DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1984 str. 99 <-- 99 --> PDF |
ACTA BIOKOVICA Vol. II — 1983. »ACTA BIOKOVICA« sadrže materijale znanstvenih skupova o prirodi Blokovskog područja, posebno planine Biokovo. Ovaj svezak sadrži referate izložene na drugom znanstvenom skupu koji je održan u Makarskoj od 16. do 18. svibnja 1983. godine i stoga je ta godina i označena na knjizi iako je tiskanje dovršeno u ovoj, 1984, godini. Dodajmo, da prvi svezak, Vol. I, sadrži referate prvog skupa o prirodi Blokova održanog od 4. do 10. listopada 1979. godine. Skupove o prirodi planine Biokovo i Biokovskog kraja organiziraju Samoupravna interesna zajednica (SIZ) za kulturu općine Makarska, Centar za kulturu općine Makarska i Institut »PLANINA I MORE« Makarska. Pokretač osnivanja Instituta je dr fra Jure Radić, koji je i glavni urednik Acta Biokovica. U Uredništvu uz ostale nalazi se i Filip S a b i ć, direktor Šumskog gospodarstva Makarska. Na II znamenom skupu o Biokovu sudjelovalo je 1 više šumara: (redosljedom izlaganja referata): Prof. dr. Ivan Spai ć (Fauna kornjaša — Coleopteira, Insekta — Biokova), prof, dr Mirko Vidaković s Majom Kovačević iz Arboretuma »Trsteno« (konzerva ci ja genofonda dalmatinskog crnog bora), ing. Žarko V r d o- Ija k (Prilog poznavanju šumske vegetacije Biokova), Filip Sabi ć (Pošumljavanje na Biokovu) i ing. Miroslav Rukavin a (Park prirode Biokovo i njegove prirodne vrijednosti). Objavljen je posmrtno i rad prof, dr P. F u k ar e k a prezentiran po suradnici M. E. Solid , diipl. biologa u Institutu »Planina i more« (Reliktne sastojine eumediteranske vegetacije na Blokovskom području). O dendroflori nalazi se i opsežan rad Jure R ad i ć a »Hrastovi Biokovskog područja« te R. Lak ušica, Lijerke Kiutleša i M. E. S o 1 i ć k e »Hoirološfco-ekološka i morfološko- anatomska diferencijacija populacija sekcija sekcije OXYCEDRUS sp. roda JUNIPERUS L. na Biokovu.« Jure R a d i ć je na blokovskom području utvrdio novu podvrstu česmine i novu vrstu listopadnog hrasta. To je pribježišna česmina — Quercus ilex subsp. refugiorum Radić sp. nova. To su, za sada, »srednjedalmatinski endemi«. Ovu podvrstu česmine Radić je nazvao pribježišnom (refugiorum na latinskom znači pribježište, sklonište), jer se na Biokovu nalazi u pukotinama (zaklonima) »okomitih klisura ili kamenjara u njihovoj blizini«. Najkarakteristične razlike između tipične (podvrste) česmine i pribježišne su u stapci ploda i u plodu. Dok je stapka ploda tipične podvrste duga do maksimalno 2 cm a plod je gorak, stapka ploda pribježišne česmine duga je od 1 do 7 (14) cm a plod nij e gorak. 1 Nadalje, Radić je pronašao pribježišnu česminu u više foirmi a dalmatinskog hrasta i u tri podvrste: dalmatinski dub tipična podvrsta (Qu. dalmatica Radić sp. nova), primorski dub (Qu. dalmatica subsp. parathalassia Radić subsp. nova) i blokovski dub (Qu. dalmatica ssp. biokovenis Radić ssp. nova) i, dalje, u svakoj podvrsti više formi. Pa ipak autor na kraju konstatira, da »uza sve dugogodišnje traganje zapazili smo samo mali dio crnoga što ova planina među svojih liticama krije« te da se »kao najočiglednija istina nameće poslije pažljivog promatranja blokovskih hrastova jest da je ovo područje svojevrsni bota nički vrt ili muzej najraznovrsnijih O´blika«. Zaključimo s konstatacijom da su sve karakteristike i vrsta i formi dane ne samo na hrvatskom nego i u latinskom jeziku a tekstovni dio dopunjen je sa 114 fotografija i crteža listova i plodova. 1) Kako sam već otojavio, u »Narodnom šumaru« sv. 7—9/1962. godine (Nekolko podataka o žiru česmine), »slatke« žireve česmine utvrdio sam i u Kaočinu gaju podno Kozjaka (iznad Kaštela). Sada, po sjećanju, navodim, da je na pojedinim stabalcima (grmovica) žir bio potpuno uklopljen u kupoli. Na provjeru ovoga traba pričekati 3—4 godine jer je ta sastojina, svojedO´bna pokusna ploha, stradala od požara 1983. godine i u fazi je obnove. 581 |
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1984 str. 100 <-- 100 --> PDF |
Iz referata M. Vi d a k o v i ć a i M. Kovačevićke saznajemo, da je u Arbo return u »Trsteno« osnovan nasad za konzervaciju genofomda dalmatinskog crnog bora. »za buduće potrebe znanosti, privrede i drugih čovjekovih djelatnosti«. Osnovni razlog osnivanja ovog nasada za konzervaciju genofonda je »postojeće stanje prirodnih šuma dalmatinskog crnog bora te slabe mogućnosti njihove efikasne zaštite« (prvenstveno od požara). Ovom prilikom upozorio bih na činjenicu, da se kulture dalmatinskog ornog bora, posebno iz sjemena s otoka Brača, nalaze diljem cijele Erope, pa i izvan nje, jer su od prije prvog svjetskog rata naprijed s otoka Brača (trušnice Dubravčić u Nerežišću) otpremite vagonske količine sjemena sjemenaimS u Beökom Novom mjestu. Bilo bi interesantno saznati o razvoju tih kultura, a koji vjerojatno zadovoljava što dokazuje činjenica, da je sjeme baš bračkog crnog bora traženo toliko godina.. P. Fukare* (posmrtno) i M. E. Š o- lick a u svom referatu registriraju ekstrazonalne populacije divlje masline (Olea oleaster Lam.), lovora (Laurus nobilis L.) i rogača (Ceratonia siliqua L.) u blokovskom području. Valja navesti, da je P. Fukarek, prema podatku u »In memcrima «, obradio i »Bikovsku jelu i njezino mjesto među jelama Sredozemlja«. Institut za pošumljavanje i melioraciju krša (u Splitu) proveo je 1951. i 1952. godine istraživanja o regresiji i progresiji šumske vegetacije na Kozjaku, Mosoru i na Pelješcu i od toga je objavljen Kozjak.2 »Acta biokovica« omogućila su3, da se objave i istraživanja šumske vegetacije na Biokovu, koja su provela dr ing. Jedio v s k i i ing. Žarko Vir dol jak 1953. godine, tada već u okviru tematskog plana Instituta za eksperimentalno šumarstvo 2) »Analima Instituta za eksperimentalno šumarstvo Jugoslavenske akademije « vol. I, Zagreb, 1955. 3) Dr fra Juri Radiću dugujem posebnu zahvalnost poticanju da materijal sredim i koristim sugestijama prilikom Jbrade « piše autor 2. Vrdoljak (str. 246). JAZU koji je preuzeo dio poslova 1950. godine ukinutog Instituta za pošumljavanje i melioraciju krša. Dakle nakon trideset godina pružena je mogućnost, da uloženi trud (i sredstva) u istraživanju šumske vegetacije na Biokovu, odnosno njegovog središnjeg dijela, budu objavljena i tako omogućeno korišćenje tog materijala. U radu nalaze se podaci i floristički sastav s 34 primjernih ploha. Paralelno je kartirana rasprostranjenost osnovnih šumskih zajednica i njihovih degradacijskih stadija. Dio rezultata istraživanja iz 1952. godine danas može poslužiti jedino za komparaciju sa sadašnjim stanjem, jer su od tada »nastupile značajne promjene uvjetovanje napuštanjem tradicionalnih načina iskorištavanja šuma i šumskih zemljišta, pogotovo prekomjerne sječe i ispaše« što je »usmjerilo razvitak šumske vegetacije u pozitivnom, progresivnom smjeru« (Vrdoljak, str. 248). Na položenih 36 primjernih ploha zabilježeno je 340 biljnih vrsta, a ove su navedene i u posebnom abecednom popisu uz oznaku na kojoj je primjernoj plohi pojedina biljka nađena. Priložena karta omogućuje u svako doba lokaciju primjernih ploha i tako olakšava usporedbe tadašnjeg stanja sa stanjem u času novog snimanja/1 »Acta biokovica« omogućila su, da se iz arhive izvuku i podaci o pošumljavanjima na području Makarske općine, jer je i u vihoru drugog svjetskog rata ostao sačuvan katastar pošumljavanja. Za sada bi to bio drugi trag ovakvim podacima uzevši u obzir da, prema navodu u »Zborniku inženjera i tehničara Split 1958.« (str. 661), takove podatke posjeduje i Šumsko gospodarstvo u Dubrovniku. Autor prikaza »pošumljavanja na Biokovu« F. Sabić iznio je u A.b. samo podatke, što je za takvu ediciju i dovoljno, ali za šumarstvo nužna je onsežnija an,»4) Tako su u međuvremenu fitocenološko- tipološke pripadnosti jelovih sastojina na Biokovu istraživali, i rezultate objavili, P. Fukarek i I. Trinajstić {v. i Sum. 1. br. 1—2/1984, str. 100. |