DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 11-12/1978 str. 5     <-- 5 -->        PDF

Ing. FRANJO KNEBL, član Savjeta Republike,
airecfcjed´nilk Savjeta za zaštitu prirode Hrvatske


Da li da se vratimo kozama?


Zakon o zabrani držanja koza donesen je u SR Hrvatskoj 1954. godine.
U drugim se je Republikama Savezni zakon provodio mnogo ranije. V Makedoniji
i Bosni i Hercegovini Uredbe o zabrani držanja koza donesene su
1948. godine, a na temelju Saveznog zakona. Ti zakoni i uredbe doneseni
su u teškom razdoblju za našu zemlju. Još se nisu zaliječile rane nanesene
u ratu, živjelo se oskudno, hrana je bila racionirana — i u toj situaciji Savezna
vlada donosi Zakon o zabrani držanja koza zahvaljujući u prvom redu
dalekovidnosti Predsjednika Tita.


U proteklom razdoblju promijenio se je izgled mnogih krajeva, u prvome
redu goleti i krša. Makedonija, Hercegovina, dio Srbije i kras u Hrvatskoj
dobrim su se dijelom ozelenjeli. Tamo gdje postoje pogodniji uvjeti
u klimatskom i pedološkom pogledu, narasle su prave šume. Zahvaljujućišumskom pokrovu popravlja se vodni režim i klima koja postaje blaža. Sve
te promjene posljedice su — pored uklanjanja koza — i drugih činilaca:
manjeg pritiska na drvni fond zbog uvođenja elektrike, plina i tekućih goriva
u domaćinstvima, sve manjeg palenja kreča pomoću drva, zbog migracije
stanovništva u gradove. Ali kod nas u SR Hrvatskoj na obalnom
području, glavni je činilac uklanjanje koza.


Evo što je PREDSJEDNIK TITO na tu temu rekao u Trebinju još 3. 10.
1954. godine:


»Ja moram da kažem da sam sretan što ste uništili koze,


jer sada vidim da se vaša brda zelene. Ja bih želio da to učine


svuda gdje još nisu učinili. Naš će čovjek osjetiti za 10 godina


što je značila koza za njega, a što za šumu. Potrebno je gajiti


ovce jer one daju i mlijeko i vunu.


Gajite ovce, one neće uništiti šumu. A vi znate da šuma i kli


" mu popravlja. Kada ova brda budu šumom obrasla, onda tu


nećete imati onako suhu klimu, kao što je imate preko ljeta,


onakvu nesnosnu vrućinu. Klima će se mijenjati, a time će se


dobiti više mogućnosti za intenzivniju obradu zemljišta koje ov


dje imate.«


Poznata je činjenica da zemlje Mediterana imaju vrlo degradirana tla
zbog stoljetnog negativnog antropološkog djelovanja, a prvenstveno zbog
prekomjernog pašarenja. Među svim vrstama stoke najštetnija je koza, jer
ona radije brsti nego pase, pa na taj način uništava šumski pokrov. Upravo
zbog toga je svim tim zemljama kao pozitivan primjer istaknuta Jugostavija.
Tako na primjer na konferenciji UNESCO »Čovjek i biosfera« održanoj




ŠUMARSKI LIST 11-12/1978 str. 6     <-- 6 -->        PDF

1975. godine u Potenzi obrađivan je problem koza u mnogim referatima.
Istovremeno, i ne znamo po koji put, odano je priznanje Jugoslaviji koja je
jedina u prostoru Mediterana pred 20 i više godina riješila taj problem najefikasnije
i na jedino mogući način — zakonskom zabranom držanja koza


na slobodnoj ispaši.
Kada se sve to ima u vidu,
prijedloga za donošenje zakona(Delegatski vjesnik, br. 86).
kao grom
o mjerama
iz vedra neba došao
za unapređivanje
je Nacrt
stočarstva
Citiramo stavke o držanju koza:
Str. 12: Nacrta prijedloga zakona o mjerama za uzgoj koza.
Čl. 40: Zabranjeno je držanje koza u slobodnom uzgoju osim koza plemenite
pasmine.


Čl. 41: Općinska skupština može, ako za to postoje opravdani razlozi
dozvoliti držanje koza u slobodnom uzgoju.


Ako Općinska skupština dozvoli držanje koza u slobodnom uzgoju istovremeno
će odrediti:


— područje na kojem se mogu držati koze u slobodnom uzgoju,
— način uzgoja i držanja koza,
— površine na kojima se mogu napasivati koze,
— pasminu i broj koza koji se može napasivati na određenoj površini,
— druge uvjete držanja i uzgoja te napasivanja koza.
Str. 28. čl. 87: Danom stupanja na snagu ovog zakona prestaju važiti:
2. Zakon o zabrani držanja koza NN 60/54.
Kod nas u SR Hrvatskoj Zakon o zabrani držanja koza nikad nije bio
do kraja proveden. Argument je bio da se ne može sirotinji oduzeti izvor
prehrane. Međutim, ako danas pogledamo tko su vlasnici stada, vidjet ćemo
da to nije samo sirotinja. U izvjesnom broju to su privatni ugostitelji i pripadnici
drugih nepoljoprivrednih struktura, koji na taj način jeftino dođu
do mesa i do lakih zarada.


Prolazeći cestom Gračac—Obrovac prolaznik može primijetiti na desetke
stada koza, ali će rijetko primijetiti kozara. Koze su prepuštene vlastitojinicijativi i one se prebacuju na istočnu stranu Velebita gdje su u nekoliko
navrata uništile kulture borova koje je podigla Šumarija Gračac.


Koji su argumenti pristaša ukidanja zakona? Jeftino dobivanje mesa
mlijeka i kože. Činjenica je da je proizvodnja bez ulaganja sredsthva i bez
upotrebe radne snage jeftina za vlasnika koza. No cijena koju plaća društvo
zbog posljedica takvog načina gospodarenja neuporedivo je veća. Jedna
koza u prosjeku ojari godišnje 2 kozlića. To je vrijednost cea 1.000 din.
Koza u godinu dana obrsti 1,25—1,50 ha šume. Podizanje jednog ha šume
na kršu stoji 20—30.000 din. Omjer između dobitka vlasnika koze i gubitkazajednice je cea 1: 20.


Jedan od argumenata pristaša ukidanja zakona je da se zbog općenarodne
obrane treba u brdsko planinskim područjima stvoriti što veća količina
mesa. Svi se slažemo s time. Mislim da mi ni izdaleka ne koristimo
dovoljno naše mogućnosti u proizvodnji mesa u tim područjima.




ŠUMARSKI LIST 11-12/1978 str. 7     <-- 7 -->        PDF

Švicarska i Austrija imaju u sličnim uvjetima neuporedivo više govedanego mi. I ovčarstvo je u nas u poslijeratnom periodu nazadovalo, uglavnomzbog migracije stanovništva iz tih krajeva. Da li bi povratak koza mogaoriješiti problem mesa? U izvjesnoj mjeri da. Međutim, negativne posljedicebile bi mnogo veće. Poznato je da je u uvjetima općenarodne obrane pokrivenost
tla vegetacijom jedan od vrlo važnih faktora. Amerikanci su u vijetnamskom
ratu upotrebom tzv. defolijanata (sredstva čijom upotrebomopada lišće sa drveća) opustošili velike predjele Vijetnama.


Ako bi se vratile kod nas koze u brdsko-planinska područja, one bi taj
posao obavile efikasnije nego kemijski defolijanti. Prema tome štete od
ponovnog naseljavanja koza bile bi za općenarodnu obranu mnogo veće negokoristi.


Bilo je i u drugim Republikama pokušaja da se ukine zakon o zabrani
držanja koza. U Socijalističkoj republici BiH jedno vanjsko-trgovačko poduzeće
organiziralo je 1972. godine savjetovanje u svrhu rehabilitacije koza.
Međutim, kada je vlada BiH za to saznala, predsjednik Izvršnog vijeća SR
BiH svojom je jasnom i odlučnom izjavom odbacio takve inicijative i takve
diskusije. On je službeno u ime Izvršnog vijeća izjavio da odgovorni krugovi
ne stoje iza takve akcije niti bi je mogli podržati iz razloga koji su
davno već poznati i priznati. Što više, rekao je Predsjednik Republike BiH,
da će se ubuduće sa mnogo više odlučnosti i odgovornosti sprovoditi zakon


o zabrani držanja koza koji je na snazi. Slični pokušaji u SR Makedonijitakođer su naišli na odlučan otpor vlade.
Malo je čudnovat način donošenja Prijedloga novog zakona o držanjukoza. Donosilac prijedloga je Sekretarijat za poljoprivredu i šumarstvo.
Postoji organizacija Društva inženjera i tehničara šumarstva i drvne industrije,
koja se je ne jednom izjasnila protiv držanja koza u slobodnom
uzgoju, jer je to nespojivo sa šumarstvom. Organizacija prilikom donošenjaprijedloga zakona nije konzultirana. Isto tako nije konzultiran Zavod za
zaštitu prirode SRH, iako po Zakonu o zaštiti prirode i za mnogo neznačajnije
djelatnosti Zavod mora dati svoju suglasnost. Čak na pismeno traženje
Zavoda — prije nekoliko mjeseci — da mu se dostavi prednacrt zakona,
nije dobiven odgovor. Sve to navodi na to, da se je nekoga htjelozaskočiti, staviti pred gotov čin.


Kada se je donosio Zakon o zabrani držanja koza u slobodnom uzgoju1954. g. obrazloženje je dato na šest štampanih stranica. Karakteristično
je da su primjedbe na prednacrt zakona date od kotareva (Sinj, Split i dr.)
tražile od zakonodavca da sankcije protiv prekršitelja budu oštrije nego što
je zakonom bilo predviđeno. Danas, kada se predlaže ukidanje tog zakona
predlagač nije dao nikakovo obrazloženje.


Kakvi bi posljedicama urodilo donošenje predloženog zakona? Tamo
gdje danas ima koza — unatoč postojećem Zakonu o zabrani držanja koza
u slobodnom uzgoju — njihov bi se broj povećao. U onim općinama u kojima
ih nema i u kojima općinska rukovodstva nisu sklona da se dade zeleno
svijetlo povratku koza, pojedinci će vršiti pritisak na općinska rukovodstva.


Predviđa se da se koze ograniče na poljoprivredne površine. Koje su to
poljoprivredne površine na kršu — osim krških polja? To su površine koje




ŠUMARSKI LIST 11-12/1978 str. 8     <-- 8 -->        PDF

su — nakon nestanka koza — postale šume i šikare. Granice između šuma
i poljoprivrednih površina na kršu nisu jasno definirane i tamo, gdje postojedefinirane granice, one se do sada nisu poštivale. Dandanas na općinama
u kojima žive koze ima na stotine prijava od strane organa šumarstva na
koje se uopće nije reagiralo. Ne vjerujemo da bi se nakon eventualnog prihvatanja
predloženog zakona stanje promijenilo. Moglo bi ići samo na gore.
To znači da će se ono što je postignuto u proteklih 24 godine ozbiljno ugroziti.
Smatramo da nismo toliko siromašni da bi bili prisiljeni na to. Tada
kada se je donio Zakon o zabrani držanja koza, nacionalni dohodak u našojRepublici bio je nekoliko puta manji od današnjeg. Apeliramo stoga na sve
odgovorne faktore u općinama i u Republici da se predloženi zakon, što se
tiče koza, odbaci. Također apeliramo na sve prijatelje prirode, da u svojimsredinama djeluju da se stvori klima usvajanja takvog zakona*


* Ovaj tekst kao referat podnesen je na Savjetovanju o nacionalnim i regionalnim
parkovima Jugoslavije na Plitvičkim jezerima, 5—7 lipnja 1978. godine.