DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 11-12/2005 str. 65     <-- 65 -->        PDF

D. Barčić, Ž. Španjol, V. Vujanić, R. Rosavec: PROBLEMATIKA ZAŠTITE VODA I MORA U REPUBLICI . Šumarski list br. 11–12, CXXIX (2005), 611-622
turizam kao najznačajniju gospodarsku djelatnost, ne
spominjući negativan utjecaj na zaštitu prirode i okoliša
uopće. Upozoravajuće je nedavno potonuće tankera
Prestige uz španjolsku obalu Galicije, koji je prevozio
70 000 tona nafte i zagadio više od 900 kilometara obale.
Posljedice takve nesreće u zatvorenom moru kao što
je Jadransko bile bi nesagledive i stoga je doista upitno
kolika je korist od projekta, a koliki je stvarni rizik i da


li je to gospodarski razvoj temeljen na održivom razvoju?
Uzmimo u obzir i podatak da litra ulja pokvari okus
od 1.000.000 litara pitke vode. Na morskoj se površini
izliveno ulje rasprostre u 1 do 2 mm tanki sloj kod lakog
i u 8 mm debeli sloj kod teškog ulja. Oni se sastoje
od više od osam stotina različitih kemijskih spojeva
(WBGU 1998, u Glavač 1999).


Odnos voda i šumskih ekoloških sustava


Utjecaj voda na šumske ekosustave, posebno nizinske
vrlo je značajan, te se utvrdilo da same promjene režima
podzemnih i površinskih voda u nizinskim šumama
imaju gotovo odlučujuću ulogu za uspijevanje pojedinih
biljnih zajednica. To potvrđuju istraživanja koja
su proveli Prpić (1989); Komlenović, Mayer i
Rastovski (1991); Vranković i Bašić (1989) u
Mayer (1995); Mayer (1995), Baričević (1998).
Promjena kvalitete vode tj. unos onečišćenih i zagađenih
poplavnih voda u šumske ekosustave također dovodi
do negativnih posljedica, što u svojim radovima navode
Prpić (1989); Mayer i Pezdirc (1990); Prpi
ć i dr. (1994) u Ma ye r (1995), tj. uglavnom dolazi
do sušenja cijelih nizinskih šumskih bazena, što navode
P rp i ć, Se le tkov i ć i Ivko v (1991) za Kalje i Turopoljski
lug. Takvi slučajevi nisu bili rijetki u posljednjim
desetljećima u Hrvatskoj.


Važan je i utjecaj velikih vodotehničkih zahvata na
nizinske šume posebno u nizinama naših najvećih rijeka,
najistaknutiji primjer su rasprave o HE Novo Virje
u blizini šumskog kompleksa Repaš o kojoj pišu Prp
i ć (1985); A n to n ić i dr. (2000); P r p ić (2001).


Problem se javlja i kod puštanja u pogon novih industrijskih
postrojenja ili energetskih postrojenja koja
onečišćuju okoliš, a nemaju izgrađene uređaje za pročišćivanje
voda. U području nizinskih šuma koje su
vrlo osjetljive na promjene vodnih odnosa, vodotehničke
zahvate i hidromelioracije treba provoditi tako da
ne dolazi do negativnih promjena u ekosustavu nizinskih
šuma, jer upravo radi takvih negativnih promjena
u staništu dolazi do sušenja i propadanja velikih nizinskih
šumskih bazena kao što su Kalje, Turopoljski lug,
Sunjsko polje i Žutica.


Prpić (1994) u Mayer (1995) navodi za Turopoljski
lug masovno sušenje šumskih sastojina koje je


nastupilo od 1981-1990. godine, gdje se posušilo gotovo
100.000 m3 stabala, te je takva pojava poprimila
razmjere ekološke katastrofe.


Danas se provode istraživanja o unosu polutanata u
nizinske šume sjeverne Hrvatske onečišćenim poplavnim
vodama; ta istraživanja provedena su u mnogim
šumskim bazenima: Kupčina, Turopoljski lug, Varoški
lug, Česma, Varaždinske podravske šume, Spačva, podravskim
vrbicima i topolicima i osječkim podravskim
šumama. Najviše je istraživano olovo, cink i bakar, a
rezultati se razlikuju po pojedinim bazenima, te je utvrđeno
da poplavne površine uvijek sadrže više polutanata
od neplavljenih površina.


Utvrđeno je da su plavljena šumska tla na fluvisolima
rijeke Drave, Save i Dunava znatno više opterećena
teškim metalima nego tla okolnih neplavljenih površina.
Posebno su visoke koncentracije u prvoj poplavnoj
zoni gdje je plavljenje češće, a do sedimentacije nanosa
dolazi u mirnim vodama zaostalim u mikrodepresijama
nakon poplava. Sadržaj teških metala u sedimentima
iz korita Drave i Dunava manji je nego u tlima poplavnih
zona zaobalja. Savski sedimenti sadrže više
teških metala zbog težeg mehaničkog sastava i više organske
tvari, te imaju veću sposobnost vezanja teških
metala nego sedimenti Drave i Dunava. Veći sadržaj
organskih tvari posljedica je većih onečišćenja savskih
voda organskim polutantima (Komlenović, May
e r, R a s t o v s k i 1991).


U tlu Spačvanskog bazena utvrđene su niske koncentracije
olova, cinka, uz povišene koncentracije bakra.
U usporedbi sa srednjom Posavinom, tla spačvanskog
bazena su više onečišćena. To onečišćenje uglavnom
je posljedica intenzivnih poplava prije izgradnje
nasipa i provedbe drugih vodotehničkih zahvata.


Zaštićena vodena područja u Hrvatskoj


More i jezera


Od prirodnih jezera ističu se Plitvička jezera, koja
predstavljaju ujezereni tok rijeke Korane s ukupno 16
kaskadno nanizanih jezera i brojnim slapištima. To područje
je proglašeno nacionalnim parkom, te je uvršteno
u Popis svjetske kulturne i prirodne baštine UNESCO-a.


Vransko jezero kraj Pakoštana; najveće prirodno jezero
u Hrvatskoj s površinom od 30,7 km2, proglašeno je parkom
prirode. Vransko jezero na otoku Cresu znatno je
manje, ali je zbog svoje dubine od gotovo 74 metra najveća
akumulacija slatke vode u Hrvatskom primorju.
Prirodne ljepote i bogatstvo mora i podmorja jedan su od