DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1-2/2009 str. 115 <-- 115 --> PDF |
IN MEMORIAM SAMOJLO KOSANOVIĆ, (1932–2007) Višegodišnja neravnopravna bor ba s opakom bolesti, prekinula je ži vot nu nit našeg kolege Samojla, na veliku žalost njegovih najbližih te mno gobrojnih prijatelja, kolega i zna naca. Otišao je još jedan kolega naše generacije, koja je započela stu dij na Šumarskom fakultetu da leke 1957–58. godine. Ta genera cija da nas je skoro prepolovljena, što zapra vo i ne iznenađuje, jer se uglav nom poklapa s prosječnom ži votnom dobi naše populacije. Samojlo je rođen 15. 1. 1932. god. u selu Kuniću blizu Plaškog, u vi šečlanoj obitelji oca Dušana, privatnog pilanara i majke Mare, do ma ćice. Početkom II. svjetskog rata stradao je njegov otac kao nedužna žrtva kvislinškog fašističkog režima, pa majka s četvero malodobne djece velikim naporom i odricanjima uspijeva preživjeti strahote rata. U ratnim godinama nema nastave, pa Samojlo započinje školovanje na kon završetka rata. Svakodnevno pje šači po nekoliko kilometara od kuće do škole u Plaškom, što po gotovo u zimskom razdoblju krije opas nosti i iziskuje fizičke napore. Po završetku osnovne škole odlazi u Karlovac na izučavanje stolarskog zanata, kojega je zbog bolesti morao napustiti. Međutim, stijecajem sretnih okolnosti u Plaškom se otvara Šu marska škola 1948. god., gdje Samojlo nastavlja školovanje. Ne do staju adekvatni prostori za odr ža vanje nastave i boravak, pa su đaci, osim učenja, angažirani i na iz grad nji tih objekata. Školu pohađaju đa ci iz nekoliko generacija iz cijele Hrvatske, ali prevladavaju po laznici iz Plaškog i bliže okolice.Sa mojlo je bio odličan đak primje re nog vla da nja i rado se prisjećao tog raz doblja, a pogotovo svojih vrs nih pro fesora i predavača. Među nji ma osobito je isticao direktora Vi lima Živkovića,dipl. ing., koji je kod đaka razvijao ljubav pre ma struci i pozitivan odnos pre ma svim ljudskim vrijednostima. Samojlo je matu rirao 1951. god. u jedinoj ge ne raciji, jer je te godine Šumarska ško la preseljena u Kar lo vac. Iako krat kog vijeka, Šumarska škola u Plaškom dala je više uspješ nih šu mar skih stručnjaka i znans tve nika. Nakon završenog školovanja Sa mojlo se po dekretu zapošljava u Šumsko gospodarstvo “Javornica” Ogulin,šumarijamaJosipdoliMod ruš, gdje obavlja terenske i kan ce la rij ske poslove šumarskog teh ničara. Krajem 1952. god. odlazi na odslu že nje vojnog roka, koji je zbog tršćan ske krize još i produžen. Po četkom travnja 1954. god. vraća se u Šumsko gospodarstva Ogu lin, i to nakratko u Šumariju Go mirje, a za tim na duže vrijeme u Šu mariju Mod ruš. U međuvremenu po laže stručni ispit za pristava šu mar ske stru ke 1957. godine. Mladi i neobično ambiciozni Samojlo ne miri se s postojećim stanjem, jer želi otići na stu dije. Zato su potreb na makar mini malna sredstva, koja u tako krat kom vremenu rada nije uspio iz dvojiti. Iako taj osnovni problem nije razriješio, Samojlo se upisuje na Šumarski fakultet, šu mar skobio loški odsjek 1957. godine. Bez sti pendije život u Zagrebu je težak, pa za elementarno preživ lja vanje čes to obavlja raznovrsne po slove od noć nog čuvara do teš kog fizičkog rad nika. U našoj generaciji pripada grupici starijih godišta, ali svojim ne posrednim vedrim odnosom pre ma mlađima ubrzo us po stavlja vrlo ležerne odnose. Svo je prethodno prak tičko radno is kustvo omogućuje mu lakše praćenje i izvršavanje terenske nastave, osobito iz tehnič kih predmeta. Zbog toga često vodi grupe studenata u praktičnom dijelu nastave. Ističe se u radu Fa kul tet skog saveza studenata, a u okviru međunarodne razmjene studenata bo ravi u Nor veš koj na dvomjesečnoj praksi. Ste čena stručna zvanja dobro će mu doći u budućoj praksi. Završava stu dij za nepunih pet godina 1962. god., a zatim nakratko pos taje upravitelj Šumarije Josipdol. U prvoj po lovici 1963. god. zapošljava se u Odjelu za organizaciju i ekonomiku šumarstva Instituta za šu marska is tra živanja u Zagrebu. U drugoj po lo vici 1963. god. izabran je za šu marskog referenta privatnih šu ma Skupštine općine Velika Go ri ca. Za obavljanje tih specifičnih pos lova polaže stručni i državni is pit iz zakonodavstva. U privatnom životu osniva uzornu obitelj, koja se uskoro povećava na veliku ra dost i ponos mladih roditelja. Zbog stalne čežnje za povratkom blizu rodnog Kunića i izgrad nje zajedničke kuće s najbližima, Samojlo u drugoj polovici 1966. god. dolazi u Ogulin. Zapošljava se |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/2009 str. 116 <-- 116 --> PDF |
Studentska ekskurzija, Rab, 1960. god., grupa studenata s akademikom prof. dr. Milanom Anićem i prof. dr. Branimirom Prpićem (Samojlo prvi zdesna) u Šumskom gospodarstvu, kao tak sa tor u Odjelu za uređivanje šuma. Krajem 1967. god. raspoređen je na mjesto upravitelja Šumarije Josip dol, gdje ostaje do početka 1974. godine. U tom razdoblju na području Šumarije Josipdol izvode se zamaš na pošumljavanja i uzgojni ra dovi u kulturama četinjača pod nje govim stručnim rukovođenjem. Zbog želje za dodatnim proši re njem znanja upisuje postdiplomski studij “Ekonomika šumarstva i orga nizacija rada u šumarstvu” 1969/70. god. na Šumarskom fa kul tetu u Zagrebu. pod vodstvom prof. dr. sc. Branka Kraljića. Polo žio je sve ispite s visokim ocjenama, koje nažalost nije zaključio izra dom magistarskog rada. Početkom 1974. god. raspoređen je za šefa Odjela za iskorištavanje šuma Šumskog gospodarstva Ogu lin, gdje ostaje do kraja godine. Sljedeće desetljeće nalazi se na is tak nutoj stručnoj i rukovodećoj fun kciji tehničkog direktora Šum skog gospodarstva Ogulin. To raz dob lje značajno je po uvođenju mehanizacije i poboljšanju radnih i smještajnih uvjeta neposrednih radnika. U tom važnom segmentu po slo vanja njegov udio nipošto nije bio zanemariv. Od 1983–87. god. os tvarena su na širem ogulinskom po dručju (Foto: Nikola Segedi) uspješna pošumljavanja većih razmjera, na sveukupno 800 hau okviru saveznih i lokalnih omladinskih radnih akcija. Svojim aktivnim an gaž manom umnogome je doprinjeo uspjehu ovih radova.Natjecanja šum skih radnika, gotovo od početaka, prihvatio je s velikim entuzijazmom, ne žaleći velikog truda.Već i na republičkom natjecanju šums kih rad nika na jezeru Sabljaci 1972. god. sudjelovao je u pripre ma ma svoje ekipe i natjecateljskom odboru. I sljedećih godina nalazi se na čelu tima koji vodi brigu o izboru i pri premi ekipe svojeg gospo dar stva za redovita natjecanja. Za jedno s ko legom Josipom Rožanomru ko vodio je organizacijskim odborom savjetovanja u Ogu linu 1979. god. o gospodarenju šumama na području prebornih šuma ogulinskog kraja, koji je održan u povodu 100-obljetnice organiziranog rada šumarstva ogu linskog kraja. Na tom sku pu sudjelovao je velik broj šu mar skih stručnjaka, a izlaganja emi nentnih šumara bila su publi cirana u Šumarskom listu i u po seb nom se pa ratu. Ističe se u radu sindikata,Druš tvuinženjeraiteh ničara i društveno-političkom životu. Osnut kom Go ransko-pri morskogŠu mskoggospodarstvaDel ni ce, početkom 1985. god. ras po ređen je na mjesto tehničkog ru ko vo ditelja OOUR-a za uzgoj i zaš titu šuma Ogulin, odakle zbog zdravstvenih teškoća početkom 1986. god. odlazi u prijevremenu mi ro vinu. Lovstvo je neobično volio i posvećivao mu je dosta slobodnog vremena. Bio je aktivni dugo go diš nji lovac, predsjednik Op ćinskog sa veza za lovstvo Ogu lin, te predavač i ispitivač u komisiji za polaganje lovačkih ispita. Za svoj zapaženi stručni, tehnički i druš tve ni rad do bio je više nagrada i to: Orden rada sa srebrnim vijencem, Po velju Pri vred nekomoreJu go sla vi jeiPri z na nje Narodne tehnike Hr vat ske. U privatnom životu Samojlo je bio jednostavan, neposredan, pravičan i tolerantan prenoseći takvo vlada nje i na ostale. Uža obitelj do živ ljava ga kao nježnog supruga, oca i djeda, a šira kao glavnog os lon ca velike obitelji. S neobičnim za nimanjem pratio je stručne časopise i knjige, a osobito rado čitao dje la domaćih i stranih klasika. Posje dovao je knjižnicu s velikim bro je m knjiga i časopisa. Ljubav prema svom zavičaju i roditeljima utječu na odluku o obnovi obi teljske kuće u Kuniću, gdje često boravi nakon umi rovljenja. Osim održavanja kuće svoga djetinjstva izrađuje raznovrsne figure iz drva, te ih ople me njuje bogatom orna men tikom. Na taj način izražavao je veliku ljubav i poštovanje prema drvu još iz mla denačkih dana, te nastojao po tak nuti svoju unučad na nastavak obi teljske tradicije. Šumarska struka, osobito kolege njegove generacije, mnogo broj ni pri jatelji, znanci, a pogotovo njegovi naj bliži, sačuvat će uspomenu na njegov lik i djelo. Hvala i slava našem kolegi Sa mojlu! Vice Ivančević |