DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 1-2/2010 str. 57     <-- 57 -->        PDF

IZVORNI ZNANSTVENI ČLANCI – ORIGINAL SCIENTIFIC PAPERS Šumarski list br. 1–2, CXXXIV (2010), 55-64
UDK 630* 682 (001)


SPREMNOST PRIVATNIH ŠUMOPOSJEDNIKA U HRVATSKOJ,
SRBIJI I BOSNI I HERCEGOVINI NA SURADNJU PRI
IZGRADNJI I ODRŽAVANJU ŠUMSKIH CESTA


READINESS OF PRIVATE FOREST OWNERS IN CROATIA,
SERBIA AND BOSNIA-HERZEGOVINA TO COOPERATE IN
FOREST ROADS CONSTRUCTION AND MAINTENANCE


Mersudin AVDIBEGOVIĆ1, Nenad PETROVIĆ2, Dragan NONIĆ3,
Stjepan POSAVEC4, Bruno MARIĆ5, Dijana VULETIĆ6


SAŽETAK: Zbog specifičnih društveno-političkih i socio-ekonomskih prilika
u regiji, problematika udruživanja privatnih šumoposjednika u interesne
udruge do sada nije bila predmetom šireg istraživanja. Na osnovi navedenoga,
2008. godine pokrenuto je istraživanje stanja privatnog šumoposjeda i
formiranja udruga privatnih šumoposjednika u zemljama regije, u kojima se
povijesno razvijao podjednak model vlasništva. U radu su analizirani stavovi
privatnih šumoposjednika prema međusobnoj suradnji i udruživanju u svrhu
boljeg gospodarenja svojim posjedom, s posebnim naglaskom na izgradnju
šumskih cesta u Hrvatskoj, Srbiji i Bosni i Hercegovini. Provedeno istraživanje
ukazuje spremnost privatnih šumoposjednika na suradnju u aktivnostima
gospodarenja šumoposjedom, te ukazuje na željene usluge koje bi trebale pružiti
udruge privatnih šumoposjednika.


Ključne riječi: privatni šumoposjed, šumske ceste, udruge privatnih
šumoposjednika, šumarska politika


UVOD – Introduction


Specifični društveno-politički odnosi u Hrvatskoj, šumovlasnika, za razliku od istraživanja ekoloških i teh-
Srbiji i Bosni i Hercegovini (u daljem tekstu B-H) kao i no loških gledišta, nije pridavalo posebno značenje. Podugo
razdoblje dominacije planske ekonomije imali su treba za izvođenjem političkih, eko nomskih i socioloških
za posljedicu relativno skroman obim znanstvenih istra-istraživanja problema privatnog šumoposjeda posebno je
živanja koja se odnose na privatni šumoposjed u ovim naglašena u zemljama u tranziciji, u kojima procesi prizemljama.
Nasuprot davanja prednosti gospodarenju dr-vatizacije, denacionalizacije i restitucije, postavljaju pižavnim
šumama, privatni šumposjed je tijekom socijali-tanje privatnog zemljišnog posjeda u sam vrh aktualnih
stičkog društvenog uređenja bio prilično zanemaren i od političkih rasprava.
strane kreatora nacionalnih šumarskih politi ka i od stra -


Znanstveno utemeljene preporuke za unapređenjene samih vlasnika. Iz istih razloga se is traživanjima poli


privatnog šumoposjeda, upravo su najnužnije kod gletičkog,
ekonomskog i sociološkog ka raktera privatnih


dišta za čije rješavanje vlasnici nemaju potrebne ekonomske,
organizacijske ili stručne kapacitete. Izgradnja i


1 Doc. dr. Mersudin Avdibegović, Šumarski fakultet Univerziteta u


Sarajevu, Zagrebačka 20, Sarajevo, mavdibegovic@gmail.com; održavanje šumske infastrukture, kao jedna od najskup 2
Mr. sc. Nenad Petrović, Šumarski fakultet Univerziteta u ljih investicija, ali i osnovna pretpostavka za ostvarenje


Beogradu, Kneza Višeslava 1, Beograd, nenad.petrovic@sfb.rs;


ekonomskih učinaka u privatnom šumoposjedu, ovisi u


3 Doc. dr. Dragan Nonić, Šumarski fakultet Univerziteta u


Beogra du, Kneza Višeslava 1, Beograd, dragan.nonic@sfb.rs; velikoj mjeri od podrške javne šumarske administracije,
4 Doc. dr. sc. Stjepan Posavec, Svetošimunska 25, Zagreb, ali i od spremnosti privatnih šumoposjednika da međuso


posavec@sumfak.hr;


5 b no surađuju po ovom pitanju. Iako privatni šumopo-


Bruno Marić, Šumarski fakultet Univerziteta u Sarajevu,


sjednici pripadaju uglavnom ruralnoj populaciji sa


Zagrebačka 20, Sarajevo, bruno.m.maric@gmail.com;
6 Dr. sc. Dijana Vuletić, Trnjanska 35, Zagreb, dijanav@sumins.hr zna čajnom razinom tradicionalnog znanja i iskustva u




ŠUMARSKI LIST 1-2/2010 str. 58     <-- 58 -->        PDF

M. Avdibegović, N. Petrović, D. Nonić, S. Posavec, B. Marić, D. Vuletić: SPREMNOST PRIVATNIH ... Šumarski list br. 1–2, CXXXIV (2010), 55-64


korištenju šumskih resursa, usitnjenost privatnog šumoposjeda
te nedostatak minimuma financijsko-tehničkih
sredstava predstavljaju veliku prepreku za izgradnju
šum skih cesta, intenzivnije korištenje šumskih resursa i
una pređenje stanja u privatnom šumoposjedu općenito.


Udruživanje privatnih šumoposjednika u interesne
udruge na način koji je poznat u većini šumarski relevantnih
europskih zemalja, nameće se kao najlogičnije
rješenje za svladavanje trenutno nepovoljnog stanja. Pa
ipak, trenutačno niti u jednoj od analiziranih zemalja ne
postoje udruge privatnih šumoposjednika na nacional noj
razini koje okupljaju velik broj članova u svrhu
ostvarivanja zajedničkih interesa (osim Hrvatske, gdje
su započeti procesi udruživanja). U posljednjih nekoli ko
godina pojavile su se određene lokalne i regionalne
inicijative za osnivanje interesnih udruga privatnih šumoposjednika,
međutim one po brojnosti i ostvarenim
rezultatima (osim donekle u Hrvatskoj) nisu značajnije
utjecale na unapređenje stanja privatnog šumoposjeda.


Šume i šumarstvo će u kontekstu promjena druš tve no-
političkog i ekonomskog sustava, te globalnih procesa
kao što su uključivanje u europske integracije,
klimatske promjene, jačanje nevladinog sektora i demo
kratizacija društva, biti sve više u fokusu javnosti i
političara. Potencijali privatnih šuma u analiziranim državama,
kako ekonomski, tako i neekonomski, nisu dovoljno
iskorišteni, a zahtjevi društva u odnosu na šumske
resurse (drvni i nedrvni šumski proizvodi, energija
iz biomase, čist zrak i voda, reguliranje klime, biodiverzitet,
rekreacija i turizam) postaju sve izraženiji. Ove činjenice
ukazuju na potrebu žurnog djelovanja gle de
unapređenja stanja privatnog šumoposjeda.


Privatni šumoposjed u Hrvatskoj, Srbiji i B-H u prosjeku
je sitan, vlasnici nisu organizirani u interesne
udruge, a ekonomski učinci gospodarenja privatnim šumoposjedom
skromni su (Glueck i dr. 2009). U takvim
uvjetima gospodarenja, jedan od glavnih preduvjeta
za unaprijeđenje stanja u tim šumama je povezivanje
privatnih šumoposjednika na interesnoj osnovi. U ovo me
radu nastoji se utvrditi da li financijski zahtjevne aktivnosti,
kao što su izgradnja i održavanje šumskih cesta,
predstavljaju dovoljno jak motiv za osnivanje interesnih
udruga i povezivanje šumoposjednika radi ostvarivanja
njihovih zajedničkih ciljeva. Prikazani rezultati prikupljeni
su u okviru PRIFORT projekta, koje je financiralo
Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva, okoliša i vodopri
vrede Republike Austrije, usmjerenog na istraživanje
pri vatnog šumoposjeda i formiranje udruga vlasnika privatnih
šuma u regiji Jugoistočne Europe.


ŠUMSKE KOMUNIKACIJE U PRIVATNOM ŠUMOPOSJEDU
U HRVATSKOJ, SRBIJI I BOSNI I HERCEGOVINI
Forest roads in private forests in Croatia,
Serbia and Bosnia-Herzegovina


Povijesni razvoj i struktura privatnog šumoposjeda


Historical development and structure of private forests


Iako su kroz povijest Hrvatska, Srbija i B-H prolazile
kroz slične društvene, političke i ekonomske okolnosti,
razvoj i stanje privatnog šumoposjeda značajno se razlikuje
u svakoj od njih. Struktura šumoposjeda u Hrvatskoj
prije II svjetskog rata pokazuje da je samo jedna četvrtina
šuma bila u državnom vlasništvu. Na privatni šumoposjed
otpadala je približno ista površina (24 %), dok su
ostali oblici šumoposjeda (imovne općine, zemljišne zajednice,
općinske i seoske šume, crkvene šume itd.)
obuhvaćali oko polovice ukupnih površina pod šumom.
Današnja struktura šumoposjedovnih odnosa u kojoj dominira
državno vlasništvo nad šumom (oko 80 %), posljedica
je agrarne reforme provedene poslije II svjetskog
rata. Po Zakonu o agrarnoj reformi od 23. 8. 1945. go-
dine, u brdskim područjima određen je maksimum od
15–30 ha šume, odnosno 8–15 ha šume u ostalim područjima
(Sabadi 1994).


Sadašnja struktura šumoposjeda u Srbiji uvjetovana
je specifičnom zemljišnom politikom u ranim fazama
nastanka samostalne srpske države. U cilju što bržeg
zau zimanja teritorija koje su do tog vremena bile pod
turskom vlašću, velike zemljišne površine su polovicom
XIX stoljeća davane seljacima u trajno vlasništvo
(Simeunović 1957). Ovakva zemljišna politika ima la
je za posljedicu relativno visok i stabilan udio pri vatnih
šuma kao vlasničke kategorije koji se održao do
danas. U razdoblju nakon 2000. godine, donošenjem
niza zakonskih odredbi otpočeo je proces vraćanja imovine
bivšim vlasnicima. Prema Nacionalnoj inventuri
šuma iz 2008. godine, udio privatnih šuma u Srbiji iznosi
47 % (Banković i dr.2009).


Zakonsku osnovu šumoposjedovnih odnosa u B-H za
vrijeme vladavine otomanskog carstva, predstavljalo je
šerijatsko pravo i kanonsko zakonodavstvo, po kojima
šume nisu mogle biti predmet privatnog vlasništva (B e gović
1960). Privatni šumoposjed je tek 1858. go dine
prepoznat kao mogući zakonski oblik vlasništva nad
šumom (Šumarska enciklopedija 1980). Na temelju podataka
katastarskog snimanja zemljišta (1880–1885. go-
dine), na privatne šume otpadalo je 21,6 % ukupne
površine pod šumom (Šumarska enciklopedija 1980).
Sadašnji udio privatnih šuma u B-H iznosi oko 20 % i
vjerojatno neće biti značajnije promijenjen provedbom
procesa restitucije i denacionalizacije.




ŠUMARSKI LIST 1-2/2010 str. 59     <-- 59 -->        PDF

M. Avdibegović, N. Petrović, D. Nonić, S. Posavec, B. Marić, D. Vuletić: SPREMNOST PRIVATNIH ... Šumarski list br. 1–2, CXXXIV (2010), 55-64


Stanje šumskih komunikacija u privatnom šumoposjedu


State of forest roads in private forests


Komercijalno korištenje šumskih resursa i izgradnja
šumskih komunikacija su u vrijeme socijalističkog druš tvenog
uređenja uglavnom bili koncentrirani na državne
šume. Malobrojne šumske ceste, koje su u komunikacijskom
smislu “otvorile” privatne šumoposjede, izgradile
su po pravilu javne šumarske tvrtke u sklopu aktivnosti
usmjerenih ka gospodarenju velikim kompleksima državnih
šuma. Za razliku od privatnih šumoposjeda koji su
u većini slučajeva fragmentirani i mali po površini, izgradnja
šumskih komunikacija na velikim površinama
državnih šuma sa dovoljno velikom drvnom zalihom,
osiguravala je ekonomsku isplativost šumarskih aktivnosti.
Na taj način su privatne šume ostale nedovoljno
“otvorene”, što je za posljedicu imalo nizak intenzitet
pro vođenja mjera gospodarenja, te odsutnost mjera planiranja,
uzgoja i zaštite.


Prosječna otvorenost državnih šuma u Hrvatskoj kojima
gospodari poduzeće “Hrvatske šume” d.o.o. iznosi
11,82 m/ha (uključujući sve kategorije cesta) a do 2015.
godine se planira dostići otvorenost od 14,72 m/ha
(Pentek i dr. 2007). Podaci koji se odnose na otvorenost
privatnih šuma nisu dostupni, ali se sa sigurnošću
može tvrditi da je ona niža nego u državnim šumama.
Posljednjih se godina poduzimaju napori za unaprijeđenje
postojećeg stanja (Vlahinja 2001). Tako je u
2008. godini izgrađeno preko 70 km šumske infrastrukture
u privatnom šumoposjedu, a do kraja 2009. godine
izrađeni su troškovnici za izradu novih prometnica u
ukup noj dužini od 98 km (T rninić 2008). Pomoću šumarske
savjetodavne službe, privatni šumovlasnici mogu
koristiti državne subvencije za radove projektiranja i održavanja
šumske infrastrukture, iz sredstava prikupljenih
na osnovi općekorisnih funkcija šuma.


Nacionalnom inventurom šuma u Srbiji nisu prikupljeni
podaci o stanju i gustoći mreže šumskih komunikacija
u privatnim šumama. Zbog toga se i dalje može smatrati
da je “otvorenost komunikacija u privatnim šumama
rezultat procjene i kao takva nepouzdana” (Nikolić
1986). Prema službenim podacima koji su objavljeni u
Statističkom godišnjaku Srbije, dužina šumskih cesta u
2007. godini iznosila je 12.357 km mekih cesta, 3.407 km
tvrdih cesta i 207 km modernih cesta. Prema istom izvoru,
ukupna površina šuma u Srbiji iz nosi 2,252.400 ha
(2009). S ekonomskog gledišta interesantna su istraživanja
privatnih šuma u brdsko-planinskim krajevima u
kojim je utvrđeno da “... i pored usitnjenosti šuma po vlasništvu,
šumske parcele raznih vlasnika ipak čine jedins t ven
šumski kompleks koji sa aspekta održivog korištenja
ima perspektivu ukoliko ima adekvatnu mrežu šumskih
komunikacija” (Petrović 1985).


Šume B-H su u načelu nedovoljno otvorene, što za
posljedicu ima neravnomjernu realizaciju etata na cijeloj
površini. To se pogotovo odnosi na degradirane šume
i panjače, kao i na šume u privatnom vlasništvu. Po poda
cima prve inventure šuma na velikim površinama
(1964–1968 godine), otvorenost šuma jele, smre ke i
buk ve iznosila je 3,51 m/ha, a visokih bukovih šuma
sve ga 1,99 m/ha (Matić i dr. 1971). Polovicom 80-ih
godina prošloga stoljeća, prema Dugoročnom programu
razvoja šumarstva u B-H za razdoblje 1986–2000.
(1986), prosječna otvorenost državnih šuma iznosila je
4,72 m/ha (6,5 m/ha u visokim šumama i 2,9 m/ha u panjačama).
Sadašnja otvorenost šuma u Federaciji B-H
procjenjuje se na 7–10 m/ha (Pašalić 2007), što po
nekim autorima predstavlja minimalnu gustoću mreže
šumskih cesta potrebnu za racionalno gospodarenje u
B-H uvjetima (Bajrić 2005). Precizni podaci o razvede
nosti šumskih cesta u privatnim šumama nisu dostup ni,
ali se očekuje da će se do njih doći nakon Nacionalne
inventure šuma koja je u tijeku.


TEORETSKI OKVIR, MATERIJAL I METODE
Theoretical Framework, Materials and Methods


Interesi vlasnika privatnih šuma u Hrvatskoj, Srbiji i
B-H nisu artikulirani kroz interesne udruge na nacionalnoj
razini. Ova činjenica nije u skladu sa Pluralističkom
teorijom(Truman 1951), pokojojjepostojanjeinteresnih
udruga u kontekstu ostvarivanja zajedničkih interesa
pojedinaca, jedna od najznačajnijih karakteristika
modernog ljudskog društva. Nedostaci Pluralističke teorije
nastojali su se upotpuniti Teorijom kolektivne akcije
(Olson 1965), koja polazi od pretpostavke da djelovanje
interesnih udruga rezultira nekom vrstom javnog
dobra ili koristi svim članovima udruge. Uz Teoriju kolektivne
akcije, fenomen različitih obrazaca ponašanja u
malim i velikim grupama analiziran je i u okviru Teorije
razmjene (Salisbury 1969), koja, polazeći od činjenice
da udruga predstavlja nehomogenu skupinu u
pogledu članstva, interesnu udrugu promatra kao dinamičan
sustav. Olsonova Teorija kolektivne akcije kritizirana
je i od Teorije kritične mase (Marwell i Oliver
1993), po kojoj velike grupe nisu homogene već heterogene
skupine, u kojima pojedinci pažljivo prate ponašanje
ostalih članova grupe i ne ponašaju se uvijek
potpuno racionalno.


U ovom radu postavljena je hipoteza prema kojoj je
spremnost za interesno povezivanje izraženija kod onih
aktivnosti koje iziskuju značajnija financijska sredstva,
kao što je to slučaj sa izgradnjom šumskih cesta. Osnovni
cilj ovog istraživanja je utvrđivanje spremnosti privatnih
šumoposjednika u Hrvatskoj, Srbiji i B-H, da u




ŠUMARSKI LIST 1-2/2010 str. 60     <-- 60 -->        PDF

M. Avdibegović, N. Petrović, D. Nonić, S. Posavec, B. Marić, D. Vuletić: SPREMNOST PRIVATNIH ... Šumarski list br. 1–2, CXXXIV (2010), 55-64


okviru interesnih udruga, surađuju u izgradnji i održavanju
šumskih komunikacija. Uz to, utvrđene su karakteristike
homogene grupe privatnih šumoposjednika,
koji su izrazili spremnost na suradnju u izgradnji i održavanju
šumskih cesta, te su analizirana očekivanja
vlasnika od njihovih interesnih udruga. Za metodu
istraživanja korištena je anketa (Neuman 2006) provedena
među slučajno odabranim privatnim šumoposjednicima.
Popis analiziranih općina na državnim
razinama utvrđen je na temelju preklapanja područja s
najvećim postotkom šumovitosti i najvećim udjelom
privatnih šuma. Metodom slučajnog uzorka izabrano je
35 naselja, a u svakom od njih 10 ispitanika (privatnih
šumoposjednika), što je rezultiralo veličinom uzorka od
350 ispitanika u svakoj od tri zemlje (Malhotra
2007). Pitanja u anketnom upitniku obuhvaćala su različita
gledišta navedenih teorija interesnih grupa, kao i pitanja
o socio-demografskim karakteristikama privatnih
šumoposjednika, podatke o šumskom posjedu i odnos
prema interesnim udrugama. Istraživanje je provedeno
u ožujku i travnju 2008. godine. Podaci dobive ni istraživanjem,
upisani su u odgovarajuću bazu podataka pog
o d nu za daljnju statističku analizu korištenjem pro-
grama SPSS, verzija 16. U ovom radu prikazane su ras po
djele frekvencija po pitanju spremnosti privatnih
šumoposjednika na suradnju u izgradnji i održavanju
šumskih cesta, kao i rezultati provedenih klaster analiza.
Korištenjem dvostupanjske klaster analize nastojalo
se identificirati karakteristične klastere vlasnika
privatnih šuma po osnovi cjelokupnog seta varijabli
(zahtjevi prema interes nim udrugama po pitanju podrš ke
u procesu gospodare nja, lobiranja kod kreatora šu-
mar ske politike i očekivanih usluga, spremnost za
aktivno čanstvo u interesnim udrugama, podrška obaveznom
članstvu, veličina privatnog šumoposjeda, ekonomski
učinci od šume i udio u prihodu kućanstva,
spremnost na suradnju, ograničenja zakonskog okvira
i razina obrazovanja šumoposjednika). Prikaz rezultata
usmjeren je na homogene podgrupe (klastere) šumoposjednika,
identificirane na temelju dvije varijable:


spremnost privatnih šumoposjednika na suradnju u
različitim aktivnostima gospodarenja (posebno u izgradnji
i održavanju šumskih putova) i usluge koje privatni
šumoposjednici očekuju od interesnih udruga.


REZULTATI – Results
U ovom poglavlju prikazani su rezultati istraživanja nostima gospodarenja. Uz to, prikazane su specifičnosti
koji se odnose na spremnost privatnih šumoposjednika pri vatnog šumoposjeda i sociološko-demografske kau
Hrvatskoj, Srbiji i B-H na suradnju u različitim aktiv-rak teristike vlasnika koji su izrazili spremnost na surad -


Grafikon 1. Spremnost privatnih šumoposjednika da surađuju u aktivnostima gospodarenja


Graph 1 Readiness of private forest owners to cooperate in forest management activities




ŠUMARSKI LIST 1-2/2010 str. 61     <-- 61 -->        PDF

M. Avdibegović, N. Petrović, D. Nonić, S. Posavec, B. Marić, D. Vuletić: SPREMNOST PRIVATNIH ... Šumarski list br. 1–2, CXXXIV (2010), 55-64


nju u izgradnji i održavanju šumskih cesta, kao i karakteristike
homogenih grupa vlasnika (klasteri) u odnosu
na njihovu spremnost na suradnju i vrstu usluga koje
očekuju od interesnih udruga.


Kako je prikazano na Grafikonu 1, spremnost na suradnju
između privatnih šumoposjednika u sve tri zemlje,
najizraženija je kod izgradnje i održavanja šumskih
cesta. Približno podjednak broj ispitanika u sve tri zemlje
(jedna trećina), izražava spremnost u zajedničkom
korištenju strojeva za iskorištavanje šuma (traktori i sl.).
Ipak, izgradnja i održavanje šumskih cesta, kao osnovna
pretpostavka za korištenje šuma, predstavlja prioritet
kada je u pitanju njihovo interesno povezivanje.


Interesno povezivanje privatnih šumoposjednika
ovi si od mnogo čimbenika. Za razumijevanje ovih pret postavki,
neophodno je poznavati osnovne sociološkodemografske
karakteristike šumposjednika, kao i
specifičnosti njihovog šumoposjeda. Prikazani i analizirani
podaci u radu, odnose se samo na homogenu
grupu šumoposjednika u Hrvatskoj, Srbiji i B-H koji su
izrazili spremnost na suradnju u izgradnji i održavanja
šumskih cesta.


Za razliku od Srbije i B-H gdje vlasnici u većini slučajeva
poznaju veličinu svog šumoposjeda, u Hrvatskoj
je taj postotak nešto niži i iznosi 76 %. Uz to, naj bolje
poznavanje granica šumoposjeda utvrđeno je kod vlasnika
u B-H (97 %) dok u Srbiji iznosi 88 %, a u Hrvatskoj
84 %. U usporedbi s većinom država EU, gdje
privatni šumoposjed ima prosječnu veličinu 13 ha (European
Commission 2009), prosječna veličina privatnog
šumoposjeda u Hrvatskoj je 2,9 ha, Srbiji 4,3 ha i
B-H 3,1 ha (Glueck i dr. 2009). Privatni šumoposjed
je u navedene tri zemlje jako usitnjen, s velikim brojem
malih pojedinačnih parcela, što otežava organiziranje
vlasnika u interesne udruge.


Kad su u pitanju šumoposjednici koji su izrazili
spremnost za suradnju u izgradnji i održavanju šumskih
cesta, stanje je nešto povoljnije. U Srbiji njih jedna
četvrtina posjeduje više od 5 ha šume, dok u Hrvatskoj
oko polovine posjeduje 1-5 ha šume. Jedino u B-H, čak
i među šumoposjednicima koji su spremni surađivati u
izgradnji i održavanju šumskih cesta, dominira sitni
privatni šumoposjed (61 % vlasnika posjeduje manje
od 1 ha šume). Rascjepkanost privatnog šumoposjeda
izuzetno je visoka. U B-H i Hrvatskoj se samo oko jed ne
četvrtine šuma u privatnom posjedu nalazi u sastavu
jedne parcele, dok je u Srbiji taj postotak još i manji.
Uz to, individualni privatni šumoposjed je kod skoro
40 % vlasnika u Srbiji rascjepkan u više od 5 parcela, a
prosječna veličina pojedinačnih parcela je u sve tri
zemlje u više od 80 % slučajeva ispod 1 ha.


Glede korištenja drveta, privatni šumoposjednici u
sve tri države (oni koji su izrazili spremnost na suradnju
u izgradnji i održavanju šumskih komunikacija), u
veći ni slučajeva nisu tržišno orijentirani i koriste šumu
uglav nom za proizvodnju drva za ogrjev za osobne potrebe
(87 % u Hrvatskoj – 98 % u Srbiji). Drvo iz privatnih
šuma donekle se koristi i za proizvodnju drvne
građe za vlastite potrebe (oko 30 % u Hrvatskoj i B-H –
48 % u Srbiji). Značajnija orijentiranost prema tržištu,
utvrđena je jedino kod šumoposjednika u Srbiji, koji
proizvode ogrjevno drvo za tržište (27 %) te koriste
šu mu za proizvodnju sporednih šumskih proizvoda
(23 %) i lov (22 %). Ovakav obrazac uporabe proizlazi
iz tipa šume i najzastupljenijih vrsta drveća u privatnim
šuma koji utječu na sortimentnu strukturu. U Srbiji dominiraju
panjače (57 %), a od vrsta drveća listače
(87 %). Postotak visokih šuma u privatnom vlasništvu
niti u jednoj od analiziranih zemalja ne prelazi 25 %.
Mješovite šume listača i četinjača najzastupljenije su u
privatnom šumoposjedu u Hrvatskoj (53 %) a čiste šume
četinjača u B-H (14 %). Potrebno je još jednom napomenuti,
da se navedeni podaci odnose samo na dio ispitanika
(vlasnika privatnih šuma) koji su izrazili interes za
suradnju u izgradnji i održavanju šumskih cesta.


Unatoč svemu, značajan udio šumoposjednika (44 %
u Hrvatskoj, 58 % u Srbiji, 53 % u B-H) ocjenjuje da im
šuma donosi određene koristi. Pod tim ponajprije podrazumijevaju
prihod ostvaren korištenjem ogrijevnog drva
u vlastitom kućanstvu. Ovo je posebno izraženo u Srbiji
i Hrvatskoj u kojima oko 50 % ispitanika smatra da prihod
od ogrijevnog drva za vlastite potrebe značajno
utje če na prihod njihovog kućanstva. Kad je u pitanju
prihod od prodaje drva, rezultati su mnogo skromniji.
Postotak šumoposjednika koji smatraju prihod od prodaje
drveta značajnim kreće se u Srbiji i Hrvatskoj oko
10 %, a u B-H svega 3 %.


Rapodjela šumovlasnika po spolu je uvjerljivo na
muškoj strani, uz izuzetak Hrvatske gdje na žene otpada
jedna četvrtina šumoposjednika. Uglavnom se radi o
starijem stanovništvu (oko 40 % šumoposjednika u sve
tri zemlje starije je od 57 godina, a samo 10 % mlađe od
36 godina), relativno niskih primanja (60–70 % su nezaposleni,
umirovljenici i poljoprivrednici) i nižeg stupnja
formalnog obrazovanja (oko jedne trećine vlasnika
privatnih šuma ima završenu samo osnovnu školu ili
čak ni to). Na činjenicu da se radi o pretežno ruralnoj
populaciji, ukazuje i podatak da više od dvije trećine šumoposjednika
u sve tri zemlje živi u naseljima s manje
od 1.000 stanovnika (najveći postotak je u B-H, gdje iznosi
čak 86 %). U Hrvatskoj 98 % šumoposjednika
spremnih na suradnju u izgradnji i održavanju šumskih
cesta, posjeduje šumu na udaljenosti manjoj od 4 kilo-
metra od mjesta stanovanja. U Srbiji taj postotak iznosi
56 %, a u B-H 72 %.


Uzimajući u obzir ranije navedene činjenice, ne
čudi relativno visok postotak privatnih šumoposjednika
(u Srbiji i Hrvatskoj oko 60 %, a u B-H gotovo
90 %) koji su izrazili nedostatak postojanja interesnih




ŠUMARSKI LIST 1-2/2010 str. 62     <-- 62 -->        PDF

M. Avdibegović, N. Petrović, D. Nonić, S. Posavec, B. Marić, D. Vuletić: SPREMNOST PRIVATNIH ... Šumarski list br. 1–2, CXXXIV (2010), 55-64


organizacija koje bi im pružale podršku zbog različitih Na Grafikonu 2. prikazana su očekivanja privatnih
načina gospodarenja šumom. S druge strane, većina šu-šumoposjednika u Hrvatskoj, Srbiji i B-H, od njihovih
moposjednika koji su spremni na suradnju u izgradnji interesnih udruga.
šumskih komunikacija nisu članovi udruga šumoposjednika.
Izuzetak je donekle Hrvatska, u kojoj je 11 %
šumoposjednika učlanjeno u udruge.



Grafikon 2. Usluge koje privatni šumoposjednici očekuju od udruga privatnih šumoposjednika


Graph 2 Services expected by the private forest owners from private forest owners’ associations


Na temelju ranije navedenih varijabli, identificirane
su karakteristične homogene podgrupe (klasteri) šumoposjednika
u svakoj od analiziranih zemalja. Veličina
podgrupa, te osnovne karakteristike njihovih članova
po pitanju spremnosti na suradnju i usluga koje očeku ju
od udruga, razlikuju se od zemlje do zemlje.


Najveću podgrupu u B-H (55 % šumoposjednika),
čine oni koji su jako zainteresirani za postojanje udru ga.
Oni uglavnom očekuju podršku u izgradnji i održava
nju šumskih cesta, kao i ostvarivanju prava na
poticaje za provođenje različitih aktivnosti gospodarenja.
Članovi ove podgrupe imaju izražen interes za međusobnu
suradnju u svim aktivnostima gospodarenja,
uključujući i izgradnju i održavanje šumskih cesta.
Dru ga karakteritična podgrupa (25 %) izrazila je umjerenu
potrebu za postojanjem udruga. Iako ne izražavaju
interes za suradnjom po pitanju zajedničkog korištenja
mehanizacije, izrade planova gospodarenja i zajedničkog
nastupa na tržištu, članovi ove grupe takođe su
spremni međusobno surađivati u izgradnji i održavanju
šumskih cesta, za to očekuju i podršku interesnih udru ga.
Članovi treće i najmanje podgrupe (20 %) nisu za in
teresirani ni za postojanje udruga, ni za međusobnu
suradnju po bilo kom pitanju.


Najveću podgrupu u Hrvatskoj (48 %) čine oni šumoposjednici
koji od udruga očekuju savjete u vezi uzgajanja
i iskorištavanja šuma. Članovi ove podgrupe ne
očekuju od udruga podršku za izgradnju i održavanje
šum skih cesta, niti su posebno spremni za međusobnu
suradnju po bilo kojem pitanju. Članovi druge podgrupe
(32 %) izražavaju jaku potrebu za postojanjem interes nih
udruga i uglavnom su zainteresirani za razne načine
po drške (savjeti u vezi uzgajanja i iskorištavanja šume i
podrška u izgradnji šumskih cesta). U trećoj podgrupi
(20 %), nalaze se šumoposjednici koji ne izražavaju posebnu
potrebu za postojanjem interesnih udruga.




ŠUMARSKI LIST 1-2/2010 str. 63     <-- 63 -->        PDF

M. Avdibegović, N. Petrović, D. Nonić, S. Posavec, B. Marić, D. Vuletić: SPREMNOST PRIVATNIH ... Šumarski list br. 1–2, CXXXIV (2010), 55-64


Ista analiza u Srbiji ukazala je na postojanje tri podgrupe
približno iste veličine. U prvoj su šumoposjednici
s većim šumposjedima i spremni na suradnju samo u izgradnji
i održavanju šumskih cesta. Drugu grupu čine
oni koji od udruga očekuju savjete u vezi uzgajanja i
iskorištavanja šuma, te informacije o tržištu šumskih
proizvoda. Članovi ove grupe spremni su na suradnju u
izgradnji i održavanju šumskih cesta i zajednič kom
korištenju šumske mehanizacije. Treća identificirana
podgrupa je vrlo slična najmanjoj podgrupi u B-H, čiji
čla novi pokazuju minimalna interes za postojanje udru ga
i međusobnu suradnju.


DISKUSIJA I ZAKLJUČCI – Discussion and Conclusions


Na temelju navedenih rezultata istraživanja za sve
tri zemlje, potvrđena je početna hipoteza prema kojoj
aktivnosti sa znatnim investicijskim ulaganjima, kao
što su izgradnja i održavanje šumskih komunikacija,
predstavljaju, kod većine ispitanika, dovoljno jak mo tiv
za osnivanje interesne udruge privatnih šumoposjed
nika kako bi ostvarili zajednički cilj. Ovu činjenicu
potvrđuje i relativno niska spremnost na suradnju privatnih
šumoposjednika u aktivnostima, za čije obavljanje
su potrebna manja ili neznatna financijska sredstva
(pro daja šumskih proizvoda i izrada planova gospodare
nja u privatnim šumama).


Udruživanjem u svrhu izgradnje zajedničkih šumskih
cesta, mogla bi se na povoljniji način osigurati potrebna
sredstva i provesti učinkovitija izgradnja šumskih
komunikacija u širem području, što pojedinačni šumopo
sjednici nisu u mogućnosti ostvariti. Kao dobar primjer
može poslužiti udruga privatnih šumovlasnika
Podgorac iz istočne Srbije, koja je dobila potporu Ministarstva
poljoprivrede, šumarstva i vodnog gospodarstva
za izgradnju šumskih cesta u 2008. godini, te se natječu
za nova sredstva u 2009. godini (Nonić i Milijić
2008). Investiranje u šumske ceste predstavlja najveću
investiciju u šumarstvu i podrazumijeva ulaganje znatnih
financijskih sredstava u kratkom vremenskom razdoblju
(Ranković i dr. 2002), koja privatni šumoposjednici
najčešće nemaju. S obzirom da izgradnja primarne cestovne
mreže u šumama, bez obzira na vlasničku strukturu,
ima širi društveni značaj, privatni šumoposjednici
mogu se nametnuti i drugim investitorima, kao što je
država, jedino ako su udruženi.


Izgradnjom šumskih cesta i otvaranjem šuma stvaraju
se i pretpostavke za uspješnije gospodarenje, zaštitu
i očuvanje šuma, kao i povećanje vrijednosti individualnih
šumskih posjeda, a time i prihoda koji se u njima
ostvaruju. Naime, dovoljno gusta i pravilno raspoređena
mreža šumskih cesta predstavlja osnovni preduvjet za
intenzivno gospodarenje šumama, a time i pravilan uz goj
šuma i kompleksno iskorištavanje drvne zalihe i
spo rednih šumskih proizvoda. Isto tako, primarna i sekun
darna mreža šumskih prometnica s odgovarajućim
teh ničkim karakteristikama, omogućava učinkovit rad u
šumarstvu kroz primjenu moderne mehanizacije. Poveza
nost pojedinog šumskog kompleksa sa centrima proda
je ili prerade drva, stvara mogućnost za brže i
učinkovitije pojavljivanje šumskih proizvoda na tržištu.


Uz to, “izgradnjom novih šumskih cesta smanjiti će se
troškovi proizvodnje šumskih sortimenata, posebno troškovi
privlačenja, pa može biti isplativo iznošenje na tržište
i manje vrijednog drva” (Ranković i dr.2002).


Glede činjenice da se radi o jednom od početnih is tra
živanja ove vrste u regiji, prikazene su i osnovne informacije
o socio-demografskim karateristikama onih
privatnih šumoposjednika koji su izrazili spremnost za
sudjelovanje u osnivanju interesnih udruga radi izgrad nje
i održavanja šumskih cesta. Socio-demografske ka rakterisitke
šumoposjednika u regiji (prosječna starost,
ruralni stil života, udaljenost posjeda) predstavljaju
važne informacije pri kreiranju šumarske politike u
svr hu podrške privatnim šumoposjednicima prilagođe ne
njihovim stvarnim stavovima i motivima.


Osnovne karateristike privatnog šumoposjeda kod
is pitanika spremnih na suradnju u izgradnji cesta su
mala prosječna površina šumoposjeda u sve tri zemlje
(od 2,9–4,1 ha), uz veliku rascjepkanost postojećih parcela,
koja predstavlja smetnju održivom gospodarenju
šumom. Ukoliko se nastavi daljnje cijepanje parcela u
sve tri zemlje, šumposjedovni odnosi mogli bi imati pri je
karakteristike zajedničkog nego privatnog vlasništva,
te će zahtijevati znatno drukčije mjere šumarske politike
u svakoj zemlji. Ovako ustinjen i rascjepkan privatni
šumoposjed onemogućava isplativo gospodarenje, pa
sto ga interesno udruživanje ostaje jedina stvarna moguć
nost za unapređenje ekonomičnosti gospodarenja
pri vatnim šumoposjedom. Ovakve ocjene daju i drugi
istraživači, koji predlažu udruživanje kao preduvjet rješenja
postojećeg stanja (Hirsch i dr. 2007).


Prosječna starost šumoposjednika u regiji slična je
europskom prosjeku (Hirsch i dr. 2007) i iznosi oko
60 godina. U pogledu omjera spolova, Hrvatska se nalazi
u europskom prosjeku (75 %) dok Srbija (92 %) i
B-H (99 %) imaju znatno više vlasnika muškog spola
(Hirsch i dr.2007).


Za razliku od mnogih zemalja EU, gdje posjedovanje
šume podrazumijeva značajan ekonomski prihod,
šumoposjednici u ove tri zemlje, uglavnom koriste
drvo za vlastite potrebe, ili za ogrjev ili za drvenu gra đu.
Može se pretpostaviti da bi privatni šumoposjedni ci,
pogotovo oni s većim posjedom, bili zainteresirani
za ekonomsko korištenje svoje šume, ukoliko bi se zajedničkim
naporima izgradile odgovarajuće šumske
ces te radi lakšeg iskorištavanja drva u neotvorenim




ŠUMARSKI LIST 1-2/2010 str. 64     <-- 64 -->        PDF

M. Avdibegović, N. Petrović, D. Nonić, S. Posavec, B. Marić, D. Vuletić: SPREMNOST PRIVATNIH ... Šumarski list br. 1–2, CXXXIV (2010), 55-64


šumskim područjima. Slične preporuke dale su i međunarodne
organizacije, gdje je jasno navedena uloga države
i industrije u unapređenju i izgradnji šumskih
ces ta u privatnim šumama zbog lakšeg pristupa šums kim
resursima (UNECE-FAO 2007).


Potrebno je naglastiti i značaj izgradnje šumskih
cesta za infrastrukturalno povezivanje ruralnih područja.
Izgradnjom šumskih cesta ne osigurava se samo
lakši pristup šumi, već se i znatno unapređuju uvjeti života
u ruralnim područjima. Zbog blizine šumoposjeda
mjestu stanovanja, izgradnja šumskih komunikacija
praktično znači i infrastrukturalno otvaranje ruralnih
područja, što ima veliko sociološko značenje i u velikoj
mjeri objašnjava spremnost šumoposjednika za saradnju
u izgradnji i održavanju šumskih komunikacija.
Ovo je posebno važno ako se uzme u obzir prosječna
životna dob šumoposjednika, kao i karakteristike ruralnih
područja u kojima oni žive.


Na temelju svega navedenog u ovom radu izvode se
sljedeći zaključci:



potvrđena je početna hipoteza: “aktivnosti sa znatnim
ekonomskim ulaganjima (kao što su izgradnja i
održavanje šumskih cesta) predstavljaju dovoljno jak
motiv kod većine ispitanika za pokretanjem osnivanja
interesnih udruga privatnih šumoposjednika”,



motivi za interesno povezivanje u izgradnji i održava
nju šumskih cesta ovise o veličini privatnog šumoposjeda.
Veći šumoposjednici vide u udruživanju
pri liku za povećanje prihoda od šume, dok manji
vlas nici vide svoj interes u smanjenju troškova izgradnje
šumskih cesta,

izgradnja šumskih komunikacija predstavlja jedan
od važnih preduvjeta za pristup šumskim resursima u
privatnom posjedu, ponajprije zbog zadovoljenja sve
veće potrebe za drvetom, ali, isto tako, i radi osiguranja
ostalih koristi od šuma.


Spremnost za zajedničke aktivnosti u izgradnji i održavanja
šumskih cesta mogla bi utjecati na značajno unapređenje
ostalih oblika gospodarenja, koji bi, na duži
rok, rezultirali unapređenjem i ostalih funkcija koje
šuma pruža društvu u cjelini. Rezultati do kojih se došlo
u ovom radu, mogu poslužiti donositeljima političkih
odluka i državnoj šumarskoj administraciji kao osnova
za razvoj sustavne podrške privatnim šumoposjednici ma,
u formi pokretanja i unaprijeđenja aktivnosti interes nih
udruga. Državna šumarska administracija ima
priliku da preko udruga privatnih šumoposjednika dobije
pouzdanog partnera u osiguranju legitimiteta donesenih
političkih odluka i njihovom učinkovitom provođenju.


LITERATURA – References


Bajrić, M., 2005: Mogućnost konverzije glavnih traktorskih
puteva nagiba do 12 % u prilazne kamionske
puteve, Magistarski rad, Šumarski fakultet
Univerziteta u Sarajevu, str. 16–18, Sarajevo.


Banković, S., M. Medarević, D. Pantić, N.
Pet rović, 2009: Nacionalna inventura šuma
Republike Srbije, Ministarstvo poljoprivrede,
šumarstva i vodoprivrede Republike Srbije –
Uprava za šume, str. 44, Beograd.


Begović, B., 1960: Strani kapital u šumskoj privredi
Bosne i Hercegovine za vrijeme Otomanske vladavine,
Radovi Šumarskog fakulteta i Instituta
za šumarstvo i drvnu industriju, str. 5, Sarajevo.


European Commission 2009: Main characteristics of the
EU forest sector. DG Agriculture and Rural Development,
http://ec.europa.eu/agriculture /fore/characteristics/
index_en.htm, Brussels.


Glück, P., M. Avdibegović, A. Čabaravdić,


D. Nonić, N. Petrović, S. Posavec, M.
Sto janovska, S. Imočanin, S. Krajter,


N. Lozanovska, B. Marić, V. Milijić, A.
Mr kobrada, S. Trninić, 2009: Final report
on the research results, Volume 1: Main results.
Project: Research into the Organizations of private
forest owners associations in the Western
Balkan region (PRIFORT), p. 211, Vienna.


Dugoročni program razvoja šumarstva u Bosni i Hercegovini
za period od 1986. do 2000 godine, 1986:
Republički komitet za poljoprivredu, šumarstvo
i vodoprivredu, str. 23, Sarajevo.


Hirsch, F., A. Korotkov, M. Wilnhammer,
2007: Private forest ownership in Europe, Unasylva
2132, Vol. 554, 2007, str. 23–25, Rome.


Malhotra, N. K., 2007: Marketing Research: An Applied
Orientation. Upper Saddle River, Pearson
Prentice Hall, New Jersey.


Marwell, G., P. Oliver, 1993: The Critical Mass in
Collective Action. A Micro-Social Theory. Cambridge.


Matić, V., P. Drinić, V. Stefanović, M. Ćirić,
1971: Stanje šuma u SR Bosni i Hercegovini
pre ma inventuri na velikim površinama u 1964 –
1968 godini, Posebna izdanja Šumarskog fakulteta
i Instituta za šumarstvo, No. 7, str. 144, 173,
Sarajevo.


Neuman, W. L., 2006: Social Research Methods. Qua litative
and Quantitative Approaches. Boston.


Nikolić, S., 1986: Stanje, problemi i unapređenje
gazdovanja šumama na koje postoji pravo svojine.
Zbornik radova sa “Savetovanja o unapredjenju
gazdovanja šumama na koje postoji pravo




ŠUMARSKI LIST 1-2/2010 str. 65     <-- 65 -->        PDF

M. Avdibegović, N. Petrović, D. Nonić, S. Posavec, B. Marić, D. Vuletić: SPREMNOST PRIVATNIH ... Šumarski list br. 1–2, CXXXIV (2010), 55-64


svojine i realizaciji društvenog dogovora o raz-Republički zavod za statistiku Srbije, 2009: Statistički
voju šumarstva za period 1986–1990. godine”, godisnjak Srbije, str. 489, Beograd.
SIT šumarstva i industrije za preradu drveta Re-


Sabadi, R., 1994: Kratka povijest šumposjedničkih
publike Srbije, str. 1–52, Gornji Milanovac.


odnosa i šumarske politike u Hrvatskoj, HrvatNonić,
D., V. Milijić, 2008: Status quo analysis: Pri-ske šume, str. 10, 21, Zagreb.
vate Forestry in Serbia and its role in NFP/NFS


Salisbury, R. H., 1969. An Exchange Theory of Inteprocess.
CEPF. Lover print, str. 95, Sopron.


rest Groups. Midwest Journal of Political Scien ce
Olson, M., 1965: The Logic of Collective Action. Pu-13 (1), 1–32.
blic Goods and the Theory of Groups. Harvard


Simeunović, D., 1957: Uzroci nestajanja šuma u
University Press, Cambridge.


Srbiji u XIX veku. Disertacija, Zadružna knjiga,
Pašalić, O., 2007: Informacije o gospodarenju šuma -Beograd, 240.
ma u Federaciji BiH, Naše šume, UŠIT, 10–11, Šumarska enciklopedija, 1980: Volume 1, Jugoslovenstr.
38, Sarajevo.


ski leksikografski zavod, str. 166–172, Zagreb.


Pentek,T., H. Nevečerel, D. Pičman,T. Pošin-Trninić,S., 2008: Godišnjeizvješćeoradu. Šumarsky,
2007: Forest road network in the Republic


ska savjetodavna služba. Zagreb.
of Croatia – Status and perspectives, Croatian


Truman, D. B., 1951: The Governmental Process.


Journal of Forest Engineering, 28 (2007) 1: str.


Political Interests and Public Opinion. Oxford.


97, 100, Zagreb.


UNECE-FAO, 2007: Mobilizing wood resources: Can
Petrović, Lj., 1985: Proučavanja metoda organizacije Europe’s forests satisfy the increasing demand
i upravljanja šumama u svojini, u cilju podrufor
raw material and energy under sustainable
štvljavanja gazdovanja i unapređenja potencijala.


forest management? Geneva Timber and Forest
Završni elaborat problema 3, Projekat 3.27 (u ru-Discussion Paper 48, ECE/TIM/48, str. 31, Unikopisu),
Šumarski fakultet Univerziteta u Beoted
Nations, New York, Geneve.


gradu, Beograd.


Vlahinja, J., 2001: Istraživanje kriterija raspodjele
Ranković, N., M. Vučković, B. Stefanović, troškova i dobiti zajedničkih šumskih promet2002:
Proširenje mreže šumskih puteva i pošumnica,
Šumarski list 3–4/2001, str. 131–152.


ljavanje goleti, sečina i jalovišta – Program 41.
Izabrani razvojni programi 2002.–Knjiga III,
Ministarstvo za nauku, tehnologiju i razvoj Republike
Srbije, str. 685-711, Beograd.


SUMMARY: State of private forests and needs of private forest owners
have not been in the focus of forest economics and policies research in the region
of South-Eastern Europe so far. The past socio-political regime used to
prioritize public property and management of private forest was therefore neglected
for a long time resulting in degradation of forests. The present lack of
forest roads is only one of the numerous consequences and sequentially has
lead to lower degree of fulfilment of different activities in private forests (silvicultural
treatments, planning, and protection).


Nowadays, different processes (transition, restitution, and privatisation)
present in region support the development of rural areas where private forests
are an important part of rural economy and overall management of natural
resources.


Findings of this research show that financially more demanding activities
like forest roads construction and maintainance present a motive strong
enough to establish interests groups like forest owners associations aiming to
reach common goals. Research data was collected as a part of PRIFORT project,
financed by the Ministry of Agriculture, Forestry, Environment and Water
Management of Republic of Austria. The main interest of the project was research
of the state of private forests and establishment of private forest associations
in countries of the South-Eastern Europe.




ŠUMARSKI LIST 1-2/2010 str. 66     <-- 66 -->        PDF

M. Avdibegović, N. Petrović, D. Nonić, S. Posavec, B. Marić, D. Vuletić: SPREMNOST PRIVATNIH ... Šumarski list br. 1–2, CXXXIV (2010), 55-64


Theoretical framework was set between the Pluralistic theory and the
Theory of Collective Action through which the group behaviour was analyzed.
Afterwards, some findings have been confronted with the Exchange theory
where better explanations for different behaviour group patterns were found.
Homogeneity and heterogeneity of groups were also defined by the Critic
Mass theory.


The main hypothesis was “readiness for establishing interests groups is
more pronounced in connection to activities which are financially more demanding
as forest roads construction”.


Results for all three countries (Croatia, Serbia and B-H) show that private
forest owners are interested in cooperation in construction and maintenance
of forest roads. Generally, private forest owners are a part of elderly rural population
with relatively small forest plots, mainly used for private needs (fuel
wood) and with low income. Private forests are fragmented, with average
plots smaller than 1 hectare. Most of the private forest owners expressed the
need for having interest associations from which they would expect support in
different aspects of forest management (Graph 2). The majority of forest
owners expressed interest in cooperation on construction and maintenance of
forest roads (Graph 1).


Results and conclusions presented in this paper provide useful information
for decision makers in government bodies responsible for rural development
with special consideration given to possibilities of private forest sector development.