DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 7-8/1984 str. 20 <-- 20 --> PDF |
U šumama koje služe isključivo za proizvodnju drvne mase dimenzija zrelosti za spomenute vrste drveća je niža te za jelu iznosi oko 60 cm, za smreku, bor i bukvu oko 50cm. KAKO ŠUMU SJEĆI? A sad pređimo na pitanje »kako šumu sjeći?« Odmah želim reći da je odgovor drugačiji u gospodarskim šumama od onoga u šumama Nacionalnih parkova. Najprije se treba podsjetiti na to što je Nacionalni park. Internacionalna Unija za zaštitu prirode na svojoj X generalnoj Asamblcji, održanoj u New Delhiu, 1. XII 1969. ovako je definirala Nacionalni park (u slobodnijem prijevodu): »Nacionalni park je prostrani teritorij s jedn´m ili više ekosistema koji su malo ili uopće nisu transformirani eksploatacijom ili okupacijom čovjeka, gdje vegetacijske i životinjske vrste, geomorfološke i stanišne karakteristike pružaju posebni interes s gledišta znanstvenog i rekreacijskog i u kojem postoje krajolici velike estetske vrijednosti a u kojem je najviša mjerodavna vlast preuzela mjere za sprečavanje ili eliminiranje eksploatacije ili okupacije čovjeka da bi se svrsishodno respektirale ekološke, geomorfološke i estetska pojedinosti s time da je posljeta na tom teritoriju odobrena pod određenim uvjetima sa rekreativnom, edukativnom i kulturnom svrhom«. Što sadrži ova definicija? Nacionalni park treba da ima određenu površinu, relativno veliku, zatim treba da je od znanstvenog interesa, treba da je lišen ljudske djelatnosti ili ona treba da je svedena na manju mjeru. Njegov je osnovni cilj sačuvanje prirode a posjete čovjeka u park treba da su organizirane i dozvoljene u edukativne i rekreacijske svrhe. Čovjek treba da zna da ljepota postoji i da ju on može promatrati. Ipak posjetu parku treba vršiti pod određenom kontrolom da se spriječi svako umanjivanje vrijednosti parka; dakle, ukratko: jedna forma posjećivanja koja je ujedno rekreativna, edukativna i kulturna. Što kaže naš ´Zakon o zaštiti prirode S. R. Hrvatske od 1976. godine. U članu 17. spomenutog Zakona kaže se ovo: »Nacionalni park je prostrano područje osobite prirodne, kulturne, znanstvene, odgojne, obrazovne, estetske, turističke i rekreativne vrijednosti, a obuhvaća jedan ili više sačuvanih ili neznatno izmijenjenih ekosistema. U nacionalnom parku dozvoljene su djelatnosti kojima se ne ugrožava izvornost biljnog i životinjskog svijeta, te hidrografske, geomorfološke, geološke i pejsažne vrijednosti nacionalnog parka kao i radnje kojima se održava ili uspostavlja prirodna ravnoteža«. Iz definicije nacionalnog parka se vidi da djelatnost čovjeka treba biti ograničena i oprezna. Ja ću ovdje govoriti o šumama u nacionalnom parku- Kako gospodariti šumom? Između različitih rješenja — radi jednostavnosti — spomenut ću dua ekstrema. Prvi ekstrem sastoji se u tome da se šuma prepusti sama sebi, da se u njoj ništa ne siječe i da se u njoj ne izvode nikakve šumarske intervencije. Drugo rješenje, komplicirano, a sastoji se u tome. da se u šumi redovito gospodari po načelima šumarske struke. |