DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 11-12/1989 str. 14 <-- 14 --> PDF |
Uspjeh cijepljenja od 61% smatramo velikim s obzirom na to da metoda ne iziskuje posebnu spretnost i vještinu u radu, a vjerujemo da je moguće postići i bolje rezultate. Krussma n (1981) navodi da se strojno cijepljenje primjenom »omega« spoja upotrebljava u Bugarskoj za cijepljenje vinove loze s uspjehom od 60%. Kora č (1987) u opisu te metode za cijepljenje oraha smatra da je rezultat od 50% dobivenih prvoklasnih sadnica realan, a Mrva&Littva y (1988) navode maksimalan uspjeh u cijepljenju oraha od 87%. Analiza uspjeha cijepljenja hrasta lužnjaka u ovisnosti od starosti donora pokazuje da zapravo nema razlike u uspjehu cijepljenja ako su plemke uzete sa starih stabala ili mladih biljaka (tablica 1). Mali broj prolistalih cijepova s plemkama uzetim s 200 godina starog stabla dobiven je stoga što su upravo na tom uzorku bile asimetrično presijecane plemke. One su ipak uvrštene u pokus jer je sveukupan broj plemki s tog stabla bio malen. Uzimanje plemki sa starih stabala je problem za sebe, jer stara stabla u krošnji imaju većinom brojne kratke i vrlo tanke izbojke, neprikladne za cijepljenje. Sa 6 ovogodišnjih sadnica su skinute plemke koje po dimenzijama vrlo dobro odgovaraju presjecima tih sadnica upotrijebljenih kao podloge, jer je prilikom cijepljenja donji dio jedne sadnice bio podloga na koju je spojen gornji dio druge takve dvogodišnje sadnice. Stoga je svih 6 heterobionata bilo stabilno u toku cijelog pokusa. Zaključujemo da su razlike dobivene u našem primjeru (tablica 1) uvjetovane faktorima koji su djelovali na uspjeh cijepljenja, a ispoljeni su u ovom malom uzorku (mali broj cijepljenih plemki sa stabala različite starosti). U te faktore ubrajamo: 1. Neprikladna debljina plemke i presjek noža koji je korišten za strojno cijepljenje. 2. Asimetričan rez na plemki ili podlozi zbog neprilagođenosti stroja debljinama izbojaka ove vrste. 3. Cijepljenje granate plemke koja je imala samo jedan pup na postranom tankom, nekoliko cm dugom izbojku. U procesu kalusiranja je takav postrani izbojak bio u pravilu odbacivan, a kako plemka nije imala drugih pupova, počela je intenzivno tjerati podloga. Takav smo heterobiont smatrali neuspjelim i uklonili smo ga iz pokusa. 4. Nepažljivo rukovanje s već sraslim heterobiontima. Nije bilo razlike u uspjehu cijepljenja kada su za plemke upotrijebljeni jednogodišnji, dvogodišnji ili trogodišnji dijelovi izbojka (sumarni prikaz u tablici 1). Ovo smatramo naročito važnim rezultatom jer omogućava izbor plemke ovisno o debljini podloge, bez obzira na starost izbojka s kojeg potječe plemka. U pravilu su kod hrastova, primjenom strojne metode cijepljenja, za relativno debele dvogodišnjeg podloge (debljina olovke na mjestu oko 5 cm iznad vrata korijena), potrebne plemke odgovarajuće debljine. Njih je lakše naći među dvogodišnjim i trogodišnjim izbojcima nego među prošlogodišnjima, naročito ako se plemke uzimaju sa starih stabala. Ovaj eksperiment smatramo preliminarnim, ali dovoljnim indikatorom da se metoda može primijeniti za cijepljenje pri podizanju klonskih sjemenskih plantaža i u hortikulturi, naročito za potrebe urbanog šumarstva. |