DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 3-4/2006 str. 20 <-- 20 --> PDF |
M. Idžojtić, M. Glavaš, M. Zebec, R. Pernar, B. Bradić, D. Husak: ŽUTA IMELA (Loranthus europaeus Jacq.) . Šumarski list br. 3–4, CXXX (2006), 101-111 odsjeci s vrlo gustim i gustim sklopom značajno manje zaraženi od odsjeka s nepotpunim i prekinutim sklopom. Prikazana je prostorna raspodjela intenziteta zaraze kitnjaka i lužnjaka žutom imelom u pojedinim gospodarskim jedinicama. Ključne riječi: Loranthus europaeus Jacq., Viscum album L., Quercus petraea (Matt.) Liebl., Q. robur L., Populus alba L., Robinia pseudoacacia L., imela, zaraza, Hrvatske šume d.o.o, UŠP Bjelovar. 1. UVOD – Introduction Istraživanje rasprostranjenosti i intenziteta zaraze žute imele (Loranthus europaeus Jacq.) u Hrvatskoj je do sada provedeno za područje Uprave šuma podružnica (UŠP) Požega (I d žo j t ić i dr. 2005a), a popis njenih domaćina sastavljen je za cijelu Hrvatsku (I d ž o j t ić & Kogelnik 2003; Zebec & Idžojtić 2005). Ova vrsta imele zabilježena je na deset vrsta iz rodova Quercus L., Castanea Mill., Fagus L. i Carpinus L., te jednom kultivaru iz roda Quercus. Utvrđeno je da je na području UŠP Požega žuta imela rasprostranjena u sastojinama svih autohtonih hrastova (lužnjaka, kitnjaka, sladuna i cera) i to s različitim intenzitetom u pojedinim šumarijama, odnosno gospodarskim jedinicama. Istraživanja žute imele s različitih aspekata u Europi proveli su: E t ti n g er (1889), Eli ás (1983, 1985, 1988, 1989, 2002), K o g e l n ik (2002), Glatzel (1983, 1987), H a r- v al a i dr. (1984), N o v a cek (1985) i dr. Bjelogorična bijela imela (Viscum album L. ssp. album) u Hrvatskoj parazitira na 52 taksona (Idž o jt i ć i dr. 2006). Od toga je 48 vrsta (33 autohtone i 15 alohtonih), dva kultivara i dva hibrida. Rasprostranjenost bijele imele kod nas je mozaična: u prirodnim šumama, šumskim kulturama, parkovima, vrtovima, neodržavanim voćnjacima te na soliternim stablima uz rubove šuma i n otvorenim površinama. Istraživanja raspros a aa otv tranjenosti i ii intenziteta zaraze bijele imele u Hrvatskoj ti i provedena su za podvrstu V. album L. ssp. abietis (Wiesb.) Abrom., koja parazitira na jelama, i to za područje kojim gospodare Hrvatske šume d.o.o., a gdje je rasprostranjena obična jela (UŠP: Delnice, Gospić, Senj, Ogulin, Karlovac, Zagreb, Bjelovar, Koprivnica i Našice) te za područje Nacionalnog parka Plitvička jezera (I d ž o j tić i dr. 2003, 2005b). Imela je prisutna na cijelom području rasprostranjenosti jele, a u nekim je šumarijama, odnosno gospodarskim jedinicama i značajno prisutna, te kao sekundarni štetnik predstavlja ozbiljan gospodarski problem. Također je utvrđena čvrsta korelacija između sušenja jele 2004. godine i zaraze imelom 2002/03. godine. Detaljni prikaz taksonomije, morfologije, ekologije, populacijske biologije, genetike i fiziologije bijele imele dala je Z u b e r (2004), a brojni su radovi u kojima je istražen njen štetni gospodarski utjecaj s jedne strane (Klepac 1955; Noetzli i dr. 2003; Domitrović 2003; Tsop el as i dr. 2004.) ili farmaceutska vrijednost, odnosno medicinska primjena s druge strane. U ovome radu prikazan je intenzitet zaraze žutom i bijelom imelom na području UŠP Bjelovar. Ranije je za isto područje napravljen popis domaćina bijele imele u koji su uključene i površine izvan šume (I d ž oj t i ć 2003). 2. PODRUČJE I METODE ISTRAŽIVANJA – Research Area and Methods Istraživanje je provedeno tijekom zime 2002/03. godine na području kojim gospodare Hrvatske šume d.o.o., UŠP Bjelovar. Domaćini za koje je istraživanje provedeno su: hrast kitnjak (Quercus petraea /Matt./ Liebl.), hrast lužnjak (Q. robur L.), bijela topola (Populus alba L.) i obični bagrem (Robinia pseudoacacia L.), a vrste imela su žuta imela (L. europaeus) i bjelogorična bijela imela (V. album ssp. album). U tablicama 1 i 2 prikazan je broj pregledanih odjela i broj pregledanih stabala prema šumarijama i gospodarskim jedinicama za žutu imelu na kitnjaku (tablica 1) i lužnjaku (tablica 2). Za različite domaćine bijele imele u tablici 3 prikazan je broj pregledanih odjela i broj pregledanih stabala prema šumarijama i gospodarskim jedinicama. Terenski dio istraživanja napravili su djelatnici 14 šumarija: Bjelovar, Čazma, Daruvar, Đulovac, Garešnica, Grubišno Polje, Lipik, Pakrac, Sirač, Suhopolje, Velika Pisanica, Veliki Grđevac, Virovitica i Vrbovec. Izabrani su odsjeci stariji od 30 godina, koji su zatim dijagonalno pregledani, u formulare su upisani podaci o broju zaraženih i nezaraženih stabala te o broju grmova imele na zaraženim stablima. Prebrojavanje je rađeno okularnom metodom (prostim okom i dalekozorom). Za hrastove kitnjak i lužnjak iz gospodarskih osnova izrađena je baza podataka stanišnih i sastojinskih parametara u pregledanim odsjecima. Baza sadrži podatke o bonitetu, ekspoziciji, tlu, starosti, sklopu i srednjoj nadmorskoj visini. Podaci su obrađeni u StatSoft, Inc. (2001), kako bi se utvrdilo postoji li međuovisnost navedenih parametara i intenziteta zaraze žutom imelom. Kartiranje je napravljeno na osnovi digitilaziranih granica gospodarskih jedinica i rezultata istraživanja. |