DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 11-12/1978 str. 29 <-- 29 --> PDF |
dica hvatanja i kemijske borbe štetnika. Neki primjeri uništavanja su upravo zapanjujući. Golub selac (Ectopistes migratorius) koji je živio u Sjevernoj Americi u prošlom stoljeću brojio je nekoliko milijardi primjeraka. Godine 1879. bilo ih je samo u državi Michigan još 1 milijarda. 20 godina kasnije tj. 1899. opažen je jedan primjerak u prirodi a 1914. nestao je i posljednji primjerak u jednom američkom zoološkom vrtu. Odnos između demografske ekspanzije odnosno civilizacije i broja izumrlih životinjskih vrsta je signifikantan. Poremetnja ekološke ravnonteže odrazila se i u drugom pravcu: u prekomjernom razmnožavanju za čovjeka biljnih i životinjskih štetnih organizama, među kojima entomofauna zauzima važno mjesto. Više od 20% žetve prehrambenih artikala i milijuni kubnih metara drva postaju plijenom raznih bolesti i insekata. Kad govorimo o štetnoj entomofauni odmah moramo reći da je ovakva distinkcija entomofaune samo izraz egocentričnosti čovjeka, jer u ekološkom smislu razdioba na štetnu i korisnu entomofaunu nema svoje opravdanje. ENTOMOFAUNA KAO KOMPONENTA ŠUMSKIH EKOSISTEMA Iako je ekologija kao znanost stara gotovo jedno stoljeće, proučavanje šumskih ekosistema započelo je intenzivnije tek u posljednje dvije dekade. Značenje entomofaune u tim ekosistemima još uvijek nije dovoljno proučeno. Istina mnogo je toga poznato. Raspolažemo s mnogobrojnim podacima o zastupljenosti vrsta, o njihovoj biologiji i ekologiji, o dinamici populacije, o gradacijama i fluktuacijama, o ulozi u razgradnji organske materije, stvaranju humusnog kompleksa itd. Mi znamo također mnoge važnije trofičke lance i regulacione mehanizme. Ono što nije dovoljno poznato jest udio pojedinih sistematičkih ili trofičkih jedinica ili grupa u funkcioniranju ekosistema ili određenije u »prometu« energije u jednom ekosistemu, veličine koje su izražene u K cal/ha za godinu, koju heterotrofna entomofauna potroši koristeći asimilacijsku energiju autotrofnih organizama ekosistema za svoje životne procese. Mjesto neke entomopopulacije u ekosistemu određeno je još i njenim udjelom u procesu primarne proizvodnje, tj. proizvodnje biomase, i kruženju materije. Šumarski stručnjaci, koji su svoju djelatnost bazirali oduvjek na ekološkim principima, a naročito oni koji su se bavili zaštitom šuma, postavljali su kao centralno pitanje koliko neka vrsta utječe na smanjenje prirasta, računajući pri tome samo na onaj dio biomase koji se odnosi na drvo. U drugi plan je dolazilo oštećenje plodova ili sjemenja ili izostanak uroda uslijed djelovanja entomofaune, a o korisnom udjelu entomofaune tla u razgradnji organske materije, koji je veoma značajan, gotovo da se i nije vodilo računa. Proučavanju parazitske faune također se malo poklanjalo pažnje sve do posljednjeg vremena kada se vidjelo od kolikog su značenja te vrste ne samo za gradacije štetnih vrsta već i zbog njihovog mjesta u trofičkom lancu ekosistema. Dovoljno o tome govori primjer vrste Diprion pini, za koga je do sada utvrđena široka lista više od 100 vrsta parazita u raznim stadijima njegova razvoja (GRISON, GERI). Uz ovakvi razvoj šumske ekologije nije čudo da uopće nije istražen odnos između entomofaune i tipa gospodarenja (čiste, regularne, preborne sječe itd.), što može bitno utjecati |