DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 3-4/2006 str. 51     <-- 51 -->        PDF

Slika 3. Gorska sasa u plodu. Orlove stine


tri ovojna lista koji su pri osnovi međusobno srasli i rasperjani
su u fine uske i dlakave isperke. Prizemni listovi
su u rozeti i imaju duge peteljke. Plojka im je dvostruko
perasta, razdijeljena u uske dlakave isperke, a
razvijaju se nakon cvatnje. Kod starijih biljaka iz snažnog
vertikalnog korijena razvije se busen listova i stabljika,
koji može sadržati 10–15 cvjetova. Modri, modro
ljubičasti do tamno ljubičasti cvjetovi su uspravni i
promjer im je do 4,5 cm. Ocvjeće je zvonasto, kasnije
nešto jače rašireno i gradi ga šest eliptičnih i izvana
dlakavih listova. Prašnika ima mnogo, i oni su više od
2,5 puta kraći od listova ocvjeća. Nakon oplodnje razvija
se mnogo jednosjemenih plodića, a svaki ima oko
tri centimetra dug rasperjani nastavak koji pomaže kod
rasijavanja vjetrom.


Gorska sasa ubraja se među ugledne članove naše
gorske flore. Vlastiti pokušaji generativnog razmnožavanja
i uzgoja u hortikulturi pokazali su se vrijednim
uloženog truda. Vjerujem kako bi bilo uspješno i vege-


Slika 4. U proljeće na Velebitu kod Baških Oštarija


tativno razmnožavanje putem dijelova podanaka, te bi
ova lijepa gorska proljetnica uz malo truda i pozornosti
mogla naći svoje mjesto i na mnogim drugim odgovarajućim
staništima pa i u hortikulturi.


Tekst i fotografije:


Dr. sc. Radovan Kranjčev, prof.


KAŠTELANSKO PRIMORJE KAO ORHIDEJSKI VRT


Oko polukružno razmještenih naselja Kaštela kod
Splita, teren se prema sjeveru postupno uzdiže do najviših
grebena i stijena planine Kozjaka. Od Kaštel Sućurca
i Sućuračkog borovog gaja i velikih kamenoloma na
istoku do prijevoja Maslačka i Kaštel Starog na zapadu,
udaljenost iznosi oko 8 kilometara, a površina približno
deset do dvanaest četvornih kilometara. Taj dio Kaštelanskog
primorja izložen je jugu i blizini mora.


Na vapnenačko-dolomitnom, a dijelom i flišnom
supstratu sredozemno, jadransko podneblje dolazi do
punog izražaja. Pojave fluvijalne erozije osobito su
vidljive na jače nagnutim dijelovima površina u obliku
uu
dubokih jaruga i torenta, kojih dubina ponegdje iznosi


i i
do 20 metara. Mahom terasaste površine otkrivaju više
stoljetnu čovjekovu nazočnost, koja se očituje u nasadi
ma voćnjaka, maslina, vinograda, pomiješanih s dije


lom površina travnjaka, pašnjaka i livada košanica te
još manjim kserofilnim tipovima šumskih zajednica i
njihovih degradacijskih stadija. Na velikom dijelu površina
vidljiv je znatan utjecaj ekstenzivnog stočarenja.


Antropomorfno značenje prostora pod Kozjakom
povećano je u posljednje vrijeme sve većom i vrlo dinamičnom
urbanizacijom i industrijalizacijom, uz sve gušću
infrastrukturu (željeznica, moderne prometnice, dalekovodi,
vodovodna, električna mreža, zračna luka i
dr.). Uz učestale požare tijekom ljeta, otvorene kamenolome
i cementaru, staništa se dodatno degradiraju, a kalcifilna
izvorna vegetacija na plitkim skeletnim i skeletoidnim
tlima izloženim eroziji i onečišćenjima svake vrste,
podložna je snažnim udarima i brzim vegetacijskim
sukcesijama. Veći dio terasastih, nekad obradivih površina
je zapušten, na različite načine zakorovljen, i na