DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 10-12/1977 str. 57 <-- 57 --> PDF |
se do senzora njihajućim ili rotiraj ućim zrcalom, odnosno rotiraj ućom kockom. Brzina rotacije zrcala i brzina aviona su, u ovisnosti od visine leta aviona i od otvora optike skenera, tako usklađene, da se zračenje sa svih pruga bez prekida dovodi do senzora, te dobiva kontinuirani termogram prijeđenog terena. (SI. 1). SMJER LETA TEREN SI. 1. Prikaz snimanja linijskim skenerom: a — vidno polje detektora, ß vidno polje skenera, T2 — trenutačno snimljena površina. Glavni sastavni dio skenera je vrlo osjetljiv detektor ili grupa detektora, već prema tome da li je on konstruiran kao mono- ili multispektralan. Detektor prvih je osjetljiv samo na jedno područje spektra, dok se u multispektralnim skenerima nalazi grupa detektora senzibiliziranih svaki na drugo valno područje, te se zračenje mora prije dolaska do detektora rastaviti na potrebna područja. Detektori energiju elektromagnetičkih valova, koji do njih dolaze od objekta na površini Zemlje reflektirani ili emitirani, pretvaraju u električne impulse, čija je jačina proporcionalna primljenoj energiji. Detektori za snimanje iz zračnih i svemirskih letjelica su visoko osjetljivi, reagiraju vrlo brzo, vremenska konstanta iznosi i do IO-9 sek., rade pouzdano, uz maksimalno iskorišćavanje primljene energije, te uz minimum električnih smetnji (noise). Sastavljeni su iz fotodioda od poluvodiča, najčešće iz legure indija i antimona (In: Sb) ili iz germanija pomiješanog s živom (Ge:Hg). Radi isključenja vlastitog toplinskog zračenja i toplinske okoline moraju se hladiti i to najčešće na 70 °K (—203 °C), što se postiže tekućim dušikom ili čak na 4°K (—269 °C) uz hlađenje tekućim helijem. Osjetljivost današnjih detektora je skoro na gornjoj granici teoretskih mogućnosti. Male vremenske konstante omogućuju relativno velike brzine aviona i dobru moć razlučivanja. Aparaturama iz 1972. god. postiže se geometrijska moć |