DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 6-8/1993 str. 138 <-- 138 --> PDF |
ručju Sum. gosp. Josip Kozarac Nova Gradiška, osjećam potrebu c!a o pokojnikovom radu i djelovanju iznesem slijedeće: lng. Zvonko Parađiković rođen je 13. kolovoza 1928. u Slav. Samcu u učiteljskoj obitelji. Pučku školu završio je u rodnom mjestu, a srednju školu polazio je u Osijeku i Slav. Brodu, gdje je maturirao god. 1948. Iste se god. upisao na Šumarski fakultet u Zagrebu na kome je diplomirao god. 1953. Nakon odsluženja vojnog roka u JNA svoj rad u struci započeo je 1. prosinca 1955. kao vježbenik u Šumariji Trnjani gdje ostaje do 5. listopada 1956., a potom odlazi u Šumariju Dvor na Uni gdje u istom svojstvu ostaje do 12. ožujka 1958. Nakon toga djeluje kao upravitelj lugarskog tečaja u istoj šumariji do 19. rujna 1959. Tada je bio premješten u Vrhovine gdje kao upravitelj šumarije ostaje do 10. rujna 1960. Sa te dužnosti odlazi u Viroviticu za prof. Drvno industr. srednje škole na kojoj dužnosti ostaje do 31. kolovoza 1961. Dne 1. rujna 1961. dolazi u Šum. gosp. »Josip Kozarac« Nova Gradiška gdje na dužnosti upravitelja šumarije ostaje do 25 prosinca 1971. Za to vrijeme bavio se svim radovima šumarske struke — uzgoja, eksploatacije, zaštite šuma i lovstva. Međutim od svih tih radova najviše se angažirao na podizanju plantaža euroameričkih topola sa međukulturama pšenice i kukuruza, a kasnije i sadnjom žira hrasta lužnjaka između redova topola. Ma tim radovima imao je vrlo dobre rezultate, jer su te plantaže doista vrlo dobro uspjele. U sastavu te šumarije nalazi se uzgojno lovište »Radinje« površine 2.000 ha u koine se uzgaja jelenska i srneća divljač visoke kvalitete kao i divlje svinje, pa je pok. Zvonko dobar dio svog radnog vremena morao posvetiti uzgoju i odstrelu divljači jer su u to lovište dolazili pored stranih lovaca i visoki republički i savezni rukovodioci. Za vrijeme svog djelovanja u Šumariji Nova Kapela pokazao se kao vrlo marljiv radnik, dobar stručnjak i rukovodilac. Bio je dobar i pošten čovjek, pa je kao takav stekao mnogo prijatelja uizvan struke. Međutim krajem 1971. god., kada su se pogoršale političke prilike u cijeloj Hrvatskoj, pa tako i u Novoj Gradiški Zvonko je radi aktivnosti u Matici Hrvatskoj pao u nemilost, pa je na pritisak tadašnjeg političkog rukovodstva bio prisiljen da sam dade otkaz i otišao je iz N. Gradiške kao što su to tada morali učiniti mnogi intelektualci. Otišao je u Zagreb, kucao je na mnoga vrata tražeći zaposlenje ali u svojoj struci nije ga dobio. U nuždi prihvatio se posla referenta prodaje drvnih sortimenata u trgovačkim poduzećima Croatia Coop, Korana i Kvarner-Commerc Rijeka u kojima je radio do 3. prosinca 1975. Jedini koji su mu pomogli bili su kolege iz »Slavonije« drvne ind. Slavonski Brod koji su ga primili 4. prosinca 1975. na posao u svom pogonu »Union drvo Zagreb«, gdje se kao referent prodaje i nabave zadržao do 15. listopada 79. kada je radi teško narušenog zdravlja morao otići u invalidsku mirovinu. Ovih par riječi neka bude na spomen dobrom čovjeku, stručnjaku i kolegi u znak hvale za sav životni trud i za njegov rad na području Šum. gospod. Nova Gradiška. Zgb. 3. 05. 93. Vladimir Babić, dipl. ing. šum. u m. |