DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 1-2/2018 str. 16     <-- 16 -->        PDF

plohica B1 i B2. Prosječna visina i vrijednost standardne devijacije znatno je niža na plohici B1. Najniži prosjek visina od 82,3 cm ima plohica B1, koja se većim dijelom nalazi na gredi. Najviše prosjeke visina postigle su biljke na plohicama A3 i B2, koje se većim dijelom nalaze u nizi.
Kod bagrema su također utvrđene statistički značajne razlike, i to između plohica C1 i A2 te B4 i D3. Plohica C1 pokazuje najslabije rezultate, s prosječnom visinom od 253 cm. Najbolje rezultate pokazuje plohica D3, koja se svojim većim dijelom nalazi u nizi. Plohica A2 je posebno zanimljiva, jer se rasprostire preko izražene mikroreljefne udubine i uzvisine. Na njoj su biljke bagrema ekstremno visoke, s prosječnom visinom od 443 cm (ukupno 30 biljaka u nizi), dok ostatak biljaka koji se nalazi na gredi ima prosječnu visinu od 228 cm (15 biljaka). Na plohici A2 mikroreljefna diferencijacija je posebno izražena, što se očituje i u vrijednosti standardne devijacije.
Kod divlje divlje trešnje nisu utvrđene statistički značajne razlike u visinama između pojedinih plohica. Iako plohica B2 pokazuje najvišu vrijednost prosječne visine biljaka od 186,4 cm, treba napomenuti da na taj prosjek utječe jedna biljka divlje trešnje visoka 450 cm. Plohica D2 koja se nalazi u nizi pokazuje najbolje razultate.
Jednostrukom analizom varijance nije utvrđena statistički značajna razlika između pojedinih repeticija običnoga graba. Kao i kod divlje trešnje, primjećuje se nizak opseg statističkog skupa u svim repeticijama. Najviše vrijednosti prosječnih visina biljaka pokazuju plohice koje se većim dijelom nalaze u nizi (D2 i F1).
RASPRAVA
DISCUSSION
Šumske kulture, intenzivne šumske kulture i šumske plantaže topola u našoj su se praksi osnivale umjetnom obnovom sadnicama nakon čiste sječe starih topolovih sastojina i pošumljavanjem sadnicama na neobraslim šumskim zemljištima. Tako su šumske kulture, prema Antunoviću (1995.), obično osnivane na manje kvalitetnim tlima rječnog poloja, između korita i nasipa, na staništima koja od