DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 3-5/1993 str. 95 <-- 95 --> PDF |
K. Be/, a k: Prigušene oscilacije fenomena rasta i prirasta praćene Levakovićevim analitičkim izrazima, N. Segedi : Primjenljivost Levakovićeve »funkcije rastenja« uz današnje (tehničke) mogućnosti, N. Lukić : Primjena Levakovićeve formule rasta u dendrokronologiji, R. K r i ž a n e c: Postotak prirasta kao pokazatelj za sječne zahvate, M. Vidaković: Čuvanje genetskih resursa šumskog i hortikulturnog drveća i grmlja u Hrvatskoj, i M. Vidaković i sur.: Radovi na podizanju sjemenske plantaže na području Š. G. »Krndija« i Š. G. »Papuk«. U treći dio Zbornika uvrštena je, već navedena »BIBLIOGRAFIJA Centra za znanstveni rad HAZU — Vinkovce (1791— —1990.)« koju su pripremili Katica Č o r- k a 1 o, Nikola Segedi i Vlasta Š a 1 i ć. Između prvog i drugog dijela nalazi se fotografija prof. Levakovića s »potpisom prof. dr. Antuna Levakovića snimljenom iz Indeksa predavanja slušača Dragutina Tadijanovića-, upisanom u Gospodarsko-šumarskom fakultetu dne 13. listopada 1925«, kojim se potvrđuje ljetni semestar šk. g. 1925/26. te govor akademika Dušana K 1 e p c a pred rodnom kućom prof. dr. Antuna Levakovića u Rokovcima održanom 6. prosinca 1990. Pozdravne riječi u prvom redu bile su upućene uz 20-u obljetnicu rada Centra, a na jubilej prof. Levakovića osvrnuli se inž. T. Zovak, po struci šumar, prof. Š. Meštrović, a inž. I. Oštrić svoj govor posvetio je prof. Leavkoviću i »našim profesorima ondašnjeg doba, koji su nas obrazovali ne samo stručno nego i politički«. Levaković je, naglasio je inž. Oštrić »uvijek živio u znanosti, u svojim idejama, rješavajući svoje ´skrižalje´... i za kavanskim stolom«. 2 Akademik Dragutin Tadijanović prekinuvši studije šumarstva posvetio se književnosti (Zabilježeno za buduće generacije čitatelja Sum. lista). Prikazati sadržaj pojedinih referata o primjeni Levakovićevih »formula« premašuje svrhu ovog prikaza. Stoga samo jedna rečenica prof. Klepca da je »zahvaljujući razvoju elektronike s modernom kompjutorskom tehnikom, primjena Levakovićevih formula, nekad za šumarsku praksu neprihvatljiva, danas postala gotovo redovito pomagalo u kubiciranju stabala, u konstrukciji tablica drvnih masa, tarifa, visinskih krivulja, krivulja rasta itd.« (str. 18). Odgovor na pitanje zašto su »Levakovićeve invencije ostale uglavnom na papiru sve dok se nisu pojavila elektronska računala« nalazimo u činjenici, da je »potrošak vremena za izračunavanje ... parametara ... prema Levakovićevim procjenama uz određene kontrole trajao 8—10 sati« (str. 16). Iz zanimljivog, i za upotpunjavanje biografije Levakovića prikaza K. Č o rkal o izdvajamo, da je njegov djed Toma kao graničarski vojnik došao iz Like i udomio se u Slavoniji, u selu Retkovci, a nakon dvije godine preselio se u Rokovce. Osnovnu školu polazio je u susjednim Andrijaševcima u kojoj se, bez sumnje, isticao svojim umnim sposobnostima kada je na poticaj posjednika Mihaljkovića, koji je bio i školski nadzornik te predsjednik školskog odbora pošao na daljnje školovanje u vinkovačku gimnaziju. Kako je u obitelji Levakovića bilo devetoro djece to se Antun ne bi mogao školovati da mu Mihaljković nije osigurao stipendiju od Brodske imovne općine. Zanimljivo je, da je iz matematike imao četiri godine ocjenu »dobar« (ni Tesia ni´je bio dobar matematičar u gimnaziji), ali svih osam razreda iz grčkog i latinskog jezika ocjena je bila »izvrstan«. »U Šokadiji je«, piše autorica, »živo kolektivno pamćenje... pa se pamtilo i prepričavalo da su ga ljeti u rana jutra viđali s knjigom u ruci seljaci i pastiri kad su u svitanje kretali u polja i šume« (str. 31). Ovo je prilika zabilježiti još jednu osobinu A. Levakovića. Pred drugi svjet |