DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu



ŠUMARSKI LIST 9-10/2018 str. 91     <-- 91 -->        PDF

Neke zanimljivosti iz Triglavskoga nacionalnoga parka
Jozo Franjić
Triglavski nacionalni park (slo. Tríglavski národni párk /TNP/) smješten je na području sjeverozapadne Slovenije u Julijskim Alpama. Jedini je nacionalni park u Sloveniji i u njemu vrijedi poseban zaštitni režim, koji je stroži od onih u ostalim zaštićenim područjima. Na području Parka prevladava visokogorski krš. Vegetacija u Parku je većinom alpska, ali su zbog blizine Jadranskoga mora i utjecaja sredozemne klime na jugozapadnom dijelu Parka prisutne i biljke iz tih područja. Park ima površinu od 83.807 ha. Njegova najviša točka je Triglav (2864 m), a najniža točka je tok gorskoga potoka Tolminka (180 m). Park je dobio ime po Triglavu, najvišem slovenskom planinskom vrhu, koji se nalazi u središtu Parka.
Zamisao o nacionalnom parku dobila je skupina ljudi u službenom razgledu, na prijedlog seizmologa i prirodoslovca Albina Belara u kolovozu 1908. godine, dok su pohodili doline triglavskih jezera. Do ostvarenja Belarovoga prijedloga nije došlo, jer za to nije postojala pravna podloga. Tadašnji zakonski propisi nisu dopuštali ograničavanje ispaše, te nije došlo do ostvarenja Belarove zamisli da to područje postane prvi nacionalni park u Europi. Odsjek za zaštitu prirode i prirodnih spomenika Muzejskoga društva 1920. godine predložio je Pokrajinskoj vladi za Sloveniju zahtjev za uspostavu zaštićenih parkova. Na osnovi toga osnovan je 1924. godine na površini od 1400 ha Alpski zaštićeni park, za što je bio zaslužan tadašnji Odsjek za zaštitu prirode i prirodnih znamenitosti i Slovensko planinarsko društvo, ali samo na 20 godina. Ime Triglavski nacionalni park je 30. svibnja 1926. godine prvi puta spomenuo profesor Fran Jesenko u dnevniku »Jutro«, pri čemu je govorio o njegovim znamenitostima. Po isteku dvadesetogodišnjega ugovora ponovno su se pojavili interesi za ispašu i nedorečenost u svezi s proglašenjem parka. Narodna skupština Narodne Republike Slovenije je dana 26. svibnja 1961. godine prihvatila Odluku o proglašenju Doline Triglavskih jezera nacionalnim parkom pod imenom Triglavski nacionalni park, površine 2000 ha. Proširenje Triglavskoga nacionalnog parka bilo je prihvaćeno 27. svibnja 1981. godine Zakonom o Triglavskom nacionalnom parku, površine od čak 83.807 ha.
U Triglavskom nacionalnom parku spajaju se dva velika sliva i to rijeke Soče koja utječe u Jadransko more, te rijeke Save koja teče prema Dunavu, odnosno Crnom moru. Na tom terenu gorskoga krša nalaze se i brojni stalni slapovi, a najbrojniji su na Soči i njenim pritocima. Slap Boka (ukupne visine od 144 m) nalazi se na jednom od pritoka Soče i jedan je od najveličanstvenijih slapova u Sloveniji (nije najveći), koji u proljeće kad ima dosta vode ima širinu 18 m i izravan pad vode od 106 m.
Najveće jezero Parka je Bohinjsko jezero koje je tektonsko-ledenjačkoga postanka. Poznata su i manja triglavska jezera. Jedno među njima je i Črno jezero, od kuda ponire voda prema slapu Savice. Visoko u planinama su Kriška jezera i Krnsko jezero.
Na području Parka postoji velika raznolikost ekosustava. Obuhvaća floru i faunu visokoga gorja koja je oštra, dok je u dolinama klima prihvatljivija za živi svijet. Na južnoj strani Parka na pojedinačnim mjestima pojavljuje se i utjecaj mora.
Velik dio Parka čine karbonati krša iz gornjega trijasa. Morfolgiju najviše čini glacijalni te krški reljef. Brojne su jame u kršu koje vode i 1 km duboko u masiv. Razvoj visokogorskih jama je tijesno povezan s pleistocenskim ledenim dobom. Prve jame su istraživane dvadesetih godina prošloga stoljeća te ih je sad u Parku zabilježeno ukupno 637.
U prošlosti su se ljudi na području Parka bavili obradom željezne rude i ugljenom, čuvanjem goveda i proizvodnjom sira te šumarstvom. Fužinske planine su alpski pašnjaci na oko 1000 m n.v. koji su izravno povezani s mjestima Studor v Bohinju i Stara Fužina u općini Bohinj, a u kojima stanovnici ovih naselja i danas napasaju svoju stoku, kako su to radili od prapovijesti. Današnji čovjekov utjecaj je pretežito sezonski, a poseban utjecaj ima i turizam (planinarenje).
Alpski botanični vrt Alpinum Juliana smješten je uz cestu Bovec-Trenta. Prvi je i jedini alpski botanički vrt u Sloveniji. Osnovao ga je Albert Bois de Chesne (1871-1953) 1926. godine uz pomoć drugih stručnjaka i botaničara (Henri Correvon, Lino Vaccari i Julius Kugy). Većina biljaka je iz istočnih i zapadnih Julijskih Alpa, furlanskih brda, s krša i predalpskih livada, a neke su iz susjednih Karavanki i Kamniških Alpi. Vrt se nalazi na oko 800 m n. v. i na površini od 2572 m2. Nakon 2. svjetskoga rata mijenjale su se uprave

ŠUMARSKI LIST 9-10/2018 str. 92     <-- 92 -->        PDF

i Vrt je bio relativno zapušten, da bi sredinom 20. stoljeća vrt bio obnovljen i od 1962. godine se nalazi pod upravom Prirodoslovnoga muzeja Slovenije.
Danas se u Vrtu nalazi oko 600 različitih vrsta vaskularnih biljaka. Neke vrste drveća rastu još od osnivanja Vrta (smreka, ariš, obični jesen i bukva). Botanički vrt ima biljke razvrstane po nadmorskoj visini (od dolina do planinskih vrhova). U Vrtu se nalaze i biljke koje su iz udaljenijih krajeva (zapadne Alpe, Pirineji, Apenini, Atlas i Kavkaz). U Vrtu su prisutni brojni grmovi hrvatske sibireje.
                Životinjski svijet Parka je vrlo raznovrstan, a najznačajnije vrste su – alpski kozorog (Capra ibex Linnaeus, 1758), alpska sjeverna divokoza (Rupicapra rupicapra rupicapra Linnaeus,

ŠUMARSKI LIST 9-10/2018 str. 93     <-- 93 -->        PDF

1758), obični jelen (Cervus elaphus Linnaeus, 1758), europska srna (Capreolus capreolus Linnaeus, 1758), a još se javljaju europski muflon (Ovis gmelini musimon Pallas, 1811), srednjeeuropski tetrijeb gluhan (Tetrao urogallus major Linnaeus, 1758), tetrijeb ruševac (Tetrao tetrix Linnaeus, 1758), suri orao (Aquila chrysaetos Linnaeus, 1758), obična lisica (Vulpes vulpes Linnaeus, 1758), bijeli zec (Lepus timidus Linnaeus, 1758), alpska snježnica (Lagopus mutus Montin, 1781) i dr. Također su vrlo brojne zmije otrovnice – riđovka (Vipera berus Linnaeus, 1758) i poskok (Vipera ammodytes Linnaeus, 1758).
Šumskogospodarske i lovnogospodarske aktivnosti (uključujući i lov) su u Parku dopuštene s izuzetkom I. zone (tamnozeleno na karti, slika 1). U toj zoni vrijedi i najstroži režim ostalih djelatnosti, npr. gradnja objekata, širenje postojećih objekata i dr. Da se u Prku dobro gospodari vidljivo je po dobroj obnovi šuma i po velikoj brojnosti lovne divljači, a posebno divokoze, jelena i srne. Populacije divljači su stabilne, osim velikoga tetrijeba (zbog promjene klime i staništa) i kozoroga (uginuća od šuge i slab genetski potencijal zbog maloga broja i podrijetla cijele populacije koja potječe iz maloga broja jedinki doseljenih iz Gran Paradisa, sjeverozapadna Italija).

ŠUMARSKI LIST 9-10/2018 str. 94     <-- 94 -->        PDF


ŠUMARSKI LIST 9-10/2018 str. 95     <-- 95 -->        PDF

Obični jelen se u zadnjih nekoliko godina naglo širi i već ga ima i na staništima divokoze, koja se zbog toga povlači u više predijele. Između 1970-2000. godine broj divokoza bio je izrazito smanjen zbog uginuća od šuge, a danas je populacija stabilna.

ŠUMARSKI LIST 9-10/2018 str. 96     <-- 96 -->        PDF


ŠUMARSKI LIST 9-10/2018 str. 97     <-- 97 -->        PDF

Pregled pisanja odabranih časopisa u redakcijskoj razmjeni Šumarskog lista
Branko Meštrić
CROATIAN JOURNAL OF FOREST ENGINEERING
Volume 39 No.2 (2018)
IZVORNI ZNANSTVENI RADOVI
Uključivanje egzogenih čimbenika u procjenu tehničke učinkovitosti posade forestera postupkom analize višefaznih podataka (Okey Francis Obi, Rien Visser)
Produktivnost, učinkovitost i utjecaji na okoliš sječe cijelih stabala u španjolskim šikarama koristeći mobilni cirkular/usnopljivač (Eduardo Tolosana, Raffaele Spinelli, Giovanni Aminti, Ruben Laina, Ignacio López-Vicens)
Istraživanje točnosti duljine trupaca i učinkovitosti harvestera u obradi hrastovih stabala (Piotr S. Mederski, Mariusz Bembenek, Zbigniew Karaszewski, Zenon Pilarek, Agnieszka Łacka)
Utjecaj vremena sječe i broja okretaja motora harvestera na oštećenje drva bora od šiljaka valjaka hvatača (Zbigniew Karaszewski, Agnieszka Łacka, Piotr S. Mederski, Mariusz Bembenek)