DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 3-5/1992 str. 64 <-- 64 --> PDF |
Kod simulacije mjerenja na horizontalnom terenu, kao nagib terena uvršten je srednji otklon od horizontale (ß = 0,16°), izračunat iz srednje visinske razlike nivelmana kroz lipovljanske sastojine. Ovim je varijabilitet svakako smanjen, no drugog rješenja nije bilo zbog nepoznavanja distribucije nagiba na terenu. Podaci su generirani uz uvjete: h = 1,65 m i h = 7 m, s = 0,2°, D = 5—40 m, s korakom po pet metara uz a = / (D). Visina opažača h = 7 m bila je uzeta u istraživanje u smislu eventualne upotrebe metode sa stalnih mjernih mjesta u sastojini na određenoj visini od tla, čime bi osjetljivost metode bila znatno smanjena (za potrebne uda ljenosti odnos a i ß nije toliko uzak). Za svaku kombinaciju (h, s, D, ß), uz veličinu uzorka n = 3000, računati su statistički parametri: aritmetička sredina (D), standardna devijacija mjerene udaljenosti (sD), standardna pogreška aritmetičke sredine (SD), koeficijenti skošenosti (Bi) i spljoštenosti (Ba) kao i veličine (a — ß) i (D — D). Regresijskom analizom uz, kako se pokazalo, univerzalni model y = axb utvrđene su čvrste korelacije (redovno R > 0.9) između veličina D i S|,, te (a — ß) i sD u svim kombinacijama ostalih uvjeta, kao i između sn i statističkih parametara sD, Bj, B>, te veličine (D — D), za različite iznose standardne devijacije vertikalnog kuta (s). Izjednačeni podaci nalaze se na grafičkim prikazima 6 (sD = / (D) =, / (a — ß) na horizontalnom terenu), 7 (analogno za kosi teren — osnovni niz) i 8 (analogno za kosi teren — sporedni nizovi). Dobiveni rezultati upućuju na slijedeće zaključke: 1. Preciznost metode proporcionalna je s veličinom (a — ß), bez obzira na ishodišne uvjete koji su tu veličinu uzrokovali. 2. Metoda je najpreciznija na najmanjem nagibu koji već možemo mjeriti. 3. Promjena visine opažača u granicama h = 1,50—1,80 m ne utječe bitno na preciznost mjerenja. Visina opažača h = 7 m preciznost znatno povećava. 4. Klasični šumarski visinomjeri su, za ovu metodu, uglavnom neupotrebljivi, uz h = 1,50—1,80 m. Njihova je upotreba možda moguća na manjim nagibima, u mlađim sastojinama, gdje su mjerene udaljenosti ispod 15 m ili kod mjerenja većeg broja podjednakih udaljenosti. Pri mjerenju sa stalnih mjernih mjesta s povišenim rakursom upotreba ovih instrumejnata mogla bi doći u obzir. 5. Uz standardnu devijaciju mjerenog kuta s = 0,1°, upotrebljivost metode povećana je dovoljno da taj iznos proglasimo gornjom granicom preciznosti, kod udaljenosti manjih od 30 m. Instrument koji bi dovoljno precizno primjenjivao ovu metodu, morao bi mjeriti vertikalne kuteve sa standardnom devijacijom manjom od 0,1°. 6. Pojedinačni podaci izmjere iste udaljenosti nisu više distribuirani normalno. Distribucije tih podataka imaju pozitivnu skošenost i spljoštanost. Procijenimo li standardnu devijaciju koeficijenta skošenosti na osnovu jednog uzorka (sBi = / (n); Laar 1979), tada s 99°/o-tnom vjerojatnošću možemo tvrditi da distribucija za koju je Bi > 0,11538 nije normalna, što je kod nas redovito slučaj (izuzetak čini samo izmjera udaljenosti D = 5 m). Isto tako procjena standardne devijacije koeficijenta |