DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 6-8/1982 str. 62     <-- 62 -->        PDF

sjeme pinja itd. Plodovi samoniklih drvenastih biljaka mogu se sačuvati
duže vremena, ako se suše na zraku ili u sušnici pomoću vrućeg zraka.


Osobito visoku kaloričnu vrijednost imaju orasi (Juglans regia)
i lješnaci (obično lijeske — Corylus avellana, medvjeđe lijeske — Coryhis
colurna, te makedonske lijeske — Corylos macedonica).


OPIS NEKIH VRSTA PODOBNIH ZA PREHRANU


Od vrsta našeg područja mogu se koristiti kao hrana ili piće (čaj) dijelovi
biljke ili plodovi ovih vrsta:


1. OBIČNA BOROVICA venja, brinje {Juniperus communis). Obična borovica
raste kao razgranjen grm ili nisko stablo u sjevernom umjerenom
klimatskom pojasu (Evropi, Sjev. Aziji, Sjev. Americi i Sjev, Africi pa se
stoga naziva i euroamerička vrsta). U našoj zemlji raste skoro u svim područjima
kontinentalnog dijela od brežuljkastih sve do terena srednjeplaninskog
područja. Iglice se mogu koristiti za pripremu čaja, a plodovi, bobice
— bobulje, koje sadrže nešto šećera, su jestive i vrlo ljekovite.
2. KLEKA, klečica, klekuša {Juniperus nana) je vrsta subalpinske vegetacije
tj. naših najviših planina. Raste kao niski, polegli grmić do 30 cm
visok. Korišćenje kao i obične borovice.
3- ŠMRIKA, smrčika (Juniperus oxycedrus) raste kao grm ili nisko, od
4 do 6 m visoko, stablo. Rasprostaranjena je po čitavom području Sredozemlja
i u submediteranskoj zoni uspijeva do 800 m nadm. visine. Karakteristična
je vrsta u zajednici Carpinetum orientalis H-ć, a katkada i u makiji. Nalazi
se na kraškim kamenj arama odnosno na degradiranim kraškim terenima.
Za prehranu mogu se koristiti crvenkasto-smeđe bobice sirove, ali zbog prevelikog
postotka terpentina bolje da se upotrebljavaju kuhane u mlijeku ili
vodi, kao začin mesu.


4. PUKIJA, ljuskavac (Juniperus macrocarpa) vrlo je slična šmriki, ali
se razlikuje po vanjskim (morfološkim) karakteristikama. Ima duže iglice
od 2 do 3 cm, a plodovi, bobice-bobulje su promjera većeg od 1 cm. Raste u
najjužnijim dijelovima Dalmacije i Crnogorskog primorja.
5. OBIČNA BREZA (Betula pendula Sin. B. alba, Betula verrucosa) —
Euroazijskavrsta, rasprostranjena na području čitave naše zemlje. Raste od
prirode od brežuljkastih do visokoplaninskog položaja i to na vrlo siromašnom,
pjeskovitim tlima. Uspijeva dobro na ivici šuma, na proređenim
šumskim položajima, krčevinama, te na požarištima.
Za jelo mogu se koristiti sasvim mladi listovi i pupoljci, za pripremanje
juhe i variva. U vrlo izuzetnim prilikama, mlade rese (muški cvjetovi i
ženski) se u toku zime i ranog proljeća sakupljaju i suše, melju i miješaju s
brašnom, za pripremanje i dobivanje kruha. Pržene rese mogu se upotrijebiti
kao zamjena za kavu


Za ublažavanje žeđi, na mladim stablima načini se rupa, iz koje curi
sok (pod nazivom brezov sok, buza ili musa). Taj sok sadrži šećer i brezovo
eterično ulje, a koristi se svjež ili ukuhan kao sirup. Od jednog stabla obične
breze u toku 48 sati može se dobiti oko 4,5 litre soka, a u toku čitave godine