DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 3-4/2006 str. 87 <-- 87 --> PDF |
Joža, i što da mu poručimo na kraju životnog puta. Naše je uvjerenje da je on svoje životne zadaće uredno obavio, marom dobrog roditelja, prijatelja i radnika. Bio je uzoran suprug, otac i djed svojoj obitelji. Častan, marljiv i pošten radnik tijekom izvršavanja radnih zadaća, koje je obavljao u našoj Republici i inozemstvu, za račun svoje i naše matične radne organizacije Exportdrvo Zagreb. Bio je privržen i aktivan član naše dugogodišnje strukovne organizacije Hrvatskoga šumarskog društva. Opraštajući se od njega, najviše je što možemo je, da još jednom iskreno izrazimo veliko hvala za sve ono što je učinio za sve nas. Neka mu je laka ova naša Hrvatska zemlja, koju je toliko volio. U ime Exportdrva i Šumarskog drustva, izražavam najdublju iskrenu sućut njegovoj cijenjenoj obitelji, jer će njima najviše nedostajati. Hvala mu za sve što je učinio! a u Počivao u uu miru!mi Mr. sc. Ivan Kuzmanić, dipl. ing. MATIJA MLINAC, dipl. ing. šum. Iznenada shrvan teškom bolešću, 7. ožujka 2006. godine u 75. godini života zauvijek nas je napustio naš kolega uvaženi šumar i veliki planinar gospodin Matija Mli n a c , diplomirani inženjer šumarstva, član našeg Hrvatskoga šumarskog društva, ogranak Zagreb. Rođen 9. 2. 1932. g. u Ogulinu, u obitelji oca vlakovođe, završivši osnovnu školu odlučuje se posvetiti šumarstvu, te kao đak sa završenom srednjom šumarskom školom u Karlovcu upisuje Šumarstvo na Poljoprivredno- šumarskom fakultetu u Zagrebu 1955. godine. Tijekom mukotrpnog studija učlanjenjem u Planinarsko društvo Sveučilista “Velebit” u Zagrebu, postaje planinarski vodič, alpinistički instruktor i instruktor Gorske službe spašavanja. U ushitu svoje mladosti, proživljavajući vrlo duboke i tvrde patnje na putu traženja istine, opterećen dužnostima i povremenim zaposlenjima, naš kolega Matija završava studije i diplomira na Šumarskom odsjeku osamostaljenog Šumarskog fakulteta u Zagrebu 1978. godine. Tu ga se sjećamo kao uvijek dobro raspoloženog, otvorenog, vedrog i komunikativnog kolege, koji je svojim brojnim fotografijama trajno obilježio važnost svoje šumarske generaci (1932–2006) je, promičući načela ljubavi i dostojanstva. Posebice je promicao šumarske ideje radom u redakciji “Arene”, u kući “Vjesnik”, gdje kao fotoreporter daje svoj doprinos u širenju ljubavi i poštovanja prema prirodi. Stalno zaposlenje prije okončanja studija dobiva 1970. g. u Željezničkom transportnom poduzeću (ŽTP-u) Zagreb, u kojem ostaje do kraja svog radnog vijeka. Radeći odgovoran posao šumara stručnjaka u Rasadniku ŽTP-a koristio je uzgojene šumske sadnice kako bi sanirao pružna klizišta, sprječio eroziju i podigao zaštitne pojaseve od bure i snijega. Njegova stručna ostvarenja u prirodi uz željezničke pruge na rijeci Zrmanji, u Lici i kod Koprivnice Kunovac-Rasinja, trajno će nas podsjećati na njegove zasluge kao i sve uređene zelene površine novonastalih gradskih četvrti Zagreba Botinec i Prečko. Radeći na radnom mjestu referenta za biološko-tehničko održavanja pruga u ŽTP-u Zagreb, dao je dragocjeni doprinos i rezultate u kemijskom suzbijanju korova i drugih nepoželjnih vrsta na protupožarnim prugama unutar pružnog pojasa, zahvaljujući suradnji i razmjeni iskustava s upravama više državnih željeznica Europe. Široko djelovanja izvan područja šumarstva kolega Matija ovjekovječio je i u svojim planinarskim pothvatima, jer je postao poznat kao veliki planinar i istaknuti hrvatski alpinist. Najprije kao član, a onda i instruktor Gorske službe za spašavanje 1964. godine, kada se angažira za unesrećene za vrijeme katastrofalne poplave Zagreba te zemljotresa u Banja Luci, spašavajući i ljude i imovinu. Obnovljene i novo izgrađene planinarske kuće i skloništa na Bijelim i Samarskim stijenama, Bjelolasici i Ravnom Dabru, obnovljena rijetka alpinistička zbir |