DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 11-12/1993 str. 41 <-- 41 --> PDF |
1.2 Tekst »Visoko c. k. namjesništvo« Ovaj tekst od šest stranica bez potpisa je i bez datuma. Autor je, prema sadržaju, nesporan — Josip Ressel, a vremenski se može staviti vrijeme oko 1851. godine. To se najbolje očituje iz teksta, »da se kao stručnjak« smatra obveznim uključiti u »ponovnu raspravu o pitanju pošumljivanja krasa« te kako je »već trideset godina prošlo otkako je u službi imao mogućnosti pratiti rast šume u raznim krajevima Krasa«. Zaključak iz tih promatranja je da »proizvodnji drva smeta« pomanjkanje nadstojne zaštite ponika i mladih biljaka, jer »gdje nema paše žir izraste samo pod matičnim stablom ... najdalje do dosega najduže grane .. . Na taj način u roku od 60 godina to bi značilo oko stabla površinu promjera 6 do 10 stopa« (do 3 m). Na taj način na Krasu šuma ne bi se mogla hrastom obnoviti ni za više tisućljeća. Na golim površinama, nastavlja dalje, održavanje ponika je nemoguće jer bura odnosi lišće pa nema ni humusa; jer, izuzev između pukotina u kamenoj podlozi, bura odnosi i zemlju sve do mora; na nepošumljenom krasu zimi zbog golomrzice izdizanjem biljke kida se korijenje i biljka nakon nekoliko godina ugiba; trava je oskudna, a potom i paša, a sve biljke zbog pomanjkanja hraniva slabo uspijevaju. Sve to uviđa i seljak, koji ne može čekati stoljeće kako bi koristio šume, pa se »ne može očekivati da ga se može pridobiti za pošumljivanje skolastičkim metodama, a bez njegovog sudjelovanja ne može se ni očekivati neki uspjeh«.5 Nepovoljni uvjeti za uspjeh pošumljivanja mogu se otkloniti sjetvom sjemena borovice za pretkulturu, kako je to odredio u planu pošumljivanja prjie osam godina. Također je potrebno kod seljaka probuditi zanimanje za podizanje šumskih kultura. Zato treba poći od onih vrsta kojih već ima »na Krasu u blizini kuća« kao orasi, lijeska, pitomi kesten, kruška i dr., a kao daljnje vrste nabraja hrast, brijest, jasen, lipe (za pčelarstvo) i dr. Troškovi pošumljivanja, naglašava dalje, ne smiju biti na teret seljaka, »jer se u njemu javlja antipatija i prije nego je posao počeo«. Također s pošumljivanjem treba početi na manjim površinama uz poučavanje žiteljstva, a prvenstveno mlađi svijet, koji lakše prihvaća »novotarije«. To se može postići, da se — uz škole osnuju rasadnici, — u školama postavi nekoliko praktičnih vrtlara, »koji znaju zemaljski (hrvatski op. O. P.) jezik i poznaju kras« za pouku školske mladeži u osnivanju rasadnika i proizvodnje biljaka, — da školska omladina na onim mjestima krša gdje ima zemlje i u blizini naselja »sadi zdrave i dozrele bobice borovice ... 6 bokala po jutru od 1.600 četvornih hvati«. Ressel očekuje, da će šumari, »iako ne svi, ali svakako većina, biti protiv sadnje voćkarice na Krasu, jer teže pošumljivanju s vrstama visokih stabala, a orah je također drvo.« 5 Jedan dokaz. Kao upravitelj Šumske uprave u Višegradu 1938. godine namjeravao sam staviti pod zabranu za prirodno pomlađivanje crnoborovu sastojinu površine cea 200 ha. Tome su se zbog paše suprotstavili seljaci, ali kada im rekoh, da ću osloboditi dotadanju branjevinu odgovoriše »tada može i 500 ha.« |