DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 3-4/2010 str. 110     <-- 110 -->        PDF

sjevernih i strmih padina Marjana, u
dužini od 3 km kroz najgušće i gotovo
najstarije odjele sastojina alepskog
bora, gdje do tada nije bilo
moguće pristupiti u središte šume između
morske obale i najvišeg vrha
MarjanaTelegrin na 178 n/m s vidikovcem
i prekrasnom panoramom
Splita i okolice. Stoga je opravdano
podržati prijedlog pa nazvati tu prosjeku,
a ponajviše šetnicu, imenom
JozeBorićaili intimnije Jozin put.
Za svu svoju samozatajnu i nesebičnu
djelatnost u očuvanju Park šume
Marjan i u zaštiti od požara, te kao
član Upravnog odbora Društva Marjan,
primio je brojna pisana priznanja
i zahvalnice uprave Grada Splita
i Županije, udru ga građana, vatrogasnih
struktu ra, Društva Marjan i inih
pokloni ka šume Marjana.


Posljednje priznanje uručilo mu
je Hrvatsko šumarsko društvo
Ogra nak Dalmacija Split, kao članu
Uprav nog odbora tog Društva ujed no
i kao članu u raznim odborima
Za jednice udruga inženjera grada
Splita iz Društva šumara, prigodom
proslave 100 godina od osnivanja te
Zajednice u Hrvatskom narodnom
kazalištu u Splitu, 30. studenog
2008. godine, dodijelom Zahvalnice
za požrtvovan rad u Zajednici
udru ga inženjera Splita te izniman
doprinos razvoju biotehničke stru ke
i gospodarstva općenito.


Na ispraćaju u Splitu i pogrebu u
njegovom Supetru, oprostio se od
dra gog kolege i velikog prijatelja
Joze, PorinSchreiberu ime član stva
HŠD Ogranka Dalmacije Split,


kao i u ime Zajednice udruga inženjera
Splita, navodeći: da nas je zatekla
26. srpnja 2009. tužna vijest,
po najprije njegove najmilije, o izgu b
ljenoj bezpoštednoj i neravnoprav noj
bitci s nesretnom bolešću. Do
nedugo, svima koji su mu se povjeravali
u svojim životnim teškoćama
ulijevao je nadu i širio dobrotu svojim
uvijek vedrim duhom, bodrio i
hrabrio, ne dajući spominjati ozbilj nu
i tešku bolest u svojoj samozatajnoj
bitci za život. Živeći s Marjanom i u
njemu, nalazio je razloge stručno pisati
i retorički izlagati o Marjanu u
različitim prilikama, kroz priloge u
časopisima, pismenim izvješćima,
javnim izlaganjima i skupovima, posebice
u Društvu Marjan, primjerice
na Simpoziju održanom u Splitu
1998. s temom: Povijesni vrtovi, perivoji
i parkovi primorske Hrvatske,
sa svojim prilogom: Marjan u prošlosti
i budućnosti.


Na rastanku s Jozom, u ime Komu
nalnog poduzeća Parkovi i nasa di
d.o.o. Split, oprostio se sa vjetnik
u poduzeću Ivo Barbarić, dipl.
ing. šum., riječma sjećanja i tuge za
štovanim kolegom. Sa svakim djelatnikom
u “Parkovima” imao je izgrađen
poseban poslovni, a ponajprije
hu mani i ljudski odnos.


U ime Društva Marjan, toplim rijećima
suosjećanja članu Upravnog
od bora, obratio se na rastanku s Jo zom,
predsjednik društva prof. emer.
dr. sc. Ivo Lozić,dipl. ing. građ.:


“Opraštajući se od našeg Josipa
vraćamo se uvijek Marjanu koji mu
je bio u srcu u svakom trenutku, vo


deći posebnu brigu o njegovoj zaš ti ti
i unaprjeđenju. Jedan je od autora
knjige “Marjane naš Marjane”, koju
smo objavili povodom obilježavanja


100.godišnjice Društva. Josip je detaljno
i kvalitetno obradio stanje
bilj nog pokrova Marjana sa smjernicama
za obnovu, unaprjeđenje i zaštitu.
U svim ovim aktivnostima bio
je prijatelj svima nama koji smo vodili
brigu o Marjanu i naša najbolja
veza s Poduzećem Parkovi i nasadi,
koji su po službenoj dužnosti štitili i
unaprjđivali Marjan. Kada je trebalo
riješiti bilo koji zadatak neizostavna
je bila njegova nazočnost, dovoljno
je bilo reći pitajmo Borića”.
Pohranjujući dragog Jozu u kamenu
Brača u Supetru na groblju Sv.
Mikule u nazočnosti župnika don
Andrije Ursića i dirljivih riječi katoličkog
obreda u okružju vremešnih
od bure nagnutih borova, koji kao da
mu zahvaljuju izričajima Luke Botića
Marjanu: “Kad bi znao kad bi
kazat mogo,...!”, koliko si sebe, nje mu,
Marjanu dao, oprostili smo se
od Joze, s iskrenom sućuti njegovim
najmilijima, obitelji, brojnoj rodbini,
te sumještanima koji su ga dos toj
no ispratili na počinak.


Porin Schreiber, dipl. ing. šum.