DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 3-4/2004 str. 83 <-- 83 --> PDF |
RIJETKE VRSTE DRVEĆA NAŠIH SUMA BREKINJA, Sorbus torminalis (L.) Crantz PLEMENITA LISTAČA NAŠIH ŠUMA Marilena IDŽOJTIĆ1 UVOD Brckinja, Sorbus torminalis (L.) Crantz, listopadna tavu. Iako su sve brojnija istraživanja iz područja poje vrsta iz porodice Rosaceae. Plemenita je vrsta jer pulacijske genetike šumskih vrsta drveća, još uvijek se raste u mješovitim šumama, ima specifične ekološke malo zna o vrstama koje imaju velik areal, ali malu zahtjeve, te proizvodi vrlo kvalitetno i vrijedno drvo. U gustoću populacija, kakva je i brekinja (vrste s mozaič- Hrvatskoj ona nema komercijalnu važnost kao u zemnomrasprostranjenošću). To je ponajprije zbog njihove ljama zapadne Europe, ali je važan čimbenik biološke male ekonomske važnosti u usporedbi s nekim drugim, raznolikosti, jer ne samo daje njenom prisutnošću pokomercijalnim vrstama drveća, kao što su npr. bukva i većan broj vrsta drveća u zajednici, već ona utječe i na hrastovi. povećnje broja životinjskih vrsta u šumskom ekosus MORFOLOŠKA OBILJEŽJA, RAZMNOŽAVANJE, EKOLOŠKI ZAHTJEVI I AREAL Brekinja naraste kao stablo visoko do 25 (-30) m (slika 1). Ima okruglastu, gustu krošnju te ravno deblo, prsnog promjera 50-70 (-100) cm. Najviše stablo zabilježeno u Hrvatskoj 2003. godine nalazi se na Psunju (Šumarija Novska) i visoko je 29 m, a najdeblje ima prsni promjer 74 cm i nalazi se izvan šume, u okolici Tounja. Kora brekinjc u mladosti je siva, sjajna i glatka, s velikim lenticelama, a kasnije je tamnosiva, krupno, nepravilno raspucana, mjestimično se odlupljuje (slika 2). Korjenski sustav u početku je sa žilom srčanicom, kasnije srcast. Izbojci su zelenkastosmedi do crvenkastosmeđi, sjajni, posuti sitnim, bjelkastim lenticelama. Pupovi su spiralno raspoređeni, jajasti ili kuglasti, tupovrhi, pokriveni sa svjetlozelenim do crvenkastim, sjajnim i golim ljuskama (slika 3). Vršni pup veći je odpostranih. Lišće je jednostavno, lapovito, do 18 cm dugačko i do 10 cm široko, sa svake strane sa 3-5 lapova (slika 4). Lapovi su usiljeni, najdonji par je najveći i gotovo okomit na glavnu žilu plojke. Prema vrhu lista lapovi su sve manji, a vrh je kratko usiljen. Rub lapova jednostruko je ili dvostruko napiljen. Plojka je s gornje strane tamnozelena, sjajna i gola, s donje svjetlija, u početku dlakava, kasnije gola ili samo uz žile dlakava. Peteljka je dugačka 2-5 cm. U jesen je lišće žućkastonarančasto do crvenkasto. Doc. dr. se. Marilena Idžojtić, Šumarski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, marilcna.idzojtic@post.hinet.hr Slika 1. Habitus. Psunj |
| ŠUMARSKI LIST 3-4/2004 str. 84 <-- 84 --> PDF |
Slika 2. Kora Slika 4. Lišće Cvjetovi su 10-15 mm široki, dvospolni, entomogamni, 30-50 zajedno u vršnim, uspravnim gronjama, širokima 10-12 cm (slika 5). Lapova i latica ima po 5, prašnika do 20, vratova tučka 2, plodnica je podrasla. Lapovi su sitni, trokutasti i zelenkasti; latice su jajaste do okruglaste i bijele. Cvatne stapke su dlakave. Cvjetanje je u svibnju i lipnju. Fruktificirati počinje u starosti između 20 i 30 godina. Plodovi su obrnuto jajasti do okruglasti, smeđi sa svjetlijim točkicama, 14-18 mm Slika 3. Pupovi Slika 5. Cvjetovi dugački, 8-15 mm široki, jestivi, po 5-10 zajedno (slika 6). U 1 kg ima 2600 - 2950 plodova (Herman, 1971). Dozrijevaju u rujnu i listopadu. Sadrže do četiri izdužene, tamnosmeđe, oko 7 mm dugačke sjemenke, a rasprostranjuju ih životinje, najviše ptice. Sjeme posijano ujesen klije sljedećeg proljeća ili, vrlo često, preleži 1-2 godine, pa gaje potrebno stratificirati. Puni urod je svake dvije godine ili tri puta u četiri godine, a u sastojini plodonose stabla koja imaju osvjetljenu krošnju. Brekinja ima jaku izbojnu snagu iz korijena, te se u krug oko majčinskog stabla mogu naći biljke istoga genotipa. Takav način vegetativnog razmnožavanja čest je kod potisnutih, zasjenjenih stabala (Barengo et al, 2001). Manja je njena izdanačka snaga iz panja. |
| ŠUMARSKI LIST 3-4/2004 str. 85 <-- 85 --> PDF |
Slika 6. Plodovi Brekinja je pionirska, odnosno postpionirska vrsta sa širokom ekološkom valencijom. Poluskiofdna je, u mladosti dobro podnosi zasjenu, a kasnije traži dosta svjetla. Termofilna je do mezofilna vrsta otporna na sušu, hladnoću i kasne proljetne mrazove. U našim je šumama ona sporedna vrsta koja doprinosi biološkoj raznolikosti, stabilnosti sastojine, potpori glavnim vrstama drveća i poboljšanju kvalitete tla (Mat i ć &Vukelić , 2001). Vrlo je osjetljiva na kompeticiju ostalih vrsta u zajednici, te su za njen uspješan razvoj neophodne prikladne uzgojne mjere (Kotar, 1998). Stabla u sjeni rastu sporo, no u optimalnim svjetlosnim i drugim stanišnim uvjetima raste brže od hrasta. Doživi starost oko 100 godina, a prema nekim izvori ma i preko 200 godina (B a r e n g o et al., 2001; H e g i, 1981). U zapadnoj Europi izvješteno je o vrlo visokim cijenama koje u nekoliko posljednjih godina postiže drvo brekinje (Holz-Zentralblatt, 2000), a kao posljedica toga dolazi do intenzivnog iskorištavanja s malo brige o kvalitetnoj obnovi te plemenite vrste (Demeseure, 2001). Prirodno je brckinja rasprostranjena u zapadnoj, srednjoj i južnoj Europi, sjevernoj Africi, Krimu, Maloj Aziji, Kavkazu i Transkavkaziji (slika 7). U visinu dolazi do 900 m n. v. Raste mozaično, tj. pojedinačno ili u manjim skupinama, pomješana s ostalim vrstama, uglavnom u termofilnim šumskim zajednicama hrasta medunca i u zajednicama hrasta kitnjaka, na prisojnim položajima. U mediteranskoj zoni brekinja je u Hrvatskoj rijetka (Trinajstić & Šugar, 1976). Prema Maticu & Vukeliću (2001) češća je u submeditcranskoj zoni, posebno u vlažnijem i hladnijem dijelu (slika 8). Obilnije je prisutna na višim položajima mediteransko- montanskog pojasa (do 700 m n. v.) u zajednici hrasta medunca i crnog graba {Ostryo-Quercetum pubescentis Ht. 1938). Ova zajednica dolazi kao vanzonalni tip i u kontinentalnom dijelu Hrvatske, u pravilu na rendzini, vapnencu i dolomitu, na eksponiranim i toplim položajima. U kontinentalnoj Hrvatskoj brekinja obilnije dolazi na brežuljkastim terenima (150^00 m n. v.), na dubokim, humoznim tlima, u zajednici hrasta kitnjaka i običnog graba (Epimedio-Carpinetum /Ht. 1938/ Borh. 1963). Na Kalniku u ovoj zajednici dolazi i do 50 stabala brekinje po hektaru (Đuričić, 1989). Iako rijetko, brekinja dolazi i u zajednici hrasta lužnjaka i običnog graba (Carpino betuli-Quercetum roboris /Anić 1959/ Rauš 1969) u Slavoniji, na sušim terenima. Slika 7. Areal (Hcgi, 1981). |
| ŠUMARSKI LIST 3-4/2004 str. 86 <-- 86 --> PDF |
Slika 8. Areal u Hrvatskoj (Matić & Vukelić, 2001). VARIJABILNOST I OČUVANJE GENOFONDA Brekinja je vrsta koja je na listi prioriteta očuvanja genofonda u Hrvatskoj i u Europi. Da bi bilo moguće raditi na očuvanju genofonda neke vrste treba je detaljnije istražiti, te izraditi strategiju za njeno očuvanje i korištenje. Ključna su istraživanja varijabilnosti i sadašnjeg područja prirodne rasprostranjenosti. S ekonomskog stajališta, očuvanje varijabilnosti vrste jamči postizanje boljih rezultata u selekciji i oplemenjivanju. Varijabilnost je osnova za uspješnu adaptaciju na promjenjive uvjete okoline tijekom dugog životnog ciklusa šumskih vrsta drveća, a dugoročno i za održanje vrste, odnosno, varijabilnost osigurava adaptabilnost populacija na promjene u okolini tijekom generacija. Očuvanje varijabilnosti genetskih resursa šumskih vrsta drveća osigurava potrajnost korištenja šuma za proizvodnju drva i ostalih šumskih proizvoda, a stoje najvažnije, preduvjet je održanja i unapređenja ekoloških i društvenih vrijednosti koje daju šumski ekosustavi. Čimbenici koji mogu narušiti varijabilnost neke vrste su globalne klimatske promjene, onečišćenje, smanjivanje površina obraslih šumom i dr. U europskim zemljama u kojima se brekinja, kao i oskoruša (Sorbus domestica L.) smatraju ugroženima, kao negativni čimbenici navode se: prekomjerno komercijalno iskorištavanje, uska genetska baza malih populacija, izostanak prirodne obnove, kompeticija drugih vrsta, neodgo varajuće uzgojne mjere i nekontrolirani transfer sjemena (Demeseure, 1998). Na istraživanju varijabilnosti brekinje najviše je rađeno u Francuskoj, a kod nas je istraživanje pokrenuto u okviru projekta Hrvatskih šuma d.o.o. "Zaštita i unapređenje proizvodnje biomase u ulozi podržavanja višestrukih uloga i funkcija šuma", potprojekt "Osiguranje obnove kao mjere stabilnosti i potrajne proizvodnje fitomase u prirodnim šumskim ekosustavima", zadatak: "Varijabilnost brekinje (Sorbus torminalis (L.) Crantz) u Hrvatskoj". Na osnovi varijabilnosti lista u srednjoj Europi opisane su četiri forme (Hegi, 1981): f. torminalis (tipična forma, prethodno opisana), f. semitorminalis (Borbas) Javorka (s donje strane listovi ostaju gusto dlakavi), f. pinnatifida (Borbas) Karpati (najdonji par lapova gotovo potpuno odijeljen) i f. perincisa Borbas et Fekete (najdonji par lapova potpuno odijeljen). Dosadašnja istraživanja genetske varijabilnosti na osnovi polimorfizma enzima u Francuskoj (Demeseure et al. 2000) pokazala su veliku unutarpopulacijsku varijabilnost, što je često odlika šumskih vrsta drveća. Ustanovljeno je daje međupopulacijska varijabilnost značajnija u usporedbi s divljom trešnjom, koja također ima mozaičnu rasprostranjenost, a i u uspored |
| ŠUMARSKI LIST 3-4/2004 str. 87 <-- 87 --> PDF |
bi s hrastovima, koji imaju kontinuirani areal. Nije pova (genotipova haploidnog genoma) po populaciji i utvrđena geografska struktura (nisu formirane zone gerelativno malu diferencijaciju između populacija. Uonetski homogenih populacija prema geografskoj blizičen je općeniti izostanak geografske strukture. Rezulni), a sve su analizirane populacije sadržavale isti tip tati su jasno pokazali važnost rasprostranjeni a sjemena alela osim tri populacije u sjevernoj Francuskoj. Utvrna srednje i veće udaljenosti. đeno je da su u krugu od 100 km populacije jače poveBaza podataka o očuvanju genofonda plemenitih zane, nego na većim udaljenostima. listača u Europi nalazi se u okviru Mrežnog plana za Istraživanja genetske varijabilnosti na osnovi poli-plemenite listače EUFORGEN-a (European Forest Gemorfizma kloroplastne DNA (Oddou-Muratorio et al. netic Resources Programme). 2001a, 2001b) pokazala su signifikantni broj haploti- LITERATURA Barengo, N., A. Rudow & P. Schwab, 2001: Forderung seltener Baumarten auf der Schweizer Alpennordseite: Elsbeere, Sorbus torminalis (L.) Crantz. ETH Ziirich/BUWAL. Demeseure, B., 1998: Mountain ash (Sorbus spp.). In (Turok, J., E. Collin, B. Demesure, G. Eriksson, J. Kleinschmit, M. Rusanen & R. Stephan, compilers): Noble Hardwoods Network. Report of the second meeting. IPGRI, Rome, Italy, 48-50 pp. Demeseure, B., B. Le Guerroue, G. Lucchi, D. Prat & R.J. Peti t, 2000: Genetic variability of scattered temperate forest tree: Sorbus torminalis L. (Crantz). Ann For. Sci. 57: 63-71. Demeseure , B., 2001: Wild service tree. In (E. Teissier du Cros, ed.): Forest Genetic Resources Management and Conservation. France as a Case Study. Ministry of Agriculture and Fisheries, Bureau of Genetic Resources, Commission of Forest Genetic Resources, INRA DIC, Paris, France, 60 pp. Đuričić , I., 1989: Šumskouzgojne karakteristike hrasta kitnjaka (Quercus petraea Liebl.) na Kalniku. Glas. šum. pokuse 25: 161-233. Fukarek, P, 1983: Jarebike, mukinje, brekinje. U: Šumarska enciklopedija II, 154-157 pp. JLZ, Zagreb. Hecker , U., 1985: Laubgeholze: Wildwachsende Baume, Straucher und Zwerggeholze. BLV Verlagsgesellschaft mbH, Miinchen. 319 pp. Hegi , G., 1981: Illustrierte Flora von Mittclcuropa, Band IV, Teil 2b. Verlag Paul Parey, Berlin, Hamburg, 542 pp. Herman , J., 1971: Šumarska dendrology a. Stanbiro, Zagreb. 470 pp. Holz-Zentralblatt, 2000: Deutscher Rekordpreis fur Elsbeere. Holz-Zentralblatt 126 (22): 1. Kotar , M., 1998: Razširjenost in rastne značilnosti breka (Sorbus torminalis Crantz) v Sloveniji. GozdV 56 (5-6): 258-278. Matić, S. & J. Vukelić, 2001: Speierling und Elsbeere in den Waldern Kroatiens. Corminaria 16: 31-33. Oddou-Muratorio, S., D. Guesnet, E. Ozdemir, R. J. Petit & B. Demesure, 2001a: Patterns of seed dispersal in a scattered forest tree (Sorbus torminalis) based on multi-scale investigation of population genetic structure for chloroplast DNA. In (Miiller Starck, G. & R. Schubert, eds.): Genetic response of forest systems to changing environmental conditions, 271-280 pp. Oddou-Muratorio, S., R. J. Petit, B. Le Guerroue, D. Guesnet & B. Demesure, 2001b: Polen- versus seed-mediated gene flow in a scattered forest tree species. Evolution 55 (6): 1123-1135. Oddou-Muratorio, S., C. Aligon, S. Decroocq, C. Plomion, T. Lam ant & B. Mush-Demesure, 2001: Microsatellite primers for Sorbus torminalis and related species. Molecular Ecology Notes 1: 297-299. Trinajstić, I. & I. Sugar, 1976: Prilog poznavanju rasprostranjenosti i florističkog sastava zimzelenih šuma i makije crnike (Orno-Quercetum ilicis) na području zapadne Istre. Acta Bot. Croat. 35:153-158. |