DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 6-8/1982 str. 62 <-- 62 --> PDF |
sjeme pinja itd. Plodovi samoniklih drvenastih biljaka mogu se sačuvati duže vremena, ako se suše na zraku ili u sušnici pomoću vrućeg zraka. Osobito visoku kaloričnu vrijednost imaju orasi (Juglans regia) i lješnaci (obično lijeske — Corylus avellana, medvjeđe lijeske — Coryhis colurna, te makedonske lijeske — Corylos macedonica). OPIS NEKIH VRSTA PODOBNIH ZA PREHRANU Od vrsta našeg područja mogu se koristiti kao hrana ili piće (čaj) dijelovi biljke ili plodovi ovih vrsta: 1. OBIČNA BOROVICA venja, brinje {Juniperus communis). Obična borovica raste kao razgranjen grm ili nisko stablo u sjevernom umjerenom klimatskom pojasu (Evropi, Sjev. Aziji, Sjev. Americi i Sjev, Africi pa se stoga naziva i euroamerička vrsta). U našoj zemlji raste skoro u svim područjima kontinentalnog dijela od brežuljkastih sve do terena srednjeplaninskog područja. Iglice se mogu koristiti za pripremu čaja, a plodovi, bobice — bobulje, koje sadrže nešto šećera, su jestive i vrlo ljekovite. 2. KLEKA, klečica, klekuša {Juniperus nana) je vrsta subalpinske vegetacije tj. naših najviših planina. Raste kao niski, polegli grmić do 30 cm visok. Korišćenje kao i obične borovice. 3- ŠMRIKA, smrčika (Juniperus oxycedrus) raste kao grm ili nisko, od 4 do 6 m visoko, stablo. Rasprostaranjena je po čitavom području Sredozemlja i u submediteranskoj zoni uspijeva do 800 m nadm. visine. Karakteristična je vrsta u zajednici Carpinetum orientalis H-ć, a katkada i u makiji. Nalazi se na kraškim kamenj arama odnosno na degradiranim kraškim terenima. Za prehranu mogu se koristiti crvenkasto-smeđe bobice sirove, ali zbog prevelikog postotka terpentina bolje da se upotrebljavaju kuhane u mlijeku ili vodi, kao začin mesu. 4. PUKIJA, ljuskavac (Juniperus macrocarpa) vrlo je slična šmriki, ali se razlikuje po vanjskim (morfološkim) karakteristikama. Ima duže iglice od 2 do 3 cm, a plodovi, bobice-bobulje su promjera većeg od 1 cm. Raste u najjužnijim dijelovima Dalmacije i Crnogorskog primorja. 5. OBIČNA BREZA (Betula pendula Sin. B. alba, Betula verrucosa) — Euroazijskavrsta, rasprostranjena na području čitave naše zemlje. Raste od prirode od brežuljkastih do visokoplaninskog položaja i to na vrlo siromašnom, pjeskovitim tlima. Uspijeva dobro na ivici šuma, na proređenim šumskim položajima, krčevinama, te na požarištima. Za jelo mogu se koristiti sasvim mladi listovi i pupoljci, za pripremanje juhe i variva. U vrlo izuzetnim prilikama, mlade rese (muški cvjetovi i ženski) se u toku zime i ranog proljeća sakupljaju i suše, melju i miješaju s brašnom, za pripremanje i dobivanje kruha. Pržene rese mogu se upotrijebiti kao zamjena za kavu Za ublažavanje žeđi, na mladim stablima načini se rupa, iz koje curi sok (pod nazivom brezov sok, buza ili musa). Taj sok sadrži šećer i brezovo eterično ulje, a koristi se svjež ili ukuhan kao sirup. Od jednog stabla obične breze u toku 48 sati može se dobiti oko 4,5 litre soka, a u toku čitave godine |