DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 3-4/2010 str. 110 <-- 110 --> PDF |
sjevernih i strmih padina Marjana, u dužini od 3 km kroz najgušće i gotovo najstarije odjele sastojina alepskog bora, gdje do tada nije bilo moguće pristupiti u središte šume između morske obale i najvišeg vrha MarjanaTelegrin na 178 n/m s vidikovcem i prekrasnom panoramom Splita i okolice. Stoga je opravdano podržati prijedlog pa nazvati tu prosjeku, a ponajviše šetnicu, imenom JozeBorićaili intimnije Jozin put. Za svu svoju samozatajnu i nesebičnu djelatnost u očuvanju Park šume Marjan i u zaštiti od požara, te kao član Upravnog odbora Društva Marjan, primio je brojna pisana priznanja i zahvalnice uprave Grada Splita i Županije, udru ga građana, vatrogasnih struktu ra, Društva Marjan i inih pokloni ka šume Marjana. Posljednje priznanje uručilo mu je Hrvatsko šumarsko društvo Ogra nak Dalmacija Split, kao članu Uprav nog odbora tog Društva ujed no i kao članu u raznim odborima Za jednice udruga inženjera grada Splita iz Društva šumara, prigodom proslave 100 godina od osnivanja te Zajednice u Hrvatskom narodnom kazalištu u Splitu, 30. studenog 2008. godine, dodijelom Zahvalnice za požrtvovan rad u Zajednici udru ga inženjera Splita te izniman doprinos razvoju biotehničke stru ke i gospodarstva općenito. Na ispraćaju u Splitu i pogrebu u njegovom Supetru, oprostio se od dra gog kolege i velikog prijatelja Joze, PorinSchreiberu ime član stva HŠD Ogranka Dalmacije Split, kao i u ime Zajednice udruga inženjera Splita, navodeći: da nas je zatekla 26. srpnja 2009. tužna vijest, po najprije njegove najmilije, o izgu b ljenoj bezpoštednoj i neravnoprav noj bitci s nesretnom bolešću. Do nedugo, svima koji su mu se povjeravali u svojim životnim teškoćama ulijevao je nadu i širio dobrotu svojim uvijek vedrim duhom, bodrio i hrabrio, ne dajući spominjati ozbilj nu i tešku bolest u svojoj samozatajnoj bitci za život. Živeći s Marjanom i u njemu, nalazio je razloge stručno pisati i retorički izlagati o Marjanu u različitim prilikama, kroz priloge u časopisima, pismenim izvješćima, javnim izlaganjima i skupovima, posebice u Društvu Marjan, primjerice na Simpoziju održanom u Splitu 1998. s temom: Povijesni vrtovi, perivoji i parkovi primorske Hrvatske, sa svojim prilogom: Marjan u prošlosti i budućnosti. Na rastanku s Jozom, u ime Komu nalnog poduzeća Parkovi i nasa di d.o.o. Split, oprostio se sa vjetnik u poduzeću Ivo Barbarić, dipl. ing. šum., riječma sjećanja i tuge za štovanim kolegom. Sa svakim djelatnikom u “Parkovima” imao je izgrađen poseban poslovni, a ponajprije hu mani i ljudski odnos. U ime Društva Marjan, toplim rijećima suosjećanja članu Upravnog od bora, obratio se na rastanku s Jo zom, predsjednik društva prof. emer. dr. sc. Ivo Lozić,dipl. ing. građ.: “Opraštajući se od našeg Josipa vraćamo se uvijek Marjanu koji mu je bio u srcu u svakom trenutku, vo deći posebnu brigu o njegovoj zaš ti ti i unaprjeđenju. Jedan je od autora knjige “Marjane naš Marjane”, koju smo objavili povodom obilježavanja 100.godišnjice Društva. Josip je detaljno i kvalitetno obradio stanje bilj nog pokrova Marjana sa smjernicama za obnovu, unaprjeđenje i zaštitu. U svim ovim aktivnostima bio je prijatelj svima nama koji smo vodili brigu o Marjanu i naša najbolja veza s Poduzećem Parkovi i nasadi, koji su po službenoj dužnosti štitili i unaprjđivali Marjan. Kada je trebalo riješiti bilo koji zadatak neizostavna je bila njegova nazočnost, dovoljno je bilo reći pitajmo Borića”. Pohranjujući dragog Jozu u kamenu Brača u Supetru na groblju Sv. Mikule u nazočnosti župnika don Andrije Ursića i dirljivih riječi katoličkog obreda u okružju vremešnih od bure nagnutih borova, koji kao da mu zahvaljuju izričajima Luke Botića Marjanu: “Kad bi znao kad bi kazat mogo,...!”, koliko si sebe, nje mu, Marjanu dao, oprostili smo se od Joze, s iskrenom sućuti njegovim najmilijima, obitelji, brojnoj rodbini, te sumještanima koji su ga dos toj no ispratili na počinak. Porin Schreiber, dipl. ing. šum. |