DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 1-2/2008 str. 55     <-- 55 -->        PDF

STRUČNI ČLANCI -PROFESSIONAL PAPERS Šumarski list br. 1–2, CXXXII (2008), 53-63
UDK 630* 263 + 231 + 676


OBNOVA SPACVANSKIH SUMA HRASTA LUŽNJAKA šQuercus robur L.)
OPLODNIM SJEČAMA - MOGUĆNOSTI POBOLJŠANJA
POSTOJEĆEG NAĆINA RADA


REGENERATION OF PEDUNCULATE OAK FORESTS IN SPAČVA
BY SEED CUTTING - POSSIBILITIES OF IMPROVING
A RECENT WORKING METHOD


Darko POSARIĆ*


SAŽETAK: Obnova šuma hrasta lužnjaka (Quercus robur L.) u spačvanskom
bazenu i na čitavom području Uprave šuma Podružnice Vinkovci provodi
se kombinacijom biološko-tehničkih zahvata vremenski usklađenih tako da
daju dobar rezultat. U radu se postupci pri obnovi okvirno navode slijedom
kojim se obavljaju, ali težište je stavljeno na moguće promjene načina rada
kojima bi se ili poboljšao rezultat obnove, ili umanjila cijena radova, ili radove
uskladilo s novim zakonskim propisima. Navode se mogućnosti izbjegavanja
zamočvarivanja dijelova pomladne površine koje se može pojaviti tijekom
i nakon obnove šuma, potom mogućnosti uštede pri obaranju rubnih stabala,
te skreće pozornost na zakonske obveze potaknute certifikacijom šuma koje
tek trebaju zaživjeti u praksi.


K l j u č n e r i j e č i : hrast lužnjak, obnova šuma, zamočvarivanje, certifikacija
šuma, bioraznolikost.


UVOD I PROBLEM – Introduction and problem


Provedba kvalitetne obnove šuma oplodnim sječa-melji na kvalitetnoj pripremi sastojine za naplodnju,
ma oduvijek je bio jedan od najvećih izazova šumarske provedbi naplodnoga sijeka u godini uroda i dodatnom
znanosti i prakse. Generacije šumarskih stručnjaka unošenju žira u sastojinu. Ona omogućuje uspješno
ujedinjavale su napore s ciljem postizanja što bolje naplođivanje i razvoj mladih biljaka, ekološki je priobnove
postojećih šuma, očuvanja šumskoga tla i pohvatljiva,
troškovi primjene su niži od ostalih poznatih
dizanja jednako kvalitetnih ili još kvalitetnijih šuma na metoda obnove nizinskih šuma, a uz to je primjenjiva
tom istom staništu. Svako je vrijeme nosilo svoje pona
velikim površinama (Rubić 1997). Mogućnost
sebnosti u obnovi, a najvažniji čimbenici koji su ih kvalitetne obnove na velikim površinama vrlo je znaodređivali
bili su zakonski propisi, stanje sastojina u čajna, ima li se na umu relativno velik udio sastojina
trenutku obnove i stupanj tehnološkoga napretka. sedmoga dobnog razreda u razdiobi dobnih razreda po


Na području Uprave šuma Podružnice Vinkovci površini u Upravi šuma Podružnici Vinkovci.
sastojine se obnavljaju metodom koja se iskristaliziraNakon
ovakvih uvodnih riječi nameće se pitanje:
la devedesetih godina prošloga stoljeća. Metoda se te-Zašto išta mijenjati u načinu obnove koji je prokušan i


daje dobre rezultate? Nekoliko je razloga tomu: ponaj


prije, promijenjena je zakonska regulativa (potaknuta


propisima certificiranja šuma) koja se odnosi na obno


vu šuma, pa se način rada mora tomu prilagoditi. Na


dalje, u pojedinim se fazama obnove mogu javiti ili se


javljaju određeni nedostatci koji bi se mogli otkloniti.


Darko Posarić, dipl. ing. šum.


Konačno, postoji i mogućnost određenih ušteda pri


Hrvatske šume d.o.o. Šumarija Otok,
Kralja Petra Krešimira IV 9, 32252 Otok ovim radovima.




ŠUMARSKI LIST 1-2/2008 str. 56     <-- 56 -->        PDF

D. Posarić: OBNOVA SPAĆVANSKIH ŠUMA HRASTA LUŽNJAKA šQuercm robur L.) OPLODNIM SJEČAMA . Šumarski list br. 1–2, CXXXII (2008), 53-63
SADAŠNJI NAČIN OBNOVE ŠUMA S PRIJEDLOZIMA ZA NJEGOVO POBOLJŠANJE
Present way of forest regeneration with proposals for its improvement


Način rada primjenjivan krajem osamdesetih i po-sljedeći način: postupci koji su potpuno ili djelomično
četkom devedesetih godina prošloga stoljeća opisao je u primjeni bit će napisani normalnim tekstom, postupci
Rubić (1997). Uz određene izmjene, tim su načinom propisani ili preporučeni FSC certifikacijom bit će našume
obnavljane zadnjih desetak ili više godina. U pisani kurzivom, a promjene koje predlaže autor bit će
ovom radu svi postupci bit će nabrojeni kronološki, slinapisane
masnim slovima.
jedom kojim se obavljaju ili bi se trebali obaviti, i to na


PRIPREMA ZA NAPLOĐIVANJE – Preparation for seeding treatment
Prvi radovi u sastojini koju treba obnoviti su oni na vrijednosti ondje gdje ih prije obnove nije bilo (umjesto
njezinoj pripremi za naplođivanje. No, postoje radovi da se nakon obnove proširi površina bare na uštrb šumkoji
bi se mogli obaviti još ranije. Da bi se obrazložila ske površine, što se nerijetko događa). Ovakav bi se
njihova svrha, treba se osvrnuti na loše strane postojećeg način rada mogao pokusno provesti na nekoliko manačina
rada. Osnovni nedostatak koji se nakon obnove njih površina tijekom nekoliko pomladnih ciklusa
može uočiti je zamočvarivanje dijelova pomladne povr-da bi se vidjelo postižu li se dobri rezultati. Posađene
šine. Voda često stagnira na mjestima gdje se nije javljala sadnice trebalo bi njegovati sasjecanjem okolnoga
u staroj sastojini, a postojeći strugovi i bare još se malo šaša barem tijekom triju uzastopnih vegetacija. Ako
prošire. Na tim se mjestima javlja barska vegetacija. bi rezultati bili zadovoljavajući, moglo bi se propisati
unos određenog broja biljaka johe i jasena raz


Stagnirajuća voda na dijelovima površine gdje se


mjerno površini bara na budućim pomladnim povr


prije oplodnih sječa nije javljala, u pravilu se može od


šinama već prilikom donošenja osnova gospodare


voditi plitkim kanalima sisavcima, o čemu će kasnije


nja za gospodarsku jedinicu.


biti više riječi. Međutim, voda iz postojećih bara ne
može se odvesti kanalima jer se radi o najnižim dijeloKao
što je ranije rečeno, prvi radovi koji se u sastovima
terena (plitki kanali su iznad razine bara). Drvejini
provode u svrhu njezine obnove odnose se na prinasta
vegetacija u barama prije oplodnih sječa odnosi premu za naplođivanje. Prije početka rada utvrđuje se
se na rijetka jasenova, topolova i vrbova stabla, a u nestanje
sastojine i određuje se metoda pripreme staništa
kim barama u potpunosti izostaje. Jasno je da se bare i sastojine za naplođivanje. Uobičajeni način rada je da
ne mogu pošumiti vrjednijom vrstom, ali barem bi se doznače sva stabla od kojih se neće moći proizvesti
ih se trebalo pokušati spriječiti u širenju tijekom i nikakvi tehnički sortimenti (stabla do 19 cm prsnoga


nakon oplodnih sječa. To bi se moglo izvesti unoše-promjera, ali i sva izrazito loša stabla većih promjera
njem sadnica crne johe i poljskoga jasena u strugood
kojih se ne mogu izraditi tehnički sortimenti). Ovaj
ve i rubne dijelove bara prije početka oplodnih sječ-zahvat se ne može nazvati klasičnim pripremnim sije


a. Joha i jasen su pionirske vrste za unos prilikom osvakom
jer se ne zadire u dominantnu i nuzgrednu etažu,
ali uloga mu je slična: otvara se sklop, više svjetla dojanja
zabarenih površina (P r p i ć i dr. 1996). Dok stara


pire do tla, raste temperatura, pojačava se mikrobio


sastojina stoji na plohi i transpirira razina vode u bari


loška aktivnost. Više svjetla u krošnjama stabala koja


neće se podizati pa bi sadnice imale priliku narasti i oja


ostaju (većinom difuzno svjetlo) potiče fruktifikaciju.


čati do kraja obnove. Jasenove bi se sadnice mogle sa


Vrlo je važna činjenica da se broj stabala po jedinici


diti po rubovima bara, a johine na još malo niža mjesta,
prema unutrašnjosti bara (razumije se da nema smisla šav p


površine značajno smanjuje, što kasnije olakšava
aa pro
saditi na najniža mjesta, u sredinu velikih bara). M a t i ć lazak strojevima pri radovima na obnovi sastojjine i


zai
dr. (1996) navode količine sadnica za unos na pomla-štiti mladih biljaka.
dne površine, a taj podatak može poslužiti kao orijentaVeć
prilikom provedbe doznake stabala u sklopu pricija
i za ovu vrstu sadnje: poljski jasen 5 do 10 tisuća preme sastojine za naplođivanje treba imati na umu
sadnica po hektaru, crna joha 3 do 5 tisuća sadnica. obveze o zaštiti prirode i bioraznolikosti proistekle iz
Ako bi se taj rad proveo u prve dvije ili tri godine va-FSC certifikata koje su ugrađene u hrvatsko zakonodavženja
osnove gospodarenja na svim budućim pomla-stvo (Zakon o šumama NN 140/2005., čl. 7. i čl. 8.,
dnim površinama, takve bi sadnice nakon dovršnoga Zakon o zaštiti prirode NN 70/2005., čl. 42. i čl. 45.) i
sijeka bile stabalca u dobi od oko 7 do 10 godina. programe gospodarenja (Šumskogospodarska osnova
Dakle, još ne bi rađala sjemenom i ne bi mogla naplođi-područja koja vrijedi od 2006. do 2015. godine, poglavvati
susjednu pomladnu površinu, a bila bi jača i viša od lje Buduće gospodarenje, odjeljak 2.2.1. Uvjeti zaštite
okolnoga pomlatka i sposobnija izdržati povišenje raziprirode).
Najvažnije odrednice ovih akata koje se odnone
vode u bari. Tijekom vremena, ako bi veći broj sta-se na obnovu šuma su sljedeće: Hrvatskim šumama


v
bala preživio, dobila bi se stabla određene gospodarske d.o.o. propisuje se gospodariti šumama održavajući i


i se




ŠUMARSKI LIST 1-2/2008 str. 57     <-- 57 -->        PDF

D. Posarić: OBNOVA SPAČVANSKIH ŠUMA HRASTA LUŽNJAKA (Quercus robur L.) OPLODNIM SJEČAMA . Šumarski list br. 1–2, CXXXII (2008), 53-63
unaprjeđujući biološku i krajobraznu raznolikost te skrbiti
o zaštiti šumskoga ekosustava na način da izbjegavaju
sječu zaštićenih, rijetkih i ugroženih vrsta drveća,
šumskih voćkarica i ostalih vrsta s bobičastim plodovima
te ih štititi i unositi prilikom obnove šume. Također
je potrebno brinuti o suhim i trulim stablima i prilikom
sječe ostavljati određen broj starih dubova, suhih i trulih
stabala u rasporedu i broju koji osigurava očuvanje
biološke raznolikosti (ZOŠ, čl. 8.). Prilikom dovršnoga
sijeka ostavljaju se manje neposječene površine koje se
utvrđuju šumskogospodarskim osnovama radi očuvanja
biološke raznolikosti (ZZP, čl. 45., ŠGOP, uvjeti zaštite
prirode). Do kraja zrelosti sastojine ostavljaju se voćkarice.
Uz veće vodotoke ostavlja se neposječena zona
stabala u širini prosječne visine stabala toga područja.
Pošumljavanje i popunjavanje obavlja se isključivo
autohtonim vrstama (ŠGOP, uvjeti zaštite prirode).


Navedeni propisi uvjetuju promjenu dosadašnjega
načina rada. Doznačivač sada mora obratiti pozornost
na rijetke vrste šumske dendroflore, na voćkarice i
stabla s dupljama. Suha stabla u sadašnjim uvjetima
nema velike potrebe ostavljati, jer se u sastojinama
koje se obnavljaju (u sastojinama te starosti) novi sušci
javljaju svake godine. Od rijetkih vrsta drveća treba
izdvojiti brekinju (Sorbus torminalis L.). Brekinja je
vrlo rijetka u spačvanskim šumama, ali može se naći
kao pojedinačno stablo na gredama u zajednici hrasta


Slika 1. Izgled brekinjine kore.
Figure 1 Bark of Wild service tree.


lužnjaka i običnoga graba. Kora joj je u mladosti siva,
sjajna i glatka s velikim lenticelama, dok je kasnije
tamnije siva i sitno pločasto raspucana, mjestimično i
odlupljena (Slika 1.). List je karakterističan i teško se
može zamijeniti za neku drugu vrstu (Slika 2.). Svaki
doznačivač bi ovo stablo trebao dobro poznavati da
ga, pri nailasku na njega, može obilježiti da se sačuva.
Brekinja je jedna od prioritetnih vrsta za očuvanje
genofonda u Hrvatskoj i Europi (Idžojtić 2004).
Osim brekinje treba ostaviti nizinski brijest (Ulmus
minor Mill.) ako se radi o odraslom stablu, jer gotovo
sva stara stabla su se osušila uslijed holandske bolesti.


Slika 2. Izgled brekinjina lista.
Figure 2 Appearance of Wild service tree leaves.


Također se može ostaviti javor žestilj (Acer tataricum
L.), ako je formiran kao odraslo stablo, glogovi (Crataegus
L.) formirani kao stabalca i sl.


Voćkarice koje se u šumi javljaju su divlja kruška
(Pyrus communis L.), divlja jabuka (Malus sylvestris
Mill.) i divlja trešnja (Prunus avium L.). Višestruka je
korist od šumskih voćkarica: doprinose biološkoj raznovrsnosti,
u vremenu cvatnje uljepšavaju šumu i njezine
rubove, bogata su pčelinja paša, a ujesen donose
plodove kojima se hrane mnogi pripadnici šumske faune
(Orešković i dr. 2006). Osim svega navedenoga,
dobro je imati na umu da im je drvo kvalitetno i traženo
te da se za njega postiže dobra cijena. Doznačivač će u
sastojinama nailaziti na različita stanja: negdje će voćkarice
pridolaziti u relativno velikom broju, dok će se
drugdje pronaći tek pokoja u čitavom odjelu. U pripremi
za naplodnju s pripremnim sijekom ne bi ih trebalo
doznačivati, čak ako pridolaze i u velikom broju (prekobrojna
je stabla lako doznačiti u naplodnom sijeku).


Stabla s dupljama stanište su brojnim vrstama ptica
te ih također treba sačuvati. Stabla s većim dupljama
mogu pružiti utočište kunama, lasicama, divljim mačkama,
ali i puhovima, šišmišima, pčelinjim rojevima i
mnogim drugim stanovnicima šume te ih također u
određenom broju treba ostavljati.




ŠUMARSKI LIST 1-2/2008 str. 58     <-- 58 -->        PDF

p . Posarić: OBNOVA SPAČVANSKIH ŠUMA HRASTA LUŽNJAKA šQuercus robur L.) QPLQDNIM SJEČAMA . Šumarski list br. 1-2, CXXXII (2QQ8), 53-63
Nailaskom na ova stabla doznačivač bi ih trebao
vidljivo obilježiti (npr. s nekoliko horizontalnih crta –
Slika 3.). Ako je voćkarica puno, ne treba ih posebno
obilježavati, samo ne doznačivati. Budući da je certificiranjem
šuma i zakonskim aktima propisano ostavljanje
skupina stabala, trebalo bi na mjestima gdje se na
malom prostoru pojavi velik broj vrsta obilježiti čitavu
skupinu za ostavljanje (to je najbolje napraviti u pripremnom
sijeku, kad na plohi još stoje sve vrste – Slika
4.). Skupina treba obuhvatiti stabla iz dominantne,
nuzgredne i podstojne etaže, a mogao bi se ostaviti i
pokoji viši grm. Osim takvih skupina stabala pojedinačno
na plohi treba ostaviti samo voćkarice i stabla s
dupljama. Voćkaricama uzraslim u sklopu krošnje najčešće
nisu velike i ne prave veliku zasjenu, plodovi su
korisni fauni, a tijekom vremena će još malo i naploditi
pomladnu površinu. Razumije se da i ta stabla mogu
i trebaju po mogućnosti biti u okviru skupina, ali ako
to nije moguće, mogu ostati i pojedinačno. Rijetke bi
pak vrste, ako je moguće, trebalo uvijek nastojati ostaviti
u skupini u kojoj jesu, tj. sačuvati osim obilježene
rijetke vrste i skupinu okolnih stabala (doznačiti eventualno
neko stablo koje rijetku vrstu izravno ugrožava).
U okviru takvih skupina te su vrste formirale svoju
ekološku nišu i tu su im uvjeti opstanka vjerojatno bolji
nego da ih se naglo ostavi na osami. U barama je korisno
ostaviti pokoje staro jasenovo stablo radi kasnije
naplodnje jasenovim sjemenom.


Slika 3. Vidljivo obilježeno stablo rijetke vrste.
Figure 3 Rare tree species marked visibly.


Slika 4. Mogući način obilježavanja vanjskog ruba skupine staba


la za ostavljanje nakon oplodnih sječa.
Figure 4 Possible way of marking an outside border of tree group


chosen to be left after seed cuttings.


Koliko će stabala ostati na kojoj pomladnoj površini
ovisit će o više čimbenika: ako pokraj pomladne površine
prolazi veći vodotok uz njega treba ostaviti zaštitni
pojas stabala pa u tom slučaju neće trebati ostaviti velik
broj skupina stabala; također, ako na površini ostane
više pojedinačnih stabala s dupljama i voćkarica, tad
neće trebati mnogo skupina; ako pak pojedinačna stabla
budu malobrojna, skupina stabala trebat će biti više.


Pri doznaci za pripremni sijek moglo bi se napraviti
još jednu korisnu dopunu (koja se ne odnosi
na biološko gledište obnove, nego na racionalizaciju
rada). Moglo bi se, naime, unaprijed doznačiti
sva stabla nagnuta na buduću trasu ograde. Ta bi se
stabla mogla oboriti odmah iduće godine u zimskom
mirovanju vegetacije razmjerno jednostavno
(jer ograda još nije postavljena). To je moguće napraviti
jer je u vrijeme provedbe doznake pripremnoga
sijeka pomladna površina, dakako, određena, a samim
time i trasa ograde koja će oko pomladne površine biti
podignuta. Dio trase redovito prolazi uz postojeće
šumske prometnice ili svijetle pruge uz koje su stabla
rasla naginjući se za jačim svjetlom. Neka od tih stabala
su u dobi kad se sastojina obnavlja toliko nagnuta da
se ni uz pomoć žičanog potezača (tzv. tirfor) ne mogu
oboriti prema sastojini (Slika 5.). Njih je u najboljem
slučaju moguće oboriti približno paralelno s rubom
sastojine, između šume i kanala, odnosno šume i ceste.
To je daleko jednostavnije napraviti dok zaštitna ograda
još nije postavljena, a i značajno jeftinije, jer:


nagnutih stabala na pomladnoj površini redovito je
velik broj, glede širine pojasa u kojemu se javljaju
(do dvadesetak metara) i dužine radilišta,


rad sa žičanim potezačem u naplodnom i dovršnom
sijeku (kad je zaštitna ograda postavljena) značajno
je sporiji, jer stablo se može oboriti na dva načina:
prema sastojini, ali tako da ni jedan dio debla ili


ŠUMARSKI LIST 1-2/2008 str. 59     <-- 59 -->        PDF

D. Posarić: OBNOVA SPAĆVANSKIH ŠUMA HRASTA LUŽNJAKA (Quercus robur L.) OPLODNIM SJEČAMA . Šumarski list br. 1–2, CXXXII (2008), 53-63
krošnje ne padne na ogradu, ili uklanjanjem jednoga
ili više segmenata ograde da se stablo kroz taj
segment obori «kroz ogradu» u smjeru nagnutosti.
Ako se stablo obara uz pomoć žičanog potezača
prema sastojini obaranje je vrlo sporo, zahtjevno i
fizički naporno (penjanje na stablo, vezanje čeličnog
užeta, silazak, napinjanje užeta, postupno potpiljivanje
uz upotrebu klinova). Ekipu čine sjekač,
penjač i jedan do dva pomoćna radnika. Ako se
uklanja segment ograde, to je povezano sa sljedećim
teškoćama:


Stablo se mora oboriti točno kroz uklonjeni seg


ment, inače se uništava ograda.
Gotovo svako stablo pada preko kanala i ceste, što
otežava i usporava prerezivanje (ispod je najčešće
ee
tvrda cesta koju se ne smije dotaknuti lancem u
radu – Slika 6.).


Cesta se nakon obaranja svakog stabla mora odmah
potpuno očistiti od grana i grančica (dodatni rezovi
uz utrošak goriva, vremena, snage itd.).


Izrađeni sortimenti na samoj trasi moraju se odmah
ukloniti, jer se ograda na kraju radnoga dana mora
vratiti u zaštitnu funkciju. Ako to zbog dimenzija
trupaca nije moguće napraviti, treba organizirati
dolazak stroja, što nije uvijek jednostavno.


Svakako treba imati na umu utrošak vremena na
uklanjanje i vraćanje dijelova zaštitne ograde (ako


W´ČV


Slika 5. Stabla nagnuta na podignutu zaštitnu ogradu.
Figure 5 Trees inclined over the protective fence.


Slika;i6. Stablo oboreno kroz segment ograde na cestu.
Figure 6 A tree
ee ffelled through a removed segment of protective
fence o
oon
nn the forest road.


se radi o ogradi od armaturne mreže taj je postupak
relativno brz, no ako je posrijedi žičana ograda, taj
je postupak spor).


Bilo da se stabla obaraju prema sastojini ili kroz
segment ograde, uvijek postoji opasnost da ona pri
padu odu u neželjenom smjeru i oštete ili unište dio
ograde, što se na velikoj dužini radilišta redovito i dogodi.
Oštećeni dio ograde se uz dodatne troškove popravlja
ili zamjenjuje (Slika 7).


SS: Segment ograde od armaturne mreže zbog oštećenja privremeno
zamijenjen pletenom žicom.
Figure 7 Armature net protective fence segment temporarly replaced
with wire network.


Iz navedenoga može se zaključiti da je obaranje
rubnih stabala nagnutih na zaštitnu ogradu u naplodnom
i dovršnom sijeku skup, spor i nepotreban
posao. Doznaka rubnih nagnutih stabala u sklopu
doznake pripremnoga sijeka mogla bi se npr. voditi u
doznačnoj knjižici u zasebnoj sjekačkoj liniji nazvanoj
“rubna stabla”. Ili, Hrvatske bi šume za doznaku
rubnih stabala mogle propisati dodatno obilježava




ŠUMARSKI LIST 1-2/2008 str. 60     <-- 60 -->        PDF

D. Posarić: OBNOVA SPAĆVANSKIH ŠUMA HRASTA LUŽNJAKA šQuercm robur L.) OPLODNIM SJEČAMA . Šumarski list br. 1–2, CXXXII (2008), 53-63
nje rednim brojem doznake (Pravilnik o doznaci stabala,
obilježavanju drvnih sortimenata, popratnici i
šumskom redu, čl. 4. i čl. 6.). Smatram da bi se doznačivanjem
nagnutih rubnih stabala u pripremnom
sijeku i njihovim obaranjem u zimskom mirovanju
vegetacije prije postavljanja ograde značajno smanjili
troškovi i skratilo vrijeme rada. Stabla bi se oborila,
prikrajanje, prerezivanje i razmicanje sortimenata
provelo bi se bez dodatnih komplikacija, a i privlačenje
bi bilo jednostavnije. Nakon svega trebalo bi izraditi
ogrjev i očistiti buduću trasu zaštitne ograde. Vjerojatnost
da će neka od preostalih stabala (koja nisu
nagnuta i ostaju na pomladnoj površini za doznaku u
naplodnom i dovršnom sijeku) kasnije biti oborena na
ogradu puno je manja. Ovakav zahvat biološki ne bi
imao nepovoljan učinak na obnovu sastojine, jer se
radi o uskom pojasu (do dvadesetak metara) uz rub
sastojine u kojemu se ne sijeku sva stabla, nego samo
nagnuta prema van.


Sljedeći moment na koji treba obratiti pozornost je
provjera stanja mreže kanala oko pomladne površine.
Treba je napraviti prije pripremnoga sijeka. Kanali moraju
biti protočni za odvođenje viška oborinskih voda, a
pregledavaju se čitavom dužinom sve do rijeke ili vodotoka
u koji se ulijevaju. Ako u kanalima ima bilo kakvih
zapreka protjecanju vode one se moraju ukloniti.


Idući korak u kronologiji rada trebao bi biti
obaranje doznačenih stabala u rubnom pojasu. To
bi trebalo napraviti u zimskom mirovanju vegetacije,
u siječnju, veljači ili ožujku iza godine doznake
te odmah izraditi i izvesti tehničke sortimente.


Nakon sječe rubnoga pojasa nastavilo bi se s uobičajenim
načinom pripreme sastojine: Tanko grmlje
više od oko 1,5 m sasijeca se kosirima, a deblje grmlje
i tanka stabalca sijeku se motornim pilama istodobno
sa sječom doznačenih stabala na pomladnoj površini.
Ako se u godini provedbe pripreme sastojine za naplođivanje
planira unijeti žir, sječu treba obaviti do kraja
lipnja, kako bi novi izbojci potjerali do rujna. Na dijelovima
pomladne površine gusto obraslim grmljem i
tankim stabalcima priprema se može napraviti prolaskom
traktorske sitnilice. Nakon obaranja stabala u
izradu se daje ogrjev na čitavoj pomladnoj površini.
Od posječenih se stabala izrađuje ogrjev, a sitno granje
iz krošanja se sasijeca da što više “legne” na tlo. Nakon
ove faze, urod žira može se čekati do dvije godine,
bez potrebe za dodatnim radnjama.


U međuvremenu je potrebno napraviti doznaku za
naplodni sijek. Pri tom se u načelu doznačuje čitava
podstojna etaža, dok se u dominantnoj etaži doznačuje
oko trećine zalihe glavnih vrsta, ako je sklop glavnih
vrsta (hrasta i jasena) potpun (R ub i ć 1997). Skupine
stabala koje se trebaju ostaviti na pomladnoj površini
nakon obnove trebale su biti obilježene već u pripremnom
sijeku. Ako je tako, te skupine ostavljamo nedo


značenima i u naplodnom sijeku. Ako skupine nisu obilježene
u pripremnom sijeku, treba ih obilježiti u naplodnom
(po navedenom načelu da se skupine formiraju
oko rijetkih vrsta šumske flore, ili ondje gdje se na
malom prostoru javlja veći broj vrsta, posebice onih
koje propisuje certifikacija (voćkarice, stabla s dupljama
itd.)). Također bi dobro bilo ostaviti i pojedinačna
stabla šumskih voćkarica i stabala s dupljama raspoređenih
na pomladnoj površini. Sušce nije nužno ostavljati,
jer će se hrastovi iz ostavljenih skupina vrlo brzo
početi sušiti (Slika 8.). Nije zgoreg napomenuti pravilo
da se pri doznačivanju stabala dominantne etaže brine
samo o gustoći i prostornom rasporedu krošanja stabala
koja ostaju na plohi, a ne o kvaliteti tih stabala.


Slika 8. Ostavljena hrastova stabla na ,:„...„._ „ "
dovršnoga sijeka brzo se osuše.
f


Figure 8 Oak trees left
tt o
oon
nn regeneration area after final cut are
soon affected by dieback.


U godini kada se na pomladnu površinu planira
unositi žir treba podignuti zaštitnu ogradu protiv divljači.
Ako se to ne bi napravilo, divljač bi pravila velike
štete na žiru i budućem pomlatku. Trasu ograde treba
očistiti od drvnih ostataka (ako ih ima), potom razmjeriti
i obilježiti mjesta gdje će se zabijati stupovi, izbušiti
rupe, ukopati stupove i podići ogradu. Ograda se
stavlja u punu zaštitnu funkciju prije unošenja žira.


Oko mjesec dana prije unošenja žira truju se glodavci
na pomladnoj površini i u pojasu širine oko 50 m
uokolo pomladne površine.




ŠUMARSKI LIST 1-2/2008 str. 61     <-- 61 -->        PDF

D. Posarić: OBNOVA SPAĆVANSKIH ŠUMA HRASTA LUŽNJAKA (Quercus robur L.) OPLODNIM SJEČAMA . Šumarski list br. 1–2, CXXXII (2008), 53-63
Završetak pripreme za naplođivanje je tretiranje pomladne
površine prije unošenja žira herbicidom (protiv
korova i grmlja). Taj se način rada pokazao najboljim.
Niti jednim drugim načinom ne postižu se tako dobri
rezultati, posebice u zajednici hrasta lužnjaka s velikom
žutilovkom, u kojoj se grmlje mjestimično obilno javlja.
Ne treba strahovati od narušavanja bioraznolikosti
uporabom kemijskih sredstava, jer se već druge godine


nakon tretiranja na pomladnoj površini javljaju sve
vrste lužnjakovih šuma (ovisno o biljnoj zajednici javljaju
se poljski jasen, obični grab, klen, nizinski brijest,
vez, lipe, vrbe, topole, žestilj, šumske voćkarice itd.).
Osim toga, radi se o jednokratnom korištenju kemijskih
sredstava u čitavom životu sastojine, koji iznosi između
140 i 160 godina te vrlo blagoj koncentraciji.


NAPLODNJA I NAPLODNI SIJEK – Seeding and seed cut


Žir se u godini uroda prikuplja otkupom od stanovništva,
tretira fungicidima i u najkraćem roku unosi u šumu.
Unos se obavlja traktorskim rasipačima, najčešće
u količini od 600 do 800 kg po hektaru (okvirno se može
reći da ako je urod jako dobar, unosi se 600 kg po hektaru,
ako je osrednji 800 kg). Nakon naplođivanja pomladne
površine s tolikom količinom žira, kasnije se prilikom
njege ne javljaju veliki problemi, jer se na velikom
dijelu površine javlja relativno gust hrastov pomladak.


U mirovanju vegetacije obavlja se naplodni sijek.
Tijekom zime na pomladnoj se površini truju glodavci
postavljanjem otrovnih mamaca u plastične cijevi.
Mamci se izlažu sve dok ih glodavci jedu. Ova se mjera
zaštite primjenjuje ponajprije u mirovanjima vegetacije
tijekom nekoliko godina, sve dok postoji opasnost
od ozbiljnih šteta na pomlatku.


Nakon naplodnoga sijeka na određenim se dijelovima
pomladne površine može početi pojavljivati stagnirajuća
voda. Najčešći razlozi njezine pojave su: 1)
Uklonjen je velik broj starih stabala koja su intercepcijom
i transpiracijom vezala i oslobađala velik dio vode
(P r p i ć i dr. 1996). Nakon dovršnoga sijeka situacija
biva još nepovoljnija. 2) Ispresjecanost šumskoga
kompleksa pravokutnom mrežom šumskih prometnica
rezultirala je poremetnjom prirodnoga protjecanja površinskih
voda (Mayer 1996). Ako kanali uz prometnice
nisu protočni, voda otječe otežano ili čak ne otječe
uopće). 3) Ako se izvoženje drvnoga materijala s pomladne
površine radi u uvjetima slabe nosivosti šumskoga
tla, poslije naplodnoga sijeka iza forvardera
ostanu vrlo duboki kolotrazi koji onemogućuju normalno
otjecanje vode s nekih dijelova površine.


OTKLANJANJE NEDOSTATAKA – Removal of defficiences


Pojava stagnirajuće vode na niskim dijelovima terena
nakon uklanjanja starih stabala normalna je, jer
mlada sastojina intercepcijom i transpiracijom veže i
oslobađa značajno manje vode nego što je to činila stara.
Voda se s tih dijelova pomladne površine može odvesti
kopanjem plitkih odvodnih kanala, tzv. kanala sisavaca
(Matić 1996, Mayer 1996). Ako se pri obnovi
sastojina zbog konfiguracije terena predviđa
mogućnost pojave stagnirajuće vode na nekim dijelovima
pomladne površine, kopanje bi ovih kanala
trebalo na vrijeme planirati u okviru radova biološke
reprodukcije šuma.


Pravokutna mreža šumskih prometnica poremetila
je prirodno protjecanje površinskih voda, jer njome su
veliki cjeloviti šumski kompleksi ispresjecani te je
nastalo mnoštvo malih cjelina. Mreža kanala uz prometnice
u takvim uvjetima u svakom trenutku mora
biti potpuno protočna, a to nije jednostavno postići.
Prije početka pripremnoga sijeka to je u zoni odvodnje
s pomladne površine trebalo osigurati. No, vrlo je važno
provjeriti stanje nakon što se otpremi sav drvni
materijal s pomoćnog stovarišta nakon naplodnoga
sijeka. To je važno jer u kanalu može ostati ostataka
forvarderskih prijelaza, cijevni propusti mogu biti popucani,
oštećeni, zasuti i sl., može se javiti veća količi


na drvnih ostataka (Slika 9.) itd. Ako se pronađu zapreke
koje ometaju protok vode, treba ih ukloniti.


vo


Nakon sječe stabalaii iz izrade drvnih sortimenata slijedi
njihovo privlačenje na pomoćno stovarište. Sortimenti
iz sječina nakon naplodnih i dovršnih sjekova
izvoze se forvarderima. Zbog sve blažih zima i izostanka
smrzavanja tla (koje bi mu povećalo nosivost)


Slika 9. Kanal uz šumsku c,; :;.„;;„„ „..o...;:™
otpreme trupaca.


Figure 9 A channel by a forest road covered up with wooden remnants
after removal of timber.




ŠUMARSKI LIST 1-2/2008 str. 62     <-- 62 -->        PDF

D. Posarić: OBNOVA SPAĆVANSKIH ŠUMA HRASTA LUŽNJAKA šQuercus robur L.) OPLODNIM SJEČAMA . Šumarski list br. 1–2, CXXXII (2008), 53-63
Č 10. Duboki kolotrazi nakon privlačenja drvnih sortimenata u
naplodnom sijeku.
Figure 10 Forest soil damaged by wood skidding during regeneration
cut.


natovareni forvarderi prolaskom kroz sječinu prave
štete na tlu (Slika 10.). Nakon privlačenja ponekad
ostaju vrlo duboki kolotrazi koji prekidaju normalne
površinske tokove vode, a u njima se voda i zadržava
ili teče u neželjenom smjeru (Mayer 1996).


Sabijanje tla, koje je posljedica kretanja vozila po
šumskom bespuću, dovodi po povećanja gustoće tla,
odnosno smanjenja sadržaja pora (Poršinsky 2005).
Povećanjem gustoće tla, odnosno smanjenjem poroziteta,
smanjena je infiltracija vode u tlo, kao i vodopropusnost
tla (Poršinsky 2005, iz Arnup 1999). U
takvoj situaciji dio pomladne površine može se zamočvariti.
Ne mogu se kopati kanali sisavci za odvođenje
te vode, jer su kolotrazi nekada dublji od kanala koji bi
se kopali (Mayer 1996). Ovakvo stanje teško je popraviti
i treba ga nastojati izbjeći. To je dijelom moguće
postići sljedećim mjerama: 1) Izvozne putove forvarderima
na terenu treba obilježiti. Najbolje je koristiti
(postojeće) vlake koje su u većini odjela projektirane
okomito na šumsku cestu na međusobnim razmacima
od 35 metara (koje su tijekom života sastojine korištene
za izvoz i u proredama). Strojevi se trebaju kretati
po tim obilježenim vlakama i silaziti s njih samo da
se natovare. P o rš i n s k y (2005) citira G r eu l ic h a i
dr. (2004) koji navode da se pri neograničenom kretanju
vozila tijekom privlačenja drva površina gaženja


tla povećava za 25 % u odnosu na ograničeno kretanje
po mreži planski projektiranih vlaka, pa se vidi kolika
je važnost obilježavanja vlaka i vožnje po njima. 2)
Ako je tlo slabo nosivo, mora se tovariti razmjerno
manja količina trupaca na tovarni prostor. 3) Na niskim
i slabo nosivim dijelovima terena preko kojih prelaze
vlake dobro je napraviti talpu od materijala iz krošanja
(na ravnim oblicama kotači lakše proklizavaju).
Ako se duboki kolotrazi (vagaši) ipak naprave, nakon
završetka privlačenja treba ih sanirati. Taj posao mogu
dobrim dijelom napraviti forvarderi svojim daskama,
pod uvjetom da je tlo prosušeno. Ako je na izvoznim
vlakama blato forvarderi nisu učinkoviti pri zatrpavanju
kolotraga. U tom je slučaju potrebno pričekati da
se tlo prosuši i ručno zatrpati vagaše zemljom s njihovih
vrhova. Pri uspostavi šumskoga reda može se u
njih ubacivati i sitnu granjevinu i drvne ostatke koji se
ne odvoze za ogrjev.


Ako se na dijelovima pomladne površine unatoč
poduzetim mjerama pojavi stagnirajuća površinska
voda, na njima se javljaju šaševi i barska vegetacija.
Mlade hrastove biljke pate zbog viška vode i pogoršanih
uvjeta u tlu, a još više zbog šaša koji ih guši (Slika
11.). Kod prve vegetacije njega ponika na pomladnoj
površini u načelu nije potrebna, ali na zamočvarenim
dijelovima treba tijekom ljeta sasjeći šaš oko hrastovih
biljaka (Krejči i Dubravac 2004). Pritom
se mora paziti da se sav sasječeni materijal rasporedi
oko hrastića, da ih ne posavija. Ako se to ne napravi
šaševi tijekom zime polegnu po hrastićima. To izazi


:i Slika 11. Hrastić kojega šaš prerasta i guši.
Figure 11 Young oak plant suffer from overgrowth sedge.




ŠUMARSKI LIST 1-2/2008 str. 63     <-- 63 -->        PDF

D. Posarić: OBNOVA SPAČVANSKIH ŠUMA HRASTA LUŽNJAKA (Quercus robur L.) OPLODNIM SJEČAMA Šumarski list br. 1–2, CXXXII (2008), 53-63
va odumiranje vršnoga pupa na savijenim biljkama i
rast nekoliko novih stabalaca iz postranih pupova koji
su bili manje zastrti (Krej či i D u b r a v a c 2004). Budući
da stagnirajuća voda (ako se pojavi) nakon naplodnoga
sijeka najčešće ne prekriva veliku površinu,
trebalo bi svakako napraviti žetvu svog šaša oko hrastovih
biljaka (jer taj dodatni trošak na maloj površini
nije prevelik, a rad je vrlo koristan). Time bi im se
pružili znatno bolji izgledi za preživljavanje i nastavak
rasta. Ova mjera njege trebala bi se provoditi barem


tri do četiri godine uzastopno, sve dok hrastove biljke
ne uzrastu i ojačaju toliko da ih šaševi ne mogu
ugroziti. Imajući to u vidu, ovaj bi rad svake godine
trebalo uvrstiti u plan radova biološke reprodukcije
šuma na onolikoj površini kolika je stvarno
zamočvarena. Ako se zabareni dijelovi površine ne
njeguju, tijekom nekoliko godina na njima hrastići postupno
propadaju i takve se površine moraju popuniti,
najčešće jasenovim sadnicama.


BRIGA O MLADOM NARAŠTAJU – Care of the young generation


Od svibnja do srpnja hrastov se ponik prema stvarnoj
potrebi tretira protiv hrastove pepelnice fungicidom
pomoću traktorskih atomizera. Ova se mjera zaštite
provodi tijekom nekoliko godina dok se ponik i
pomladak nalaze pod zaštitom krošanja starih stabala.
Nakon uklanjanja starih stabala dovršnim sijekom tretiranje
se više ne provodi.


Prva njega pomlatka najčešće se radi pod zastorom
krošanja starih stabala, u drugoj ili trećoj vegetaciji.
Uklanjaju se nepoželjne vrste i oslobađa se prostor glavnim
vrstama. Uz hrast treba podržati voćkarice i rijetke
vrste, a na dijelovima terena na kojima hrast nije uspio
podržat će se poljski jasen. Obvezno treba napravit žetvu
šaša na površinama gdje se javlja i ugrožava hrast.


Pri doznaci za dovršni sijek doznačuju se sva preostala
stabla na pomladnoj površini izuzev obilježenih
voćkarica, stabala s dupljama, rijetkih vrsta i drugih
odabranih stabala, bilo pojedinačno raspoređenih ili u
skupinama.


Nakon dovršnoga sijeka problemi sa stagnirajućom
vodom najčešće bivaju još veći (Slika 12.). Za njihovu
prevenciju i otklanjanje ili ublažavanje posljedica vri


šumskoga drveća, posebice spominjući divlju trešnju


´ČČ,.Č"Č;ČČ:Z


Slika 12. Barska vegetacija kao prioritet, u svrhu održavanja barem dijela njihovoga


oplodnih sječa.
Figure 12 Swampy vegetation on a part of regeneration area after
seed cuttings.


jedi sve što je napisano kod naplodnoga sijeka. Treba
pregledati i očistiti odvodne kanale, iskopati ili obnoviti
kanale sisavce, zatrpati vagaše, sasjecati šaš oko
hrastovih biljaka itd. Zatrpavanje vagaša nakon dovršnoga
sijeka najbolje je napraviti nakon zimskih studeni,
dok je zemlja na vrhovima vagaša sipka, a prije
nego što se povišenjem temperatura u proljeće isušivanjem
stvrdne, kada je taj posao ručno iznimno teško
obaviti (P os a r i ć 2007).


Nakon dovršnoga sijeka na pomladnoj se površini
trasira i prosijeca mreža šljukarica (budućih izvoznih
vlaka) i uzgojnih staza.


Poslije prosijecanja uzgojnih staza površina se detaljno
pregledava kako bi se utvrdilo treba li pojedine
zone popunjavati i kojom vrstom drveća. Za sada se pri
popunjavanju koriste sadnice poljskoga jasena i hrasta
lužnjaka. Mati ć (1996) preporučuje pri popunjavanju
koristiti i pionirske vrste drveća – (uz navedeni poljski
jasen) crnu johu, vrbu i topolu, jer pretpostavlja da lužnjak
u određenim zonama nije uspio zbog zakorovljenja,
zamočvarenja i sl., a takve su površine izgubile
svojstva šumskoga tla pogodnog za uspijevanje hrasta.
Budući da vrbe i topole same osvoje najniže terene,
dobro bi bilo razmisliti o unošenju crne johe (Alnus
glutonosa Gaertn.), koje u spačvanskim šumama ima
vrlo malo. Također, bilo bi dobro pomladne površine
popuniti plemenitim listačama, ponajprije divljom
trešnjom (Prunus avium L.). Naime, nakon oplodnih
sječa na pomladnoj se površini vrlo brzo jave gotovo
sve vrste lužnjakovih šuma. Od šumskih voćkarica u
dosta velikom broju pridolaze divlja jabuka i divlja
kruška, a divlja trešnja se pojavljuje kudikamo manje.
Sadnjom trešnje na gredama doprinijelo bi se bioraznolikosti,
ali i dobilo kvalitetno drvo (uz ostale ranije
nabrojene koristi koje pružaju voćkarice). Ore š kov ić
i dr. (2006) navode i pionirsku ulogu trešnje izjednačujući
je s johom, jasenom i javorima. K aj ba i dr.
(2006) pišu o nužnosti očuvanja genetske raznolikosti


evolucijski stvorenoga adaptacijskog potencijala i omogućavanja
njihove genetske obnove. Za obuhvaćanje




ŠUMARSKI LIST 1-2/2008 str. 64     <-- 64 -->        PDF

D. Posarić: OBNOVA SPAĆVANSKIH ŠUMA HRASTA LUŽNJAKA šQuercm robur L.) OPLODNIM SJEČAMA . Šumarski list br. 1–2, CXXXII (2008), 53-63
još postojeće genetske varijabilnosti autori predlažu
osnivanje klonskih arhiva i klonskih sjemenskih plantaža.
U Hrvatskoj je već osnovana jedna klonska sjemenska
plantaža divlje trešnje na zagrebačkom podru


ZAKLJUČCI -


Obnova šuma oplodnim sječama na području Uprave
šuma Podružnice Vinkovci uspješno se provodi.
Biološko-tehnički zahvati koji se primjenjuju prilagođeni
su stanju sastojina i na većem dijelu pomladne površine
daju dobre rezultate. Najveći problem je zamočvarivanje
dijelova pomladne površine nakon obnove.
Da bi se štetan utjecaj zamočvarivanja spriječio ili
ublažio predlaže se sljedeće:


Prije početka oplodnih sječa unijeti sadnicama crnu
johu i poljski jasen u postojeće strugove i rubne dijelovebar
barbara
aa na pomladnim površinama. Sadnice bi


e


rasle i ojačale dok još stara sastojina nije posječena.


i


Time bi se nakon obnove dobila drvenasta vegetacija
pionirskih, ali ujedno i gospodarskih vrsta u barama
koja bi mogla opstati, čime bi se osvojio dio postojećih
bara. Ovakav bi način rada trebalo pokusno
provesti na manjim površinama i provjeriti uspjeh.



Treba provjeravati stanje mreže kanala oko pomladne
površine nakon svake sječe (pripremnog, naplodnog
i dovršnog sijeka), očistiti ih i omogućiti
njihovu protočnost.

Ako se zbog konfiguracije terena na dijelovima pomladne
površine predviđa stagniranje vode, planirati
i provesti kopanje plitkih kanalića za njezino
odvođenje.

Ako se privlačenje drvnih sortimenata mora obaviti
u uvjetima slabo nosivog tla, primjenjivati sve mjere
njegove zaštite: pri kretanju ići po obilježenim vlakama,
prilagoditi veličinu tovara trenutnoj nosivosti
podloge i praviti talpe na niskim dijelovima terena.
Nastanu li ipak duboki kolotrazi treba ih zatrpati.

Na dijelovima pomladne površine koji se unatoč
svemu zamočvare treba od prve vegetacije tijekom
nekoliko godina uzastopce ljeti požeti sav šaš oko
hrastovih biljaka. Time bi se spriječilo polijeganje
šaša po hrastu tijekom zime i postupni gubitak hrastovih
biljaka s tih dijelova površine.
Prije ograđivanja pomladne površine zaštitnom ogradom
predlaže se doznačiti i posjeći sva stabla nagnuta na


čju. Bilo bi jako dobro kada bi se slična plantaža
osnovala i za slavonsko područje, iz koje bi se mogao
dobiti sadni materijal za unos u odgovarajuće
šumske zajednice prilikom obnove šuma.


Conclusions


trasu buduće ograde. Time bi se izbjegla sječa tih stabala
u naplodnom i dovršnom sijeku (kad je ograda već
postavljena) uz upotrebu žičanoga potezača. Na taj bi se
način ovaj rad znatno ubrzao i pojeftinio.


Ispunjavanje uvjeta propisanih certifikacijom šuma
odnedavno je obveza ugrađena u hrvatsko zakonodavstvo.
Tako prilikom obnove šuma ne treba sjeći zaštićene,
rijetke i ugrožene vrste drveća, šumske voćkarice i
ostale vrste s bobičastim plodovima. Potrebno je ostavljati
određen broj starih dubova, suhih i trulih stabala u
rasporedu i broju koji osigurava očuvanje biološke raznolikosti.
Prilikom dovršnoga sijeka ostavljaju se manje
neposječene površine. Uz
zz već
većveće
ee vvodotoke ostavlja
se neposječena zona stabalau
uu širin
širinširini
ii prosječne visine
stabala toga područja.


U svjetlu navedenih propisa dobro bi bilo da doznačivač
na terenu vidljivo obilježi pojedinačna stabla i
skupine stabala koje će ostati na pomladnoj površini
nakon obnove. To bi najbolje bilo napraviti pri prvom
zahvatu, doznaci za pripremni sijek, jer tad na plohi još
stoje sve vrste. Šumske voćkarice i stabla s dupljama
mogu se ostaviti pojedinačno na plohi, a rijetke vrste
bi, ako je moguće, trebalo ostaviti u okviru skupina stabala.
Skupine trebaju obuhvatiti stabla iz dominantne,
nuzgredne i podstojne etaže. Može se ostaviti i pokoje
suho stablo, ali to u dobi kad se sastojina obnavlja nije
nužno, jer će se hrastovi iz ostavljenih skupina vrlo
brzo početi sušiti. U barama je korisno ostaviti nekoliko
starih jasenovih stabala radi kasnije dodatne naplodnje
jasenovim sjemenom.


Prilikom popunjavanja slabije naplođenih dijelova
pomladne površine bilo bi dobro, uz vrste koje se uobičajeno
koriste (hrast i jasen), najniže dijelove terena popunjavati
i crnom johom (Alnus glutonova Gaertn.), a
grede divljom trešnjom (Prunus avium L.). U tu svrhu
trebalo bi osnovati klonsku sjemensku plantažu divlje
trešnje za slavonsko područje, po uzoru na već osnovanu
na zagrebačkom području.


LITERATURA – References


Arnup, R. W. 1999: The extent, effect and management
of forestry-related soil disturbance, with
reference to implications for the Clay Belt: a
literature review. Ontario Ministry of Natural
Resources, Northeast Science & Technology,
TR–37, 1–30.


Forest Stewardship Council, A. C.: Principi i kriteriji
za nadzor šuma, dokument 1.2 (Revidirano u siječnju
1999.).


Greulich, F. R., D. P. Hanley, J. F. McNeel, D.
Baumgartner, 2004: A Primer for Timber
Harvesting. Cooperative Extension – College for




ŠUMARSKI LIST 1-2/2008 str. 65     <-- 65 -->        PDF

D. Posarić: OBNOVA SPAĆVANSKIH ŠUMA HRASTA LUŽNJAKA (Quercus robur L.) OPLODNIM SJEČAMA . Šumarski list br. 1–2, CXXXII (2008), 53-63
Agriculture and Home Economics, Washington


State University Pullman, Washington, 1–33.


I d žo j ti ć , M. 2004: Brekinja, Sorbus torminalis (L.)
Crantz – plemenita listača naših šuma, Šumarski
list 3–4: 181–185, Zagreb.


Kajba, D., J. Gračan, M. Ivanković, S. Bogdan,
M. Gradečki-Poštenjak, T. Littvay,
I. Katičić 2006: Očuvanje genofonda
šumskih vrsta drveća u Hrvatskoj, Glasnik za
šumske pokuse, Posebno izdanje 5, Šumarski fakultet,
Sveučilišta u Zagrebu: 235–249, Zagreb.


Krejči, V., T. Dubravac 2004: Problemi obnove
šuma hrasta lužnjaka (Quercus robur L.) vlažnog
tipa tijekom oplodnih sječa, Šumarski list
3–4: 119–126, Zagreb.


Matić, S. 1996: Uzgojni radovi na obnovi i njezi sastojina
hrasta lužnjaka, Hrast lužnjak u Hrvatskoj,
HAZU centar za znanstveni rad Vinkovci i
Hrvatske šume, p.o. Zagreb: 167–212, Vinkovci


– Zagreb.
Matić, S. 2003: Njega i obnova šuma hrasta lužnjaka,
Retrospektiva i perspektiva gospodarenja šumama
hrasta lužnjaka u Hrvatskoj, HAZU centar za
znanstveni rad Vinkovci: 143–166, Zagreb –
Vinkovci.
M a t ić , S., M. O r š a n i ć , I. A ni ć 1996: Istraživanja
obnove i njege šuma na području pokupskog
bazena, Radovi, Šumarski institut Jastrebarsko,
Nizinske šume Pokupskog bazena, vol. 31, br.
1–2: 111–124, Jastrebarsko.
Mayer, B. 1996: Hidropedološki odnosi na području
nizinskih šuma pokupskog bazena, Radovi, Šumarski
institut Jastrebarsko, Nizinske šume Po


kupskog bazena, vol. 31, br. 1–2: 37–89, Jastre


barsko.


Orešković, Ž., A. Dokuš, M. Harapin, T. Jak
o vl j e v i ć , R. M a r a d i n 2006: Istraživanja
tehnologije proizvodnje voćkarica, Radovi, Izvanredno
izdanje 9, Šumarski institut Jastrebarsko:
65–73, Jastrebarsko.


Poršinsky, T. 2005: Djelotvornost i ekološka pogodnost
forvardera Timberjack 1710 pri izvoženju
oblovine iz nizinskih šuma Hrvatske. Disertacija,
Šumarski fakultet Sveučilišta u Zagrebu,
1–170.


Posarić, D. 2007: Vodič za revirničke poslove s primjerima
iz spačvanskih nizinskih šuma, rukopis.


Pravilnik o doznaci stabala, obilježavanju drvnih sortimenata,
popratnici i šumskom redu, Narodne
novine 116/2006.


P r pi ć, B., Z. S e l et k ov i ć , I. Tik v ić , G. Ž ni d a r
i ć 1996: Ekološko-biološka istraživanja,
Radovi, Šumarski institut Jastrebarsko, Nizinske
šume Pokupskog bazena, vol. 31, br. 1–2:
97–109, Jastrebarsko.


Rubić, G. 1997: Obnova sastojina žirom hrasta lužnjaka
na području Uprave šuma Vinkovci, Šumarski
list 9–10: 507–514, Zagreb.


Šumskogospodarsko područje Republike Hrvatske,
Šumskogospodarska osnova, vrijedi od 2006. do
2015. godine, Poglavlje IV – Buduće gospodarenje,
2.2.1. Uvjeti zaštite prirode.


Zakon o šumama, Narodne novine 140/2005.


Zakon o zaštiti prirode, Narodne novine 70/2005.


SUMMARY: Regeneration of Pedunculate oak forests in Spačva basin and
in whole area of Forest administration Vinkovci is carried out by a combination
of timely synchronized biological and technical operations which achive
a good result. In this paper all regeneration operations are mentioned in
chronological order and briefly described, but the most imported thing was to
describe possible changes of working method which would result in better
reforestation result, or lower costs of works, or to harmonize the recent way of
work with new forestry laws. Possibilities of avoiding apperance of waterlogging
during and after regeneration process on some segments of regenerated
area are mentioned, as well as possibilities of decreasing costs of felling
trees on forest margins. It is also pointed on different obligations prescribed
by law which should be applied in common working procedure.


Key words: Pedunculate oak, forest regeneration, water-logging, forest
certification, biodiversity.




ŠUMARSKI LIST 1-2/2008 str. 66     <-- 66 -->        PDF

64