DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 7-8/1979 str. 26 <-- 26 --> PDF |
SI. 3. E. Kardelj i general I. Gošnjak odlaze u lovište običnim kolima. Orlg. Sjećam se vrlo dobro tih kraćih prekida lovljenja, a drug Kardelj bi me pitao: »Kako to da se i Vi ne sjednete k nama pa da se poslužite sa sendvičem, jer ako skupa lovimo, možemo skupa i jesti«? Ja sam ga uvjeravao, da smo mi sebi uzeli po sendvič u džep, a da moramo otići za vrijeme prekida na novi položaj prigona, tako da kada oni stignu, da smo već pripremljeni za nastavak. Njegova pažnja prema nama organizatorima dokazivala je da je drug Kardelj bio čovjek profinjenog osjećaja, da i onima koji su u lovištu bude što ugodnije, pa makar smo mi bili domaćini i odgovorni organizatori. Lako se moglo osjetiti, da to nije bilo samo verbalno meditiranje, nego da je on tako zaista i osjećao, bez ikakove kurtoazije. U jednom od lovova na fazane na području privrednog lovišta »Zelendvor « prema stajalištu druga Kardelja, dotrčalo je, umjesto da preleti, barem stotinu fazana u pješačkoj koloni i lagano su prelazili preko prosjeke bez puno straha, što im je u blizini stajao na svom određenom stajalištu drug Kardelj. To su bili fazani zadnjih grupa u godišnjem ciklusu uzgoja pomoću inkubatora, pa još nisu bili dovoljno divlji da polete pred pogoničima nego im je bilo jednostavnije da pred njima kaskaju! Mi smo organizatori lova dodavali uz pogoniče i po kojeg lovačkog psa da malo poplaše fazane pa da polete, no taj puta se je dogodilo, da se formirala grupa »pješaka-naivčina«, koji su više koristili noge nego krila! Ja sam se slučajno nalazio nedaleko od stajališta druga Kardelja i promatrao sam šta će se sada dogoditi, kada »pješaci« počnu pretrčavati preko prosjeke, a i ljutio sam se, zašto ih pogoniči nisu dovoljno poplašili pa da polete. |