DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 11-12/1996 str. 16 <-- 16 --> PDF |
D. Diminic: GLJIVA SPHAEROPSIS SAPINEA (FR.) DYKO ET SUTTON NA BOROVIMA Šumarski lisl br. 11 12, CXX (1996), 463-468 SI.-Fig. 5. Piknide Sphaeropsis sapinea na prošlogodišnjem izbojku crnog bora -Sphaeropsis sapinea pycnidia on the one-year old Austrian pine shoot. Krajem ožujka 1994. godine ponovljeno je skupljanje uzoraka u kulturi Prtlog. Analiza iglica, izbojaka i češera sa mladih oboljelih stabala crnog bora potvrdila je i daljnju prisutnost gljive Shaeropsis sapinea u toj kulturi. U rujnu iste godine uzeti su uzorci s odraslih parkovnih stabala crnog bora na otoku Veli Brijun. Primijećena su sušenja najmlađih izbojaka do 10 % u krošnjama. SI.-Fig. 6. Poprečni presjek kroz iglicu i zrelu piknidu gljive Sphaeropsis sapinea - Cross section through the needle and mature Sphaeropsis sapinea pycnidium. Analiza uzetih uzoraka potvrdila je sumnju da je uzrok sušenja izbojaka gljiva Sphaeropsis sapinea. Na slici 3 prikazanje oboljeli dvogodišnji izbojak crnog bora, a na slici 4 suha odrasla stabla crnog bora u kulturi Prtlog kao posljedicom napada gljive Sphaeropsis sapinea. Na slici 5 mogu se uočiti crna plodna tijela gljive - piknide na prošlogodišnjem izbojku, te na slici 6 poprečni presjek kroz jedno takvo plodno tijelo i iglicu. DISKUSIJA I ZAKLJUČAK DISCUSSION AND CONCLUSION Rezultati provedenih istraživanja u razdoblju 1991. - 1994. godine na području Istre, Crikveničko-vinodolskom području i otoku Rabu utvrdili su da je gljiva Sphaeropsis sapinea (Fr.) Dyko et Sutton među najčešćim mikozama na alepskom, brucijskom i crnom boru, te daje najštetnija za crni bor. Najveće štete uslijed napada gljive zabilježene su na lokalitetima: Kanegra, Puntera, Marina, Prtlog i Lopar. S obzirom daje Sphaeropsis sapinea prisutna na gotovo svim istraživanim lokalitetima crnog bora, a sušenja su zabilježena samo na nekim, postavlja se pitanje zbog čega je na tim lokalitetima došlo do značajnijih sušenja izbojaka, grana, dijelova krošanja i cijelih stabala, dok na ostalima nije. Na temelju razgovora sa stručnjacima na terenu, zatim dobivenim rezultatima istraživanja (terenska zapažanja i laboratorijske analize), te navodima u literaturi (Peace, 1962; Chou, 1987; De Kam, 1990; Nicholls iOstry, 1990; Bussotti i dr., 1992)kako se radi o patogenu koji napada fiziološki oslabljele borove, razmatranja eventualnih uzroka masovnijoj pojavi gljive bila su usmjerena na utjecaj klime i staništa. U navedenu svrhu obrađeni su podaci Hrvatskoga meteorološkog zavoda i analizirani podaci o proizvodnim osobinama tala istraživanih lokaliteta u Istri. Dobiveni podaci upućuju na to da je sušno razdoblje u 1991. godini uz siromašnije stanišne uvjete (tlo) utjecalo na predispoziciju stabala crnog bora na napad gljive Sphaeropsis sapinea na lokalitetima Kanegra, Puntera, Marina i Prtlog, te kao posljedicu napada značajna sušenja borova u 1992. godini. Što se tiče kulture crnog bora u Loparu, jer za taj lokalitet nisu korišteni podaci meteorološkog zavoda, prisutni su lošiji staniši uvjeti (tlo), te izloženost jakoj buri i posolici iz Velebitskog kanala. Stoga postoji pretpostavka da su spomenuti abiotski čimbenici utjecali na fiziološku oslabljelost borova, a kao takvi pogodovali su napadu gljive i ksilofagnih insekata. O gljivi Sphaeropsis sapinea (Fr.) Dyko et Sutton u nas se malo zna. Dosadašnja istraživanja pokazuju da u budućnosti treba voditi računa o ovoj gljivi kao značajnim patogenom borova, posebno crnog bora koji u određenim uvjetima može poprimiti karakter epidemije. Istraživanja gljive Sphaeropsis sapinea u nas se nastavljaju. |