DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 9-10/2018 str. 18     <-- 18 -->        PDF

gospodarenja šumama između operativne i strateške razine. Početkom 90-tih kada su započeta prva uređivanja šuma (oblikovanje gospodarskih jedinica) još neuređenih područja (Dalmacija) te intenziviranje uređivanja privatnih šuma, usvojen je pristup kako sve šume neovisno o vlasništvu unutar jedne gospodarske jedinice trebaju biti obuhvaćene jedinstvenim planom gospodarenja (POUŠ 1994, Meštrović 1995). Činjenica je da se od toga pristupa vrlo brzo odustalo (POUŠ 1997), te je ustanovljen sustav zasebne gospodarske podjele na gospodarske jedinice privatnih šuma od kojih je velik broj (407) s izrađenim Programima gospodarenja. Bez razmatranja prednosti i nedostataka pojedinog pristupa kao zasebne teme, može se utvrditi da je učinkovitost primjene određenog pristupa povezana s uspostavljenim modelom šumarstva. Najveći dio uređen je u razdoblju nakon osnivanja Šumarske savjetodavne službe 2006. godine (UOŠSS 2006), a posebno intezivno privatne šume uređuju se unatrag nekoliko proteklih godina.
Nasuprot postojećem sustavu, fleksibilniji pristup koji bi omogućavao objedinjavanje šuma neovisno o vlasništvu na operativnoj razini u jedinstvenu plansko gospodarsku cjelinu (gospodarsku jedinicu), posebno u slučajevima gdje se međusobno prostorno isprepliću (Slika 7), intuitivno upućuje na učinkovitije planiranje i gospodarenje šumama. Takva gospodarska jedinica/plan gospodarenja bila bi složenija i heterogenija u pogledu različitosti ciljeva i zahtjeva gospodarenja, tipova šuma i načina gospodarenja, što ne mora biti ograničavajuće s obzirom na zahtjevnije uređivanje šuma i provedbu gospodarenja. U smislu fleksibilnosti, tretiranje i primjena pojedinih odredbi može biti različita prema šumama različite kategorije vlasništva (na primjer, premalo izvršenje propisa u privatnim šumama koje je na razini privatnih šuma ili čak na razini cijele gospodarske jedinice ispod dozvoljenog odstupanja ne treba biti razlog izvanredne revizije plana gospodarenja). Prostorno vremenska koncentracija postupaka uređivanja šuma, kao i postupaka neposrednog gospodarenja unutar takvih integralnih gospodarskih jedinica kojih bi u konačnici bio manji broj, cjelokupno i dugoročno gledano bi rezultiralo manjim troškovima i većom učinkovitošću. Pretpostavka za to je postojanje dobro ustrojene jedinstvene javne šumarske službe.
Osnivanje Savjetodavne službe za privatne šume bio je mali i nepotpuni korak prema ustrojavanju javne šumarske službe. Traženja i nedovršenost institucionalnog okvira u kojemu i na toj razini postoji određena razdvojenost između državnih i privatnih šuma se ogledaju u sljedećem: naknadno ukidanje Savjetodavne službe i njeno vraćanje u trgovačko društvo Hrvatske šume d.o.o.; konačno pripajanje Savjetodavne službe za privatne šume u poljoprivrednu savjetodavnu službu; značenje Hrvatskih šuma koje su kao javno poduzeće do 2002. godine imale javne ovlasti, a koje nakon toga formalno prestaju njihovim preoblikovanjem u trgovačko društvo; te sektor šumarstva u resornom Ministarstvu koje nije dovoljno kapacitirano za obnašanje javnih ovlasti.
Očekivana uspostava jedinstvene javne šumarske službe, uz funkcionalno razdvajanje upravljanja i planiranja od neposrednog gospodarenja šumama učinkovito bi objedinila strateško i operativno planiranje gospodarenja svim šumama. Takav institucionalni okvir bi od najviše polazišne razine, od strateške prema operativnim razinama, predstavljao temeljnu pretpostavku i priliku unapređenja stanja i gospodarenja privatnim šumama. Kroz jedinstveni sustav hijerarhijskog, prostornog i vremenskog usklađivanja politika, strategija i ciljeva gospodarenja zasnovano na konzistentnom sustavu informacija o stanju i promjenama stanja šumskih resursa, kao i zahtjeva društva i vlasnika šuma (opće inventure, uređajne inventure, rezultati aktualnih znanstvenih istraživanja) učinkovito bi se raspodjeljivale i ispunjavale funkcije upravljanja, planiranja i nadzora gospodarenja šumama. S druge strane, dosljedna provedba propisanih postupaka gospodarenja kao rezultat neovisnog i objektivnog planiranja odvijala bi se uz odgovornu primjenu načela struke, pri čemu bi se dobit od gospodarenja šumama zasnivala isključivo na racionalizaciji radova i primjeni tržišnih načela. Radi kvalitetnije raščlambe šumsko gospodarskih ciljeva, smjernica i definiranja održivosti gospodarenja u prostornom smislu, ovakav model šumarstva može uključiti i raščlambu postojećeg jedinstvenog šumskogospodarskog područja na više područja koji su po svojim prirodnim obilježjima, povijesno-razvojnim značajkama i ekonomsko-demografskim posebnostima jedinstveni i međusobno se razlikuju (Smilaj 1957, Meštrović i dr. 1989, Bončina 2009, Čavlović 2013). Privatne šume bi se s obzirom na različitost njihove prostorne razdiobe dobro uklopile u takve prostorne jedinice strateškog i okvirnog planiranja gospodarenja šumama.
ZAKLJUČCI
CONCLUSIONS
Resursi privatnih šuma koji prema podacima ŠGOP i Nacionalne inventure sudjeluju u 24 % površine i s 22 % drvne zalihe svih šuma nejednoliko raspodijeljene po prostoru Republike Hrvatske, s drvnom zalihom od 157 m3/ha i značajnim udjelom gospodarski značajnih vrsta (hrastovi 26%, bukva 20%, bagrem 10%, OTB 27%) i koji se koriste na razini od oko polovice prirasta, predstavljaju značajan potencijal u pogledu proizvodnje drvnih i nedrvnih šumskih proizvoda. Proteklo razdoblje od 10-20 godina obilježeno je s obzirom na uređivanje privatnih šuma i aktiviranje gospodarenja velikom dinamičnošću, koja se može očekivati i u budućem razdoblju.
Neažurnost i nedovoljna sređenost katastra te izostanak potpunih baza podataka otežava pridobivanje informacija