DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 1-2/2010 str. 21     <-- 21 -->        PDF

IZVORNI ZNANSTVENI ČLANCI – ORIGINAL SCIENTIFIC PAPERS Šumarski list br. 1–2, CXXXIV (2010), 19-24
UDK 630* 164 + 188 (001)


KOROLOŠKE I FITOCENOLOŠKE ZNAČAJKE VRSTE
Quercus coccifera L. U HRVATSKOJ


CHOROLOGICAL AND PHYTOSOCIOLOGICAL CHARACTERISTICS
OF Quercus Coccifera L. IN CROATIA


Ivo TRINAJSTIĆ*


SAŽETAK: Oštrika ili prnar (Quercus coccifera) zajedno s vrstom Quercus
calliprinos jedna je od dviju usko srodnih vrsta. U taksonomskom smislu kompleks
Q. coccifera agg. može se shvaćati na nekoliko načina. U jednom slučaju
oba se taksona smatraju samostalnim vrstama – Q. coccifera i Q. calliprinos.
U dru gom slučaju u statusu podvrste, razlikuju se Q. coccifera subsp. coccifera
i Q. coccifera subsp. calliprinos. Slično je nomenklaturno rješenje i u statusu
varijeteta. Napokon, postoji i gledište da je Q. calliprinos samo mlađi sinonim
od Q. coccifera.


U hrvatskom dijelu (Kvarnersko primorje, Dalmacija) istočnojadranskoga
primorja oštrika je poznata s otoka Lošinja (Studenčić, Veli bok. Nerezine, Ćunski),
Korčule (Lumbarda, Dominče), Mljeta (Saoplunara), poluotoka Pelješca
(Orebić, Ruskovići, Potomje) i Konavala (Ćilipi, Pendovo Selo kod Cavtata).


U fitocenološko-sintaksonomskom smislu oštrika izgrađuje posebnu šumsku
zajednicu Fraxino orno-Quercetum cocciferae H-ić. corr. Trinajstić, 2008
(= Orno-Cocciferetum H-ić, nom. illegit.) koja je pobliže proučavana u širem području
Orebića (Orebić, Ruskovići) i njen je floristički sastav prikazan u tablici 1.


Ključne riječi: Quercus coccifera, korološke i fitocenološke značajke,
Hrvatska


UVOD – Introduction


Duž vazdazelenoga dijela Sredozemlja kompleks Osim toga, Q. calliprins vrlo često ima u listu dva sloja
Quercus coccifera agg. prema jednom gledištu (usp. palisadnih stanica, pa je njegov mezofil debeo preko 300
Camus 1934-1939) obuhvaća dvije samostalne vrste mi krometara, dok Q. coccifera ima uglavnom samo je


– Q. coccifera L. i Q. calliprinos Webb. Prema drugom dan sloj palisadnih stanica, pa debljina mezofila ne pregledištu
(Schwarz 1936) radi se samo o jednoj vrsti – lazi 300 mikrometara. Isto tako mlade grančice (izbojci)
Q. coccifera s dvije podvrste (subsp. coccifera i subsp. Q. calliprinos su maljavo dlakave, a Q. coccifera potpu calliprinos
(Webb) Holmboe). Prema trećem gledištu no gole. Navedene spoznaje Camus (1934: 434–435)
(Greuter i dr. 1984) radi se o samo jednoj vrsti – Q. je odmah uvrstila u analitički ključ:
coccifera, dok je ime Q. calliprinos svedeno na status 1 a Mlade grančice (izbojci) su maljavo dlakave;
mlađega sinonima. hipoderma je dobro razvijena; Mezofil je debeo


Problem sigurnoga razlikovanja srodnih vrsta Q. preko 300 mikrometara, sastoji se od dva sloja
coccifera i Q. calliprinos pokušala je definitivno riješiti palisadnog parenhima: Q. calliprinos
b Mlade grančice (izbojci) su gole; hipoderma nije


francuska dendrologinja A. Camus (1934–1939) kada
je ustanovila da Q. calliprinos ispod gornje epiderme razvijena; mezofil je debeo ispod 250–280


mikrometara i ima samo jedan sloj palisadnog


ima dobro razvijen hipodermalni sloj, a Q. coccifera is parenhima:
Q. coccifera


pod gornje epiderme nema razvijen hipodermalni sloj.
Uvažimo li značajke anatomske građe lista i shvati mo
li pojam vrste u užem smislu (usp. Trinajstić 1990)


Prof. dr. sc. Ivo Trinajstić, Dunjevac 2, HR-10000 Zagreb,
Hrvatska/Croatia priklanjamo se gledištima prema kojima su Q. coc cifera




ŠUMARSKI LIST 1-2/2010 str. 22     <-- 22 -->        PDF

I. Trinajstić: KOROLOŠKE I FITOCENOLOŠKE ZNAČAJKE VRSTE Quercus coccifera L. U HRVATSKOJ Šumarski list br. 1–2, CXXXIV (2010), 19-24


i Q. calliprinos dvije samostalne vrste. U tom je slučaju morje navela samo vrstu Q. calliprinos koja u listu
u Hrvatskoj, a i u čitavom istočnojadranskom primorju, mora imati dva sloja palisadnih stanica i dobro razvijen
uključivši u to i Crnu Goru, zastupljena samo vrsta Q. subepidermalni sklerenhimski sloj, što istočnojadrancoccifera.
Tomu idu u prilog i anatomska istraživanja ske populacije nemaju, pa prema tomu pripadaju vrsti
Bačića (usp.Bačić iMiličić 1988), koji je ana lizi-Q. coccifera, kako je to netom istaknuto.
rao material Q. coccifera iz Korčule i ustanovio da naša


Prema našem mišljenju Q. coccifera je na područjeoštrika ima u listu samo jedan sloj palisadnih stanica te


jadranskoga primorja najvjerojatnije unijet tijekom grč ke
da nema razvijen subepidermalni sklerenhimski sloj.


kolonizacije toga prostora. Zbog toga smo ga, u sklo pu
Moramo u ovoj prigodi spomenuti da je Camus korološke klasifikacije antropohora (usp. Trinajstić
(1934: 463) pogriješila kada je za istočnojadransko pri-1975, 1976) uvrstili u skupinu helenopaleofita.


MATERIJAL I METODE – Material and Methods
Za korološku analizu rasprostranjenosti vrste Quercus Fitocenološke značajke as. Fraxino orno-Quercetum
coccifera u Hrvatskoj poslužili su u prvom redu litera-coc ciferae prikazane su pomoću standardne florističke me turni
podaci o rasprostranjenosti navedene vrste u Hrvat-tode Zürich-Montpellier. Vrste su raspoređene u karak skoj
Raspored nalazišta prikazan je na slici 1. teristične vrste asocijacije, sveze, reda i razreda te pratilice.


Slika 1.
Nalazišta oštrike (Quercus coccifera L.) u Hrvatskom primorju: 1– Lošinj; 2 – Pelješac; 3 – Korčula; 4 – Mljet;
5 – Ćilipi; 6 – Cavtat


Figure 1 Localities of kermes oak (Quercus coccifera L.) in Croatian Littoral: 1– Lošinj; 2 – Pelješac; 3 – Korčula;
4 – Mljet; 5 – Ćilipi; 6 – Cavtat




ŠUMARSKI LIST 1-2/2010 str. 26     <-- 26 -->        PDF

I. Trinajstić: KOROLOŠKE I FITOCENOLOŠKE ZNAČAJKE VRSTE Quercus coccifera L. U HRVATSKOJ Šumarski list br. 1–2, CXXXIV (2010), 19-24


of Korčula – Lumbarda, Korčula-Dominče (Trinajstić 1985); the island of
Mljet – Saplunara (Adamović 1911, Regula-Bevilacqua and Ilijanić 1984, Trinajstić,
n.p.); the Pelješac Peninsula – Orebić, Ruskovići (Visiani 1842, Horvatić
1958, Trinajstić 1984, 1985, 1985a) and Potomje (Trinajstić 1984, 1985,
1985a). In the Dubrovnik littoral (Konavli), the kermes oak is known from the
region of Ćilipi and Pendovo Selo, to the east of Cavtat (Trinajstić 1983).


The first data on the phytosociological and syntaxonomic characteristics
of Q. coccifera in our country are reorted from the region of Orebić on the Pelješac
Peninsula by Horvatić (1958) who describes a separate forest association,
the Orno-Cocciferetum ass. However, in compliance with the current
international syntaxonomic rules (Weber and co. 2000) , binomial “Orno-
Cocciferetum” is illegitimate and therefore was necessary (cf. Trinajstić
1984) to alter this name into “Orno-Quercetum cocciferae”, but to keep the
suthorship “H-ić. 1958”. Finally, another correction was made to the name of
the said association in to Fraxino orno-Quercetum cocciferae H-ić., corr. Trinajstić
2008 (cf. Trinajstić 2008).


Floristic composition and floristic structure of the so far studied stands of
the Fraxino orno-Quercetum cocciferae ass. in Croatia are shown in the attach
ed Table 1.




ŠUMARSKI LIST 1-2/2010 str. 23     <-- 23 -->        PDF

I. Trinajstić: KOROLOŠKE I FITOCENOLOŠKE ZNAČAJKE VRSTE Quercus coccifera L. U HRVATSKOJ Šumarski list br. 1–2, CXXXIV (2010), 19-24


REZULTATI – Results
Korološke značajke vrste Quercus coccifera u Hrvatskoj –


Chorological characteristics of Quercus coccifera in Croatia


U Hrvatskoj je Quercus coccifera razmjerno rijedak,
nazočan na malom broju lokaliteta. Tako Visiani (1842:
209) među prvim botaničarima postlinejskoga razdoblja
kao nalazišta oštrike u Hrvatskoj navodi Nerezine na
otoku Lošinju i poluotok Pelješac (“Hab. in sylvaticis
inslarum Osero circa Neresine et Sabioncello”). Treba
na pomenuti da isti autor na mnogo mjesta poluotok Pelješac
(Sabioncello) smatra otokom (“insula”).


Razmjerno najpotpunije podatke o pridolasku oštrike
u Hrvatskoj donosi Haračić (1905). On za o. Lošinj u
Kvarnerskom primorju bilježi više lokaliteta – to su Studenčić,
Veli bok, Nerezine i Ćunski. U Dalmaciji je Q.
coccifera poznat s otoka Korčule – Lumbarda. Korčula-
Do minče (Trinajstić 1985), otoka Mljeta – Saplunara
(Adamović 1911, Regula-Bevilacqua
Ili janić 1984, Trinajstić n.p), poluotoka Pelješca


– Ore bić, Ruskovići (Visiani 1842, Horvatić 1958,
Tri najstić 1984, 1985, 1985a) i Potomje (Trinajs t
i ć 1984, 1985, 1985a). U širem dubrovačkom primorju
(Ko navlima) poznat je iz područja Ćilipa i Pendovog
Sela, kod Cavtata (Trinajstić 1983).
Napokon, treba spomenuti da je na području Crne Go re
Q. coccifera poznat iz priobalnoga dijela na lokalitetima
Bažbuljak i Liman, te na padinama zaljeva Valdanos
kraj Ulcinja (usp.Rohlena 1942, Trinajstić 1984).


Fitocenološke značajke vrste Quercus coccifera u Hrvatskoj –


Phytosociological characteristics of Quercus coccifera in Croatia
Prve podatke o fitocenološko-sintaksonomskim zna -Pe lješcu opisuje posebnu šumsku zajednicu, as. Ornočajkama
vrste Quercus coccifera kod nas donosi Hor -Cocciferetum. Međutim, u skladu sa suvremenim međuvatić
(1958). On iz područja Orebića na poluotoku narodnim, sintaksonomskim pravilima (Barkman i dr.


Tab. 1. As./Ass. Fraxino orno-Quercetum cocciferae H-ić. (1958) 1985, corr. 2008


Broj snimke/Nr. of relevé: 1 2 3 4 S/4
Veličina snimke/Surface of relevé m2: 100 100 100 100 /
Broj vrsta u snimci/Nr. of species pro relevé: 15 18 12 16 15
As./Ass.:
Quercus coccifera 4.4 5.5 5.4 4.4 4
Fraxinus ornus + + + 3
Sv./Al.; Red/Order; Razred/Class:
Pistacia lentiscus + 2.1 + 1.2 4
Rubia peregrine + 1.1 1.1 1.2 4
Smilax aspera + 1.1 1.1 2.2 4
Asparagus acutifolius + 1.1 + + 4
Rosa sempervirens + + + 3
Laurus nobilis + 4.4 2
Spartium junceum 2.2 + 2
Juniperus oxycedrus + 1.1 2
Lonicera implexa + + 2
Olea sylvestris + + 2
Pinus halepensis + 1
Pistacia terebinthus + 1
Lonicera etrusca + 1
Arisarum vulgare + 1
Pratilice/Companions:
Brachypodium retusum 3.2 2.2 3.2 + 4
Hedera helix 1.1 1.1 + + 4
Dorycnium pentaphyllum 1.1 + 2
Psoralea bitumonosa + + 2
Lotus corniculatus var. hirsutus + + 2
Trifolium angustifolium + + 2
Coronilla emeroides + 1
Frangula rupestris + 1
Paliurus spina-christi + 1
Celtis australis + 1
Tamus communis + 1


Sintaksonomija/Syntaxonomy:


Sveza/Aliance: Quercion ilicis Br.-Bl.; Red/Order: Quercetalia ilicis Br.-Bl.; Razred/Class: Quercetea ilicis Br.-Bl.




ŠUMARSKI LIST 1-2/2010 str. 24     <-- 24 -->        PDF

I. Trinajstić: KOROLOŠKE I FITOCENOLOŠKE ZNAČAJKE VRSTE Quercus coccifera L. U HRVATSKOJ Šumarski list br. 1–2, CXXXIV (2010), 19-24


1976, 1986, Weber i dr. 2000) binom “Orno-Cocci feretum”
je ilegitiman, pa je bilo potrebno (usp. Tri najs
tić 1984, 1985) navedeno ime preoblikovati u
Orno-Quercetum cocciferae sa zadržavanjem autorstva
“H-ić 1958”.Isto tako izvršena je još jedna korekcija
imena navedene asocijacije u Fraxino orno-Quercetum
cocciferae H-ić. (1958) 1985, corr. Trinajstić 2008
(usp. Trinajstić 2008).


Osim as. Fraxino orno-Quercetum cocciferae, Q.
coccifera je zastupljen i u sklopu šumskih sastojina crnike
(Quercus ilex) u Saplunari na otoku Mljetu, te u
Konavlima (Ćilipi, Pendovo Selo kod Cavtata) u
sklopu as. Querecetum ilici-virgilianae (Trinajstić
1983, 1984, 1985, 2008).


Zasada sastojine s otoka Lošinja i one iz Lumbarde
na otoku Korčuli nisu fitocenološki analizirane. Naime,
sastojine iz širega područja Lumbarde nisu svojevremeno
bile dostupne, jer se nalaze u onom dijelu zaljeva
Pržino, na kojemu su bile smještene postrojbe i objekti
JNA, kamo je pristup bio zabranjen. Isto tako, populacija
oštrike u trajektnoj luci Dominče nedaleko od grada
Korčule nije bila prikladna za fitocenološko-sintaksonomsku
analizu, jer zauzima ograničenu površinu i razvijena
je samo fragmentarno.


Samo se usputno može spomenuti, radi potpunijeg
uvida u predmetnu problematiku, da su i na području
Crne Gore sastojine oštrike, također, sintaksonomski
proučavane (usp. Trinajstić 1984). Tu one, slično
kao i u Hrvatskoj, pripadaju as. Fraxino orno-Quercetum
cocciferae


Neće biti na odmet, posebice na temelju najnovijih
nomenklaturnih rješenja, da na jednom mjestu ponovno
iznesemo floristički sastav i sintaksonomsku strukturu
do sada proučenih sastojina oštrike i crnoga jasena
u Hrvatskoj, što je prikazano u priloženoj tablici 1.


RASPRAVA – Discussion


Quercus coccifera je duž istočnojadranskoga primor ja
vrlo značajno raspoređen. Kao što je to općenito pozna
to, hrastovi u zavisnosti od ekoloških čimbenika
nekoga područja zauzimaju od prirode, u pravilu, veće
ili manje, ali suvisle površine. Nasuprot tomu, Q. coccifera
u istočnojadranskom primorju zauzima uglavnom
malene, međusobno vrlo udaljene i oštro ograničene površine,
a njegova recentna nalazišta na tom području u
potpunosti se podudaraju s naseobinama, nastalim tijekom
grčke kolonizacije. Naime, također, je dobro poznato
da su Q. coccifera tijekom staroga vijeka širili Grci,
a njemu vrlo srodnu vrstu Q. calliprinos širili su Feničani.
Na tim, usko srodnim vrstama parazitira ušenac
Vermilio kermes (= “Coccus ilicis”, pa otuda epitet “coccifera”
– nositelj ušenca kokce). Ženka toga ušenca
proizvodi posebnu crveno-grimiznu boju kermes (u
francuskom jeziku naziv za oštriku upravo je “chene
kermes”). Navedena boja je u starom vijeku služila za
bojenje vunenih tkanina, o čemu je nedavno bilo govora
na drugom mjestu (T rinajstić 2007). Ta činjenica,
posebice s obzirom na istočnojadransko primorje, bila je
najvjerojatnije uzrokom da su nalazišta vrste Q. coccifera
i u Hrvatskom i u Crnogorskom primorju povezana
s grčkim naseobinama na Jadranu tijekom staroga vijeka.
U smjeru od sjevera prema jugu, kako je i uvodno
istaknuto, to su na Lošinju lokaliteti Studenčić, Veli bok,
Nerezine i Ćunski (Haračić 1905), šire područje Orebića
i Potomje na Pelješcu, Dominče i Lumbarda na
Kor čuli, Saplunara na Mljetu, Ćilipi i Cavtat (grčki Epidaurus)
u Konavlima, kao i zaljev Valdanos sjeverno, te
Liman i Bažbuljak južno od Ulcinja u Crnoogorskom
primorju(Rohlena 1942, Trinajstić 1985).


U skladu s najnovijim nomenklaturnim pravilima
(usp. Weber i dr. 2000) kod imenovanja sintaksona u
statusu asocijacije ustalila se praksa da rodovno ime taksona
u prvom dijelu binoma sintaksona bude navedeno
prema uobičajenom imenu roda, iako su i druga
imena za cijeli opseg roda ili samo njegov dio validna i
legitimna. Tako u našem slučaju ime roda Fraxinus ima
prednost pred imenom roda Ornus. Osim toga, kada u
opsegu nekoga roda postoji više vrsta, potrebno je u
imenu sintaksona navesti i ime vrste, u našem slučaju
Fraxinus ornus, odnosno u prvom dijelu binoma sintaksona
navesti Fraxino orno. Budući da je prvi dio binoma
sintaksona u dativu to latinskom za drugu i treću
deklinaciju u našem slučaju treba pisati Fraxino orno-,
a ne Fraxino (dat.) orni (gen.). kako je to (usp. Tri najstić
2008) nedavno provedeno.


ZAKLJUČAK – Conclusion


Dva usko srodna taksona – Quercus coccifera i Q.
calliprinos mogu se u taksonomskom smislu tretirati na
tri načina – 1. kao samostalne vrste – Q. coccifera L. i


Q. calliprinos Webb; 2. kao jedna vrsta s dvije podvrste


– Q. coccifera subsp. coccifera i Q. coccifera subsp.
calliprinos (Webb) Holmboe 3. jedna jedinstvena vrsta
– Q. coccifera, dok je Q. calliprinos samo mlađi sinonim.
Na području istočnojadranskoga primorja, s obo


zirom na korologiju, rasprostranjena je samo vrsta Q.
coccifera, oštrika ili prnar. U Hrvatskoj je oštrika zastupljena
od otoka Lošinja na sjeveru, do širega područja
Cavtata na jugu, a u Crnoj Gori zauzima širi prostor
oko Ulcinja.


U fitocenološko-sintaksonomskom pogledu Q. coccifera
na području istočnojadrankoga primorja izgrađuje
posebnu šumsku zajednicu, koju je Horvatić (1958)




ŠUMARSKI LIST 1-2/2010 str. 25     <-- 25 -->        PDF

I. Trinajstić: KOROLOŠKE I FITOCENOLOŠKE ZNAČAJKE VRSTE Quercus coccifera L. U HRVATSKOJ Šumarski list br. 1–2, CXXXIV (2010), 19-24


iz okolice Orebića na poluotoku Pelješcu, u statusu aso-menovati u Orno-Quercetum cocciferae H-ić. 1958
cijacije, opisao i proučio pod imenom “Orno-Coccifere-(usp. Trinajstić 1985), te napokon u Fraxino ornotum”.
Zbog nomenklaturnih razloga, a u skladu sa Quercetum cocciferae H-ić. (1958) 1985, corr. T rinajsuvrememnim
sintaksonomskim nomenklaturnim pravi-stić 2008 (usp. Trinajstić 2008).
lima, bilo je potrebno navedenu asocijaciju najprije prei-


LITERATURA – References


Adamović, L., 1911: Die Pflanzenwelt Dalmatiens.
Leipzig.


Bačić, T., D. Miličić, 1988: Leaf anatomy of a
Quer cus coccifera L. from the east Adriatic
Coast. Acta Bot. Croat. 47: 135–144.


Barkman, J. J., J. Moravec, S. Rauschert,
1976: Code of Phytosociological Nomenklature.
Vegetatio 32: 131–185.


Barkman, J. J., J. Moravec, S. Rauschert,
1986: Code of Phytosociological Nomenklature.
2nd Ed. Vegetatio 67: 145–195.


Camus, A., 1934–1939: Les Chenes – Monographie
du genre Quercus 2. Encyclopédie de Sylviculture
7. Paul Lechevalier. Paris.


Haračić, A., 1905: L’Isola di Lussin, il suo clima e la
sua vegetazione. Lussinpiccolo.


Horvatić, S., 1958: Tipološko raščlanjenje primorske
vegetacije gariga i borovih šuma. Acta Bot.
Croat. 17: 7–78.


Regula-Bevilacqua, Lj., Lj. Ilijanić, 1984:
Analyse der Flora der Insel Mljet. Acta Bot.
Croat. 4e 3: 119–142.


Rohlena, J., 1942: Conspectus florae montenegrinae.
Praha.


Schwarz, O., 1936: Monographie der Eichen Euro-
pas und Mittelmeergebietes. Repert. Spec. Nov.
Regni Veg. Sonderbeih. D, 1–400.


Trinajstić, I., 1975: Kronološka klasifikacija antropohora
s osvrtom na helenopaleofite jadranskog
primorja Jugoslavije. Biosistematika 1(1): 79–85.


Trinajstić, I., 1976: Chronological classification
of the anthropochors. Fragm. Herbol. Jugol. 2:
27–31.


Trinajstić, I., 1983: Mješovite zimzeleno-listopadne
šume crnike i duba (Quercetum ilicis-virgilianae
ass. nov.) južnojadranskog primorja.
Akad. Nauk. Umj. BiH. Radovi 27, Odj. Prir.
Mat. Nauk. 21: 525–530. Sarajevo.


Trinajstić, I., 1984: Sulla sintassonomiá della vegetazione
sempreverde della classe Quercetea ilicis
Br.-Bl. del litorale adriatico jugoslavo. Not. Fitosoc.
19(1): 77–98.


Trinajstić, I., 1985: Fitogeografsko-sintaksonomski
pregled vazdazelene šumske vegetacije razreda
Quercetea ilicis B. – Bl. u jadranskom primorju
Jugoslavije. Poljopr. Šum. Titograd 31(2–3):
71–96.


Trinajstić, I., 1985a: Pregled flore otoka Korčule.
Acta Bot. Croat. 44: 107–130.


Trinajstić, I., 2007: Značenje grčkih i feničkih kolonija
za objašnjenje današnje rasprostranjenosti
vrsta Quercus coccifera L. i Q. calliprinos Webb
u Sredozemlju. 2. hrvatski botanički kongres.
Knjiga sažetaka: 53–54. Zagreb.


Trinajstić, I., 2008: Biljne zajednice Republike Hrvatske.
Akademija šumarskih znanosti, Zagreb.
179 str.


Weber, H., H. Moravec, J-P. Theurillat, 2000: International
Code of Phytosociological Nomenclaturee
3th Ed. Journ. Veget- Sci. 11: 739–768.


SUMMARY: According to some viewpoints (Camus 1934–1939) all along
evergreen part of the Mediterranean the Quercus coccifera agg. comprises
two species, namely Q. coccifera L. and Q. calliprinos Webb. According to
other viewpoint (Schwarz 1936) the question concerns one species only –


Q. coccifera with two subspecies (the subsp. coccifera and the subsp. caliprinos
(Webb) Holmboe). The third viewpoint (Greuter and co. 1984) is that the
question concerns one species – Q. coccifera, the name Q. calliprinos being
reduced to a younger synonym status.


Relatively the most complete data on the presence of the kermes oak (Q.
coccifera) in Croatia are given by Haračić (1905). He reports severasl localities
for the island of Lošinj in the Kvarner littoral. These are Studenčić, Veli
bok, Nerezine and Ćunski. In Dalmatia Q. coccifera is known from the island