DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 11-12/1988 str. 71 <-- 71 --> PDF |
pitke vode više od tjedan dana. Naprotiv, bez hrane mogu živjeti normalno puna tri mjeseca. Netočnom se pokazala pretpostavka da se leptiri hrane smolom iz drveta Liquidambar orientalis, niti da ih miris te smole privlači, kako to objašnjavaju službeni turistički vodiči. Istina, smola likvidambara intenzivno miriše pa se upotrebljava i kao tamjan. Iinače pravi se tamjan dobija iz mirisne smole nekih grmova iz roia Boswellia. Leteći prema dolini »Petaloudes« leptiri se vjerojatno služe svojim osjetilom mirisa. No ako to i jest točno, još se uvijek pitamo zašto oni tamo lete, t. j . kakvo značenje ima to njihovo »bračno putovanje« i zajedničko »pirovanje«. Sličnih, još neriješenih zagonetki ima i u migracijama drugih životinja, posebno ptica i riba. Inače Panaxia quadripunctaria nije neka rijetka vrsta leptira. Raširena je u čitavoj Evropi osim sjevernog dijela. Na jugu, npr. kod nas u Dalmaciji, dolazi jedna velika, inače nepromijenjena forma, koja je odavno u zbirkama i popisima označena kao »magna«. Zagrebački entomolog prof. Lidija M1 a d i n o v, koja se puno bavila danjim leptirima Hrvatske, našla je tu vrstu u okolici Zagreba. Krapine, u gornjem toku rijeke Kupe. na mnogim lokalitetima Slavonije, u Hrvatskom Primorju, Dalmaciji i na jadranskim otocima. Mr. Branko B radi ć (Šumsko gospodarstvo »Mojica Birta«, Bjelovar) spominje u svom magistarskom radu (1984. god.) leptire iz nizinskih šuma kod Čazme a mr. Margita S i 1 e r (Zavod za obrazovanje kadrova u poljoprivredi, hortikulturi i primjeni znanosti u praksi, Opeka) također u svom magistarskom radu (1987. god.) leptire iz arboretuma Opeka kod Varaždina. Meni je jedan leptir doletio kroz prozor na svjetlo u sobi jedne ljetne noći 1983. godine u Omišlju na otoku Krku. Ponegdje se gusjenice te vrste pojavljuju u povećanoj brojnosti, uzrokujući na biljkama manje ili veće štete. Tako je dr. Dordiqe Đorović , entomolog iz Peći, zabilježio primjetnu defolijaciju od tih gusjenica u čistim hrastovim šumama Kosova 1970—1973. godine. I u našim se krajevima leptiri pojavljuju u srpnju i kolovozu. Razvojni je ciklus i inače sličan onome na Rodosu. Samo se leptiri kod nas, kao i u drugim evropskim zemljama, drugačije ponašaju pa nemaju svoju »Dolinu leptira« kao što je imaju na tom grčkom otoku. Iako »Dolinu leptira« svake godine posjećuje veliki broj turista, ona je u nas, pa i u svijetu, prilično nepoznata. Štoviše, ima dosta biologa, pa i entomologa, koji za nju ne znaju (osim ako su je kao turisti slučajno posjetili). A radi se o jednom zaista vrlo zanimljivom biološkom fenomenu, koji je vrijedno vidjeti i doživjeti. |