DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 9-10/2017 str. 66     <-- 66 -->        PDF

Kongres je glasao za Zakon koji je predsjednik Ulysses S. Grant potpisao 1. ožujka 1872. godine. Tom je odredbom Kongresa SAD-a osnovan prvi nacionalni park u svijetu, a Yellowstone postaje simbolom koncepcije nacionalnoga parka i uzor za osnivanje sličnih zaštićenih područja kako u SAD-u tako i u cijelome svijetu.
Zakon o Yellowstoneu ‘oteo’ je više od 8 000 km2 predviđenih za naseljavanje ili prodaju da bi to zemljište postalo „javni park ugodnoga krajolika na dobrobit i uživanje stanovništva”. Zakonom je područje Yellowstonea stavljeno „pod isključivu kontrolu Ministarstva unutarnjih poslova” koje je zaduženo za „očuvanje od uništavanja i onečišćenja svog drva, mineralnih zaliha, prirodnih znamenitosti ili ljepota unutar rečenoga parka te za očuvanje prirodnih dobara u prirodnome stanju.”. Ministarstvo je također trebalo spriječiti „vandalsko uništavanje” i komercijalno iskorištavanje riba i divljači. Tim se problemom podrobnije zabavio tzv. Laceyev zakon iz 1894. kojim je sasvim zabranjen lov te su određene kazne za prekršitelje.
Osnivanjem Yellowstona postavljen je presedan za zaštitu drugih prirodnih područja unutar federalne nadležnosti. Godine 1875-te kongresnim je zakonom osnovan nacionalni park Mackinac Island u Michiganu. Zbog prisutnosti vojske na tome otoku, za taj je nacionalni park zaduženo Ministarstvo rata. Kada je nakon 20 godina vojska napustila otok, Kongres je prenio vlasništvo na saveznu državu Michigan.
18 godina poslije Yellowstonea osnovana su još tri nacionalna parka: NP Sequoia, NP General Grant i NP Yosemite, svi u Kaliforniji. U Zakonu se opet navodi da su to „javni parkovi ili rekreacijska područja za dobrobit i uživanje građana.”. Nedugo poslije toga, parkovi General Grant, Yosemite i velik dio parka Sequoia proglašeni su „zaštićenim šumskim zemljištem” kojim se ipak trebalo upravljati prema načelima upravljanja nacionalnim parkovima. Imena parkova Sequoia, General Grant (kasnije pripojen nacionalnome parku Kings Canyon) i Yosemite odredilo je Ministarstvo unutarnjih poslova.
ZNANSTVENA MONOGRAFIJA PROF. DR. SC. DALIBOR BALLIAN „VARIJABILNOST CRNE TOPOLE (Populopulus nigra L.) I NJENO OČUVANJE U BOSNI I HERCEGOVINI“
Davorin Kajba
Ove godine tiskana je i treća značajna znanstvena monografija koju je tiskao Šumarski fakultet Univerziteta u Sarajevu i suizdavač Silva Slovenica – izdavačkog centra Šumarskog instituta Slovenije u Ljubljani. Monografija sadrži 205 stranica, od čega 50 slika i 25 tablica.
U Uvodu autor daje povijesni pregled rasprostranjenja i korištenja crne topole, kao jednoj od značajnijih vrsta šumskog drveća s ekološkog i djelomično gospodarskog stajališta, ali koja je u Bosni i Hercegovini, kao i mnogim zemljama središnje Europe, bila potpuno marginalizirana. Autor navodi kako se s vremenom, područje rasprostiranja crnih topola smanjivalo pod utjecajem introgresije i čovjeka,

ŠUMARSKI LIST 9-10/2017 str. 67     <-- 67 -->        PDF

najviše zbog sječe ili posredno s promjenama ekoloških uvjeta na rijekama kroz njihovu regulaciju. Također su navedene aktivnosti na očuvanju crne topole, kao i radovi na istraživanju unutarpopulacijske i međupopulacijske varijabilnosti na morfološkoj, fenološkoj i molekularnoj razini, što bi trebalo ukazati na smjer daljnjih aktivnosti na očuvanju autohtonog genofonda.
U poglavlju Biosistematska pripadnost crnih topola prikazuju se osnovne karakteristike nekih taksonomskih jedinica. Prikazana je i sistematika crnih topola u Bosni i Hercegovini, a zastupljene su četiri osnovne vrste topola, trepetljika (Populus tremula), europska crna topola (P. nigra), bijela topola (P. alba) i siva topola (P. × canescens), kao i njihov čitav spektar nižih taksona koji proizlaze iz ove četiri vrste.
Poglavlje Osnovna morfološka svojstva crnih topola sadrži detaljan prikaz ovoga roda, koji se odlikuje velikom morfološkom varijabilnošću, a što se može zaključiti iz istraživanja brojnih autora. Poglavlje upotpunjuju i obogaćuju slikovni prilozi različitih morfoloških karakteristika crnih topola. Zasebno je opisana i dlakava crna topola (Populus nigra ssp. caudina).
Poglavlje Područje rasprostiranja crnih topola uključuje i potpoglavlje Prirodno rasprostranjenje topola u Europi i Aziji u kojemu se daje pregled tipa prirodne rasprostranjenosti ove vrste uz slikovni areal vrste. Potpoglavlje Područje rasprostiranja topola u Bosni i Hercegovini vezano je za velike rijeke i neke od njihovih manjih pritoka, te je ujedno dan i kraći pregled njihovog trenutnog područja rasprostranjenja.
U poglavlju Dinamika populacija crnih topola autor prikazuje dobivene rezultate od fosilnih ostataka topola koji datiraju iz perioda Krede, rezultate paleobotaničkih podataka, kao i završne zaključke na temelju modela klimatskih simulacija za period zadnje glacijacije, kojima se objašnjava današnja ekološka tolerancija šumskog drveća na klimatske promjene. Poglavlje Dinamika migracije na temelju molekularnih istraživanja daje podatke o dinamičkom kretanju crnih topola, na temelju informacija cpDNK, kako bi se pronašla glacijalna pribježišta crne topole i utvrdile njezine rute kolonizacije u Europi nakon zadnje glacijacije, kada su mnoge vrste krenule prema sjeveru. Mogućnost vegetativnog razmnožavanja, u kombinaciji s visokom razinom ljudskog uplitanja u njeno širenje, narušava znanstvenu sigurnost u širenje raznih cpDNK haplotipova u Europi pa se ne dobiva prava slika prirodne postglacijalne migracije crne topole, zaključak je kod većine navedenih autora. Izvršena su molekularna istraživanja, osnovani su klonski arhivi i propisat će se mjere za njihovu daljnju zaštitu.
Poglavlje Ekologija topola ukazuje na široku ekološku valenciju topola koja se ogleda u njihovom rasprostranjenju u rasponu koji je veći od 20° zemljopisne geografske širine, s velikom raznolikošću klime i tla. Također se kao pionirska vrsta, brzo širi laganim sjemenom i vegetativno, pa vrlo brzo zarastaju neobraslo tlo i predstavljaju jedan od pionirskih stadija u razvoju šumske vegetacije.
U poglavlju Ekološko-vegetacijska pripadnost crnih topola dan je prikaz sukladan ekološko-vegetacijskoj razdjelbi šuma u Bosni i Hercegovini. Iako topole za sada ne predstavljaju komercijalne vrste, navedene su samo one šumske zajednice koje karakteriziraju oblasti, područja i regije vezane uz pedološke i klimatske čimbenike koji igraju vrlo značajnu ulogu kod topola.
Posebno poglavlje Pregled fitocenoza gdje se javljaju crne topole u Bosni i Hercegovini (prema Stefanoviću 1977; Beusu 1997) sadrži detaljan prikaz priobalnih fitocenoza od vrba do šuma topola koje se dodirno nalaze ili se vežu na zonu šuma vrba u nizinskim ravničarskim krajevima, a njihovo je rasprostiranje uvjetovano poplavnim i podzemnim vodama u Podunavlju, Potisju i Posavini.
Poglavlje Morfološka varijabilnost crnih topola s potpoglavljem Morfološka varijabilnost crnih topola u Bosni i Hercegovini i Hrvatskoj daje rezultate morfometrijskih analiza identifikacije crnih topola i njihove varijabilnosti. Osim međupopulacijske i unutarpopullacijske varijabilnosti crne topole prikazani su i rezultati za podvrstu crne topole, odnosno dlakave crne topole (P. nigra ssp. caudina) koju karakteriziraju izrazito dlakavi izbojci i listovi. Utvrđeno je da rezultati morfološke analize u potpunosti ne podržavaju rezultate molekularne analize, ali oni uglavnom podržavaju sličnost između susjednih populacija pa, prema tomu, rezultati osiguravaju odgovarajući odabir i korištenje šumskog reprodukcijskog materijala. Zasebno je u potpoglavlju obrađena Morfološka varijabilnost dlakavih crnih topola, a odnosi se na istraživanja dlakavih topola iz donjeg dijela toka rijeke Neretve, a iskazale su diferenciranost naspram iste vrste iz unutrašnjosti s aluvijalnih staništa rijeka. Potpoglavlje Usporedba hercegovačkih dlakavih crnih topola i tipičnih crnih topola iz Posavine i Podravine daje rezultate morfometrijskih istraživanja listova europske crne topole iz priobalnih šuma uz Dravu i Savu (Hrvatska) i uspoređenih s dlakavim tipovima crnih topola uz rijeku Neretvu (Bosna i Hercegovina) starosti od 150 do 200 godina. Unatoč činjenici da su očuvane populacije podvrste ssp. caudina male i izolirane, i vjerojatno, pod utjecajem genetskog drifta, zaključeno je da je potrebno poduzeti mjere za očuvanje njenih genetskih izvora.
U poglavlju Fenološka varijabilnost crnih topola i potpoglavlju Fenološka istraživanja u klonskoj arhivi crnih topola dan je prikaz rezultata fenoloških opažanja u klonskom arhivu crnih topola, čime su se prikazale fenološke karakteristike klonskog materijala koji je u njemu zastupljen. Na osnovi dobivenih rezultata mogu se dati preporuke za korištenje ove značajne šumske vrste pri njezinoj reintrodukciji

ŠUMARSKI LIST 9-10/2017 str. 68     <-- 68 -->        PDF

sukladno optimalnim mikroklimatskim uvjetima. Na osnovi detaljnih statističkih analiza potvrđena je međupopulacijska varijabilnost broja dana za fenološko svojstvo bubrenja pupa kroz sve tri godine promatranja. Utvrđena međupopulacijska razlika fenoloških svojstava lista u istraživanim populacijama posljedica je djelovanja kako unutarnjih (genetskih), tako i vanjskih (ekoloških) utjecaja.
Poglavlje Molekularna varijabilnost crnih topola s potpoglavljem Genetska karakterizacija europskih crnih topola (Populus nigra L. ssp.nigra) i dlakavih crnih topola (Populus nigra ssp. caudina) sadrži detaljne presjeke genetske strukture crnih topola u Bosni i Hercegovini na temelju DNK analiza. Također je ovim istraživanjem učinjen pokušaj određivanja molekularno-genetičke povezanosti populacija crnih topola duž riječnih vodotoka.
Istraživanja su obuhvatila korištenje deset mikrosatelitskih biljega, a analiziran je polimorfizam u šest riječnih slivova iz kojih su za analizu korištena stara stabla autohtonih crnih topola. Autor na osnovi dobivenih rezultata zaključuje postojanje razlika između populacija iz različitih ekoloških niša, odnosno riječnih slivova, a razlog tomu je i jaki antropogeni utjecaj kroz povijest ili su ipak klimatske razlike između staništa najznačajnije utjecale na genetičku diferencijaciju između populacija.
Poglavlje Očuvanje crnih topola u Bosni i Hercegovini sa potpoglavljem Klonski arhiv crnih topola u Žepču obrađuje povijest radova i aktivnosti na očuvanju topola u Bosni i Hercegovini, a provedenih u suradnji s kolegama sa Šumarskoga fakulteta u Zagrebu i kroz program očuvanja genofonda europskih vrsta šumskoga drveća (EUFORGEN Populus nigra Network). Prikazani su i rezultati značajni za očuvanje genofonda kao što su: unutarpopulacijska i međupopulacijska istraživanja na morfološkoj razini (morfologija lista); unutarpopulacijska i međupopulacijska istraživanja na molekularnoj razini (djelomična DNK analiza) i aktivnosti na konzervaciji metodom in situ. Dani su glavni ciljevi očuvanja, a odnose se na očuvanje genetskog diverziteta autohtonih crnih topola s područja Bosne i Hercegovine kroz arhivirane ex situ objekte, kao i stvaranje arhiva ex situ u svrhu reintrodukcije autohtonih crnih topola. U potpoglavlju Metoda vegetativnog razmnožavanja prikazana je standardna metoda vegetativnog razmnožavanja klonskog materijala hibridnih topola i njihovi rezultati. U zasebnom potpoglavlju Molekularno identificiranje klonova u arhivu Žepče prikazani su rezultati koji su potvrdili da u klonskom arhivu postoje klonovi s introgresijom i koje će trebati ukloniti iz arhiva. Tako se pretpostavlja da je u populacijama mlađih biljaka situacija još poraznija, te da postoji veća zastupljenost introgresije. Tako se zaključuje da populacije gube određena adaptivna svojstva, iako pojedini spontani hibridi mogu biti vrlo perspektivni za plantažni uzgoj topola.
Poglavlje Preporuke za korištenje i očuvanje crnih topola sadrži zaključna saznanja o varijabilnosti ove vrste dobivene primjenom rezultata istraživanja crne topole u Bosni i Hercegovini, što će doprinijeti kao osnova za stvaranje strategije u gospodarenju ovom ugroženom vrstom. Određivanje granica homogenih prostora prema ‘ekološko-vegetacijskoj razdjelbi i pretpostavlja i daljnje izmjene u funkciji obnove znanstvenih informacija o genetičkoj varijabilnosti ove vrste. Potpoglavlje In situ genetska obnova populacija Populus nigra daje detaljnu strategiju očuvanja kroz u tri operativna cilja: a) osigurati optimalnu moguću količinu prirodne obnove (pojavu ponika); b) spriječiti gubitak genetskog diverziteta i gubitka individulane sposobnosti opstanka u sljedećim generacijama; i (c) identificirati i sačuvati lokalne i regionalne genetske baze. Zasebno je obrađeno i korištenje crnih topola u sustavu agrošumarstva i fitoremedijacije.
Navedena je opsežno korištena literatura, a na kraju monografije nalazi se sažetak na engleskom i hrvatskom jeziku.
Mora se naglasiti da je i ova monografija, nakon objave monografija obične jele i hrasta lužnjaka, još jedan jedinstveni primjer i hvalevrijedno djelo nastalo kao plod višegodišnjih istraživanja autora na području Bosne i Hercegovine. Monografija je bogato ilustrirana brojnim slikovnim i tabličnim prilozima, koji prikazuju veliki dio onoga što je opisano tekstom. Smatram da će monografija biti značajan doprinos pozitivnom odnosu ljudi prema jednoj ugroženoj vrsti šumskog drveća, kako bi poslužila i kao poticaj da se u Bosni i Hercegovini posveti veća pozornost ovakvim dendrološkim posebnostima. Monografija je namijenjena užoj šumarskoj znanstvenoj javnosti, no napisana je jasno i razumljivo, na potrebnoj sveučilišnoj i visokoj stručnoj razini, a moći će je koristiti znanstvenici i stručnjaci prirodoslovnog i biotehničkog područja, studenti, učenici, ali i široki krug čitatelja ljubitelja prirode. Rado će se preporučiti kao dodatna literatura iz područja šumarstva, posebice u oplemenjivanju i uzgajanju šuma, te će pridonijeti na očuvanju jedne značajne šumske vrste u širokom bogatstvu biljnog svijeta Bosne i Hercegovine. Obnovljene ili sačuvane topolove populacije predstavljaju važan prilog u očuvanju složenog ekosustava kakve su poplavne ili ritske šume uz porječja bosanko-hercegovačkih rijeka. Monografija predstavlja bitan doprinos pozitivnom odnosu ljudi prema šumskom drveću i popularizaciji ugroženih vrsta, kao i poticaj da se njima posveti sve veća pozornost sukladno šumarsko genetičkim posebnostima.