DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 4/1995 str. 25 <-- 25 --> PDF |
KNJIGE I ČASOPISI AKCIJA ZA OČUVANJE MEDITERANSKIH ŠUMSKIH GENETSKIH RESURSA 0. SOUVANNAVONG, M. MALAGNOUX1 & PALMBERG — LERCHE FOREST RESOURCES DIVISION Mnogi su pisci i slikari iskazali bogatstvo i različitost krajolika Mediterana, gdje se forme i boje, svjetlo, reljef i vegetacija prekrasno kombiniraju. Potretirani krajolici uključuju prirodne ekosustave i površine na kojima je nazočan utjecaj čovjeka: šume cedrova u sjevernoj Africi, šume borova Kalabrije u južnoj Italiji i na otoku Korzici, jelove šume u Grčkoj i Turskoj, čiste površine i zimzelene šume hrasta crnike u Španjolskoj, plodne vrtne oaze u Siriji, karakterizirane topolama i voćkama. Mediteranski krajolik je jedinstvena kombinacija harmonije, kontrasta i različitosti. U ovom radu koncept »mediteranska regija« i »Mediteran« odnosi se više na geografiju nego na regionalne zone. Mediteranska vegetacija je u najvećoj mjeri rezultat klimatskih prilika karakteriziranih dugim, toplim i suhim ljetom, te neregularnim ali intezivnim zimskim oborinama. Ovakvi uvjeti vode ka veoma ozbiljnom riziku od vatre u ljetnim mjesecima, potenciranim suhim vjetrovima i jakom solarnom radijacijom. Za vrijeme zime prisutan je problem vodene erozije. Mediteran također obilježava velika mozaična fragmenti- Vialle delle Terme di Caracalla 00100 Rome, Italy UVOD — MEDITERANSKI OKOLIŠ ranost tipova vegetacije, koja je uvjetovana mikro-varijacijama klimata, topografije i zemljišta, vezano dugom povješću humane civilizacije. Mediteran se vrlo često pokazuje kao floristički uniforman i često se puta označava »kao regija maslinovih stabala «. Međutim, treba naglasiti daje Mediteran floristički vrlo bogat, sadrži oko 25000 vrsta višeg bilja, od kojih je oko polovice endemično. Pojedine vrste drveća, kao npr. hrast crnika (Quercus ilex), alepski bor (Pinus helepensis), imaju širok areal rasprostranjenja, ali većina ostalih vrsta ima manju učestalost i obično je restrigirana malim arealom rasprostranjenja kao npr. Cedrus brevrifolia i Quercus alnifolia, čije je nalazište samo na Cipru. Mnoge, relativno rasprostanjene vrste, kao npr. Pinis nigra i Cupressus sempervirnes, karakterizirane su disjunktnim arealom rasprostranjenja. Mediteranski bazen čini 11 % svetske zemljišne površine, dok šume i šumsko zemljište čini samo 3% svjetske površine šuma i šumskog zemljišta, sa samo 2% volumena dubećih stabala. Sve ovo uvjetuje daje pozornost posvećena šumama i šumarstvu na ovim prostorima minorna. Na jugu i istoku mediteranskog bazena, deforestacija i degradacija šumskog zemljišta je ubrzana kroz konverziju šuma i šumskih tala u poljoprivredna zemljišta te prekomjernu ispašu, što rezultira bujicama u brdskim krajevima i nastajanjem pustinja u sušnim krajevima. U sjevernom i zapadnom dijelu, šumska zemljišta su često puta napuštena, šume neuređene i izvrgnute požarima. Povećani priliv turista u pojedinim dijelovima mediteranskog bazena je dodatan pritisak na ovaj krhki ekosustav. Između 1981. i 1990., prosječna godišnja deforestacija u tropima iznosila je 0,8% dok je u razvijenim zemljama mediteranskog bazena stopa deforestifikacije procijenjena na 1,0%. Ova visoka stopa nestajanja šuma na području mediteranskog bazena zabrinjava znanstvenike, dok široki krug pučanstva s ovim problemom nije upoznat, a oni koji donose odluke često ignoriraju izneseni problem. Zbog toga se akciji na konzervaciji i sustavnom korištenju šuma i šumskog zemljišta, uz očuvanje genofonda pojedinih vrsta šumskog drveća, mora dati prioritet. MEĐUNARODNE INICIJATIVE U MEDITERANSKOM ŠUMARSTVU Ocjenjujući vrijednost šuma u mediteranskom bazenu, šumarski sastanak na IX. međunarodnom kongresu poljo- Secretarv Silva Mediterranea c/l Fao privrede i šumarstva u Madridu 1911, preporučio je kriterije i mehanizme koji će imati za cilj olakšanje suradnje u izučavanju problema vezanih za mediteranske šume, pa je u tu svrhu 1922. godine osnovan časopis »Silva Mediterranea «. Jedna od glavnih zadaća časo piša »Silva Mediterranea«, koji od 1948. godine djeluje u okviru FAO, je koordinacija šumskih istraživanja na Mediteranu. Ova aktivnost kompletirana je radom ostalih relevantnih FAO statutarnih tijela, uključujući FAO »Panel of Experts on Forest Gene Resources«, |
| ŠUMARSKI LIST 4/1995 str. 26 <-- 26 --> PDF |
koja usko surađuje s IUFRO. Aktivnosti koje se odnose na genetske resurse čine značajan dio istraživčkih aktivnosti »Silva Mediterranea«, i uključuje pionirske izazove u istraživanju, izmjeni i ocjeni te konzervaciji šumskih genetskih resursa. Medirarranean Action Plan (MAP), prihvaćen 1975. u Barceloni, na Internacionalnoj konferenciji UN o okolišu, bio je prvobitno zamišljen kao kontrola zagađivanja marina odnosno zaštita mora. Međutim, pokazalo se potrebnim da se promijeni mandat MAP u tom smislu, da se aktivnost proširi i na terestičke ekosustave sa socio-ekonomskim aspektima i preporukama. Europska ekonomska zajednica (EEC) prihvatila je 1998. program akcije za zaštitu mediteranskog okoliša uz financijski plan investiranja u programe zaštite okoliša za regije niskog prihoda. U 1988. godini Svjetska banka i Europska investicijska banka su prihvatile program zaštite mediteranskog okoliša, u kojem je definirana politika zaštite okoliša te izvršena identifikacija investicijskih potreba za mediteranske zemlje. Preporuke za asistenciju mediteranskih zemalja u provedbi izvršenja šumarski orijentiranih programa za mediteranske zemlje pod nazivom »Mediterranean Forest Action Programme«, bio je formulitan u časopisu »Silva Mediterranea «. Program je obuhvaćao gospodarenje šumama te konzervaciju biološkog diverziteta i genetskih resursa, a prihvaćen je od zemalja ove regije na FAO sastanku 1993. Istraživački program, kojeg je pokrovitelj »Silva Mediterranea«, prihvaćen je u okviru FAO 1992. godine, a obuhvaća sljedeće aktivnosti: U namjeri zaustavljanja tekućeg trenda umiranja šuma i degradacije šumskih staništa na području Mediterana, uključujući degradaciju ekosustava i gubitak genetskih resursa, potrebno je pojačati aktivnosti na svim razinama, alarmirajući državne uprave te ukazivati na izuzetno značenje prirodnih resursa Mediterana u njihovim jedinstvenim socijalnim, ekonomskim, okolišnim, estetskim i kulturnim vrijednostima. U tom smislu potrebna je promptna razmjena informacija, znanja i genetskog materijala među mediteranskim zemljama. — Selekcija sjemenskih objekata mediteranskih vrsta četinjača za potrebe provedbe programa pošumljivanja; — Selekcija višenamjenskih vrsta drveće za aridne i semilaridne zone; — Uzgoj vrsta Cedrus spp.; — Uzgoj vrste Quercurs suber; — Uzgoj vrste Pinus pinea. Kroz aktivnosti istraživanja »Silva Mediterranea«, prioritet je dan sljedećoj problematici: (i) Istraživanje prirodnog rasprostranjenja i selekcija sjemenskih baza sljedećih vrsta šumskog drveća: Abies cephalonica, A. nordmanniana, A. pinsapo, Cedrus atlantica, C. libani, Cupressus sempervirens, Pinus brutia, P. halepensis, P. nigra, P. pinaster i P. pinea. Nacionalni istraživački institut i 10 mediteranskih zemalja kooperiraju u ovim istraživačkim aktivnostima, a koje su započele 1963. godine. Osim spomenutih vrsta u ovaj program su također uključene i vrste Abies nebrodensis (Italia) i Cupressus dupreziana (Alžir) za koje je napravljena dokumentacija, rezultati istraživanja publicirani, a skupljen je reprodukcijski materijal za potrebe »ex situ« konzervacije, uz preporuke i za strategiju »in situ« konzervacije spomenutih vrsta. (i i) Pokusi vrsta i provenijencija za Pinus brutia i P. halepesis u 4 mediteranske zemlje, te za mediteranske klimatske zone u nekolko zemalja izvan mediteranskog bazena i to: Australija, Chile i California (USA). (i i i) Introdukcijska i terensko testiranje 30 provencija vrste Eucalyptus camaldulensis, uključujući 16 saništa u 8 mediteranskih zemalja. Ovi eksperimenti su osnovani 1960 godine, a predstavZAVRŠNE NAPOMENE »Silva Mediterranea« ima značajnu ulogu u unapređenju istraživačkih programa i kooperacije u istraživanjima među mediteranskim zemljama. Ova aktivnost je usko povezana s IUFRO organizacijom. Rad na očuvanju genetskih resursa mediteranskih vrsta šumskog drveća traje već duže i u mnogim aspektima ima pionirsku ulogu. Polučeni su mnogi značajni rezultati, koji osiguravaju bazu za buduća istraživanja i akcije u smislu očuvanja genofonda mnogih važnih mediteranskih vrsta šumskog drveća. U bu ljali su prve provenijenične pokuse ove važne vrste. Kroz pokuse su se iskazale drastične razlike među provenijencijama. Eksperimenti su ukazali također na važnost prethodnog testiranja provenijencija dane vrste u funkciji uspješnog osnivanja kulture. Rezultati pokusa su također potvrdili veliku ovisnost vrste i provenijencije u odnosu na režim oborina na koji su iste adaptirane pa su tako one provenijencije spomenute vrste eukaliptusa pokazale najbolje rezultate, koje su u Australiji imale zimski režim oborina. Obratno australske provenijencije s ljetnim režimom oborina, pokazale su najbolje rezultate uspijevanja u tropskim zemljama. (iv) Organizirana su dva seminara vezana za problematiku Cedrus spp. (Turska, 1990i Marocco, 1993.). Sudionici seminara su upoznati sa novim saznanjima o vrstama ovog značajnog roda, uključujući rezultate istraživanja u eksperimentima osnovanim između 1972. i 1978. godine na 5 lokacija u Francuskoj, u kojima je bilo uključeno 68 provenijencija od vrsta Cedrus atlantica, C. libani, C. deodora i C brevifolia. Na osnovi radova koji su provedeni u Maroku 1972., u Turskoj 1982. i u Alžiru 1986., od 48 provenijencija Cedrus atlantica i Cedrus libani, 1992-1993. godine distribuirano je sjeme u 10 mediteranskih zemalja za potrebe osnivanja terenskih pokusa testova provenijencija. (v) Iniciranje također i program očuvanja genofonda hrasta plutnjaka (Quercus suber). Ova aktivnost usaglašena je s European Forest Genetic Resources Network (EUFORGEN), koja se odnosi na rezoluciju o očuvanju šumskih genetskih resursa a koja je prihvaćena na ministarskoj konferenciji o Zaštiti šuma u Europi (Strasbourg, 1990). dućnosti treba pojačati aktivnosti vezane za distribuciju, reprodukciju, oplemenjivanje i uzgoj najvažnijih vrsta, kako bi se odabrala najbolja strategija za očuvanje ovih vrijednih resursa. Posebnu pozornost treba usmjeriti na poboljšanje kooperacije u istraživanjima sjevernih i južnih zemalja mediteranskih bazena, kao i na uvođenja novih tehnologija u tradicionalnim radovima na konzervaciji i oplemenjivanju. Tako npr. rezultat suradnje je i uvođenje genetskih markera u izučavanju genetskog diverziteta kod različitih vrsta cedrova i mediteranskih hrastova. |