DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 11-12/1993 str. 34 <-- 34 --> PDF |
bi se od ukupne površine u prvom razdoblju pošumilo 107.001 jutro i to cjelokupna površina niskih šuma i neplodnih zemljišta te 57.988 jutara pašnjaka s ukupnom vrijednošću nakon 100 godina od 12,846.120 zlatnih forinti. To je, navodi Ressel, trajna vrijednost šume ako se njome racionalno gospodari tj. siječe samo u onim sastojinama u kojima postoji dobar podmladak. Gornji obračun ustvari je skroman, nastavlja Ressel, jer se po jutru može uzgojiti i 75 odraslih stabala, a u Motovunskoj šumi i 100, sposobnih za brodogradnju, prvenstveno zakrivljenih. Može se računati i s cijenom po stablu od 5 forinti, a u Motovunskoj šumi i 10 forinti uz 80-godišnju ophodnju. Kako se od potpuno izraslih stabala uzimaju za sječu samo najstarija i to ne odjednom, to raste vrijednost ostalih stabala, a time raste i ukupan kapital. Vrijednosti glavnog prihoda treba dodati i ostale vrijednosti s pošumljenih površina. To su iskorišćivanje žira, proreda i otpadaka, poboljšanje paše s posljedicom poboljšanja stočnog fonda te, konačno, bolji i sigurniji prihodi na poljima. Godišnju vrijednost toga Ressel računa s 1,382.448 forinti. Ako se ta vrijednost podijeli s 200.000 seoskog stanovništva Istre, na svakog žitelja otpada 6 forinti i 54 krajcara godišnje. Prema tome ponovo pošumljivanje općinske zemlje samo po sebi očuvat će Istru i otoke od gladi. Uvidjevši veliku korist od pošumljivanja, narod će se »u pravilu« i pozitivnije odnositi prema šumi. Iz daljnjeg obrazloženja korisnosti pošumljivanja odnosno proizvodnje brodograđevnog drva u Istri može se zaključiti da je bilo i protivnika pošumljivanja. Protivnici pošumljivanja navode da gradnja željeznih brodova postaje sve jeftinija, da uz jednaku zapreminu imaju veću nosivost u usporedbi s drvenim, da su trajniji i da zahtijevaju manje popravaka te da kao otpisani imaju određenu vrijednost. K tome, prijevoz drva državnim željeznicama drvo iz udaljenijih krajeva konkurentno je istarskom. Zagovornicima gradnje željeznih brodova Ressel odgovara: 1. Na željeznim brodovima ljeti vlada pripeka a zimi studen, što sve nepovoljno djeluje na ljude i robu. Zimi se po palubi stvara poledica, i pita, kako se po takvoj palubi može hodati? 2. Ako se željezničkim prijevozom može eventualno nabaviti drvo po povoljnijoj cijeni iz unutrašnjosti ali troškovi prijevoza cestom iz unutrašnjosti Istre su niže, a i ne može punovrijedno zamijeniti istarsku hrastovinu koja daleko nadmašuje onu iz drugih područja. Uostalom, zar ima viškova drvene građe u Kranjskoj ili Štajerskoj? Obrazloženje o potrebi podizanja hrastovih šuma za uzgoj stabala za brodograđevne Sortimente Ressel završava bilansom između potreba i količinama proizvedenog drvnog materijala. Austrijska trgovačka mornarica u tom času imala je 523 velika broda. Kako trajnost drvenog broda traje 20 godina to znači da godišnje treba sagraditi 26 nova broda za što je potrebno 150.000 kubnih stopa (5060 nr) brodograđevnog drva. Pribrojivši i potrebe manjih plovila s 50% prednjih količina, proizlazi godišnja potreba od 195.000 kubnih stopa (6.244 m3). Nasuprot ovoj potrebi trgovačke mornarice stoji proizvodna mogućnost istarskih šuma od 414.732 kub. stope 492 |