DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 11-12/1989 str. 96 <-- 96 --> PDF |
zakup za dugotrajno i specifično uzgajanje i zaštitu šuma u svrhu proizvodnje drva! Dakle, čista zemljišna renta nije postojala kao realitet, pa »prihodna vrijednost apsolutnog šumskog zemljišta« nema realnog temelja. Prodaja takva zemljišta u društvenom sektoru je i zakonski zabranjena. Ona nema realnog temelja ni u uvjetima kada privatnik traži za takvo zemljište čisto monopolnu cijenu ili pri davanju u zakup apsolutnu zemljišnu rentu, jer nema tražnje za njegovu kupnju ili zakup u svrhu jedino moguće dugoročne biološke proizvodnje drva. To ima znatne kosekvencije na utvrđivanje rentabilnosti u šumskom gospodarenju. Znatne konsekvencije može imati i činjenica što se do vlasništva nad šumom povijesno dolazilo uglavnom nenovčanim putem (eksproprijacijama, ratovima, nasljeđem i dr.). U vezi sa svime navedenim, a jedini od navedenih profesora kao šumar-ekonomist znanstveno sam se bavio organizacijom šumarstva (bio predstojnik novoosnovanih katedara za tu oblast u Skopju i Zagrebu), zalažem se za to da se šumarije bave i sa šumskobiološkom reprodukcijom i sa iskorišćivanjem šuma — uz poslovanje putem dviju obračunskih jedinica. S time u vezi plediram da se razmotre osobito prvih pet radova iz moje druge disertacije (Radovi 63, Šumarski institut Jastrebarsko, Zagreb 1984), pa i radovi koje sam objavio u Šumarstvu i preradi drveta (10—12/1988 i 1—3/1989). Smatram da organizaciju šumarstva treba istražiti tim stručnjaka iz udruženog rada i specijalista i znanstvenih radnika iz znanstvene organizacije šumarstva, ekonomike šumarstva te pravnika i ekonomista zaposlenih u šumskogospodarskim radnim organizacijama. Z. Potočić , ukratko, pisao je ekonomiku šumarstva za uvjete predfeudalističke (kada se u šumarstvu vodilo samo konzervatorsko upravljanje šumama, bez znatnijih šumskouzgojnih radova). R. S a b a d i, ukratko, piše ekonomiku šumarstva za uvjete kapitalizma (sa značajnim privatnim sektorom šuma). Ja, ukratko, pisao sam ekonomiku šumarstva na putu razvijanja socijalističkih odnosa, pretežno s društvenim sektorom šuma i šumskogospodarskim područjima trajnog šumskog gospodarenja, vodeći računa o financijskoj stimulativnosti i tendenciji usavršavanja i šire primjene bilanciranja uspjeha i imovine i u šumskobiološkoj reprodukciji; smatram da treba u većoj mjeri uvažiti specifičnosti šumarstva i u ekonomici šumarstva i u znanstvenoj organizaciji šumarstva (rada, poduzeća, rukovođenja, samoupravljanja, poslovanja). Sv a trojic a profesora negiramo naziv i bit tzv. »amortizacije šuma«. Ja to činim jer šuma raste a ne troši se u procesu šumskobiološke reprodukcije: tu se radi o troškovima održavanja šuma; oni su dugoročnog djelovanja, a jedino se za trajno gospodarenje šumama mogu smatrati da su kratkoročnog djelovanja (ako se kreću oko prosječnogodišnjih iznosa). Sva trojica profesora priznajemo veliku važnost općih koristi od šuma i pozdravljamo kofinanciranje šumarstva od strane njegovih korisnika u svrhu jačanja njegove proširene šumskobiološke reprodukcije, smatrajući da je to velika zasluga Zakona o šumama Hrvatske iz godine 1983. No, ja, a pretpostavljam i Z. Potočić, shvaćam šumarstvo značajnom proizvodnom i gospodarskom djelatnošću sa znatnim infrastrukturalnim efektima, a R. Sabadi — značajnom infrastrukturalnom djelatnošću sa neznatnim gospodarskim efektima. |