DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 5-7/1977 str. 73 <-- 73 --> PDF |
As. Carici brizoidis — AInetum glutinosae Horvat 1938. Ova se šumska zajednica razvija uz vodene tokove na površinama, koje su zbog većeg utjecaja vode tokom godine prilično zamočvarene. To su manji platoi uz gorske potoke, čije se tlo navlažuje zbog izljevanja potočne vode iz plitkog korita, ili pak tereni na koje se slijeva oborinska i cijedna voda sa viših položaja, uglavnom sa okolnih strmih padina. Zajednička karakteristika svih spomenutih staništa je da se odlikuju mineralno-močvarnim tlom. Šumu drhtavog šaša i johe označava skupina vrsta, koje nalaze optimum razvoja na tlima koja sadrže znatnu količinu stagnirajuće vode tokom određenih razdoblja u godini. To su crna joha (Alnus glutinosa) među drvećem, te Carex brizoides, Solanum dulcamara, Sambucus nigra, Rubus caesius i dr. među prizemnim rašćem. Zajednica na Moslavačkoj gori razvijena uglavnom fragmentarno, pa je donekle siromašnija vrstama u odnosu na sastojine iz Hrvatskog Zagorja gdje je prvi put opisana. Utvrđena je i na središnjem dijelu gore na manjim površinama, koje se zbog nepropusne silikatne podloge nalaze pod dominantnim utjecajem potočne vode. Najpotpunije je razvijena na sjeverozapadnim predjelima gore (šuma Voćin kod Grabovnice). Kao trajni stadij nalaze se mnoge sastojine ove asocijacije u kontaktu s ostalom šumskom vegetacijom ovoga područja, pa u svome sastavu često imaju veliki broj vrsta iz okolnih zajednica ovisno o lokalnim ekološkim prilikama staništa. Često su to vrste značajne za šumu hrasta kitnjaka i običnog graba, što je dobro uočljivo na nižim obroncima Moslavačke gore. Prisustvo većeg broja tih vrsta opravdava sistematski položaj zajednice unutar reda Fagetalia sylvaticae (HORVAT i dr. 1974). DISKUSIJA Na temelju florističkih i fitocenoloških istraživanja provedenih u šumskim sastojinama Moslavačke gore, može se zaključiti da se ovo područje odlikuje raznovrsnom i osebujnom šumskom vegetacijom, koja predstavlja odraz karakteristične geološke građe i specifičnog geografskog položaja gore na jugozapadnom rubu Panonske nizine. Znatne količine oborina (preko 1000 mm godišnje na središnjem dijelu gore) uvjetovale su optimalni razvoj klimazonalne zajednice hrasta kitnjaka i običnoga graba na nižim padinama (as. Querco-Carpinetum illyricum s. 1.) te brdske bukove šume (Fagetum illyricum boreale montanum) na predjelima više nadmorske visine. Silikatna geološka podloga iznad koje se razvijaju tla kisele reakcije pogoduje razvitku acidofilnih bukovih šuma, pa su na ovome području utvrđene as Blecho-Fagetum i as. Luzulo-Fagetum. Zajednica Blecho-Fagetum razvijena je samo na nekoliko lokaliteta, dok je as. Luzulo-Fagetum veoma česta i rasprostranjena na ovome području, te je raščlanjena na nekoliko subasocijacija, što ukazuje na njenu raznolikost. Kao primarna šumska zajednica razvija se as. Luzulo-Fagetum na cijelom gorskom masivu, te je u čestom neposrednom kontaktu sa as. Fagetum illyricum boreale montanum. Ove dvije zajednice povezane su nizom prelaznih sastojina, koje u svome sastavu imaju manji ili veći broj acidofilnih vrsta ovisno o lokalnim edafskim i klimatskim uvjetima. 287 |