DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 7-8/2018 str. 82     <-- 82 -->        PDF

ZAŠTIĆENA PODRUČJA: Počeci posjećivanja nacionalnih parkova – povijest paradigme međuovisnosti turizma i razvoja upravljanja zaštićenim područjima
Ivan Martinić
U ovom nastavku govorimo o ranom posjećivanju zaštićenih područja, iznoseći zanimljivosti o počecima posjećivanja prvih američkih nacionalnih parkova te o problemima koji su pratili narastanje interesa i broja parkovnih posjetitelja. Saznajemo kako su prvi smještaj za posjetitelje u nacionalnim parkovima činile preuređene vojničke barake koje su u tadašnje vrijeme osiguravale očuvanje parkova. Tek je uspostava nacionalne parkovne službe označila početak boljih usluga i smještaja u parkovima, ali i prve koncesinarske ugovore vezane za tada sasvim novu vrstu turizma. Navodimo i nevjerojatnu ulogu američke željeznice u razvoju turizma u nacionalnim parkovima, kao i povijesne korijene neraskidive veze između zaštićenih područja i turiz­ma – veze koja je stara koliko i povijest nacionalnih parkova. Iako se posjećivanje i turizam drže djelatnostima od posebne važnosti za očuvanje bioraznolikosti i snažnim sredstvom propagiranja zaštićenih područja, već se početkom 20. stoljeća provedba parkovnih planova i ispunjavanje ciljeva upravljanja počinje vezati za uspješnost promocije turizma, pritom aludirajući kako su državna sredstva koje se izdvajaju nedostatna za kvalitetno upravljanje te su stoga parkovne uprave prisiljene privlačenjem sve većeg broja posjetitelja pojačavati svoje zahtjeve za povećanje državnih sredstava. Takva postavka postala je svojevrsni trajni obrazac gdje se turizam i razvoj upravljanja održavaju kroz njihovu neraskidivu međuovisnost.
***
Nacionalni su parkovi naslijeđe budućim generacijama. Svaki dan tisuće ljudi posjećuju nacionalne parkove kako bi uživali u njihovim prirodnim, povijesnim i kulturnim bogatstvima. Stalno povećanje broja posjetitelja u parkovima pratili su različiti problemi, pri čemu su posebno oni vezani uz prenapučenost, pretjeranu urbanizaciju i financiranja parkova značajno utjecali na postizanje ciljeva upravljanja parkovima širom svijeta.
Sredinom 19. stoljeća tek su rijetki pojedinci i malobrone skupine ljudi posjećivali područja koja će kasnije postati prvi nacionalni parkovi u SAD. Međutim, nakon što su željezničke tvrtke počele plesti svoje mreže pruga diljem SAD, posjetitelji su primamljivani u ova do tada nedirnuta područja. Kada bi doputovali u takva područja, ostajali bi dulje vrijeme, a obično bi i odlazili na šetnje ili kampirali. U to vrijeme uglavnom se radilo o “eliti s istoka SAD i stranoj aristokraciji”. Kako je vrijeme prolazilo, ljudi su sve više dolazili u nacionalne parkove, uz veliko povećanje zanimanja za parkove u zoru automobilske ere. Kada je 1916. godine osnovana Nacionalna parkovna služba, Mather i Albright su počeli intenzivnu promotivnu kampanju čiji je rezultat bilo naglo povećanje broja posjetitelja u parkovima, a kampiranje je postalo vrlo poželjan način boravka u parku. U to vrijeme mnogi su parkovi izgradili kamp prostore za svoje goste.
Tijekom 1930-ih u parkovni sustav su uključene mnoge nove parkovne jedinice, a raste i broj ljudi koji ih posjećuje. Tijekom 1940-ih godina broj posjetitelja, zbog II. Svjetskog rata, opada, ali se nanovo povećava u poratnim godinama prateći povećanje životnoga standarda građana. Pokreta­njem programa Misija 66 (1956. godine) parkovi doživljavaju velike promjene, posebno u dijelu poboljšanja parkovne infrastrukture, pri čemu se sustavno grade putovi, kampovi i centri za posjetitelje. Iako su reakcije na Misiju 66 uglavnom bile pozitivne, bilo je i glasova nezadovoljnika koji su tvrdili da se ovakvim programom “u ime napretka prodaje i uništava prvobitni, čisti, nedirnuti karakter mnogih parkova”. Novi parkovni objekti i olakšana dostupnost pri­vukli su mnogobrojne nove posjetitelje koji su se počeli slijevati u nacionalne parkove.
Ukupni broj posjeta nacionalnim parkovima SAD početkom 21. stoljeća procjenjuje se na oko 300 mil. U 1999. godini broj je posjetitelja premašio 286 milijuna, što čini povećanje od skoro 20 milijuna posjeta tijekom posljednjega desetljeća 20. stoljeća. Kako sve više i više ljudi

ŠUMARSKI LIST 7-8/2018 str. 83     <-- 83 -->        PDF

svake godine posjećuje parkove, pojavljuju se i problemi prekomjernog posjećivanja nacionalnih parkova2.
Za rješavanje problema prekobrojnih posjetitelja od stručnih autoriteta predložene su dvije strategije. Jedna je ograničavanje broja posjetitelja koji mogu ući u popularnije parkove. Zagovornici ove strategije drže da bi se time ujedno povećala kvaliteta svake pojedinačne posjete parku. Iako je plan dosta ambiciozan, neki su parkovi počeli eksperimentirati s mogućnostima njegove primjene3.
Druga strategija predlaže smanjenje broja objekata za posjetitelje u parkovima do te mjere da bi se oni sveli samo najnužniji minimum. Time bi se smanjio broj posjetitelja u parku jer bi oni bili prisiljeni potražiti hranu, smještaj i ostale sadržaje izvan granica parka. Teoretski, primjenom bi ove strategije, u parkove dolazili samo predani kamperi i ljubitelji prirode, a također bi se smanjile i prometne gužve u parkovima. Strategija nije naišla na odobravanje.
Kao jedno od mogućih rješenja problema prekobrojnih posjetitelja u nekim su parkovima uvedeni interni parkovni prijevoznički sustavi koji prisiljavaju posjetitelje da svoje automobile parkiraju izvan parka. Tada u park ulaze pomoću sustava kratkih autobusnih linija (engl. shuttle bus service) koje ih prevoze u različite dijelove parka. Napominje se kako ovakav transportni sustav ne može biti ekonomski isplativ u svim parkovima.

ŠUMARSKI LIST 7-8/2018 str. 84     <-- 84 -->        PDF

Zanimljiva uloga željeznice u najranijem posjećivanju nacionalnih parkova SAD
Ono što može biti iznenađujuće u razvoju nacionalnih parkova SAD je uloga željeznice. Mnoge željezničke tvrtke bile su krajem 19. stoljeća, u vrijeme nastajanja prvih nacionalnih parkova, od velike važnosti za razvoj, financiranje i marketing nacionalnih parkova.
Razlog takve uloge bio je vrlo jednostavan - željeznica je zarađivala ogroman novac od turizma u nacionalnim parkovima. Od početka uspostave nacionalnog parkovnog sustava (NPS) sve do 60-ih godina prošlog stoljeća Amerikanci nisu bili u potpunosti ovisni o automobilu, pa se često koristilo željeznicu kao oblik prijevoza pri korištenju godišnjih odmora. Mnoge željezničke tvrtke polazile su od ideje da bi povećani turizam vezan uz nacionalne parkove mogao od dijela posjetitelja parkova imati potencijalne doseljenike, što bi dovelo do još više posla za željeznice, jer se stanovništvo Istoka polako počelo seliti na Zapad.
Prva željeznička pruga uključena u posjećivanje nacionalnih parkova bila je Sjeverna Pacifička željeznica (Northern Pacific Railroad) koja je dovela posjetitelje u nacionalni park Yellowstone. Ta je kompanija i prije proglašenja NP Yellowstone financirala ekspedicije na području Yellowstonea, pa čak i angažirala poznatog umjetnika slikara Tomasa Morana čijim je slikama pomogla nadahnuti Kongres da izglasa zakon o proglašenju NP Yellowstone. U tom smislu željeznički rukovoditelji pružili su važan početni poticaj.
Željezničke pruge omogućile su turistima da dođu do pano­ramskih atrakcija na velikim udaljenostima od glavnih gradskih centara. Rast urbanih srednjih i viših klasa nakon američkog građanskog rata, želja za bijegom od ljetnih vrućina gradova, ali i ubrzana poslijeratna gradnja željeznice ubrzali su interes za putovanje radi uživanja u prirodi.
U međuvremenu je Northern Pacific Railroad izgradio niz hotela za smještaj turista za njihovog boravka u parku ili u blizini. Uz to željeznica je lansirala neprekidan niz marketinških materijala vezanih za posjećivanje i smještaj u parkovima. Uspjeh je bio iznad očekivanja te su mnogobrojni turisti krenuli željeznicom vidjeti čuvene gejzire i druge atrakcije parka koje su bile tako romantično oglašene. Nakon uspjeha Northern Pacific Railroada i ostale željezničke kompanije počele su zagovarati proglašenje nacionalnih parkova u područjima koja su se nalazima u blizini njihovih prometnih pravaca.

ŠUMARSKI LIST 7-8/2018 str. 85     <-- 85 -->        PDF

Brojni su poduzetnici povezani sa željezničkim sektorim izgradili turističke objekte za smještaj turista na slikovitim područjima ili oko zdravstvenih termalnih izvora. Tako su pojavom odmarališta u nacionalnim parkovima, ova područja odabrana za intenzivnu javnu uporabu započela djelotvorno služili toj svrsi.
U ranom dijelu 20. stoljeća, uz rastuću snagu novonastale američke šumarske službe, potreba za razvojem nacionalnih parkova stekla je određeni osjećaj žurnosti. Od vitalne je važnosti postalo osigurati popularnost nacionalnih parkova i spriječiti njihovo preuzimanje od šumarske službe, koja se naglašeno zauzimala za iskorištavanje i uporabu prirodnih resursa, a ne zaštitu prirodnih uvjeta ili slikovitih krajolika. Nadalje, kako je automobilska era brzo napredovala, nacionalni parkovi bili su pred izazovima sve većih zahtjeva za posjećivanjem i uživanjem sve mobilnije javnosti. Takve su okolnosti u ranim godinama upravljanja parkovima potaknule nastavak novih razvojnih trendova. Prostorni raspored cesta, staza, hotela i ostalih rekreacijskih sadržaja i turističkih objekata samo u odabranim područjima značio je da je velik dio prostranog parka ostao sačuvan od utjecaja intenzivnog razvoja i korištenja. Time su ova relativno udaljena područja izvanrednih prirodnih vrijednosti ostala najbolja nada kasnijim generacija da očuvaju ekološke sustave i biološku raznolikost nacionalnog parka.
Stotinu lica turizma u nacionalnim parkovima
Zaštita prirode oduvijek je bila cilj Nacionalne parkovne službe. U Osnivačkom aktu iz 1916. godine postavljen je glavni cilj Službe: “sačuvati scenografiju i prirodne i povijesne objekte i divlji svijet unutar njih te brinuti o njihovome korištenju na takav način i takvim sredstvima koja će ih ostaviti nenarušenima na uživanje budućim generacijama”. Ta se rečenica može sažeti u jednu riječ: zaštita.
Ipak, činjenica je da su mnoga izvanredna područja prirode od samih svojih početaka razvijana i upravljana kako bi udovoljila hirovima turističke industrije. Vrlo teško se bilo oduprijeti takvim napadima. Tako je u parkovima stvorenima za “dobrobit i užitak naroda” ili na osnovi za “zdravlje, udobnost i užitak” naroda, element javnog uživanja poprimao sve veći naglasak praćen izgradnjom ljetnikovaca, vikendica i hotela u parku, uključujući i impresivne Grand hotele.
Nagli rast turizma u nacionalnim parkovima imao je za posljedicu njihovu ubrzanu urbanizaciju. U kratkom razdoblju u većem su broju parkova izgrađena prava turistička naselja. Najzanimljiviji primjer razvoja turističkog naselja u nacionalnom parku pružio je NP Yellowstone. I prije donošenja Zakona o parku Yellowstone, već se u javnim izjavama Kongresu tvrdilo da će park postati “mjesto odličnog nacionalnog odmarališta” i da bi trebao biti

ŠUMARSKI LIST 7-8/2018 str. 86     <-- 86 -->        PDF

posvećen “javnoj upotrebi, odmaranju i rekreaciji”. Prema ondašnjoj objavi New York Timesa liječnici su vjerovali da će park “postati vrijedno odmaralište za određene klase invalida”. Takav potencijal potaknuo je uvođenje posebne odredbe u Zakon o parku Yellowstone koja će omogućiti zakup parkovnih zemljišta “u svrhu izgradnje za smještaj posjetitelja”.
Početkom dvadesetog stoljeća u NP Yellowstone bilo je gotovo četiri stotine kilometara prometnica (“običnih planinskih cesta”) koje su vodile posjetitelje s jedne parkovne atrakcije do druge. S razvojem cestovnog sustava i uz potporu željeznica7 izgrađeni su veliki, impozantni hoteli u blizini najvećih atrakcija NP Yelowstone kao što su Lake Yellowstone, Old Faithful i Grand Canyon of the Yellowstone. Posjetitelji su tako mogli sigurno putovati kroz divljinu nepreglednih krajolika u parku da bi potom uživali u civiliziranim užicima u raznim hotelima čiji su sadržaji ukljućivali mnoge pogodnosti, već poznate na Istoku i Srednjem Zapadu.
I ostali nacionalni parkovi ubrzo su doživjeli razvoj sličan onome u NP Yellowstone. U novim parkovima izgrađene su ceste, staze, javni smještaj i administrativni sadržaji. Obično bi u gradnji, nakon početnih primitivnih rješenja uslijedile dobro projektirane i arhitektonski impresivne konstrukcije.
U tom se razdoblju kao norma/standard javlja razvoj parkovnih naselja. Takva se naselja obično nalaze u neposrednoj blizini omiljenih slikovitih atrakcija i/ili nedaleko od hotela8.
Istodobno, postupno se javlja prostorno planiranje u nacionalnim parkovima, usmjeravajući razmještaj cesta, staza, turističkih smještajnih kapaciteta i administrativnih objekata. Izgradnja cestovnog sustava bila je odlučujuća za pristup širokom spektru usluga za posjetitelje. Sve veću važnost pomno kontroliranog razvoja turizma u parkovima naglasilo se u 1914. godini imenovanjem Marka Danielsa kao prvog “općeg nadzornika i inženjera krajobraza” za nacionalne parkove. Već 1915. Daniels je naglasio

ŠUMARSKI LIST 7-8/2018 str. 87     <-- 87 -->        PDF

potrebu za sustavnim planiranjem pri čemu je objasnio kako je provedba parkovnih planova i ispunjavanje ciljeva upravljanja djelomično ovisna o uspješnoj promociji turizma, pritom aludirajući kako su sredstva koje izdvaja Kongres nedostatna za kvalitetno upravljanje te stoga parkovne uprave rade na “privlačenju posjetitelja koje će im dati opravdanje za zahtijevanje povećanje sredstava potrebnih za upravljanje”. Danielsovi komentari sugeriraju neku vrstu trajnog trenda koji je postao istinska paradigma upravljanja zaštićenim područjima, gdje se turizam i razvoj upravljanja održavaju i energiziraju jedni druge, kroz njihovu međusobnu ovisnost.
Prenapučenost, novčane poteškoće i urbanizacija potencijalno su najveći problemi s kojima se susreću nacionalni parkovi u trećem mileniju. Izostane li njihovo rješenje, buduće generacije bit će uskraćene za neprocijenjiva prirodna bogatstva i ljepotu.