DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu



ŠUMARSKI LIST 11-12/2016 str. 14     <-- 14 -->        PDF

poljskog jasena nakon 95 dana čuvanja u stajaćoj vodi smanjio se samo za 0,85 %, odnosno nakon 166 dana čuvanja u vodi za 41,75 %. Nakon dužeg stajanja u vodi embrij i endosperm imaju slabije izraženu crvenu boju, što može biti znak gubitka vitaliteta sjemena.
U našem istraživanju vitalitet svježeg sjemena iznosio je 91 %, što je više od podataka koje navode Draghici i Abrudan (2011) i Zorić (2012). Na vrijednost vitaliteta sjemena mogu utjecati vrijeme i metoda sabiranja. Da bi se sjeme svrstalo u kategoriju vitalnoga, embrij i endosperm moraju biti potpuno obojeni (tamno crveni), a dopuštena je samo mala nekroza na endospermu koja ne smije biti povezana s embrionalnom šupljinom. Kod ispitivanja vitaliteta sjemena poljskog jasena biokemijskom metodom tetrazola vrlo je važno procjenjivati obojenost embrija i endosperma, a ne samo embrija kako rade u pojedinim laboratorijima, iz razloga što mogu postojati kategorije sjemena s potpuno vitalnim (tamno crveno obojanim) embrijem, a ne vitalnim (potpuno bijelim) endospermom. Takvo sjeme kod klijanja nema zalihe rezervnih tvari u endospermu, pa neće niti isklijati.
Fukarek (1954, 1955) ističe kako sjeme poljskog jasena nije dormantno i stoga nije riječ o ispitivanju najpovoljnijih metoda stratificiranja, nego o stimuliranju klijanja.
Suprotno Fukareku (1954, 1955), Young i Young (1992) pišu kako većina jasena ima dormantno sjeme, a kao razlog dormantnosti navode unutarnje čimbenike u sjemenu i sjemenu ljusku. Nakon otpadanja u jesen, sjeme klija nadzemno u proljeće ili ostaje dormantno u listincu nekoliko godina a zatim klija. Najuspješniji način stratifikacije sjemena je kombinirani toplo vlažni i hladno vlažni postupak, a provodimo ga obvezno kod sjemena koje se sije u proljeće. Stilinović (1987) također piše o učinkovitosti toplo-hladnog stratificiranja jasenovog sjemena.
U prirodi se dormantnost učinkovito savladava hladnom stratifikacijom tijekom zime, a u rasadniku se isti rezultat može postići čuvanjem sjemena na niskim temperaturama (1-5 °C), pomiješanog s vlažnim tresetom ili pijeskom (Bradbeer, 1988).
Duljina stratifikacije nije jednaka za svaku sjemenku iste vrste, a razdoblje savladavanja dormantnosti može ovisiti o provenijenciji sjemena i godini uroda. Sjeme vrste Fraxinus excelsior s područja sa hladnim zimama traži dulji period za savladavanje dormantnosti u odnosu na sjeme s područja gdje je klima blaga (Fărcaş, 2000). Kod vrste Fraxinus ornus razdoblje stratifikacije sjemena ovisi o porijeklu (Piotto, 1994). Doody i O’Reilly (2011) pišu kako je za savladavanje dormantnosti sjemena vrste Fraxinus excelsior L. najučinkovitiji toplo-vlažni i hladno vlažni postupak s medijem.
Prema Draghici i Abrudan (2011), učinkovit i relativno jednostavan postupak za savladavanje dormantnosti sjemena poljskog jasena je njegovo čuvanje u pijesku/tresetu na temperaturi od 3 °C i relativno stalnoj vlazi (između 45-65 %). U takvim uvjetima sjeme crnog jasena može početi s klijanjem do 7 tjedana ranije od poljskog jasena. Topli postupak se ne preporuča za savladavanje dormantnosti sjemena vrsta roda Fraxinus spp. jer sjeme trune nakon 3-4 mjeseca stratifikacije.
Draghici i Abrudan (2010) pišu kako je potreba sjemena za hladnom stratifikacijom prilagodba vrste na klimatske uvjete u kojima raste. Do razvoja sekundarne dormantnosti sjemena može doći kada je hladni postupak prekinut razdobljem viših temperatura. Ovaj fenomen događa se u prirodi vrlo često u umjerenim klimatskim područjima, kada kratko razdoblje viših pozitivnih temperatura može prekinuti tipična hladna zima.
Ovdje treba naglasiti kako se razlog dormantnosti nalazi u sjemenoj ljusci i unutarnjim čimbenicima, a stupanj dormantnosti ovisi o starosti sjemena, pri čemu je starije sjeme jače dormantno od svježeg. Najuspješniji način stratifikacije sjemena je kombinacija tople i hladne stratifikacije, a obavljamo je u slučaju proljetne sjetve. Suszka i dr.(1996.) pišu o potrebnom predtretiranju (na mediju ili bez medija) u trajanju od 22 do 32 tjedna ili od 154-224 dana. Sjeme se drži od 6 do 16 tjedna na temperaturi od 15-20 °C (zbog rasta embrija) te nakon toga16 tjedana na temperaturi od 3 °C (zbog savladavanja dormantnosti embrija). Ukoliko se radi o starijem i jače prosušenom sjemenu tada je stratifikacija duža, pa od tuda ovakva varijabilnost u trajanju toplo-vlažnog postupka i stratifikacije. Prema nekim autorima sjeme se najprije drži 30 dana pomiješano s vlažnim supstratom (medijem za stratifikaciju) na temperaturi od 20 °C, nakon čega slijedi hladna stratifikacija pri 3 °C u trajanju od 60 dana. Ovakav način predsjetvene pripreme sjemena poljskog jasena za praksu je nešto zahtjevnija metoda (zbog potrebnih uvjeta i trajanja), ali daje najbolje rezultate.
Jasenovo sjeme sije se u jesen bez prethodne stratifikacije. Po mogućnosti sjetvu valja obaviti odmah nakon sakupljanja odnosno prije 10. listopada, a nikada nakon 1. studenog. Na taj način već se sljedeće proljeće postižu dobri rezultati. Stratificirano sjeme sijemo u proljeće. Sjetvu obavljamo u redove razmaknute od 15 do 30 cm i u količini od 80 do 90 sjemenki po dužnom metru (Young i Young, 1992). Prema Stilinoviću (1987.) sjetva se obavlja u jesen sa svježim sjemenom ili u proljeće poslije stratifikacije u trajanju od 4-5 mjeseci. Regent (1980.) piše kako se sjeme poljskog jasena može sijati u jesen ili u proljeće. Ukoliko se obavlja proljetna sjetva autor preporuča prethodnu stimulaciju sjemena.
Iz navedenih literaturnih izvora vidljivo ja kako sjeme u rasadniku Brestje nije na odgovarajući način pripremljeno za sjetvu, pa je klijavost iznosila 0 %. Stratifikacija je bila samo hladna (na otvorenom) i iznosila je svega 64 dana, dok je najbolji način za savladavanje dormantnosti prema brojnim istraživačima kombinirani toplo-vlažni i hladno-vlažni postupak u ukupnom trajanju do maksimalno 224 dana.