističemo da su analitičke vrijednosti za pojedina
biljna hranjiva u tlu samo relativni pokazatelji. Zato će se na temelju
dubine fiziološki aktivnog profila dobiti vjernija slika o opskrbljenosti istraživanih
tala u fiziološki aktivnim hranjivima. Što je dubina veća, veća je
masa tla, a prema tome i količina hranjiva koja stoje biljci na raspolaganju.


ŠUMSKE ZAJEDNICE NA ISTRAŽIVANOM PODRUČJU


Promatrajući s fitocenološkog gledišta, šume Samoborskog okoliša nalaze
se u nižim i toplijim položajima u klimazonalnom području hrasta kitnjaka
i običnog graba, a na višim i hladnijim položajima u arealu gorske šume
bukve.


Šume Samoborskog gorja izgubile su mnogo od svoga prvotnog sastava,
naročito u blizini naselja gdje kroz vjekove trpe od paše, lišćarenja i jakog
utjecaja antropo-zoogenih faktora.


Veće ili manje ekološke razlike uvjetovale su odgovarajuću horizontalnu
i visinsku rasprostranjenost tamošnjih šuma. Opći klimatski faktori nisu,
međutim, uvijek u punoj mjeri izraženi, već se javljaju poremečenja, uvjetovana
lokalnom klimom, različitošću terena, ekspozicijom i nagibom. Naročito
se evidentno vidi utjecaj ekspozicije i nagiba u Samoborskoj gori gdje
na prisojnim terenima na plitkom tlu dolazi šuma hrasta medunca i crnog
graba (Alnoch park, Bučar park, i dr), a u vlažnim uvalama se javlja bukva
(iznad parka Podolje, parka Hamor i dr.). Na području Samoborskog gorja
stare bukove šume su najvećim dijelom posječene, tako da se danas još
nalaze manje površine na Japetiću i Vel. Lomniku. Velika rascjepkanost
šumskih površina i ispremiješanost s poljoprivrednim površinama i naseljima
ispoljila se i na njihovu pretjeranom iskorišćavanju što je imalo za
posljedicu njihovu degradaciju i potiskivanje.


Uz slične makroklimatske i orografske prilike, razlike u petrografskom
sastavu uvjetuju život različitih šumskih zajednica. Unutar područja rasprostranjenosti
šume kitnjaka i običnog graba, na vapnencima i dolomitima
javlja se izrazito bazifilna šuma hrasta mndunca i crnog graba, a na silikatnoj
podlozi acidofilna šuma kitnjaka i kestena. Utjecaj podzemnih i poplavnih
voda u nižim položajima samoborskog okoliša uvjetuje pojavljivanje
šuma hrasta lužnjaka i zajednica prilagođenih tim osobitim prilikama. One
su osobito izrazite u proljetnim mjesecima kada je šumsko tlo pokriveno
vodom od poplava potoka ili od voda koje se nakon kiše zadržavaju na
teškim nepropusnim tlima (parkovi Lug, Šmidhen i dr.).


Sadašnje stanje šumskih zajednica u Samoborskom gorju jasno pokazuje
da su tokom niza godina pretrpjele različite promjene. Već od pradavnih
vremena samoborski okoliš je obilovao naseljima, a djelovanjem




ŠUMARSKI LIST 1-2/1972 str. 18     <-- 18 -->        PDF

Što se tiče sadržaja fiziološki aktivnog P2O,-,, postoje velike razlike unutar
pojedinih tala. Rendzina na rastrošenom dolomitu te rendzine na vapnencu
su srednje opskrbljene, a rendzina na kompaktnom dolomitu slabo je opskrbljena
navedenim hranjivom. Kod aluvijalnih tala ne postoji pravilnost u
opskrbljenosti P2O5 s obzirom na dubinu pojedinih slojeva. Tako je površinski
sloj tla profila 5 dobro opskrbljen fosforom do dubine od 20 cm, dok
je kod profila 10 duboki horizont od 60—85 cm dobro opskrbljen, a ostali
horizonti spadaju u grupu slabo opskrbljenih s fiziološki aktivnim P2O0.
Analitičke vrijednosti za fiziološki aktivni PŽ03 kod svih ostalih analiziranih
profila skoro za sve horizonte tih tala gomilaju se u donjoj polovici raspona,
karakterističnog za slabu opskrbljenost na ovom biljnom hranjivu.


Od posebnog je ekološkog značenja dubina tih tala koja varira u velikom
rasponu, a uvjetovana je njihovom genezom. Tu je i ona dubina u kojoj
biljka nalazi najbolje uvjete za svoj rast i do koje razvija najveći dio svog
korjenja. Kao limitirajući faktor dubine tla ovdje dolazi nepropusni sloj
(pseudoglej) ili voda (kod nizinskog pseudogleja) te masivna matična stijena
(rendzine i smeđa tla). Već i na osnovi grupiranja tala po matičnom supstratu
ili geološkoj podlozi, prema načinu i karakteru trošeija izvršeno je
općenito diferenciranje tala po dubini.


Na temelju terenskih opažanja utvrđeno je da su najbolja aluvijalna i
pseudoglejna tla. Kao limitirajući faktor dubine pseudogleja dolazi u obzir
pozicija nepropusnog glinenog sloja, koji se kod profila 3 javlja na dubini
40 cm, a kod nizinskog pseudogleja (profil 2) glejni horizont u kome leži voda
je na dubini od 45 cm. Međutim, kako je rečeno, ta nizinska pseudoglejna
tla zauzimaju na području samoborskih parkova površinski neznatne udolinice,
svega nekoliko postotaka.


Aluvijalna tla su formirana na najnižim položajima terena gdje je omogućena
velika akumulacija čestica tla kroz duži vremenski period. Pretežno
su to duboka tla sa slojevitim profilom, ali mehanički sastav do dubine
120 cm ne čini granicu dubine tla (vidi profil 10). Iznimno, kod profila 5 na
dubini od 70 cm javljaju se naslage kamena deluvijalnog porijekla, ali to
nije opća karakteristika aluvijalnih tala na području spomenutih parkovnih
površina.


Od tala, koja dolaze na vapnencu na tom području, spomenuli smo smeđa
tla koja su uvjetno nazvana rendzine. Tla na vapnencu imaju specifičnu razvojnu
seriju koja je usko vezana za dubinu tla. Utvrđeno je da su se na
spomenutim površinama na podlozi vapnenca razvile rendzine — tla A-C tipa


— kod kojih dubina ne prelazi 20—25 cm. U zonama mirnijeg mikroreljefa
na vapnenoj podlozi dolaze nešto dublja tla A(B)C tipa — smeđa tla na
vapnencu — kod kojih dubina iznosi 30—40 cm. Prema tome su i rendzine
i smeđa tla na vapnencu plitka tla, dubina kojih je ograničena kamenom
geološkom podlogom. Dublja tla su ovdje ovisna o reljefu ili pukotinama u
kamenju. Takav razvoj tala je uvjetovan dugotrajnom akumulacijom nerastvorivog
ostatka koji nastaje trošenjem vapnenca. Osim toga, kamen
izbija češće na površinu pa se dubina tla, tj. tipovi tala smanjuju na kratkim
razmacima. Zato prema dosadašnjem istraživanju na vapnenastoj podlozi,
»korijenje šumskog drveća nalazi potrebne elemente za ishranu slijedeći
pukotine u kamenu vapnencu, koje pedološki nije moguće evidentirati u
svim slučajevima«.
14




ŠUMARSKI LIST 1-2/1972 str. 17     <-- 17 -->        PDF

Iz opisa profila vidljivo je da je A-horizont kod profila 9 plići, što je u
vezi s načinom trošenja dolomitne stijene.
Površinski horizont tih tala je jako humozan, a dublji kao i prijelazni
horizonti su slabo humozni.


Sadržaju humusa analogan je i sadržaj dušika, tj. površinski horizont
je vrlo bogat dušikom, a dublji i prijelazni horizont je dobro opskrbljen
dušikom. C:N odnos je povoljan i iznosi 8:10.


U pogledu sadržaja fiziološki aktivnih hranjiva spomenuta tla spadaju u
klasu srednje opskrbljenih tala KoO, a u pogledu sadržaja P2O5 profil br. 11
je u površinskom horizontu srednje opskrbljen, a profil 9 je slabo opskrbljen
hranjivom. S porastom dubine sadržaj se tih hranjiva smanjuje, tako da su
dublji i prijelazni horizonti slabo opskrbljeni fiziološki aktivnim fosforom
i kalijem.


Izloženi rezultati i kratak opis svakog profila posebno omogućuje uvid
u postojeće karakteristike i zastupljenost pedosistematskih jedinica istraživačkog
područja. Iz podataka o morfologiji profila i analitičkog priloga
može se jasno utvrditi prilična neujednačenost u pedotipološkom smislu. U
vezi s tom konstatacijom, osobine se tih tala uglavnom podudaraju sa specifičnostima
pojedinog tipa. Antropogeni utjecaji, koje smo mogli utvrditi,
odnose se na fizikalna i kemijska svojstva i to prvenstveno zbog obrade
tla i kalcifikacije spomenutih tala, uređivanja parkovnih površina, pravljenja
puteva i dr. Svojim radom čovjek je na taj način izmijenio prirodne uvjete
tvorbe tla. S tim u vezi iznijet ćemo neka zajednička svojstva istraživanih
tala.


Iz priložene tabele 3 vidi se da su sva istraživana tlt karbonatna, bez
obzira na razvojni stadij ili geološku podlogu. Tako se na podlozi vapnenca
zadržao stadij rendzine, a izostaje razvojni stadij smeđevapnenastog tla, —
tlo bez slobodnih karbonata, iako morfološkim i ekološkim svojstvima ta
tla više odgovaraju stadiju smeđeg tla nego rendzini (vidi profil 6 — rendzina
na dolomitu). Iz istih razloga kod obrončanog pseudogleja (profil 3) površinski
sloj tla do dubine 40 cm je karbonatan zbog kalcifikacije rigolanog
sloja, a dublji horizont ovog profila kao i čitav profil nizinskog pseudogleja
sadržava slobodne karbonate samo u tragovima.


U vezi sa sadržajem slobodnih karbonata i reakcije tla kojt je kod svih
analiziranih profila alkalična, osim iznimno kod površinskog horizonta obrončanog
pseudogleja (profil 3) gdje PH u vodi iznosi 6,6, a to znači dt je praktički
neutralan. Karbonatnost tih tala, a prema tome i zasićenost adsorpcijskog
kompleksa bazama što je odlika svih analiziranih profila, je u vezi s
blagim formama humusa koje spomenuta tla posjeduju. Organsku komponentu
tla na osnovi C:N odnosa možemo prema podacima tabele 3 smatrati
povoljnom ako taj kvocijent iznosi oko 10. Kod naših tala taj je odnos, osim
za površinske horizonte profila 2, 5, i 6 (gdje C:N iznosi 12—15), manji
od 10. Prema tome, analitički podaci o sadržaju humusa u istraživanim tlima
upućuju da su spomenuta tla ekološki povoljnija ako sadrže veću količinu
humusa na jedinici površine.


Opskrbljivost tala s fiziološki aktivnim hranjivima za fosfor i kalij je
općenito slaba. Srednje opskrbljena s K20 su jedino rendzina i to samo
površinski horizonti kod kojih dubina A-horizonta ne prelazi više od 20 cm.




ŠUMARSKI LIST 1-2/1972 str. 16     <-- 16 -->        PDF

sastava na rasponu 85—120 cm. Na taj način je kod spomenutog profila


izražena slojevitost po mehaničkom sastavu za sitnicu tla.


Reakcija kod oba profila aluvijalnih tala je alkalična po cijeloj dubini


profila, a sadržaj slobodnih karbonata je velik i kreće se za profil 5 u gra


nicama od 22,2—29,0%, za profil 6 od 13,4—25,9% za pojedine horizonte.


Po sadržaju humusa ta se tla razlikuju u površinskom horizontu. Dok
je površinski horizont profila 5 jako humozan, a ostali horizonti slabo humozni,
kod profila 6 svi horizonti su slabo humozni. Dalje je u pogledu količine
humusa značajno što neki dublji horizonti sadrže više humusa od susjednih
plićih horizonata, što je u vezi s prije spomenutim slojanjem profila.


Površinski horizont profila 5 spada u tla vrlo bogata dušikom, a dublji
horizont je dobro opskrbljen. Kod profila 6 i u pogledu sadržaja dušika izražena
je njegova slojevitost. Tako je površinski horizont dobro opskrbljen
dušikom, a dublji horizont spada u tla vrlo bogata opskrbljena tim biogenim
elementom.


Odnos C:N je povoljan za oba profila, a s dubinom se taj odnos još više
sužava.


Spomenuta su tla slabo opskrbljena fiziološki aktivnim hranjivima fosfora
i kalijem. Jedino je površinski horizont profila 5 dobro opskrbljen fiziološki
aktivan fosforom kao i duboki horizont (60—85 cm) profila 6 kod kojega
se i u tom pogledu održava slojevitost profila.


Tla na vapnencu


Ta su tla površinski najmanje zastupljena na istraživanom području
parkova Samobor. Najviše su rasprostranjena na području parkova 1, 2, 3 i 7,
ali ne obuhvaćaju kontinuirano te površine zbog interkalacija različitih litoloških
supstrata.


Pojava takvih tala najbolje ilustrira profil br. 6 otvoren u parku »Mojmir«.
Po mehaničkom sastavu površinski horizont je glinasta ilovača do dubine
od 6 cm, a od 6—33 cm laka glina.


Reakcija tla je alkalična u cijeloj dubini profila. Količina slobodnih
karbonata je manja od analognih stadija na dolomitima kao i od aluvijalnih
tala te iznosi svega 3,4% u površinskom i 4,20% u prijelaznom horizontu.


Po količini humusa A-horizont je vrlo jako humozan, dok je prelazni
dublji horizont slabo humozan; po sadržaju dušika A-horizont je vrlo bogat,
a prijelazni dublji horizont je dobro opskrbljen dušikom.


Što se tiče C:N odnosa, on je povoljan kao i kod većine spomenutih tala.
Fiziološki aktivni fosforom i kalijem A-horizont je osrednje opskrbljen,
a prijelazni je slabo opskrbljen.


Tla na dolomitu


Tla na dolomitu pretežno se rasprostiru u parkovima sa oznakama 8, 10,
11, 12 i 14. Predstavljena su profilima 9 i 11 — rendzina na dolomitu i rendzina
na dolomitnom grusu — otvorenih u parku Podolje i Alnoch. To su
plitka tla, po mehaničkom sastavu glinasta ilovača, skeletoidna. Skelet je
karbonat. Reakcija tla je alkalična, a što se tiče prisustva slobodnih karbonata
oni su više zastupljeni kod profila 9 nego kod profila 11.




ŠUMARSKI LIST 1-2/1972 str. 15     <-- 15 -->        PDF

Pseudoglejna tla


Ta su tla razvijena na ilovinama pleistocena i rasprostranjena su u uskoj
zoni koja se proteže lijevo od ceste Samobor — Bregana te čine suvislu
površinu u odnosu na druge spomenute pedosistematske jedinice. U toj zoni
nalaze se parkovi s oznakama 13, 14 i 16.


Pseudoglejna tla predstavljena su naprijed opisanim i analiziranim profilima
br. 2 i 3. Profil br. 3 predstavlja obrončani pseudoglej, a br. 2 nizinski
koji se pojavljuje u udolicama toga suvislog područja, a k tome je pod utjecajem
stalnog vlaženja od vode koja potječe od vodotoka. S obzirom na
bogatstvo bazama (karbonatima), oba profila pripadaju prema podacima iz
literature grupi eutrofnih pseudogleja.


Po mehaničkom sastavu u Na-pirofosfatu, površinski horizont nizinskog
pseudogleja je pjeskovita ilovača. Dubinom profila mehanički sastav postaje
teži, tj. u Bg horizontu praškasta ilovača, a u BgG glinasta ilovača. Kod
obrončanog pseudogleja mehanički sastav u površinskom horizontu je ilovača.
Slično je kod profila br. 2, tj. ispod površinskog horizonta dolazi horizont
praskaste ilovače, a zatim glinasta ilovača.


Reakcija tla, određivana u vodi, je alkalna za oba profila pseudogleja i
to po cijeloj dubini osim za površinski sloj A-horizonta obročenog pseudogleja,
gdje je neutralan. U vezi s reakcijom tla njegov je sadržaj karbonatni
koji je utvrđen kod oba tla na cijeloj dubini profila. U pogledu količina
karbonata nizinski pseudoglej sadržava znatno veću količinu u površinskim
horizontima do dubine od 45 cm, nego adekvatni horizont kod obrončanog
pseudogleja. Ta razlika se odražava i u analiziranim vrijednostima za pH koji
je za profil br. 2 do 45 cm dubine najveći te iznosi 8,0.


U pogledu sadržaja humusa nema bitnih razlika između navedenih tala
za odgovarajuće dubine profila. Po količini humusa spadaju u slabo humozna
tla. Dosta humozan je jedino površinski A-horizont profila 3 kojega debljina
iznosi svega 7 cm.


Do dubine od 50 cm ta su tla dobro opskrbljena dušikom, a C:N odnos
je povoljan i s dubinom se još više sužava.


Fiziološki aktivnim P2O5 i K20 ta su tla slabo opskrbljena. Čak i površinski
horizonti spadaju u grupu slabo opskrbljenih tala tim biljnim hranjivima.


Aluvijalna tla


Navedena tla dolaze u jednoj, pretežno suvisloj, uskoj zoni na potezu
od Hamora do samoborskog trga kao i na užem gradskom području. U toj
zoni nalaze se označeni parkovi 4, 5, 6, 9 i 17.


Analitički podaci za dva profila i to profil 5 otvoren u parku Hamor te
profil 6 u parku »Izletišta starom dvorcu« pokazuju heteregonost matičnog
supstrata što je karakteristično za aluvijalna tla.


Mehanički sastav profila 5 je glinasta ilovača po cijeloj dubini aktivnog
profila, tj. do 60 cm, a zatim dolaze naslage kamenja raznorodnog petrografskog
sastava. Mehanički sastav profila 6 spada također u grupu ilovastih
tala, ali za razliku od profila 5 — taj profil po mehaničkom sastavu postaje
sve teži do dubine od 85 cm. Zatim se ponavlja sloj lakšeg mehaničkog




ŠUMARSKI LIST 1-2/1972 str. 14     <-- 14 -->        PDF

Mehanički sastav tala u Na-pirofosfatu Tabela 2


%>


Tek. Oznaka Dubina
br. profila u cm 2-0,2
mm


1. Profil 2 0—20 40,3
2. Profil 2 30—40 9,3
3. Profil 2 60—70 13,5
4. Profil 3 0-5-7 4,7
5. Profil 3 10—25 4,6
6. Profil 3 40—60 4,3
7. Profil 3 80—90 6,6
8. Profil 5 0—20 18,4
9. Profil 5 25—40 20,1
10. Profil 5 50—60 13,3
11. Profil 6 0—6 13,1
12. Profil 6 6—33 5,1
13. Profil 9 0—8 21,8
14. Profil 9 8—40 27,2
15. Profil 10 0—30 12,8
16. Profil 10 30—60 4,0
17. Profil 10 60—85 15,8
18. Profil 10 85—120 5,5
19. Profil 11 0—20 13,4
20. Profil 11 20—30 8,8
Kemijska svojstva tla


Tek. Oznaka Dubina PH
br. uzorka u cm uH 20


1. Profil 2 0—20 8,0
2. Profil 2 30—40 8,0
3. Profil 2 60—70 7,7
4. Profil 3 0-5-7 6,6
5. Profil 3 10—20 7,4
6. Profil 3 40—60 7,4
7. Profil 3 80—90 7,3
8. Profil 5 0—20 7,95
9. Profil 5 25—40 8,2
10. Profil 5 50—60 8,1
11. Profil 6 0—6 7,8
12. Profil 6 6—33 8,0
13. Profil 9 0—8 7,8
14. Profil 9 0—40 8,0
15. Profil 10 0—30 8.0
16. Profil 10 30—60 8,1
17. Profil 10 60—85 8,1
18. Profil 10 85—120 8,0
19. Profil 11 0—20 7,75
20. Profil 11 20—30 7,90
sadržaj


0,2,


0,02


mm


29,8


27,3


35,6
38,6
34,1
36,1
26,9
43,4
39,0
45,0
28,9
34,1
19,8
18,0
54,6
58,2
40,3
76,9
31,3
33,5


CaCO


%>


10,5


5,4


0,1


0,1


0,7


0,1


0,1


22,2


29,0


29,0


3,4


4,2


23,5


31,6


25,0


13,4


25,9


14,7


17,0


9,8


čestica


0,02-< Teksturna


0,002 l3,002 oznaka


mm mm


17,3 12,6 krupno-sitno pjeskovito
ilovača


50,8 12,6 praškasta iilovača


31,0 19,9 glinasta ilovača


43,4 13,3 ilovača


46,3 15,0 praškasta iilovača


40,2 19,4 glinasta ilovača


43,4 23,1 glinasta ilovača


20,8 17,4 glinasta ilovača


20,6 20,3 glinasta ilovača


20,3 21,4 glinasta ilovača


35,3 22,7 glinasta ilovača


33,7 27,1 laka glina


37,3 21,1 glinasta ilovača


32,0 22,8 glinasta ilovača


20,3 12,3 sitno pjeskovita ilovača


23,2 14,6 ilovača


28,1 15,8 glinasta ilovača
9,3 8,3 sitno pjeskovita ilovača
39,2 16,1 glinasta ilovača
34,5 23,2 glinasta ilovača


Tabela 3


Fiziološki
aktivni
3 Humus N C:N K»0 P«iP.
/ % > % > u mg/100 gHa
2,59 0,14 13 4,5 6,5
2,47
0,96
4,29
2,06
0,79
0,23
6,09
1,69
2,17
13,21
2,35
6,59
2,80
2.23
2,55
1,69
.—
5,09
2,30
0,19—
0,270,140,07—
0,300,13—
0,500,130,400,190,130,43——
0,300,15
7

9
8
6

12
7
.—
15
10
9
8
10
3


10
9
4,64,57,03,53,03,68,86,07,017,07,015.07,05.35,54,6—
15,08,8
0,9
0,9
0,5
0,2
0,0
0,0
40,0
4,0
5,8
15,0
3,3
2,0
0,8
3,4
2,5
27,5
0,0
17,5
5,2




ŠUMARSKI LIST 1-2/1972 str. 13     <-- 13 -->        PDF

Ovo treba istaknuti jer će i tla na tim sedimentima imati analogan topografski
raspored, ovisno od pojave različitih matičnih supstrata koji nisu u
svakom slučaju evidentirani na priloženoj litološkoj karti.


U vezi s opisanom raznolikošću reljefa i geološke podloge A. V r a nkovi
ć (1969.) i V. Serti ć proučili su na području Samoborskih parkova
7 glavnih pedoloških profila koji, po fiziografskim, kemijskim svojstvima
i pedosistematskoj pripadnosti karakteriziraju tla istraživanog područja. Iz
cjelovitih pedoloških istraživanja donosimo nastavno samo bitne karakteristike
tala proučenih parkova.


Tipovi tala i njihova morfološka svojstva


Pored utjecaja reljefa i matičnog supstrata na tvorbu tala te biotskih
faktora u određenoj klimi, veliki dio tala Samoborskih parkova ima antropogeni
karakteri koji se ogleda u intenzivnom obrađivanju tala za uzgoj
vrtnih kultura i pravljenju puteva. U vezi s tim su u mnogome izmjenjeni
prirodni uvjeti razvoja u odnosu na faktore pedogeneze. Zato ćemo za ona
tla gdje je čovjek intenzivnije utjecao na njihova prirodna svojstva kod
podsistematskog naziva označiti i njihovu antropogenu pripadnost. U okviru
pedoloških istraživanja na području Samoborskih parkova utvrđene su pedosistematske
jedinice prikazane u tabeli 1. Mehanički sastav i kemijska svojstva
istraženih tala prikazani su u tabelama 2 i 3.


Pregled tipova tala Tabela 1
Oznakai naziv
profila
lokaliteta
Pedosistematskatla
oznaka Matični
supstrat
Profil 3 — »Bistrac« Obronačni pseudoglej, eutrofni Pleistocenske
ilovine
Profil 2 — »Lug« Nizinskieutrofni
pseudoglejatacnoglej, pleistocenske
ilovine
Profil 5 — »Hamor«
Profil 6 — »Moj mir«
Aluvijalnu karbonatno tlo,
srednje duboko,
antropogenizirano
Rendzine na vapnencu
antropogenizirano
aluvij
vapnenac
Profil 9 — »Podolje«
Profil 10 — »Izletište
starom dvorcu«
Profil 11 — »Alnoch«
Rendzine na dolomitu
Aluvijalno karbonatno tlo,
duboko, antropogenizirano
Rendzine na dolomitu
dolomit
aluvij
dolomit
antropogenizirane


Iz terenskih i laboratorijskih istraživanja proizlazi da je na području
samoborskih parkova zastupljeno više tipova tala. Uzimajući u obzir prvenstveno
matični supstrat iz kojeg su se razvila, spomenuta tla možemo razvrstati
u četiri grupe, i to: pseudoglejna tla, aluvijalna tla, tla na vapnencu i
tla na dolomitu.


U




ŠUMARSKI LIST 1-2/1972 str. 7     <-- 7 -->        PDF

9. Park oko Gradskog muzeja Samobor, u centru Samobora oko bivšeg
dvorca Ferde Livadica. Ekspozicija je sjeverozapadna, teren uglavnom ravan,
a u južnom dijelu parka nagib je 40—50°.
10. Park oko »Alnoch« dvorca nalazi se u Starogradskoj ulici br. 12, oko
500 metara, zapadno od centra Samobora. Ekspozicija južna, a nagib terena
od 10—509.
11. Park oko kurije »Podolje« u Starogradskoj ulici br. 30, zapadno od
centra Samobora, udaljen je oko 1.5 km. Ekspozicija južna, a nagib terena
od 0—30".
12. Park oko kuće arh. Bučara na staroj cesti Samobor — Bregana, u
Bistracu br. 3, sjeverno od centra Samobora udaljen oko 1.2 km. Ekspozicija
je sjeveroistočna, a nagib terena 5—10°.
13. Park »Bistrac« oko dvorca u Bistracu na staroj cesti Samobor —
Bregana. Ekspozicija je sjeveroistočna, a nagib terena 5—10»
14. Park oko šmidhenova kupališta nalazi se na novoj cesti Samobor —
Bregana. Ekspozicija je sjeveroistočna, a nagib terena od 0—20°.
15. Park u Lugu kraj Samobora uz staru cestu Samobor — Bregana,
udaljen oko 1 km od Bregane. Park se nalazi pod upravom »Specijalnog
zavoda za učenike u privredi.« Ekspozicija je sjeveroistočna, a nagib terena
od O—IO«.
16. Park uz dvorac »Hamor« (bivša vila Reizer), oko 3 km zapadno od
centra Samobora ispod sela Gradišće. Park je sada vlasništvo dr Vladimira
Borovačkog. Ekspozicija je južna, a nagib terena od 0—5°.
17. Park oko vile Gušić u Starogradskoj ulici br. 32, zapadno od centra
Samobora udaljen oko 1,5 km. Ekspozicija južna, a teren ravan.
18. Važniji vrtovi u Samoboru nalaze se u ulicama Starogradskoj (br. 2,
15, 18), Perkovčevoj (br. 17, 34, 42), Lj. Gaja (br. 24) i J. Mišića (br. 5).
Klimatski odnosi u okolišu Samobora


U ovom prikazu navedene su srednje vrijednosti meteoroloških podataka,
dobivenih na temelju mjerenja na meteorološkoj stanici Bistra c s
područja općine Samobor, kako bi u izvjesnoj mjeri mogle dati uvid u klimatske
prilike toga kraja, tj. općine Samobor. Da bi mogli uočiti klimatske
razlike između Samobora i Zagreba, uzeli smo u razmatranje i meteorološku
stanicu Zagre b — Grič . Klimatska zona prema Koppenovoj klasifikaciji
C-Toplo-umjereno kišna klima oznaka »Cfwbx«.


Meteorološka stanica Bistrac leži na nadmorskoj visini 160 m, geogr. šir.
45° 49´ N i geogr. duž. 15° 42´ E, dok Zagreb — Grič leži na nadmorskoj
visini 157 m i geografskoj šir. 45° 49´ N i geogr. duž. 15° 59´ E.


Apsolutni maksimum temperature zraka za Bistra c iznosi 35,0° C,
a apsolutni minimum —24,3°C. Srednja godišnja temperatura zraka je 10,3°C,
srednjak temperature vegetacijskog perioda (razdoblje IV—IX) iznosi 16,7oC,
srednji minimum temperature najhladnijeg mjeseca (siječanj) iznosi —2,2»C,
a srednji maksimum temperature najtoplijeg mjeseca (srpnja )iznosi 20,0°C.


Apsolutni maksimum temperature zraka na stanici Zagre b — Gri č
iznosi 34,8°C, a apsolutni minimum —15,6°C. Srednja godišnja temperatura
zraka je 11,6°C, srednjak temperature vegetacijskog perioda iznosi 17,8°C,




ŠUMARSKI LIST 1-2/1972 str. 6     <-- 6 -->        PDF

i jame, sve izravnati te posipati kamenjem i pijeskom. Tada je Samobor
dobio svoj najveći i najljepši trg. Dne 10. travnja 1861. godine izabran je za
samoborskog suca i načelnika Ljudevit Šmidhen. On je iz malog i zapuštenog
mjestanca stvorio uredan i slikovit gradić, šmidhen daje 1864. godine
uređivati Janindol (današnji Anindol), a tek 1882. godine mogao se podići
današnji park. Na mjesto tadašnjih stabala murva, koje su bile posječene,
zasađeno je različito crnogorično i bjelogorično drveće i grmlje. Po čitavom
Janindolu izvedeni su putevi, postavljene klupe, stvoren je park. Osim Janindola,
zasađena je crnogorica na Vrbini, djelomično Stražniku i Brezini (umjesto
starih i istrulih stabala pitomog kestena). U to vrijeme zasađeni su i
mnogi drvoredi po samoborskim ulicama te stabla pitomog oraha uz Gradnu.


Kod uređivanja i podizanja parkova pomogao je šmidhenu vrtlar Zistler
iz Mokrica, koji je 1883. godine na prijedlog Šmidhena imenovan vrtlarom
općine Samobor. Većina parkova, koja je podignuta u to vrijeme, vezana
je uz rad i ime vrtlara Zistlera.


Zemljopisni položaj Samobora, šume koje ga okružuju, zanimljivosti
njegovih starina, potok Gradna koji oživljuje krajolik, ugodne šetnje u okolici,
vinogradi te povoljne prilike za rekreaciju i sport privlačili su decenijama
posjetioca. Značenje Samobora kao rekreativnog centra raste i njihov
se broj iz godine u godinu stalno povećava.


POLOŽAJ POJEDINIH PARKOVA U SAMOBORU


Na području Samobora postoji nekoliko većih i manjih parkova te kućnih
vrtova u kojima je zasađeno različito strano drveće i grmlje. Te vrste
predstavljaju vrlo interesantan i vrijedan dendrološki materijal koji može
poslužiti kao baza za dobivanje različitih vrsta bilja za parkove i park-šume,
za rad na oplemenjivanju vrsta, mogućnosti njihove introdukcije u naše šume
te različna uzgojna i biološka proučavanja


U ovoj studiji proučeni su slijedeći parkovi i vrtovi (karta 1)


1. Park »Mojmir«, jugoistočno od trga kralja Tomislava, udaljen oko 1
km, na istočnoj ekspoziciji i nagibu terena 10—20°.
2. Park »Giznik«, jugoistočno od trga kralja Tomislava udaljen oko 500
metara na istočnoj ekspoziciji i nagibu terena 10—15°.
3. Park »Wagner«, u Langovoj ulici br. 39 jugoistočno od centra Samobora,
udaljen oko 500 metara, na sjeveroistočnoj ekspoziciji, a teren ravan.
4. Park oko dječjeg vrtića Samobora nalazi se između potoka Gradne i
ulice Zvonimira Mahovića. Ekspozicija je sjeveroistočna, teren ravan.
5. Park oko trga Pavla Videkovića oko doma kulture Samobor. Ekspozicija
je sjeverna, a teren ravan.
6. Park oko »Izletišta starom dvorcu« u Taborovcu br. 3 ispod sv. Mihalja,
na jugozapadu od centra Samobora. Ekspozicija zapadna, a teren ravan.
7. Park na groblju Samobor nalazi se južno od centra Samobora, a na
sjeveroistočnoj strani Anindola oko 700 metara. Ekspozicija je sjeveroistočna,
a nagib 10—30°.
8. Park oko gimnazije Samobor, oko 500 metara sjeverozapadno od centra
Samobora u podnožju Stražnika. Ekspozicija je južna, a nagib terena
20—30!).
4




ŠUMARSKI LIST 1-2/1972 str. 5     <-- 5 -->        PDF

nalazi pedesetak velikih koloriranih bakroreza urezan je i položaj Samobora
u okviru Zagrebačke županije. Nadalje je poznat crtež Starog grada iz 1750.
god. koji je Kukuljević precrtao s nepoznatog predloška.


U Samoborskom muzeju nalaze se dvije karte Antuna Petra Praunspergera.
Na prvoj iz 1762. god. nacrtano je čitavo područje Samobora s granicama,
putovima, potocima, brdima, vinogradima i važnijim zgradama, sve
to usklađeno prema tekstu Beline povelje iz 1242. godine. Na drugoj karti


A. P. Praunspergera nacrtano je uže područje Samobora s ulicama, pojedinim
zgradama te posjedima sa označenim imenima vlasnika.
Slikar Franjo Jakše izradio je 1809. godine akvarel Samobora. Na slici
je prikazano brdo Tepec, Stari grad, Taborovec sa sv. Mihaljem te gradski
mlin na Gradni (akvarel se čuva u grafičkoj zbirci JAZU u Zagrebu). S mnogo
pojedinosti izrađena je i Semanova karta zagrebačke dijeceze iz 1822. godine
na kojoj je pored Samobora označeno oko sedamdeset sela s područja te
općine.


Stari grad prikazan je i na portretu »Dječak u plavom« iz porodice
Montecuccoli koji je naslikao Kristijan Mayer 1830. g. (čuva se u Samoborskom
muzeju).


Samobor su vrlo često posjećivali Ljudevit Gaj, Vatroslav Lisinski, Petar
Preradović, Pavao Štos, Ivan Mažuranić, Ljudevit Farkaš-Vukotinović, Ivan
Mihanović, Ivan Kukuljević, August Gustav Matoš i drugi. Ferdo Livadić je
ondje skladao niz ilirskih budnica od kojih je zajedno s Ljudevitom Gajem
napisao i »Još Hrvatska ...«, koja je kao prva hrvatska riječ prodrla u njemačko
kazalište u Zagrebu 1835. godine.


O Samoboru pišu mnogi znanstveni i kulturni radnici kao: Dragutin
Kramberger-Gorjanović (»Geologija gore Samoborske«, Rad CXX, 1894), Šišić
i Laszowski (»Monumente spectantia historiam Slavorum maridionalum)
koji iznose podatke o srednjevjekovnom Samoboru, zatim Dragutin Hire,
Miso Kišpatić, Vjekoslav Noršić, Marijan Salopek (»O fosilnim amonitima
Gregurić brijega«), Milan Herak (»O geološkom istraživanju Samoborske
gore«), Ivo Pevalek, Ivo Horvat (Botanička istraživanja), Ivica Sudnik (niz
članaka o povijesti Samobora) te mnogi drugi.


Razvoj Samobora kao izletišta i rekreacionog centra započinje osnutkom
pošte i diližanse 1810. god., kada se organizirano pojavljuju i prvi putnici
(izletnici). Osnutkom »Društva za poljepšavanje Samobora« 1886. godine
započinje period uljepšavanja grada. Uređuju se ulice, pločnici, kanalizacija,
javna petrolejska rasvjeta, korito potoka Gradne, drvoredi, šumski parkovi
(park-šuma) Anindol i Stražnik. Godine 1901. izgrađena je uskotračna željeznica
Zagreb — Samobor.


Poljepšavanje Samobora značajna je djelatnost o kojoj postoje sačuvani


dokumenti i preko 150 godina, što se vidi iz pisma prvog građanskog ljekar


nika Jurja Valentovića. On je 24. veljače 1815. godine zamolio općinu da mu


dozvoli gradnju kuće za novu ljekarnu u središtu Samobora na glavnom trgu


»za poljepšati i uzvisiti opidium«.


Oko 1864. godine, kada je Samobor imao 2700 stanovnika, glavni trg još
nije bio uređen. Na sjevernoj strani ispred općinske vijećnice bio je duboki
jarak kojim su tekle nabujale vode Gradne. Tadašnji sudac i predsjednik
općine Franjo Reizer dao je teren preorati golemim plugom, zatrpati jarak




ŠUMARSKI LIST 1-2/1972 str. 4     <-- 4 -->        PDF

ha Jarešinki, u vinogradu Jelenčaku te u Gornjem Gizniku i Slapnici, na
temelju čega se može pretpostaviti da je i dolina Breganice bila nastanjena.
Iste godine pronađena je kamena sjekira kod »Bakičine kuće« u Radatovićima,
u zapadnom dijelu Žumberka. U neolitsko doba bio je Okićki kraj
naseljen , o čemu govore i iskopine u Repišću. Iz brončanog doba pronađena
je igla i kopča u okolici Samobora na brdu Kosavec kod Trkeša; zatim
je nađeno brončano koplje na Gradišću te vršak koplja u Velikom Lomniku.


U halštatskom periodu (starije željezno doba) stvaraju se već etničke
grupe — ilirska plemena. Podižu se utvrđene gradine, a mrtvi se pokapaju
ili spaljuju, o čemu govore nalazi groblja u Krupčama kod Krašića. Oko
400—300 g. p. n. e. izrađuju se kamenom obložena ognjišta koja su otkrivena
1931. g. kod sela Otruševca u blizini Samobora. Kada su Rimljani zauzeli
Panoniju (9 god. p. n. e.) podijelili su je na Gornju i Donju. U Gornju su
spadala područja Jastrebarskog, žumberka i Samobora. Dolaskom Rimljana
nastaje povezivanje gradova novim cestama, kao što je ona koja je povezivala
Emonu (Ljubljanu) i vodila pored današnjeg Samobora preko Siska do
Beograda.


Kao dokaz prisutnosti Rimljana u ovom kraju, još i danas uz lipovački
krak potoka Gradne stoje ostaci stražarskih kula.


Za vrijeme seobe naroda, od IV do VI stoljeća n. e., kroz našu zemlju
je prošlo oko 380 različitih germanskih i drugih plemena od kojih se jedan
dio ovdje i nastanio. Istočni Goti osvojili su znatan dio današnje Hrvatske,
pri čemu i područje Žumberka, Jastrebarskog te Samobora.


Godine 1094, nakon smrti Stjepana II, kada je mađarski kralj Ladislav
zavladao zemljom sjeverno od Gvozda, a onda krenuo prema moru ne nailazeći
na organizirani otpor, osnovana je Zagrebačka biskupija koja je bila
podređena mađarskoj nadbiskupiji. Tako je područje Žumberka, Jastrebarskog
i Samobora došlo pod jurisdikciju Zagrebačke biskupije.


U razdoblju od 1235—1270. god., kada su u Hrvatsku provalili Mongoli,
stigao je 18. V 1241. kralj Bela IV u Samobor na svom putu prema moru.
Tada se u borbama s osvajačima istakao okićki knez Ivan, a kralj Bela je
u znak zahvalnosti dao podići crkvu u Samoboru. Godine 1242. potvrdio je
samoborskoj općini osobite povlastice posebnom poveljom.


Otkada je oko 1260. god. započeta gradnja tvrđave Starog grada, u povijesti
su zabilježeni mnogi sukobi i borbe za slobodu s domaćim i stranim
nasilnicima. Kroz Samobor su prošle tatarske horde Batukana, mrak sredovječnog
feudalizma, buntovni seljaci Matije Gupca (1573. g.), francuska okupacija
i ilirski preporod.


Najstariji i jedan od dragocjenijih priloga povijesti Samobora je geografska
karta »La Schiavonia« iz 1578. godine, na kojoj su ucrtani gradovi,
rijeke i planine Slovenije i Hrvatske južno od Save. Na njoj je ucrtan i
Samobor pod nazivom »Samoquar«. Spomenuta geografska karta izrađena
je uljenim bojama i nalazi se danas u dvorani »Salla della Guardaroba«,
poznate historijske palače »Palazzo Vecchio« u Firenci. Najstarija sačuvana
slika Samobora u našoj zemlji je kolorirani drvorez poznate bitke s Turcima
kod Siska godine 1592. Tu je, pored utvrđenih hrvatskih gradova, prvi puta
likovno prikazan stari grad Samobor. Samobor je obilježen na Glavačevoj
karti Hrvatske iz god. 1673. U dijelu Atlas-Novus iz godine 1726. gdje se


2




ŠUMARSKI LIST 1-2/1972 str. 3     <-- 3 -->        PDF

ŠUMARSKI LI ST


SAVEZ INŽENJERA I T.lHNlCARA ŠUMARSTVADRVNE INDUSTRIJE HRVATSKE


GODIŠTE 96 SIJEČANJ — VELJAČA GODINA 1972.


UDK 634.0.272(497.13)


PARKOVI SAMOBORA I NJIHOVA DENDROLOŠKA VAŽNOST


Mr JOSIP KARAVLA, dipl. ing. šum.


Katedra za šumarsku genetiku i dendrologiju,
Šumarskog fakulteta u Zagrebu


UVOD


U neposrednoj blizini Zagreba, udaljen svega 20 km, nalazi se na istočnom
obronku Samoborskog gorja, a na početku Lipovačke i Rudarske doline,
Samobor. Taj gradić s nekoliko tisuća stanovnika uvijek je imao osobitu
funkciju i važnost za svoju bližu i dalju okolicu, bio je značajna prometna
i obrambena točka, važno rudarsko, trgovačko i obrtničko središte.


U novije vrijeme znatno se promijenio značaj Samobora. Uz početke
razvitka industrije osobito je porasla rekreacijsko-turistička važnost za grad
Zagreb. Tome su, između ostalog, osobito doprinijele njegova bogata kulturno-
povijesna baština, živopisni smještaj te očuvane i privlačive prirodne ljepote
bližeg i daljeg okoliša. Među atraktivne kulturno-povijesne prirodne
objekte Samobora može se, bez sumnje, ubrojiti i nekoliko starih i novijih
parkova u gradu ili njegovoj okolici.


Ti su parkovi odraz gospodarskog i kulturnog razvitka Samobora i predstavljaju
vrijedne spomenike vrtne arhikteture u Hrvatskoj pa sam odlučio
da ih proučim i opišem. U tom povremenom petogodišnjem radu pomogli su
mi savjetima prof, dr Milan Anić, prof, dr Mirko Vidaković i prof, dr Pavle
Fukarek pa sam im dužan izraziti osobitu zahvalnost. Upravitelju Samoborskog
muzeja Ivici Sudniku te suradnicima prof. Nadi Anger i dr Stjepanu
Oreškoviću zahvaljujem na pomoći i korišćenju povijesnog arhiva. Za pedološku
ekspertizu zahvalan sam kolegama dipl. ing. šum. Andriji Vrankoviću
i dipl. ing. kern. Vladimiru Sertiću, a kolegi dipl. ing. šum. Željko Štahanu
za pomoć prilikom terenskih radova. Priložene fotografije je izradio aps.
šum. Željko Borzan uz nesebično zalaganje.


IZ PROŠLOSTI SAMOBORA


Smatra se, da je samoborsko područje čovjek naselio već u kameno
doba. On je tamo lovio različnu divljač: jelene, lisice, divlje zečeve i dr.
Kao oslonac za tu pretpostavku mogu poslužiti nalazišta u Kostanjevici na
Dolenskom. Godine 1939. pronađene su kamene sjekire na brdu Hajdovčaku,




ŠUMARSKI LIST 1-2/1972 str. 34     <-- 34 -->        PDF

18. Cotoneaster horizontalis Decne. (C. dividiana), puzava mušmulica,
niski poluzimzeleni grm iz zapadne Kine. Listovi su mu u jeseni narandžaste
ili skrletne boje, a plodovi crveni.
19. Chaenomeles japonica (Thunb.) LindL, japanska dunja, ukrasni poluzimzeleni
grm tmastih grana. Cvate prije listanja u ožujku i travnju. Plodovi
su u jesen žuti, do 3 cm promjera, vrlo dekorativni. Raste na različitim tlima,
ali za obilnu cvatnju traži sunčane položaje.
20. Sophora japonica L., japanska sofora, drvo iz istočne Azije, Kine i
Koreje. Kao heliofilna vrsta traži sunačanu svjetlost. U mladosti je osjetljiva
na niske temperature, dobro podnosi zagađeni zrak.
21. Rhus typhina L., kiseli ruj iz istočnog dijela Sjev. Amerike. Ima vrlo
razgranati korijenov sistem te je vrlo pogodan za vezanje suhih kosih terena.
22. Acer negundo L., negundovac, pajavac, jasenolisni javor, drvo porijeklom
iz SAD, Kanade i Meksika. U mladosti raste vrlo brzo, ali je osjetljivo
na mraz.
23. Cornus alba L. (C. tatarica Mili.), sibirski drijen, grm porijeklom
iz Sibira, Mandžurije i Sjev. Koreje; izbojci su mu vrlo dekorativni, smeđastocrveni;
otporan je prema zimskoj studeni.
24. Euonymus japonicus (Evonymus japonicus L.), japanska kurika, zimzeleni
grm iz južnog dijela Japana, vrlo često se smrzava kod niskih temperatura.
25. Parthenocissus tricuspidata (Sieb. et. Zucc.) Plach., trošiljkasta lozica
penjačica iz Japana i centralne Kine.
26. Forsythia suspensa (Thunb.) Valh, kineska forsitija (obična ili viseća
forsitija), grm porijeklom iz Kine. Cvate zlatnožutim cvjetovima i to prije
listanja u rano proljeće.
27. Symphoricarpos albus Blake (S. racemosus Michx.), obični biserak,
grozdasti biserak, bijeloplodni biserak; sjeverno-američki grm do 2 m, vrlo
lijepih bijelih dekorativnih plodava.
28. Lonicera purpusii Rehd. (L. standishii Jacques x L. fragrantissima
LindL),
poluzimzeleni grm.
— Nastavit će se —