DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 9-10/2003 str. 5 <-- 5 --> PDF |
IZVORNI ZNANSTVENI ČLANCI - ORIGINAL SCIENTIFIC PAPERS Šumarski liši br. 9-10. CXXVII (2003). 439-447 UDK 630* 442 (001) DOMAĆINI I RASPROSTRANJENOST BJELOGORIČNE BIJELE IMELE (Viscum album L. ssp. album) U HRVATSKOJ* HOSTS AND DISTRIBUTION OF THE WHITE BERRIED MISTLETOE (Viscum album. L. ssp. album) IN CROATIA Marilena IDŽOJTIĆ´ SAŽETAK: Bjelogorična bijela imela (Viscum album L. ssp. album porodica Viscaceae, red ViscalesJ poluparazit je na bjelogoričnim vrstama drveća i grmlja. Da bi se napravio popis vrsta domaćina i kartirala rasprostranjenost imele u Hrvatskoj, rađena su terenska istraživanja, te je pregledan herbarijŠumarskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Za kartiranje rasprostranjenosti korištena su osnovna polja MTB mreže. Bjelogorična bijela imela u Hrvatskoj dolazi na 45 taksona (41 vrsta, 2 kultivara i 2 hibrida). Od 41 vrste 31 je autoktona i 10 aloktonih. Domaćini pripadaju u jedanaest porodica. Najviše dvanaest vrsta je iz porodice Rosaceae. Zatim slijede Salicaceae (sedam vrsta), Aceraceae (pet vrsta), Betulaceae (četiri vrste), Tiliaceae (tri vrste) itd. Svi domaćini ove imele u Hrvatskoj već su zabilježeni u literaturi, osim Alnus japonica (Thunb.) Steud. i Prunus cerasifera Ehrh. Autoktone vrste koje možemo ubrojiti među najčešće domaćine su: pitoma jabuka (IVIalus domestica Borkh.), crna topola (Topulus nigra L.), pitoma kruška (Pyrus communis L.), bijela vrba (Salix alba L.) i malolisna lipa (Tilia cordata Mili). Najčešće zaražene strane vrste su sjevernoameričke i to Acer saccharinum L. (srebrnolisni javor) i Robinia pseudoacacia L. (obični bagrem). Cesto su zaražene šumske kulture crnog oraha (Juglans nigra L.), običnog bagrema (Hobinia pseudoacacia L.), te kulture topola Populusxcanadensis Moench, P. nigra L. i P. deltoides W. Bartram ex Marshall. Ova podvrsta imele V. album ssp. album rasprostranjena je u Hrvatskoj u prirodnim šumama, šumskim kulturama, parkovima, vrtovima, neodržavanim voćnjacima, te na soliternim stablima uz rubove šuma i na otvorenim površinama u sjevernom i središnjem dijelu države. Nije zabilježena u mediteranskom i submediteranskom području, a niti u velikim planinskim masivima koji razdvajaju kontinentalni od mediteranskog i submediteranskog pojasa. Rasprostranjenost imele je mozaična, stoje uvjetovano isto takvom rasprostranjenošću domaćina, lokalnim uvjetima, kretanjima ptica prenositelja i dr. Kontinuirana rasprostranjenost na nekom domaćinu može se pratiti samo u dijelu areala poljskog jasena (Traxinus angustifolia Vahl). Ako se na stablima nalazi velik broj grmova imele, oni iscrpljuju svoga domaćina, no općenito se može reći da ova podvrsta imele ne predstavlja veći gospodarski problem u Hrvatskoj. Ključne riječi: Viscum albumL. ssp. album (bjelogorična bijela imela), Hrvatska, vrste domaćini, rasprostranjenost 1 Dr. se. Marilena Idžojtić, Šumarski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, marilena.idzojtic@post.hinet.hr Rad je izrađen u okviru projekta Ministarstva znanosti i tehnologije Republike Hrvatske pod naslovom "Imele u Hrvatskoj - biologija, ekologija, rasprostranjenost i vrste domaćini". |
ŠUMARSKI LIST 9-10/2003 str. 6 <-- 6 --> PDF |
M. Idžojlić: DOMAĆINI 1 RASPROSTRANJENOST BJELOGORIČNE BIJELE IMELE ... Šumarski list br, ´) 10. CXXVII (2003), 439-447 1. UVOD Introduction Imele rasprostranjene u Hrvatskoj su: Viscum album L. (bijela imela), Loranthus europaeus Jacq. (žuta imela, lijepak) i Arceuthobium oxycedri (DC.) M. Bieb. (imelica). Predmet istraživanja u ovome raduje bijela imela, te se daje njen kratki opis. Viscum album L., bijela imela, vazdazelena je, dvodomna vrsta iz porodice Viscaceae. Okruglastog je habitusa, promjera do 1 m, nasuprotnog, viličastog razgranjenja i zelenih izbojaka koji se u nodijima lako lome. Listovi su nasuprotni, kožasti, goli, jednostavni, obrnutojajasti do suličasti, tupoga vrha, suženi pri osnovi, cijeloga ruba, bez peteljki. Cvjetovi su jednospolni, sitni, žućkastozeleni, entomogamni, sjedeći, po 3-5 zajedno u pazušcima listova (slika 1), cvjetanje je prije ili za vrijeme listanja. Plod je okrugla, neprava, bijela boba s 1 (-3) zelene sjemenke obavijene sluzavom, ljepljivom masom (slika 2); dozrijeva zimi. Za klijanje sjemenke je, za razliku od većine ostalih biljaka, potrebna svjetlost. Pri klijanju razvije se posebni organ za pričvršćivanje biljke za granu domaćina. Zatim se razvije sisaljka koja izlučuje enzime koji rastvaraju stanice kore i dolazi do prodiranja u tkivo domaćina. Sisaljkama (haustorijama) imela iz provodnog sustava domaćina crpi vodu i mineralne tvari, dok organske tvari sama asimilira (poluparazit). Pripravci svježih i suhih izbojaka s listovima, cvjetovima i plodovima bijele imele od davnina se koriste u medicini za liječenje raznih bolesti (S c h a fn e r et al., 1999). Glavni sastojci koje sadrži su lektin, polipeptidi, flavonoidi, lignin i biogeni amini. Pripravci se koriste za reguliranje visokog krvnog tlaka, stimuliraju imunitet, djeluju citostatično i dr. Kao naročito ljekovita navodi se bijela imela na hrastu (A š i č, 1999). Sjeverna granica rasprostranjenosti bijele imele je južna Skandinavija, zapadna granica je srednja i južna Engleska, na jug dolazi do sjeverozapadne Afrike, a na istoku se preko jugozapadne i srednje Azije (Anatolija, Perzija, Afganistan, Himalaja, Tibet) rasprostire do Mandžurije i Japana (Hegi, 1981). Bijela imela ima tri podvrste: Viscum album L. ssp. album (bjelogorična bijela imela), V. album ssp. abietis (Wiesb.) Abrom. (jelina imela) i V. album ssp. austriacum (Wiesb.) Volim, (borova imela). Podvrste najbolje možemo razlikovati prema vrstama domaćinima na kojima žive kao poluparaziti. Bjelogorična bijela imela dolazi na listopadnim vrstama drveća i grmlja, jelina imela na vrstama iz roda Abies Mill, a borova imela uglav |
ŠUMARSKI LIST 9-10/2003 str. 7 <-- 7 --> PDF |
M. Idžojtić: DOMAĆINI I RASPROSTRANJENOST BJF.LOGOR1ČNB BIJELE IMELE Šumarski list br. 9-10, CXXV1I (2003). 439-447 nom na vrstama iz roda Pinus L. Prema morfološkim obilježjima podvrste su vrlo slične, a ključeve za njihovo razlikovanje izradili suStopp (1961), Hegnauer (1962), Graži &Urech (1982). Rezultati novijih molekularnih istaraživanja pokazuju da su V. a. ssp. album i V. a. ssp. abietis srodnije međusobno nego s podvrstom V. a. ssp. austriacum (Zuber &Widmer, 2000). Vektori širenja bijele imele su ptice. Četrnaest je vrsta ptica u Hrvatskoj koje se potencijalno hrane plodovima imele (Cramp, 1988; Cramp &Perrins, 1994). To su: kos (Turdus merula L.), drozd cikelj (T. philomelos Brehm), drozd bravenjak (7^ pilaris L.), planinski kos (T. torquatus L.), batokljun (Coccothraustes coccothraustes L.), zeba (Fringilla coelebs L.), zelendur (Carduelis chloris L.), kreja (Nucifraga caryocatactes L.), čavka (Corvus monedula L.), gačac (C. frugilegus L.), siva vrana (C. corone comix L.), svraka (Picapica L.) i sojka (Garrulus glandarius L.). Najvažniji prenositelj je drozd imelaš (Turdus viscivorus L.) koji obitava na cijelom području Hrvatske, dok je u Dalmaciji prisutan samo zimi (Kralj, 1997; Heinzel etal., 1999). Imele su specijalizirane i dolaze samo na određenim vrstama domaćinima. Barney etal. (1998) pregledom literature ustanovili su da V. album dolazi na najvećem broju taksona od svih vrsta imela, odnosno na većem broju nego na vrsti imele iz Indije i jugoistočne Azije, Dendrophtoe fakata (L. f.) Ettingsh., koja dolazi na 401 taksonu iz 227 rodova i 77 porodica i smatrana je imelom s najvećim brojem domaćina (Hawksworth et al. 1993). V. album zabilježena je na 452 taksona (vrsta, podvrsta, varijeteta i hibrida) iz 96 rodova i 44 porodice. Osim u prirodi, tu su ubrojene i vrste na kojima je uspješno obavljena umjetna inokulacija. Kao najčešći domaćini navedene su vrste iz rodova Salix L., Populus L., Acer L., Malus Mill., Crataegus L., Prunus L., Sorbus L., Abies Mill, i Pinus L. Od tri podvrste imele najmanje je specijalizirana V. a. ssp. album, koja je zabilježena na 411 taksona, od čega je 27 umjetno inokulirano (Barney etal, 1998). Prema Hegiju (1981) u srednjoj Europi je 36 rodova čije su vrste domaćini bjelogoričnoj bijeloj imeli, V. a. ssp. album. U Botaničkom vrtu u Darmstadtu Borner (1955/56) naveo je 36 autoktonih i aloktonih vrsta domaćina V. a. ssp. album. Ova imela u Poljskoj dolazi na 194 taksona (Stypinski, 1997). U Pirenejima je 12 vrsta drveća i grmlja domaćina, a na Iberijskom poluotoku 53 vrste (Lopez-Saez, 1993, 1994). V. a. ssp. album u Slovačkoj je zabilježena na 35 taksona iz 17 rodova (E1 i a s, 2002). Graaf (1980) kao domaćine V. a. ssp. album u Nizozemskoj navodi 12 taksona, od kojih su najčešći Malus domestica Borkh., Populus nigra L., P. deltoides W. Bartram ex Marschall i P. ^canadensis Moench. Usporedbom sa starijim podacima (prije 1950. godine) utvrđeno je daje područje rasprostranjenosti ove imele u Nizozemskoj znatno smanjeno. Kao mogući uzroci navode se puno manji broj starih stabala jabuke kao jednog od najvažnijih domaćina i povećanje broja održavanih voćnjaka jabuka koji nisu pogodni za imelu, a također i širenje gradova na nekada ruralna područja u kojima je imela bila rasprostranjena. Detaljan prikaz biologije i ekologije V. a. ssp. album na sjevernoj granici areala u Švedskoj dao je Wallden (1961). Najvažnija vrsta domaćin u tome području je malolisna lipa (Tiha cordata Mili.). Brojnost populacije ove imele u Švedskoj u posljednjih je stotinjak godina u porastu, stoje protumačeno promjenom klime, odnosno povoljnijim klimatskim uvjetima za tu termofilnu vrstu te zakonskom zaštitom. Rasprostranjenost V. album u Švicarskoj, prema rodovima, odnosno vrstama domaćinima, opisao je i kartirao Hofstetter (1988). Za V. a. ssp. album naveo je 17 rodova čije su vrste domaćini ovoj imeli. U Sloveniji je 25 vrsta domaćina bjelogorične bijele imele, od čega je 21 autoktona vrsta i 4 aloktone (K o gelnik, 2002; Idžojtić & Kogelnik, 2003). U ovome radu prikazani su rezultati istraživanja rasprostranjenosti i domaćina bjelogorične bijele imele u Hrvatskoj. 2. METODE ISTRAŽIVANJA - Research Methods Da bi se napravio popis vrsta domaćina i kartirala rasprostranjenost imela u Hrvatskoj, rađena su terenska istraživanja, odnosno ciljano prikupljanje novih podataka te pregledan herbarij Šumarskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Terenska istraživanja u Hrvatskoj rađena su u suradnji s Hrvatskim šumama d.o.o. Na području kojim gospodare Hrvatske šume d.o.o., odnosno na području svih šesnaest uprava šuma podružnica, diplomirani inženjeri šumarstva dobili su formulare u kojima su za prirodne sastojine i šumske kulture starije od 30 godina dijagonalnim pregledom unosili podatke o broju zaraženih i nezaraženih stabala, te o broju grmova imele na zaraženim stablima. Na drugom su formularu unosili podatke o prisutnosti imele izvan šume. Prema potrebi, determinacija vrsta provjerena je na terenu ili iz sakupljenog herbarijskog materijala. Provedena su i vlastita terenska istraživanja u kojima su na području cijele Hrvatske bilježeni domaćini i geokodirana nova nalazišta imele, te sakupljen herbarijski materijal i fotodokumentacija. Podaci dobiveni vlastitim terenskim istraživanjima i podaci iz Hrvatskih šuma d.o.o. upisani su u bazu podataka i statistički obrađeni. Za kartiranje rasprostranjenosti imele korištena je MTB mreža. Polja su pravokutnici definirani stupanjskom mrežom (prema Greenwichu): 10´ geografske ši |
ŠUMARSKI LIST 9-10/2003 str. 8 <-- 8 --> PDF |
M. Idžojtić: DOMAĆINI I RASPROSTRANJENOST B.IHLOGORICNE BIJELE IMELE Šumarski list br. 9-10, CXXVII (2003), 439-447 rine x 6´geografske dužine. Svaki jc kvadratni stupanj, novno polje odgovara jednom listu karte mjerila prema tomu, podijeljen na 60 MTB polja, a svako os- 1:25000 (12 x 11,1 km). 3. REZULTATI Results 3.1. Domaćini - Hosts Tablica 1. Vrste, hibridi i kultivari domaćini Viscum album L. ssp. album u Bjelogorična bijela imela u HrHrvatskoj, s pripadajućim porodicama. Table 1 Species, hybrids and cultivars, hosts of Viscum album L. ssp. album in vatskoj dolazi na 45 taksona (tablica Croatia, with belonging families. 1). Od toga je 41 vrsta (31 autoktona i 10 aloktonih), dva kultivara (Po-R.br. Domaćin Porodica pulus nigra ´Italica´ i Salix alba L. No. Host Family Tristis´) i dva hibrida (Populus 1. Acer campestre L. Aceraceae x2. Acerplatanoides L. Aceraceae ^canadensis i P.canescens (Ai 3. Acerpseudoplatanus L. Aceraceae ton) Sm.). Roditeljske vrste hibrida 4. * Acer saccharinum L. Aceraceae (Populus deltoides i P. nigra, odnos 5. Acer tataricum L. Aceraceae no P. alba L. i P. tremula L.) i vrste 6. * Aesculus hippocastanum L. Hippocastanaceae čiji su kultivari domaćini (Populus 7. Alnus glutinosa (L.) Gaertn. Betulaceae nigra i Salix alba), također su doma 8. * Alnus japonic a (Thunb.) Steud. Betulaceae ćini ove imele. 9. Betula pendula Roth Betulaeceae Slika 3 prikazuje postotak vrsta 10. Carpinus betulus L. Betulaeceae domaćina V. a. ssp. album po poro11. * Celtis occidentalis L. Ulmaceae dicama, prema sistematici Tahta 12. Crataegus laevigata (Poir.) DC. Rosaceae ja n a (1987). Ova imela dolazi na 13. Crataegus monogyna Jacq. emend. Lindm. Rosaceae 41 vrsti iz 21 roda i 11 porodica. Go14. * Cydonia oblonga Mill. Rosaceae tovo trećina (29,3 %) vrsta je iz po15. Fraxinus angustifolia Vahl Oleaceae rodice Rosaceae. Zatim slijede Sali-16. * Fraxinuspennsylvanica Marshall Oleaceae caceae (17 %), Aceraceae (12,2 %), 17. * Juglans nigra L. Juglandaceae 18. Laburnum alpinum (Mill.) Bercht. et J. Presl Fabaceae Betulaceae (9,7 %) i Tiliaceae 19. Malus domestica Borkh. Rosaceae (7,3 %). Po dvije su vrste domaćina, 20. Malus sylvestris Mill. Rosaceae odnosno 4,9 % iz porodica Faba 21. Populus alba L. Salicaceae ceae (obični bagrem i planinski neg 22. * Populus deltoides W. Bartram ex Marshall Salicaceae njil), Fagaceae (hrast kitnjak i crve 23. Populus nigra L. Salicaceae ni hrast), Oleaceae (poljski jasen i 24. Populus nigra L. ´Italica´ Salicaceae pensilvanski jasen) i Ulmaceae 25. Populus tremula L. Salicaceae (američki koprivić i vez), a po jedna 26. Populus ^canadensis Moench Salicaceae vrsta (2,4 %) iz porodica Hippoca 27. Populus xcanescens (Aiton) Sm. Salicaceae stanaceae (obični divlji kesten) i 28. Primus avium (L.) L. Rosaceae Juglandaceae (crni orah). Domaćini 29. Prunus cerasifera Ehrh. Rosaceae iz porodice Rosaceae su: obični 30. Prunus domestica L. Rosaceae glog, jednoplodnički glog, obična 31. Prunuspadus L. Rosaceae dunja, pitoma jabuka, divlja jabuka, 32. Pyrus communis L. Rosaceae trešnja, džanarika, šljiva, sremza, 33. Pyrus pyraster Burgsd. Rosaceae pitoma kruška, divlja kruška i muki-34. Quercus petraea (Matt.) Liebl. Fagaceae nja. Iz porodice Salicaceae su četiri 35. * Quercus rubra L. Fagaceae vrste topola i tri vrste vrba: bijela 36. * Robinia pseudoacacia L. Fabaceae topola, američka crna topola, europ37. Salix alba L. Salicaceae ska crna topola, trepetljika, bijela 38. Salix alba L. ´Tristis´ Salicaceae 39. Salix caprea L. Salicaceae vrba, iva i krhka vrba. Pet vrsta je iz 40. Salix fragilis L. Salicaceae porodice Aceraceae: klen, mliječ, 41. Sorbus aria (L.) Crantz Rosaceae gorski javor, srebrnolisni javor i žes 42. Tilia cordata Mill. Tiliaceae tilj. Javori su rod s najviše vrsta do 43. Tilia platyphyllos Scop. Tiliaceae maćina. Četiri vrste domaćina su iz 44. Tilia tomentosa Moench Tiliaceae porodice Betulaceae: crna joha, ja 45. Ulmus laevis Pall. Ulmaceae panska joha, obična breza i obični grab. Sve tri naše lipe (porodica * = aloktona vrsta |
ŠUMARSKI LIST 9-10/2003 str. 9 <-- 9 --> PDF |
M. Idžojtić: DOMAĆINI I RASPROSTRANJENOST BJELOGORIČNE BIJELE IMELE Šumarski list br. 9-10, CXXVI1 (2003), 439-447 Slika 3. Postotak vrsta domaćina Viscum album L. ssp. album, po porodicama. Figure 3 Percentage of hosts of Viscum album L. ssp. album, according to families. Tiliaceae) domaćini su imeli: malolisna lipa, velelisna lipa i srebmolisna lipa. Deset aloktonih vrsta domaćina bjelogorične bijele imele u Hrvatskoj u tablici 1 označeno je zvjezdicom (*). 3.2. Rasprostranjenost - Distribution U Hrvatskoj je bjelogorična bijela imela rasprostranjena mozaično u prirodnim šumama, šumskim kulturama, parkovima, vrtovima, neodržavanim voćnjacima, te na soliternim stablima uz rubove šuma i na otvorenim površinama. Ova je podvrsta imele rasprostranjena u sjevernom i središnjem dijelu države, a nije zabilježena u mediteranskom i submediteranskom području (slika 4). Također nije prisutna niti u velikim planinskim masivima Slika 4. Rasprostranjenost Viscum album L. ssp. album u Hrvatskoj. Figure 4 Distribution o/Viscum album L. ssp. album in Croatia. koji razdvajaju kontinentalni od mediteranskog i submediteranskog pojasa. Isključivo u prirodnim sastojinama bjelogorična bijela imela dolazi na Fraxinus angustifolia Vahl i Quercuspetraea (Matt.) Liebl. Na poljskom jasenu imela je rasprostranjena na području UŠP Karlovac (S. Draganić i Š. Jastrebarsko), UŠP Koprivnica (Š. Kloštar Podravski), UŠP Nova Gradiška (Š. Jasenovac, Š. Novska i Š. Stara Gradiška, slika 5), UŠP Sisak (Š. Sunja), UŠP Vinkovci (Š. Cerna, Š. Gunja, Š. Ilok, Š. Otok, Š. Vinkovci i Š. Vrbanja) i UŠP Zagreb (Š. Kutina i Š. Lipovljani). Intenzitet zaraze je od pojedinačnih stabala u gospodarskim jedinicama (šumarije u UŠP Vinkovci) do 30 % zaraze u GJ Jastrebarski Lugovi, Š. Jastrebarsko. Na kitnjaku je inače prisutna žuta imela, dok je Slika 5. Bjelogorična bijela imela na poljskom jasenu (Stara Gradiška). Figure 5 The white berried mistletoe on the narrow-leaved ash (Stara Gradiška). bjelogorična bijela imela na autoktonim hrastovima rijetkost, a kod nas je zabilježena samo na području UŠP Bjelovar, Š. Garešnica, GJ Garjevica. Samo izvan prirodnih sastojina imela je prisutna na Acer platanoides L. (Zagreb), Betula pendula Roth (Zagreb; Križevci; Cugovec, Zrinšćina - Š. Vrbovec; Kapela - Š. Bjelovar; Lepoglava-Bednja - Š. Ivanec), Prunus padus L. (Zagreb), Salix caprea L. (Jabučeta, Donji Mosti - Š. Bjelovar), Tilia platyphyllos Scop. (Zagreb; Sirač; Grabovnica- Š. Velika Pisanica) i Tilia tomentosa Moench (Zagreb). Naše vrste drveća na kojima imela dolazi i u prirod nim sastojinama i izvan njih su: Acer campestre L. (Zagreb; Udbina; Podgajec - Š. Križevci; Ilok; Š. Ilok - GJ Iločke šume; Š. Tikveš GJ Dvorac-Siget; Š. Otok - GJ Slavir), A. pseudoplatanus L. (Zagreb; Županja; NP Plitvička jezera; Š. Krašić - GJ Blaževa gora; Š. Zagreb - GJ Markuševačka gora), |
ŠUMARSKI LIST 9-10/2003 str. 10 <-- 10 --> PDF |
M. Idžojtić: DOMAĆINI I RASPROSTRANJENOST BJELOGORIČNE BIJELE IMELE ... Šumarski list br. 9-10. CXXVII (2003), 439-447 Alnus glutinosa (L.) Gaertn. (Bjelovar-Grginac, V. Trojstvo, Kušljavac, Severin, V. Ciglena, Prokljuvani S. Bjelovar; Podgarić - Š. Garešnica; Erdovec - S. Križevci; Š. Zagreb - GJ Markuševačka gora), Carpinus betulus L. (Arboretum Opeka; Sirač; Š. Križevci - Župetnica; Š. Kloštar Podravski - GJ Svibovica), Populus alba (Zagreb; Virovitica; Cugovec, Gradec, Haganj - Š. Vrbovec; Trnovitički Popovac, Podgarić S. Garešnica; S. Bjelovar - GJ Bolčansko-žabljački lug; Š. Virovitica - GJ Virovitička Bilogora; Š. Donji Miholjac - GJ Miholjačke podravske šume; Š. Slatina - GJ Slatinskc podravske šume), P. nigra (Zagreb; Samobor; Š. Slatina - GJ Slatinske podravske šume), Prunus avium (L.) L. (Jabučeta - S. Bjelovar; Š. Levanjska Varoš - GJ Breznica), Salix alba (Polum, Medenjak, Prnjavor - Š. Sokolovac; Š. Darda - GJ Kopačevske podunavske šume; S. Donji Miholjac - GJ Miholjačke podravske šume; Š. Slatina- GJ Slatinske podravske šume) i Tilia cordata (Zagreb; Arboretum Opeka; Križevci; Polum, Medenjak, Grdak - Š. Sokolovac; Ilok; Š. Ilok - GJ Iločke šume; Š. Vrbanja - GJ Vrbanjske šume; Š. Darda - GJ Haljevo-Kozaračke šume). Šumske kulture crnog oraha (Juglans nigra L.), običnog bagrema (Robinia pseudoacacia L.), te kulture topola Populus ^canadensis (slike 6 i 7), P. nigra i P. deltoides često su zaražene imelom, i to najviše rubna stabla. Vrste na kojima je imela zabilježena samo najednom stablu su: japanska joha (Alnus japonica (Thunb.) Steud.) - Križevci, obična dunja (Cvdonia oblonga Mili.) - Koprivnica, planinski negnjil (Laburnum alpinum (Mill.) Bercht. et J. Presi) - Križevci, divlja jabuka (Malus sylvestris Mili.) - Župetnica, crveni hrast (Quercus rubra L.) - Arboretum Opeka i vez (Ulmus laevis Pali.) - Šumarija Sunja, GJ Posavske šume. Od navedenih vrsta dunja je posječena, a planinski negnjil i divlja jabuka su se u međuvremenu osušili (osobna komunikacija s M. Grahovac-Tremski, dipl. ing. i R. Rakić, dipl. ing.). U nešto odvojenom, južnom dijelu areala u središnjoj Hrvatskoj (Lika), imela dolazi mozaično na autoktonim vrstama: Acer campestre (klen), A. pseudoplatanus (gorski javor), Crataegus monogyna Jacq. emend. Lindm. (jednoplodnički glog), Populus nigra (crna topola), Sorbus aria (L.) Crantz (mukinja) i Tilia cordata (malolisna lipa), te na običnom bagremu (Robinia 4. RASPRAVA - Discussion Sve vrste, hibridi i kultivari domaćini V. a. ssp. alsifera Ehrh. Imela na japanskoj johi dolazi u zaštićebum u Hrvatskoj već su zabilježeni u literaturi (Barnom parku u Križevcima. Na P. cerasifera imela je naney et ah, 1998), osim Alnus japonica i Prunus cera-đena u selu Vojakovac kod Križevaca i u Šumariji Tik |
ŠUMARSKI LIST 9-10/2003 str. 11 <-- 11 --> PDF |
M. Idžojtić: DOMAĆINI [ RASPROSTRANJENOST BJELOGOR1ĆNR BIJELE IMELE ... Šumarski list br. 9- 10, CXXVII (2003), 439-447 veš, GJ Dvorac - Siget. Ovu vrstu kao domaćina V. a. ssp. album navode Barney et al. (1998), ali iz osobne komunikacije (s Dufft, 1996), odnosno niti ona još nije zabilježena u literaturi kao vrsta domaćin, pa je ovo prva objava. Hegi (1981) navodi rodove Alnus Mili., Carpinus L. i Fraxinus L. kao rijetke, a Ulmus L. i autoktone vrste iz roda Quercus L. kao vrlo rijetke domaćine V. a. ssp. album u srednjoj Europi. Vrste iz svih navedenih rodova zabilježene su u Hrvatskoj kao domaćini bjelogorične bijele imele. Na crnoj johi (Alnus glutinosa i običnom grabu (Carpinus betulus) imela dolazi i u prirodnim sastojinama i izvan njih. Osim prirodnih sastojina poljskog jasena (Fraxinus angustifolia) ova podvrsta imele zabilježena je i na pensilvanskom jasenu (Fraxinus pennsylvanica Marshall), invazivnoj vrsti koja je mjestimično prisutna u prirodnim šumama poljskog jasena. Od navedenih vrlo rijetkih domaćina, imela je prisutna na hrastu kitnjaku (Quercus petraea i na vezu (Ulmus laevis). Slika 8. Bjelogorična bijela imela na pitomoj kruški (Rajić). Figure 8 The white berried mistletoe on the common pear (Rajić). 5. ZAKLJUČAK Bjelogorična bijela imela (Viscum album ssp. album) u Hrvatskoj dolazi na 45 taksona (41 vrsta, 2 kultivara i 2 hibrida). Vrste domaćini pripadaju u jedanaest porodica. Autoktone vrste koje možemo ubrojiti medu najčešće domaćine su: pitoma jabuka (Malus domestica), crna topola (Populus nigra), pitoma kruška (Pyrus communis L.), bijela vrba (Salix alba) i malolisna lipa (Tilia cordata). Pojedina stabla ovih vrsta nerijetko nose vrlo velik broj grmova imele (slike 8 i 9), te su zimi zelena, kao da nisu listopadne vrste. Autoktone vrste koje nisu česti domaćini, ali na kojima se na pojedinim zaraženim stablima ponekad nalazi i više od 50 grmova imele su klen (Acer campestre) i obična breza (Betula pendula). Najčešće i najviše zaražene strane vrste su sjevernoameričke vrste Acer saceharinum (srebrnolisni javor) i Robinia pseudoacacia (obični bagrem). Njih Hawks worth et al. (1991) navode kao dvije od pet najčešće zaraženih vrsta u Kaliforniji (od 23 zabilježene vrste domaćina u Ameriku introducirane imele V. album). Slika 9. Bjelogorična bijela imela na malolisnoj lipi (Arboretum Opeka). Figure 9 The white berried mistletoe on the small-leaved lime (Arboretum Opeka). Vrste koje su domaćini dvjema imelama, bijeloj (Viscum album) i žutoj (Loranthus europaeus) su obični grab (Carpinus betulus) i crveni hrast (Quercus rubra), a u Arboretumu Opeka zabilježena su stabla običnog graba i crvenog hrasta koja u svojim krošnjama istovremeno imaju obje vrste imela. Detaljni podaci o rasprostranjenosti i intenzitetu zaraze bijele i žute imele bit će prikazani posebno, po USP i po vrstama drveća. - Conclusion slijede Salicaceae (sedam vrsta), Aceraceae (pet vrsta), Betulaceae (četiri vrste), Tiliaceae (tri vrste) itd. Svi domaćini ove imele u Hrvatskoj već su zabilježeni u literaturi, osim Alnus japonica i Prunus cerasi- Najviše, dvanaest vrsta, je iz porodice Rosaceae. Zatim fera. |
ŠUMARSKI LIST 9-10/2003 str. 12 <-- 12 --> PDF |
M. Idžojtić: DOMAĆINI I RASPROSTRANJRNOST BJELOGORIČNE BIJELE IMELE Šumarski list br. 9-10, CXXVII (2003), 439-447 Rasprostranjenost imele je mozaična, stoje uvjetovano mozaičnom rasprostranjenošću domaćina, lokalnim uvjetima, kretanjima ptica prenositelja i dr. Kontinuirana rasprostranjenost na nekoj vrsti može se pratiti samo u dijelu areala poljskog jasena (Fraxinus angustifolia). Ako se na stablima nalazi velik broj grmova imele, ona dodatno jače iscrpljuje svoga domaćina, no općenito se može reći da ova podvrsta imele ne predstavlja veći gospodarski problem u Hrvatskoj, za razliku od podvrste V. a. L. ssp. abietis (Wiesb.) Abrom. koja je značajan štetnik na običnoj jeli, Abies alba Mill. 6. LITERATURA - References Ašič , S., 1999: Ljekovito bilje. Dušević & Krošovnik d.o.o., Rijeka, 454 pp. Barney, C. W., F. G. Hawksworth &B.W. Geils, 1998: Hosts of Viscum album. Eur. J. For. Path. 28: 187-208. Borner , F., 1955/56: Ober der Vorkommen der Mistel im Darmstadter Botanishcr Garten. Mitt. Deutsch. Dendrolog. Ges., 86-92 pp. Cramp , S. (ed.), 1988: The Birds of the Western Paleoarctic. Vol. V, 1063 pp. Cramp, S.& CM. Perrins (eds.), 1994: The Birds of the Western Paleoarctic. Vol. VIII, 899 pp. Eli as, P., 2002: Hostitel´ske dreviny imelovcovitych (Loranthaceae) na Slovensku. Bull. Slov. Bot. Spolocn., Bratislava, 24: 175-180. Graaf, D. Th de, 1980: On the occurrence of Viscum album L. subsp. album {Loranthaceae) in the Netherlands. Acta Bot. Neerl. 29 (5/6): 377-383. Grazi, G. & K. Urech, 1982: Einige morphologische Merkmale der Mistelbeere (Viscum album L.) und deren taxonomische Bedeutung. Beitr. Biol. Pflanzen 56: 293. Hawksworth, F. G., R. F. Scharpf & M. Ma- rosy, 1991: European mistletoe continues to spread in Sonoma County. California - Agriculture 45 (6): 39^0. Hawksworth, F. G., Y. P. S. Pundir, C. G. Shaw & B. W. Gei ls, 1993: The host range of Dendrophthoe falcata (L. f.) Ettingsh. (Loranthaceae). Indian J. For. 16: 263-281. Hegi , G., 1981: Illustrierte Flora von Mitteleuropa, Band III, Teil 1. Verlag Paul Parey, Berlin, Hamburg, 504 pp. Hegnauer , R., 1962: Chemotaxonomie der Pflanzen. Bd. IV. Birkhauser-Verlag, Basel und Stuttgart, 429 pp. Heinzel,H.,R. Fitter & J. Par slow, 1999: Ptice Hrvatske i Europe: sa sjevernom Afrikom i Srednjim Istokom. Hrvatsko ornitološko društvo, Zagreb, 384 pp. Hofstetter , M., 1988: Ober die Verbreitung der Mistel in der Schweiz. Schweiz. Z. Forstwes. 139 (2): 97-127. Idžojtić, M. & M. Kogelnik,2003: Hosts of mistletoes in Croatia and Slovenia. In: Abstract book of the International Symposium on Vegetation in SE Europe, Otočec, Slovenia, May 29-31, 2003, 26 p. Kogelnik , M., 2002: Ohmeljevke (Loranthaceae) in omelovke (Viscaceae) v Sloveniji. Diplomsko delo. Univerza v Ljubljani, Biotehniška fakulteta, Oddelek za biologijo, 65 pp. Kralj , J., 1997: Ornitofauna Hrvatske tijekom posljednjih dvjesto godina. Larus 46: 1-112. Lopez-Saez, J. A., 1993: Biology and ecology of Viscum album s. 1. in the Pyrenees. Ecologia- Madrid. 7: 279-288. Lopez-Saez, J. A., 1994: Note on some taxonomic considerations on the subspecies of Viscum album in the Iberian Peninsula as a function of the hosts. Investigacion Agraria, Sistemas y Recursos Forestales 3(1): 69-73. Schafner, W., B. Hafelfinger & B. Ernst, 1999: Ljekovito bilje: kompendij. Leo-commerce, Rijeka, 336 pp. Stopp , F., 1961: Unsere Misteln. Die Neue Brehm Biicherei. Ziemsen-Verlag, Willenberg-Lutherstadt. Stypinski, P. T, 1997: Biology and ecology of the European mistletoe (Viscum album, Viscaceae) in Poland. Fragmenta Floristica et Geobotanica, Series Polonica, Supplementum, Supl.l, 117 pp. Tahtajan , A., 1987: Sistema magnoliofitov. Nauka, Leningrad, 440 pp. Wall den , B., 1961: Misteln vid dess Nordgrans. Sv. Bot. Tidskr. 55 (3): 526-549. Zuber, D. & A. Widmer, 2000: Genetic evidence for host specificity in the hemi-parasitic Viscum album L. (Viscaceae). Molecular Ecology 9: 1069-1073. |
ŠUMARSKI LIST 9-10/2003 str. 13 <-- 13 --> PDF |
M. Idžojtić: DOMAĆINI I RASPROSTRANJENOST BJELOGORIČNE BULiLti IMELE ... Šumarski list br. 9-10. CXXV11 (2003). 439-447 ZAHVALA - Acknowledgement Zahvaljujem Službi za ekologiju šuma, Hrvatskih stveno-istraživačkom projektu od strane Hrvatskih šuma d.o.o. i rukovoditelju Službe mr. se. Petru Jurje- šuma d.o.o. Vrlo sam zahvalna i svim djelatnicima Hrviću, te svim rukovoditeljima Odjela za ekologiju i vatskih šuma d.o.o. koji su radom na terenu pomogli u stručnim suradnicima za zaštitu šuma pri upravama realizaciji istraživanja. Također na pomoći zahvaljujem šuma podružnicama na prihvaćanju suradnje na znan- dr. se. Jeleni Kralj iz Zavoda za ornitologiju HAZU. SUMMARY: The white berried mistletoe fViscum album L. ssp. album,) is a semi-parasite on deciduous trees and shrubs. In order to make a list of hosts and carry out the mapping of the distribution of mistletoe in Croatia field research was carried out, and the herbaria of the Faculty of Foresty of the University of Zagreb was surveyed. For the distribution mapping the MTB basic units were used. In Croatia the white berried mistletoe appears on 45 taxons (41 species, 2 cultivars and 2 hybrids). Of the 41 species 31 are autochthonous and 10 allochthonous. The hosts belong to 11 families. Most of the species (12) are of the Rosaceae family. Then the Salicaceae (7 species), Aceraceae (5 species), Betulaceae (4 species), Tiliaceae (3 species) etc. families follow. All the hosts of this mistletoe in Croatia have already been recorded in the literature, except for the Alnus japonica (Thunb.) Steud. and Prunus cerasifera Ehrh. The autochthonous species which can be regarded as the commonest hosts are: apple tree (Malus domestica Borkh.), black poplar (Topulus nigra L.), common pear fPyrus communis L.), white willow (Salix alba L.) and small- leaved lime (Tilia cordata Mill.). The commonest among the infested allochthonous species are the North-American species Acer saccharinum L. (silver maple) and Robinia pseudoacacia L. (black locust). Often the forest cultures of black walnut (Juglans nigra L.), black locust (Robinia pseudoacacia L.), and the culture of poplar Populus xcanadensis Moench, P. nigra L. and P. deltoides W. Bartram ex Marshall are infested. In Croatia this mistletoe subspecies is spread in natural stands, forest cultures, parks, gardens, non-cultivated orchards, as well as on solitary trees on the verge of woods and in open areas in the northern and middle parts of the country. The species was not found in the mediterranean and submediterranean regions, nor in the high mountain massifs separating the continental from the mediterranean and submediterranean regions. The distribution of mistletoe is mosaic-like, which is due to the mosaic-like distribution of hosts, local conditions, movements of birds vectors etc. The continual distribution can only be observed in part of the area of narrow- leaved ash (Traxinus angustifolia Vahl) in the middle Posavina region. If there is a large number of mistletoe shrubs on a tree, it exhausts the host. However, generally speaking this mistletoe subspecies does not represent a big economic problem in Croatia. Key words: Viscum album L. ssp. album (white berried mistletoe), Croatia, hosts, distribution. AA1 |
ŠUMARSKI LIST 9-10/2003 str. 14 <-- 14 --> PDF |
INSTRUMENTI I OPREMA U ŠUMARSTVU |