DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 6-8/1982 str. 73     <-- 73 -->        PDF

AKTUALNO


ŠTA JE S NAŠIM PLANTAŽAMA TOPOLA


Ing. Dimitrije BURA, dobar poznavalac stanja našeg šumarstva i plantažne
proizvodnje drva (gotovo 20 godina bio je rukovodioc šumske proizvodnje
Jugoslavenskog poljoprivredno-šumarskog centra u Beogradu) u »DRVARSKOM
GLASNIKU«, listu Opšteg udruženja šumarstva i industrije prerade
drveta, celuloze i papira Jugoslavije, br. 5/1982. pita se


»STA JE S NAŠIM PLANTAŽAMA TOPOLA«
odnosno koji su »uzroci stagniranja plantažne proizvodnje topola« i koji
su »putevi za dovođenje u sklad proizvodnje s potrebama za preradu drveta
«.


Pitanje je vrlo aktualno, jer naša »šumom bogata« zemlja godišnje
UVOZI oko 2 000 000 ms drva, pretežno celuloznog, a »zadnje analize proizvodnje
naših šuma i potreba industrije za preradu drveta ukazuju da ćemo
u 1990. godini imati manjak od 5,0 milijuna m3 ... a 2000-te godine 15
milijuna m3.


* * *


»Dva su bitna — osnovna uzroka zašto nismo ostvarili zacrtani — veći program
podizanja plantažnih zasada topola«, konstatira ing. Bura, a to su:
— prvi, nedostatak povoljnih investicionih namjenskih sredstava za podizanje
i gajenje plantažnih zasada topola i


— drugi, organizaciono sistemski položaj šumarstva u odnosu na industriju
za preradu
drva.
Za prvi uzrok, da je tačan navodimo primer jednog (i do sada jedinog


— nap. O. P.) povoljnog zajma 44. Konkursa iz Opšteg investicionog fonda u
1960. godini u iznosu od 2.438 mil. din za 23567 ha plantaža, koje su podiggute
za 3 godine, uz vlastito učešće od 20%, kamatnu stopu 2%, i rok zajma
do 15 godina. Naime, treba naglasiti da su šumarstvo i industrija za preradu
drveta u našim uslovima administrativno maksimiranih cena (inače) nisko
akumulativni i nisu mogli i ne mogu izdvajati potrebne iznose za proširenu
reprodukciju u širo vinsku bazu. Kada se govori o uslovima finansiranja
podizanja i gajenja novih plantažnih zasada topola treba naglasiti, da sve
analize ukazuju da ova proizvodnja može podneti kamatnu stopu 3 — 5%,
zavisno od visine godišnjeg prirasta — proizvodnje ,vrste glavnog sortimenta
koji se proizvodi, dužine proizvodnog procesa — ophodnje i cene proizvoda,
pa je to razlog da se nije moglo ići na redovne bankarske zajmove koji imaju
veću kamatnu
stopu.
* * *


Za drugi uzrok, šumarstvo sa specifičnim svojim proizvodnim i opšte
korisnim funkcijama nije još našlo jedinstveno i odgovarajuće sistemsko
i organizaciono rešenje i položaj, naročito u odnosu na dugoročno planiranje