DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1972 str. 4 <-- 4 --> PDF |
ha Jarešinki, u vinogradu Jelenčaku te u Gornjem Gizniku i Slapnici, na temelju čega se može pretpostaviti da je i dolina Breganice bila nastanjena. Iste godine pronađena je kamena sjekira kod »Bakičine kuće« u Radatovićima, u zapadnom dijelu Žumberka. U neolitsko doba bio je Okićki kraj naseljen , o čemu govore i iskopine u Repišću. Iz brončanog doba pronađena je igla i kopča u okolici Samobora na brdu Kosavec kod Trkeša; zatim je nađeno brončano koplje na Gradišću te vršak koplja u Velikom Lomniku. U halštatskom periodu (starije željezno doba) stvaraju se već etničke grupe — ilirska plemena. Podižu se utvrđene gradine, a mrtvi se pokapaju ili spaljuju, o čemu govore nalazi groblja u Krupčama kod Krašića. Oko 400—300 g. p. n. e. izrađuju se kamenom obložena ognjišta koja su otkrivena 1931. g. kod sela Otruševca u blizini Samobora. Kada su Rimljani zauzeli Panoniju (9 god. p. n. e.) podijelili su je na Gornju i Donju. U Gornju su spadala područja Jastrebarskog, žumberka i Samobora. Dolaskom Rimljana nastaje povezivanje gradova novim cestama, kao što je ona koja je povezivala Emonu (Ljubljanu) i vodila pored današnjeg Samobora preko Siska do Beograda. Kao dokaz prisutnosti Rimljana u ovom kraju, još i danas uz lipovački krak potoka Gradne stoje ostaci stražarskih kula. Za vrijeme seobe naroda, od IV do VI stoljeća n. e., kroz našu zemlju je prošlo oko 380 različitih germanskih i drugih plemena od kojih se jedan dio ovdje i nastanio. Istočni Goti osvojili su znatan dio današnje Hrvatske, pri čemu i područje Žumberka, Jastrebarskog te Samobora. Godine 1094, nakon smrti Stjepana II, kada je mađarski kralj Ladislav zavladao zemljom sjeverno od Gvozda, a onda krenuo prema moru ne nailazeći na organizirani otpor, osnovana je Zagrebačka biskupija koja je bila podređena mađarskoj nadbiskupiji. Tako je područje Žumberka, Jastrebarskog i Samobora došlo pod jurisdikciju Zagrebačke biskupije. U razdoblju od 1235—1270. god., kada su u Hrvatsku provalili Mongoli, stigao je 18. V 1241. kralj Bela IV u Samobor na svom putu prema moru. Tada se u borbama s osvajačima istakao okićki knez Ivan, a kralj Bela je u znak zahvalnosti dao podići crkvu u Samoboru. Godine 1242. potvrdio je samoborskoj općini osobite povlastice posebnom poveljom. Otkada je oko 1260. god. započeta gradnja tvrđave Starog grada, u povijesti su zabilježeni mnogi sukobi i borbe za slobodu s domaćim i stranim nasilnicima. Kroz Samobor su prošle tatarske horde Batukana, mrak sredovječnog feudalizma, buntovni seljaci Matije Gupca (1573. g.), francuska okupacija i ilirski preporod. Najstariji i jedan od dragocjenijih priloga povijesti Samobora je geografska karta »La Schiavonia« iz 1578. godine, na kojoj su ucrtani gradovi, rijeke i planine Slovenije i Hrvatske južno od Save. Na njoj je ucrtan i Samobor pod nazivom »Samoquar«. Spomenuta geografska karta izrađena je uljenim bojama i nalazi se danas u dvorani »Salla della Guardaroba«, poznate historijske palače »Palazzo Vecchio« u Firenci. Najstarija sačuvana slika Samobora u našoj zemlji je kolorirani drvorez poznate bitke s Turcima kod Siska godine 1592. Tu je, pored utvrđenih hrvatskih gradova, prvi puta likovno prikazan stari grad Samobor. Samobor je obilježen na Glavačevoj karti Hrvatske iz god. 1673. U dijelu Atlas-Novus iz godine 1726. gdje se 2 |