DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 7-8/2005 str. 61 <-- 61 --> PDF |
bila shvaćana tuđinom, pa je bilo i nužno i časno otkidati od nje ili barem uništavati je kao tuđina. Moralnu letvicu naših djedova zakopali smo u zemlju, pa sad svaka grabež ima kvalifikaciju spretnosti ili snalažljivosti. Vani, u svijetu, redovito smo se divili redu, čistoći i dobro znali, kako na primjer nije dopušteno parkirati na mjestu gdje stoji znak zabrane, kod kuće u našoj domovini, svoju smo snagu i dakako primitivizam uvijek dokazivali gazeći, a i takva načela. Jedan je moj sugrađanin uporno odbijao plaćati organizirani odvoz smeća, nalazeći opravdanje i obranu u svojoj “mudrosti”, kako on svoje smeće sam riješava, vozeći ga u šumu. Slika 3a U borbi za očuvanje šume Repaš I tako, čitav život oko nas sa svim svojim sitnicama nudio je izazivao i zahtijevao stalno sukobljavanje, borbu, trošenje i dakako sporo napredovanje. Progonio me je osjećaj kako netko mora činito to što nosim kao svoju misiju, jer će inače svi stalno plaćati danak, i s tiha se usput nadao, možda kad me drugi vide i oni krenu mojim stopama. Izranjavan često sam padao, dizao se i ponovno činio isto. Znao sam da sam za dosta značajnu većinu zbog toga bio uvijek samo obična budala, pa ipak, lagao bih kad bih rekao da su me te kvalifikacije kosile, dapače nosila me vjera i istina kako se samo borbom i dijalogom mogu događati dobre stvari. Slika 2. Varočki lug moramo zaštiti! Znam da su se neke stvari u struci ipak postigle. Intenziteti u njezi sastojina prorjeđivanjem u prosjeku su se u normalnim sastojinama udvostručili, pronašli smo put prirodne obnove lužnjakovih sastojina sušenjem narušenih stanišnih i sastojinskih prilika. Tijekom svih zahvata u sastojinama gospodarili smo staništem, jednaki tretman njege imala je sastojina, tlo i voda. Na tom putu finu i istančanu misao vodilju nosio je naš Šumarski fakultet. Mnoge sam divne šumare sretao i na dobrom dijelu životnog puta od njih učio, s njima prijateljevao i vrlo intenzivno surađivao. Jedan značajan dio života mogao bih obilježiti vremenom radosti stvaranja. Iza tog, tri desetljeća dugog razdoblja, ostala su i stoje terenska svjedočanstva. Bio je to stručno intenzivan život i život vrlo izoštrene socijalne osjetljivosti. Brigu o uvjetima rada svih uposlenika u šumi osjećao sam svojom moralnom i stručnom obvezom. Ostali su nekakvi moji rezultati koje mi nitko ne može oduzeti, pa kad i padnem u krizu, odem među svoje hrastove, ispričam se s njima, steknem mir i vratim se kući zadovoljan. U tim promjenama kojima svjedočimo, puno se je toga promijenilo, a meni se čini, na žalost na gore. Zastrašujuće “činovničko” ponašanje u kojem se ne mora ™K..o„;„;.,o::. Slika 3b Rastajemo se zadovoljni |