DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 11-12/1988 str. 94     <-- 94 -->        PDF

ŠUMARI POSJETILI DI »TUROPOLJE«


Dne 18. 3. 1388. grupa od 15 članova DIT-a šumarstva i drvne industrije
Zagreb, posjetila je jednu od najstarijih drvnih industrija Dl »Turopolje«.


Ta drv. ind. utemeljena je 1911. godine na bazi drvnih masa iz turopoljskih
šuma po industrijalcu F. Deutscha-u kao poklon njegovim sinovima. Kapacitet
pilane bio je 40.000 m3 sa pet gatera i jednim venecijanerom sa vlastitom električnom
centralom za pogon pilane i rasvjetu mjesta. Pilana je radila i za vrijeme
II svjetskog rata, pod upravom okupatora iako je u dva navrata pokušana
zapaliti od partizana, no nije htjela gorjeti. Poslije rata pilana je modernizirana,
izmjenjeni su strojevi, izgrađena nova tvornica lamel i klasičnog parketa
u novim halama. Danas Dl »Turopolje« imade tri radne jedinice:


1) primarna prerada — pilana kapaciteta 35.000 m;: oblovine, od toga 75% hrast


a ostalo bukva i OTL. Alimentira se sa područja SG Zagreb i Sisak te nešto


iz Slovenije i nakupa.
2) parketarija kapaciteta 300.000 m2 lamel i 40.000 m2 klasičnog parketa.
3) drvna galanterija u Čićkoj poljani, koja je osnovana integracijom pilane tamošnje
poljoprivredne zadruge, koja je ranije proizvodila metle. Sada se izrađuju
tokareni dijelovi za stolice, lamperija, te iz egzota (cebrela i samba)
daščice za olovke za TOZ Zagreb.


Dl »Turopolje« zapošljava 500 radnika, od čega je 35% ženska i 65% muška
radna snaga, što je za ovu industriju veliki problem. Imade zaposleno 10
inženjera drvne industrije. Radi se u dvije smjene osim u pogonu Čička poljana,
jer tamo nema dovoljno radnika. Prosječni OD u 1987. godini je bio 165.000.—
dinara, a za ovu godinu je povečan za 45—65%. Brutto produkt je u 1987. bio


3.060 milijuna dinara, a izvezeno je robe za 4.500.000 dolara, a od toga 60% na
konvertibilno tržište.
Osnovni problemi su: cijena sirovine koja je u stalnom porastu i padu kvalitite,
veliko učešće sušaca, te velika davanja po raznim doprinosima: elektroprivredi,
vodoprivredi, školstvu i drugim (oko 80% brutto prihoda), a sa
druge strane pad vrijednosti dinara, pa se i u izvozu drvnih proizvoda ne ostvaruju
mogući rezultati. Zbog svega toga sve su veće teškoće u ostvarivanju pozitivnih
rezultata u poslovanju i razvoju proizvodnje.


Nakon obavljenog pregleda pogona u Turopolju i Cićkoj poljani vratili smo
se vlakom u Zagreb. Najtoplije se zahvaljujemo drugu direktoru mr. Popijač
Slavku, zamjeniku direktora drugu Josipu Otopalu, tehničkom rukovodiocu Joso
Tomislavu na prihvatu i danim objašnjenjima.


Emanuel Vilček, clipl. inž.