DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 7-8/2001 str. 52 <-- 52 --> PDF |
J. Zelić: ULOGA DUDOVOG SVILACA (Bombyx mori) I BIJELOG DUDA (Monis alba) U SVILOGOJSTVU Šumarski list br. 7 8, CXXV (2001), 413-423 U kineskoj provinciji Shantung još su 2600 godina prije nove ere žitelji primijetili da na drvetu duda "raste vuna"pogodna za upredanje niti i tkanje platna. Potaknuti znatiželjom ljudi su zamijetili da predu na lišću duda stvara gusjenica jednog leptira, koja se u razvojnom stadiju kukuljenja ornata gustim nitima, posteljicom u kojoj će dovršiti preobrazbu u leptira. Tajnu uzgajana insekta dudova svilca, sviloprelje, kao domaće životinje, čuvat će Kinezi vjekovima, uz pretnju smrtne kazne za njeno otkrivanje (12). Dvije su bitne komponente u proizvdnji prirodne svile. To su jajašca dudovog svilca (Bombyx mori) i liš će drveta bijelog duda (Morns alba). Pod određenim uvjetima svjetla, topline i vlažnosti zraka iz jajašaca se izvaljuju gusjenice koje se hrane isključivo lišćem duda do određene starosti i veličine, a potom se preobrazbom preko razvojnog stadija kokona razvijaju u leptira. Izlučevina iz sekretornih žlijezda usnog ustroja, koju u obliku tanke niti gusjenica ornata oko svoga tijela, skrutne se na zraku i tvori sirovu svilu. Povijesno iskustvo i znanje o uzgoju sviloprelje i duda tijekom povijesti nadopunjava se stručnim i znanstvenim istraživanjima, s ciljem racionalne i ekonomične proizvodnje prirodne svile POVIJESNI RAZVOJ SVILOGOJSTVA I SVILARSTVA The historical development of silkworm breeding and sericulture Svilogojstvo kao grana poljoprivredne proizvodnje bila je vjekovima monopol Kine. Poznat je "Put svile" iz Europe preko Bliskog istoka i Perzije do Dalekog istoka i Kine. Svilena tkanina, plemeniti materijal, bio je tražena trgovačka roba u prošlosti. Stoljećima je vršena razmjena plemenitim metalima Europe sa svilom daleke Kine. Svilogojstvo se postepeno proširilo u Japan, te Perziju i Malu Aziju, Grčku i Rimsko carstvo. Tek u 6. stoljeću nove ere svilogojstvo se znatnije širi u Europu. Zahvaća zemlje Mediterana i one koje imaju povoljnu klimu za uzgoj dudova svilca. U osamnaestom stoljeću, za vladavine carice Marije Terezije i njenog sina Josipa II, svilogojstvo doživljava pravi procvat. Carski dvor i dvorjani, plemstvo i aristokracija Austro-Ugarske, kao ljubitelji svilene tkanine, potiču svilogojstvo u svim zemljama carevine gdje za svilogojstvo postoje uvjeti. U Hrvatskoj, osobito u Vojnoj krajini država daje materijalnu i novčanu potporu svilogojstvu, a ponegdje uvodi i prisilne mjere u svilogojstvu. Osamnaesto stoljeće je doba prosvijetiteljstva, osnivanja pučkih škola i gimnazija, te se uz opću kulturu pučanstvo usmjerava i u gospodarskoj izobrazbi. Jedan od isusovaca, pučkih prosvjetitelja, u Osijeku piše i tiska popularnu knjižicu o uzgoju dudova svilca i preradbi svile (9). Uzgoj i hranjenje gusjenica traži dosta ljudskog rada, sezonskog je karaktera, no to postaje dobar dodatni izvor prihoda za seoska domaćinstva. Antun Matija Reljković u "Satiru" pjeva o ženi koja uzgaja svilenu bubu: "Osam nedilj što se njima bavi, lipe novce sebi zadobavi... Dobro joj se naplati nadnica, može živit i ona i dica" ( 1 ). Paralelno sa svilogojstvom razvija se i svilarstvo. U tvornicama svile u Osijeku, Zagrebu, Varaždinu i drugim gradovima proizvodi se svilena tkanina. Budim je bio važno središte svilogojstva i svilarstva Austo- Ugarske carevine, a o njemu kao svilarskom središtu carevine svjedoči poučna knjiga budimskog profesora Mitterpachera izdana u Budimu 1804. godine pod nazivom "Navuk od morveh vurednosti,, y szvilneh kukczev hranyenya za narodne škole van dan od opata L. Mitterpachera. Vu Budimu, 1804 "(11). Svileni konac, različito obojen, počinje se koristiti u ukrašavanju narodne nošnje. Umjetničke kreacije svilenim vezom postaju kulturno nasljeđe narodnih rukotvorina. Svileni vez, kao aplikacija na odjeći i drugim rukotvorinama na platnu svojstven je pojedinim krajevima u Hrvatskoj. Općenito se može reći da su motiv, crtež ili grafika svilenog veza u kontinentalnom dijelu Hrvatske slika živog svijeta biljke ili životinje, latica, cvijet, list ili vitica, dok je u primorskom kraju Hrvatske češći motiv geometrijska i apstraktna forma, simbol i stilizacija. Da bi se osiguralo dovoljno hrane za prehranu gusjenica, sade se dudovi, pojedinačno ili u nasadima. Dud, kao vrsta drveta donesena s Dalekog istoka, zanimljiva je vrsta kojoj se pridavalo značenje i proučavao razvojni ciklus od sjetve sjemena, presadnje biljaka i osnivanja dudinjaka. Legenda kaže da su sjeme duda zajedno s jajašcima dudovog svilca, iz Kine u Europu, prenijeli misionari u šuplijim štapovima. Uzgoj drveta duda još je i danas tradicija u nekim selima Slavonije i sjeverozapadne Hrvatske. Uzgaja se u drvoredima, ispred kuća ili kao pojedinačna stabla. Po ostacima dudovih stabala gotovo da se može zaključiti koja su se sela bavila uzgojem dudova svilca od doba vladanja carice Marije Terezije do pedesetih godina dvadesetog stoljeća. U narodu dudov svilac nazivaju "svilena baguda", a državnog nadzornika svilogojstva zovu "bagudar". Pored općih klimatskih uvjeta, povoljnih za uzgoj duda i dudovog svilca, bitni su i drugi, osobito gospodarski, kulturni i upravni uvjeti za razvoj svilarstva. Područje bliže Vojnoj krajini, koje i danas zovemo "graničari", bilo je pod jačim utjecajem vojne organizacije cjelokupnog života. Neka sela Slavonije bit će znatni |