1-3/1975

Na pragu jubileja

Prije 99 godina ugledao je isvjetlo dana prvi broj »Šumarskog Lista«. Od godine 1877. on izlazi neprekidno, izvješćuje nas o zbivanjima iz područja šumarstva i drvne industrije ´te širi našu znanstvenu stručnu misao širom svijeta. Ta obljetnica nije značajna samo za naše strulke. Ona ima šire značenje jer »šumarski List« je prvi tehnički časopis koji se pojavio u Jugoslaviji i proslava stogodišnjice njegova izlaženja predstavlja kako jubilej naših stručnih saveza tako i Saveza inženjera i tehničara Jugoslavije te Saveza inženjera i tehničara Hrvatske. Kako ste obaviješteni iz zapisnika Upravnog odbora Savez inženjera i tehničara šumarstva i drvne ´industrije Hrvatske je odlučio obilježiti 100 godinan izlaženja »Šumarskog Lista« na više načina. U godini 1975. dio prostora u našem časopisu se posvećuje značajnijim zbivanjima iz povijesti naših struka i koristeći ovu priliku pozivamo vas na suradnju. Godine 1976. tiska se posebna publikacija u kojoj će po oblastima biti obrađeno sve ono štto je od prvoga broja do danas objavljeno u »šumarskom Listu«. Oko 45.000 tiskanih stranica našeg časopisa bit će prikazano sažeto na oko 250 stranica. Taj zamašan posao se polako privodi kraju, a brigu o tome vodi posebno izabran redakcijisiki odbor koji zajedno s autorima obljetnice broji 20 članova. Uz proslavu 100-godišnjice izlaženja »šumarskog Lista« dužni smo proslavili još \jednu veoma značajnu obljetnicu, jednu godinu koja je davno prethodila izlaženju prvoga broja našeg časopisa, a vrijeme i zbivanja iza nje stvorili su za to uvjete. To je proslava 130-godišnjice osnutka Hrvatskoslavonskog šumarskog društva koje je godine 1846. započelo djelovati kao posebna sekcija Hrvatsko-slavooskog gospodarskog društva. U navedenoj ediciji obradit će se rad našega Saveza od 1846. godine do danas uz iznošenje značajnijih društvenih zbivanja u proteklom razdoblju. U tome vremenskom odsječku, od tuđinske austrougarske vlasti do našeg samoupravnog socijalističkog društva, prošla je naša stručna organizacija kroz veoma raznolika i nerijetko ikrizna razdoblja koja isu nas dovela do naših obljetnica i ovog oblika udruživanja u Savezu inženjera i tehničara Hrvatsike. Mjesto i uloga našega Saveza u današnjem urbaniziranom idruštvu je značajna i složena. Zahvaljujući radu i entuzijazmu brojnih generacija naših stručnjaka u proteklom razdoblju ponosimo se izgledom naših šuma i neprocjenjivim bogatstvom -šumskog fonda. Porastom broja stanovništva i podizanjem životnog standarda rastu potrebe za proizvodima drvne industrije, a istovremeno se od nas traži da sačuvamo i, ´dapače, da usavršimo šumu tu najvažniju komponentu ekološke ravnoteže prirodne okoline čovjeka. To čini naš položaj veoma složenim, ali udruženi u stručnu organizaciju mi smo u stanju dati društvu smjernice ikako postupati sa šumom da se postigne željeni cilj. Usprkos velikog broja vrsnih šumarskih i -drvarskih stručnjaka, koji neumorno rade u iprivrednim i drugim organizacijama diljem naše zemlje ulažući u svoj posao ogroman intelektualni potencijal, u društvenom životu naše organizacije se osjeća stagnacija. Po suradnji u »šumarskom Listu« do.´jmlje se !kao da je sve zamirlo i da se ništa ne radi. Zna isđ,, međutim1, da je upravo obratno, da se puno i dobro radi, a »Šumarski List« je mjesto gdje treba iznositi i usavršavati stručna iskustva. Ipak ima nešto veoma zabrinjavajuće. Prema »Šumarskom Listu« se odnosimo: Jkao da nije naš, ikao da >je tuđe glasilo o ikojemu netko drugi treba voditi brigu. Dovoljno je spomenuti da su od preko 3.000 inženjera i tehničara naših struka jedva nešto preko 300 (pretplatnici »Šumarskog Lista«. Svaka nova pretplata daje nam veliku moralnu podršku, ali svako njeno otkazivanje, a toga nažalost ima, posebno nas zabrinjava. Neslaganje sa strukturom našeg časopisa ne može biti razlog za otkazivanje »šumarskog Lista«. (Uredništvo i Redaikci|ja tiska ono što od vas dobiva i prema tome — kakvi smo mi svi takav je i naš časopis. I sada na pragu ovih obljetnica pozivamo vas da u njihovoj proslavi uzmete učešće, da surađujete i da se pretplatite kako ne bi bili prisiljeni smanjivati tiražu »šumarskog Lista« uoči njegova velikog jubileja. Urednik

7-10/1975

Uvodna riječ

Na prvim stranicama ovoga broja donosimo informaciju o stanju u šumarstvu Dalmacije što su je donijeli zajedno Privredna komora i Zajednica općina u Splitu. Smatramo da je ta informacija vrlo važna i neobično aktualna i to upravodanas kada smo pred donošenjem novog Zakona o šumama, Zakona o zaštiti čovjekove okoline kao i niza drugih mjera pomoću kojih se taj problem može, ako ne riješiti, a ono barem ublažiti. U povijesti našeg šumarstva problematika dalmatinskog, primorskog i istarskog krša našla se puno puta u centru pažnje. Jedno vrlo teško stanješuma koje smo naslijedili u tome velikom području, rješavali smo s više ili manje uspjeha od kako djelujemo organizirano kao struka. Istina je da se rješavanje toga problema odlikovalo uvijek s permanentnošću. Međutim u zadnjih desetak, pa i više godina prepustili smo problematikunaših krških šuma nekolicini šumara entuzijasta. Ostavili smo ih same da se na brisanom prostoru bore kako sa škrtom prirodom i starim shvaćanjimada sva pomoć mora doći izvana (nekadašnji republički fond za unapređenješumarstva) tako i sa jednim krivim gledanjem novijeg datuma. To gledanjepolazi sa stajališta da su šume na kršu, a posebice one uz more i bliže moru, dane samo za turizam s time da se u potpunosti izuzmu od nadzora šumarskih organizacija i dakako, šumarskih stručnjaka. Prepustili smo malobrojne šumare Dalmacije, Hrvatskog Primorja i Istre da se bore s krivim shvaćanjem, a u besparici oportunim, da je šuma na kršu neuništivo prirodno blago kojese može koristiti kao kamp i plaža, a zatvorili oči pred tim da smo započelidegradirati šumske ekosisteme. Prepustili smo ih, također, da vode brigu i namiču sredstva za pošumljivanje preko 300.000 ha kamenjara, što se svelo u području Dalmacije na osvajanje jedva 200 ha novih šumskih površina godišnje. Bilo bi, međutim, vrlo nelogično tvrditi da to mora biti briga samo šumarstva, samo turizma — koji uzgred rečeno još uvijek ne stoji na čvrstim nogama —, samo vodoprivrede, elektroprivrede, poljoprivrede, lovstva te cestovnog i željezničkog prometa. Jedno je međutim činjenica da se blagodatimaopćekorisnih funkcija šuma na kršu a i drugdje, služi čitava naša zajednica, a posebno nabrojene privredne grane, dok je šumarstvo ona struka koja jeu stanju te blagodati učiniti vrijednijim i po tome korisnijim. Još je nerealnije i, dapače neodrživo da šumarstvo na kršu ima značenjeprivredno-proizvodne djelatnosti, da ovisi samo o sebi, o kozjoj pašarini i sitnim uslugamaske organizacije turizmu te o shvaćanjima ili neshvaćanjimanailaze kod općinskih izvršnih organa. na koja šumarPreporučujem stogagod je moguće, uključite da proučite priloženu informaciju u rješavanje toga problema. te da se, koliko Urednik

11-12/1975

Da se prisjetimo

U ovome broju »Šumarskog lista« zadnji puta se pojavljuje dvoznamenkasti broj koji označuje godine od početka njegova izlaženja Burna i bogatapovijest Saveza stručnjaka šumarstva i drvne industrije bit će ponovnopredmet rasprave kao i prije 50 godina kada smo slavili 80-tu obljetnicu svoga postojanja i 50-godišnjicu izlaženja našeg časopisa. Proteklih 50 godina naše povijesti ispisane su crvenim i zlatnim slovima. Divovski korak koji smo učinili iz polukolonijalnih predratnih vremena do danas, do dana motornih pila, toplih obroka koje dovoze automobili, suvremene mehanizacije, radnika sjekača koji su članovi delegacija, do svjetlih tvorničkih prostora u kojima se proizvodi namještaj svjetske kvalitete, platila je jednageneracija krvlju da bi druga zlatnim slovima ispisala njihova imena. Studenti, inženjeri i tehničari naših struka dali su svoj danak, ponijeli su jedan dio tereta naše narodne revolucije. Mnogi od njih dali su i svoje živote. Mi imamo i svoje narodne heroje s kojima se posebno ponosimo. Ne možemo zanemariti niti ono postrevolucionarno doba, razdoblje obilježeno velikim naporima naših stručnjaka da se što razumnije iskoristi blago naših šuma kako bi se pomogla izgradnja porušene zemlje te izgradila suvremena industrija. Šumarski i drvno-industrijski kadrovi obavili su primjerno taj zadatak o čemu svjedoče i riječi predsjednika TITA koje im je uputio na Kongresu šumara u Bledu. Naše časne starine koji su pred 130 godina osnovali Hrvatsko-slavonsko šumarsko društvo nisu mogli niti slutiti u kakav će se složeni organizamrazviti po njima stvorena inicijalna jezgra. I zaista možemo biti ponosni jer slavimo 35-godišnjicu narodne revolucije u kojoj su učestovali i narodni heroji šumari, 100-tu obljetnicu izlaženja »Šumarskog lista«, najstarijeg tehničkog časopisa u Jugoslaviji, te 130-godišnjicu osnutka Hrvatsko-slavonskog šumarskog društva koje je preraslo u Savez inženjera i tehničara šumarstva i drvne industrije Hrvatske. To društvo bilo je klica razvoja svih šumarsko-drvnoindustrijskih saveza u Jugoslaviji. I nemojmo stoga biti skromni, iako nam je to odlika. Proslavimo ponosninaše jubileje. Proslavimo ih dostojno godina koje su prošle, i uspjeha koje smo postigli. Urednik

1-2/1976

Šumarski list 1876—1976.

Misao o vlastitom šumarskom časopisu javila se istovremeno kada i poticaj za oživljavanjem Društva šumarskog za Hervatsku i Slavoniju koje je kao sekcija djelovalo u okviru Hrvatsko-Slavonskog gospodarskog društva u razdoblju od 1846 —1856. godine. Tada ga je apsolutizam prisilio da latentno nastavi svoj život. Godine 1871. izlazi u Gospodarskom listu Vladoja Kereškenjija javni proglas u kojemu se pozivaju šumari rta osnivanje posebnog šumarskog društva i stručnog lista. Istinski trenutak rođenja Šumarskog lista je prva skupština Hrvatsko-Slavonskog šumarskog društva koja je održana u listopadu 1876. godine. Tada je već bio pripremljen rukopis prvoga broja koji izlazi 1- siječnja 1877. godine. U razdoblju od prvoga broja do danas izašao je Šumarski list na preko 51.000 stranica vrijednog sadržaja. Bogat napisima iz društvenog života, bogat stručnim i znanstvenim člancima te prikazima, Šumarski list je obavljao veliku stručnu i društvenu ulogu u šumarskoj i drvarskoj struci slavenskog juga. Najbolja pera naših struka iz područja čitave Jugoslavije iznosila su na njegovim stranicama svoje misli i iskustva. I ne samo to. Šumarski list je svojom pisanom rječju vjerna slika političkih i privrednih prilika svoga razdoblja. Do oslobođenja naše zemlje Šumarski list je imao ukupno dvadeset redakcija i to: VRBANIĆ (1877—1880), KESTERČANEK (1881—1886), VRBANIĆ (1887—1891), RAČKI (1892. i 1893), DOJKOVIĆ (1894), RAČKI (1895), KOZARAC (1896—1898), PARTAŠ (1899—1904), PARTAŠ i KESTERČANEK (1905), KESTERČANEK (1906—1908), KERN (1909—1911), KOSOVIČ (1912 —1916), PETRAČIČ (1917—1919), PETRAČIČ i LEVAKOVIČ (1920. i 1921), MARINOV1Č (1922. i 1923), MARINOVIČ i ČEOVIČ (1924), UGRENOVIČ (1925—1928), LEVAKOVIČ (1929. do broja 1—3 1940) PRPIČ P. (od broja 4 1940. do broja 6 1941), BALEN (od broja 7 1941. do 1944). U razdoblju od oslobođenja do konca 1975. godine ima Šumarski list ukupno deset redakcija i to: ANIČ (1945—1946), BUNJEVČEVIČ (1947), BENIČ (1948. i 1949), ŠAFAR (1950. i 1951), ANDROIČ (1952), KNEŽEVIČ (1953), ANDROIČ (1954—1961), CVITOVAC (1962—1964), POTOČIČ (1965—1969), PRPIČ B. (1970—1976). Urednici su vodili Šumarski list u suradnji s redakcijskim odborima, a urednik je redovito i član upravnog tijela Društva te na sjednicama izvješćuje o prijedlozima redakcijskog odbora i o trenutačnom stanju lista. U uredništvu se smjenjuju šumari praktičari i šumari nastavnici. Najdulje su uredovali LEVAKOVIČ (dvanaest godina), KESTERČANEK (deset godina), VRBANIČ (devet godina), ANDROIČ (devet godina). U dva navrata bili su urednici VRBANIČ, KESTERČANEK, RAČKI i ANDROIĆ. U prvome razdoblju svoga izlaženja donosi šumarski list, osim društvenih vijesti i stručnih rasprava, i prijevode značajnijih radova iz stranih časopisa. Kasnije, razvojem šumarske znanosti u Hrvatskoj i u drugimdijelovima naše domovine, donosi sve više vrijednih znanstvenih radova i postaje tražen u znanstvenim šumarskim krugovima širom svijeta. Takvojafirmaciji Šumarskog lista posebno su pridonijeli Levaković i Ugrenovićkoji su kao renomirani znanstvenici svjetskog glasa uređivali naš časopis na takav način da je dosegao zavidnu međunarodnu razinu. Šumarski list je u svojoj stogodišnjoj povijesti bio javna šumarska tribina na kojoj su se iznosila stručna mišljenja, a često i vrlo oštre kritike uperene protiv onih koji su težili uništavanju našeg šumskog fonda kako bi ostvarili velike profite. U jednom vrlo nepovoljnom razdoblju za šumarsku struku velike zasluge ima u tome smislu UGRENOVIĆ koji je otvoreno, argumentirao i oštro napadao težnje za devastacijom naših šuma. Rat i okupacija Zemlje u razdoblju od 1941—1945. odrazili su se vrlo nepovoljno na obim i kvalitetu sadržanja Šumskog lista. Suradništvo je, pritisnuto okupatorskim terorom, palo na minimum. Vrlo značajnu ulogu dobiva Šumarski list iza oslobođenja naše Zemlje. U razdoblju obnove razorene domovine šumarska i drvarska struka imaju jednu od vodećih uloga u privrednim kretanjima. U takvim prilikama stručno glasilo dobilo je uveliko na važnosti i u tome razdoblju zabilježena je naročito živa suradnja te izmjena stručnih misli. Ta živost odrazila se u brojnim stručnim i znanstvenim radovima koji su znatno pridonijeli rješavanju mnogih ključnih problema u šumarstvu i drvnoj industriji čitave Jugoslavije. Suradništvo u Šumarskom listu i to posebno suradništvo pisaca stručnih članaka iz privredne problematike, problem je s kojim se susreću svi urednici i redakcijski odbori od rođenja našeg časopisa do danas. Interes za suradnike iz privrede ima svoje duboke razloge, jer prelazeći godište za godištem našeg stručnog časopisa, vidimo da su stručni i znanstveni članci koji su stigli s terena, u najviše slučajeva značili pokretanje krupnih i ključnih problema struke. Takvi članci davali su živost struci i unosili korisne nemire. U tome smislu učinjen je prošle godine korak za kojega smatramo da će uroditi plodom. Izabran je terenski redakcijski odbor od osamnaest članova te međurepublički s po jednim članom iz svake republike, članovi terenskog redakcijskog odbora djeluju u svim značajnijim područjima naše Republike i neki rezultati takve organizacije danas su već vidljivi. Možda nismo skromni ako na kraju kažemo da smo ponosni na naših proteklih stotinu godina kako s obzirom na stručnu i znanstvenu tako i na društvenu ulogu našeg časopisa, te da predvidimo budući vrlo značajan uspon naših struka koje će u narednom razdoblju primiti ulogu koja daleko prelazi okvire onoga što još danas smatramo šumarstvom. Šumarstvo već danas predstavlja privrednu granu za koju se posebno zanima, ne samo društvena zajednica nego svaki naš čovjek. Zeleno blago s kojim upravljamo i koje čuvamo nije zanimljivo samo kao sirovina. Uloga šume u zaštiti okoliša te u estetskom i higijenskom smislu postaje sve veća. I u tome novom svjetlu uloga Šumarskog lista poprima veće razmjere od dosadašnjih. Urednik dr. BRANIMIR PRPIĆ

7-9/1976

U novo stoljeće

Prošlo je 130 godina kako je u Hrvatskoj osnovana stručno-društvena šumarska organizacija te 100 godina kako neprekidno izlazi glasilo ove organizacije Šumarski list. Organizacija je više puta promijenila ime. Osnovana je kao Šumarska sekcija Hrvatsko-slavonskog gospodarskog društva, prerasla je zatim u Hrvatsko-slavonsko šumarsko društvo, a iza prvog svjetskograta djeluje kao Jugoslavensko šumarsko udruženje. Danas su inženjeri i tehničari naših struka udruženi u Savez inženjerai tehničara šumarstva i drvne industrije Hrvatske koji sa šumarskih i drvarskim organizacijama ostalih socijalističkih republika i pokrajina čini Savez inženjera i tehničara šumarstva i industrije za preradu drveta Jugoslavije. Naš Savez u SR Hrvatskoj predstavlja najstarije šumarsko društvo u Jugoslaviji i bez dvojbe je preteča svih današnjih saveza. Prethodnik Šumarskog lista su Trudovi odseka šumarskog za Hervatsku i Slavoniju koji predstavljaju organ tadašnjeg društva i izlaze kao godišnjak prvi puta godine 1847. Ovi su datumi, kako je bilo i najavljeno, proslavljeni svečanom akademijom 11. lipnja ove godine u Zagrebu. Ova tri broja Šumarskog lista posvećena su akademiji i velikim jubilejima naših struka. U prvom dijelu prikazani su Trudovi odseka šumarskog za Hervatsku i Slavoniju te životopisi, Franje Šporera kojega Fran Kesterčanek naziva prvim hrvatskim šumarskim znanstvenikom i Vladoja Kereškenjija obnovitelja Hrvatsko-slavonskog šumarskog društva, prvog njegovog tajnika i čovjeka koji je pripremio za tisak prvi broj Šumarskog lista. U drugom dijelu ovoga trobroja prikazana je proslava i manifestacije u vezi s proslavom (priznanja dijelu zaslužnih članova našega Saveza, prigodne izložbe u Šumarskom domu i dr.) te je dana Uvodna riječ predsjednika Saveza inženjera i tehničara šumarstva i drvne industrije Hrvatske ing. Stanka Tomaševskog, referat prof, dr Milana Androića pod naslovom »Šumarsko i drvna industrija Hrvatske u prošlosti, sadašnjost i budućnosti « i referat dr. Branimira Prpića pod naslovom: »Osnutak i rad Šumarskog društva Hrvatske u vremenu od 1846. do 1976. i razvitak Šumarskoglista od 1877. do 1976.

1-2/1977

NA PRAGU NOVOG STOLJEĆA

Za moto uvoda poslužit će riječi dosadašnjeg predsjednika ing. Stanka Toniaševskog s 87. redovne skupštine našega Saveza održane u prosincu1976. godine. Ing. Tomaševski je rekao: »Zadatak je Saveza inženjera i tehničara šumarstva i drvne industrije Hrvatske da obavljajući svoje stručne i društvene dužnosti budemo društveno priznati, da društvo o nama vodi računa te da ima u vidu da smo kompetentni za određene društveno- stručne poslove bez obzira kako je to formalno određeno ili rješeno propisima «. Te riječi iskazuju želju i težnju ovoga Saveza o što aktivnijem uključivanju u proces stvaranja jedinstvenog Titovog samoupravnog socijalističkog društva u koje su uprte oči čitavog suvremenog svijeta. Afirmacija kojoj teži i na koju ima pravo ovaj Savez nije samo željainženjera i tehničara šumarstva i drvne industrije nego i radničke klase koja radi u našim privrednim granama. Davno su prošla vremena kad se Šumarsko društvo bavilo staleškim problemima struke. Inženjeri i tehničari šumarstva i drvne industrije zajedno s radničkom klasom te svima onima koji u tim područjima djeluju, vode zajedničku brigu o organizacijirada, o što boljem korišćenju sirovine te o čuvanju i unapređenju šuma tog narodnog blaga neprocjenjive vrijednosti. Oni se svi zajedno dogovaraju o školovanju i profilu kadrova i o znanstvenom radu, a svaki onajkoji djeluje u tim strukama, od čuvara šume i radnika za tračnom pilonido glavnog inženjera, ulažu svoj dinar za unapređenje struke. Mnogi radnici koji su pošumljivali krš te oni koji su bili nenadmašivi stručnjaci motornom pilom, savršeni poznavaoci drvopredađivačkog stroja danas su tehničari i inženjeri, a neki i doktori šumarskih i drvnotehnoloških znanosti. Taj proces koji nam omogućuje današnje suvremeno obrazovanje sve se više usavršava kao dio programa razvoja samoupravnog socijalističkogdruštva naše zemlje i tako uvjetuje da Savez potencijalno obuhvaća sve one koji rade u šumarstvu i preradi drva. U okviru Socijalističkog saveza radnog naroda Hrvatske, Saveza inženjera i tehničara Hrvatske te Saveza inženjera i tehničara šumarstva i industrije za preradu drva Jugoslavijepredstavlja ovaj Savez veliku stručnu i društvenu snagu. Ta snaga ovisi, dakako, i o tome do koje mjere smo organizirani i da li na prikladannačin stavljamo našoj zajednici na raspolaganje naše stručne i društvene snage. Neosporno je da nas naša društvena zajednica danas treba i to organizirane i dogovorene. Potrebno je da se u okviru cjeline pronađu najbolji razvojni putevišumarstva i industrije za preradu drva kao i pravi način za očuvanje i unapređenje šumskog pokrova naše zemlje. Ljudska zajednica teži tehničkom savršenstvu. U toj težnji često se zaboravlja da smo dio prirode, die ekosfere koju u pojedinim dijelovima svijeta, a djelomično i kod nas, narušavamo do te mjere da sudbina onoga koji to čini dolazi u pitanje. U tim kretanjima kada se već uđe u apsurd, ponovno se okrećemo prirodi, želimo je obnoviti, želimo prirodne šume koje nam daju pitku vodu i kisik, prečišćavaju zagađeni zrak, uvjetuju ravnomjerno punjenje akumulacijskih jezera, čine krajolik podobnim za odmor psihe od industrijske trke, uredskog zamora i betonskog sivila te pružaju čovjeku iz monotonih i zagađenih industrijskih i urbanih sredina nenadomjestiv prostor za odmor. U težnji vraćanja društva šumi i to samo njenim općekorisnim funkcijama, šumarstvo se našlo u središtu pažnje, ali često puta više napadano nego U cijenjeno i pitano, činjenica je, međutim, da organizirano djelovanje šumarske struke u SR Hrvatskoj traje preko 130 godina, da je šumski fond u ovoj republici dobro sačuvan i da s ponosom možemo ustvrditi da je on sposoban poslužiti za sve opće korisne funkcije koje od njega očekuje naše suvremeno industrijsko i urbanizirano društvo. S obzirom na osposobljenost naših tehničkih i inženjerskih kadrova tvrdimo sa sigurnošću da je šumarska struka u stanju unaprijediti općekorisne funkcije šuma te istovremeno alimentirati industriju za preradu drva, dakako, u ograničenim okvirima koji su propisani zakonom i temeljeni na znanstvenim spoznajama. Tu ćemo naglasiti da nisu dosegnute krajnje granice etatskih okvira budući da šumarska struka i njena znanost i dalje pronalaze nove mogućnosti za povećanje prinosa u prirodnim šumama i šumskim kulturama i plantažama. Savez inženjera i tehničara šumarstva i drvne industrije Hrvatske je društveno-stručna organizacija koja ujedinjuje pojedince iz stručnih, znanstvenih i obrazovnih organizacija udruženog rada šumarstva i prerade drva i tako predstavlja veoma pogodnu platformu za dogovore te za djelotvorne društveno korisne akcije. Proslava 130-godišnjice rada Saveza i 100-godišnjice neprekidnog izlaženja Šumarskog lista te naša veoma plodna aktivnost upravo u razdoblju od oslobođenja do danas daje nam podstrek za još intenzivniji rad te određenu sigurnost i uvjerenje da nas društvo kao cjelina treba i da očekuje ono što smo mu dužni dati.

1-2/1977

NA PRAGU NOVOG STOLJEĆA

Plan rada Saveza koji je primila 87. redovna skupština daje okvirne zadatke čije detalje treba podrobno razraditi svako područno društvo ITŠDI. Bez podrške temeljnih društava i svakog pojedinca ovaj Savez ne može pružiti društvenoj zajednici onu pomoć koja se od njega očekuje. Ovdje ću posebno spomenuti zaključak da se pri ovome Savezu osnuje Centar za propagandu i popularizaciju šumarstva koji dobiva izuzetno značenje u ovoj godini u kojoj započinje aktivnost koja je povezana uz zaštitu i unapređivanje čovjekove radne i životne okoline. Ostvarenje rada toga Centra povezano je s dobivanjem određenog prostora za razvoj naših aktivnosti te se u tome smislu nadamo denacionalizaciji Šumarskog doma, to više što za to već postoje primjeri (Novinarski dom, Prosvjetni dom). U dobivenom prostoru organizirala bi se stalna šumarska izložba čiji bi sadržaj bila uloga šume u zaštiti čovjekove okoline, šumarski muzej, a taj prostor bio bi ujedno i sastajalište mladih prijatelja prirode kao određene sekcije Saveza socijalističke omladine Hrvatske. Osim donesenog plana rada Savez će u »u hodu« rješavati tekuću problematiku koju će donositi život. Već davno se nameće potreba uvođenja Tjedna šume i šumarstva, a službeno proglašena Godina zaštite i unapređenja čovjekove životne i radne sredine veoma je pogodna za pokretanje i uvođenje takve korisne akcije. Takav tjedan trebao bi pasti u jesen u vrijeme pošumljivanja i u tim akcijama potrebno je angažirati pionirske i omladinske organizacije te pripadnike Jugoslavenske armije. Vodstvo u toj akciji trebali bi preuzeti šumarski stručnjaci iz operative, nastavnici kao i studenti starijih godišta sa Šumarskog fakulteta te nastavnici i đaci starijih godišta srednjih šumarskih škola. Tjedan šume i šumarstva trebalo bi ispuniti televizijskim i radio emisijama i javnim predavanjima o ulozi šume u zaštiti čovjekove okoline te informirati omladinu i pučanstvo putem škola i narodnih sveučilišta o stručnoj djelatnosti šumarstva u iskorišćivanju šuma te njihovoj obnovi i to s posebnim osvrtom na potrajnost prihoda i brigu šumarskih stručnjaka za reprodukciju šuma koja se temelji na znanstvenim dostignućima. Smatramo da bi jednom, u početku makar i kampanjski trebalo započeti s objašnjavanjem uloge šumarske struke u očuvanju i unapređenju šuma te o spoznajama o općekorisnim funkcijama šuma čiju vrijednost može podići samo šumarski stručnjak. Takva akcija zahtijevat će puno angažiranje članstva iz svih područnih društava ITŠDI, a potrebno je veoma temeljito i hitno pristupiti njenoj razradi. Tjedan šume i šumarstva predstavljat će jednu od značajnijih afirmacija Saveza i struke i zbog toga je potrebno da se u toj akciji angažiraju svi oni koji za to imaju volje i smisla. Jedna važna problematika koja se kao prioritetna nameće ovome Savezu jesu odnosi između sirovinske baze i industrije za preradu drva. Za doprinos njenom rješavanju ovaj Savez je veoma pogodna platforma. Izvjesnu disonancu između šumarstva i drvnoprerađivačke industrije, koja postoji u pojedinim područjima, treba započeti otklanjati na sastancima područnih društava SITŠDI. Takve rasprave mogu kasnije poslužiti kao dobra baza za daljnje društvene dogovore. Upravni odbor ovoga Saveza moli svo članstvo da se aktivno uključi učitava zajednica rješavanje naših i to društvenihje naša duž inost. stručnih problema jer to od nas traži. Prof. dr BRANIMIR PRPIĆ, predsjednik Saveza inženjera i tehničara šumarstva i industrije Hrvatske.

5-6/1980

JOSIP BROZ TITO (1882 — 1980).

U POSLIJEPODNEVNIM SATIMA ČETVRTI SVIBNJA 1980. GODINE, NA PRAGU 89. GODINE ŽIVOTA, PRESTALO JE KUCATI SRCE JOSIPA BROZA TITA. UGASIO SE ŽIVOT NAJVEĆEG NAŠEG ČOVJEKA, VIZIONARA, BORCA I ORGANIZATORA BOLJIH ŽIVOTNIH UVJETA ČOVJEKA — RADNIKA NE SAMO NAŠIH NARODA NEGO I NARODA CIJELOG SVIJETA, A POSEBNO ONIH STOLJETNO ISKORIŠĆIVANIH PO KOLONIZATORIMA. OD SVOJE MLADOSTI, PA DO KRAJA ŽIVOTA, TITO JE NA PLANETARNOJ POZORNICI RAZVIO DJELATNOSTI HISTORIJSKIH RAZMJERA. STOGA JE I SVJETSKA JAVNOST TJEDNIMA I TJEDNIMA S NAJVEĆOM PAŽNJOM PRATILA TOK NJEGOVE BOLESTI, POSLJEDNJE DANE NJEGOVA ŽIVOTA, A NA ZADNJEM ISPRAĆAJU ZASTUPLJENO JE GOTOVO CIJELO ČOVJEČANSTVO PO SVOJIM NAJVIŠIM DRŽAVNIM I POLITIČKIM PREDSTAVNICIMA. ROĐEN U KRAJU NATOPLJENOM KRVLJU UGNJETAVANOG NARODA U SELJAČKOJ BUNI 16. STOLJEĆA, U ŽIVOTNOJ ŠKOLI MANUALNOG RADNIKA I U BORBI S NENARODNIM REŽIMIMA U DOMOVINI KAO I U ŠKOLI MARKSIZMA, TITO SE RAZVIJAO U LIČNOST KOJA JE USPJEŠNO POVELA NAROD U BORBU PROTIV OKUPATORA NARODNOG TERITORIJA U TOKU II SVJETSKOG RATA TE POBJEDIVŠI U OVOJ NADLJUDSKOJ BORBI, OSIGURAO PUT SOCIJALISTIČKE PREOBRAZBE DRUŠTVA. DRUG TITO OSTAJE TRAJNO PRISUTAN MEĐU NAMA!

10-12/1981

NAGRADE I PRIZNANJA NAJBOLJIMA IZ NAŠE STRUKE

U drugoj polovici minulog desetljeća više šumarskih stručnjaka, profesora Šumarskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, primilo je najveća priznanja za znanstveni rad koja dodjeljuje naša Republika. Nagrade za životno djelo i godišnje nagrade za znanstveni rad primili su prof, dr Milan A n d r o i ć, prof, dr Ivo H o r v a t, prof, dr Dušan K1 e p a c, izvanredni član JAZU, prof, dr Zlatko Vajda, i prof, dr Mirko V i d a k o vi ć, redovni član JAZU. Također nas je vrlo razveselilo kada je nagradu za životno djelo primio prof, dr Željko Kovačević , koji nije šumar, ali je kao dugogodišnji profesor iz entomologije na bivšem Poljoprivredno-šumarskom fakultetu u Zagrebu, sudjelovao u odgoju brojnih generaciji šumarskih inženjera. Ova priznanja našim drugovima i kolegama svjedoče o zavidnoj razini koju su postigli u šumarskoj znanosti i struci. Znanstveni domet nagrađenih upoređivan je, prilikom odluke o njenoj dodjeli, sa znanstvenom razinom mnogobrojnih predloženih kandidata iz srodnih područja i disciplina. Odluka da se ona dodjeli upravo njima izaziva kod nas poštovanje prema njihovim osobama, ali i veliku radost u spoznaji da ova struka, čiji smo i mi dio, ima tako istaknute pojedince. Ispunjava nas, nadalje, ponosom spoznaja da smo kao struka uspjeli, da nas se zamjećuje i nagrađuje. Redakcija »Šumarskog lista« čestita, u ime cjelokupne šumarske i drvoprerađivačke struke, svim nagrađenima i želi im još mnogo plodnih godina. Uspjeh koji su postigli nagrađeni drugovi u šumarskoj nauci i struci velik je naš, a prvenstveno njihov doprinos razvoju našeg samoupravnog socijalističkog društva. Naši znanstvenici koje u daljnjem opisu navodimo abecednim redom, nagrađeni su ovim vremenskim slijedom: — Prof. dr Zlatko Vajda, nagrada za životno djelo u 1975. godini — Prof. dr Željko Kovačević, nagrada za životno djelo u 1976. godini — Prof. dr Mirko Vidaković, redovni član JAZU, godišnja nagrada »Ruder Bošković« za prirodne znanosti u 1977. godini i nagrada za životno djelo u 1981. godini — Prof, dr Milan Androić, nagrada »Ruđer Bošković« za prirodne znanosti u 1978. godini — Prof. dr Dušan Klepac, izvanredni član JAZU, nagrada »Ruđer Bošković za prirodne znanosti u 1979. godini — Prof. dr Ivo Horvat, nagrada »Nikola Tesla« za tehničke znanosti u 1980. godini. Prije nego opišemo život i djela nagrađenih pojedinaca, potičemo mlađe znanstvenike i stručnjake da ustraju u naporima kako bi postigli ovaj najviši cilj, a onima koji su blizu ovog dometa, želimo što skoriji uspjeh.

11-12/1985

Šumarstvo u četrdeset godina slobode

Prošlo je četiri desetljeća od oslobođenja domovine. Pobjeđen je fašizam i ostaju zgarišta spaljenih domova, porušene pruge, ceste i mostovi. Rat je opustošio zemlju i ljude sa žalosnom bilancom u svome kraju. Nemalo milijun i osamsto tisuća Jugoslavena, pretežno mladih ljudi, ljudi u punoj snazi, ostalo je u ratu bez života. Oduševljenje slobode i Titova vizija nove Jugoslavije pokreće zapretene narodne snage. Prohujala je obnova zemlje, a intenzivno se radi na njenoj industrijalizaciji. Htjedoše nas pokoriti, učiniti poslušnim u bloku i srušiti vizije naše budućnosti. Krenuli smo svojim putem stvorivši samoupravljanje, jedinstven model organizacije društva koji pruža sigurnost i slobodu svakome njegovom članu. Šumski fond i šumarska struka ove Republike imali su u više navrata u proteklih četrdeset godina vrlo značajnu ulogu. Zalaganjem malobrojnihšumarskih stručnjaka obnovljena je opustošena domovina. Početkom pedesetih godina šumarstvo i prerada drva preuzimaju na sebe teret čuvene ekonomske blokade povezane uz rezoluciju Informbiroa. Dobar šumski fond i vrsni šumarski kadrovi pojačani poslijeratnim generacijamašumarskih inženjera i tehničara, doprinose značajno današnjoj povoljnoj strukturi našega društva koje od agrarnog postoje industrijsko. Stvaranjem industrijskog društva povećava se interes za šumu kao općedobro koja povećava kvalitetu čovjekova života, ali od koje se istovremeno očekuje sirovina i energija. Šumarska struka ove Republike s gotovo dvijestogodišnjom tradicijom i 125-godišnjim postojanjem šumarske znanosti i nastave uspjela je obnoviti i industrijalizirati zemlju, ali i sačuvati dobar šumski fond, po strukturi očito najbolji u Jugoslaviji. Smatramo da je naša struka u proteklih četrdeset godina u više navrata dokazala da znalački postupa s šumskim fondom i šumskim sastojinama gospodarivši s njima kao s općim dobrom od posebnog društvenog interesa i da tako intenzivno sudjeluje u razvoju jugoslavenskog samoupravnog društva.

7-8/1986

Naši jubileji u svjetlu XVIII IUFRO Kongresa

Ove godine održava se u Ljubljani XVIII-ti svjetski IUFRO kongres što predstavlja značajan događaj za šumarsku struku, šumarstvo i preradu drva Jugoslavije kao i za čitavu Zemlju. Šumarski i drvarski znanstvenici čitavog svijeta odlučili su na svom posljednjem kongresu održanom 1981. godine u Japanu da se naredni održi u Jugoslaviji, pa je ovom odlukom ukazano veliko priznanje kako Jugoslaviji tako i našim znanstvenicima i stručnjacima šumarstva i prerade drva. Godine 1986. b´lježimo i 140-godišnjicu osnivanja Hrvatsko-slavonskog društva, preteče Saveza inženjera šumarstva i prerade drva Hrvatske, a istovremeno i 110-godišnjicu neprekidnog izlaženja »Šumarskog lista«. Povodom 18-tog svjetskog IUFRO kongresa koji se ove godine održava u Ljubljani i spomenutih jubileja Predsjedništvo Saveza inženjera i tehničara šumarstva i prerade drva Hrvatske razmotrilo je i podržalo prijedlog Uređivačkog odbora »Šumarskog lista« da izda ovaj jubilarni broj u kojemu pojedini urednici znanstveno-stručnih područja daju pregled razvoja odgovarajućih znanstvenih oblasti i informaciju o današnjem trenutku razvijenosti pojedinih stručnih disciplina. Osnivanje Društva obavljeno je u Prečecu pokraj Zagreba 26. prosinca 1946. godine. Iz zapisnika s osnivačkog sastanka zrači entuzijazam i upornost: »U perkos najnepriatnioi dobi godišta, zločestom vremenu i mestnim povodnjama ipak 17 šumarah izkupilo se je.« Među najzaslužnijim osnivačima su šumari Dragutin Kos, Franjo Šporer i Ante Tomić. Spiritus movens je Dragutin Kos koji se iznad ostalih izdiže snagom svoga duha, velikim znanjem i ljubavi za struku i drugu domovinu. Dragutin Kos je. naime, porijeklom Ceh. Proučavajući prilike u drugim zemljama Kos razabire da je mogućnost unapređivanja privrede uvjetovana radom privrednih udruženja. U ono vrijeme postojalo je samo jedno privredno udruženje — Horvatsko-slavonsko gospodarsko društvo — u Zagrebu. Postaje aktivan član ovoga udruženja i kreator osnivanja Sekcije za šumarstvo konstituirane u već spomenutom Prečecu. Kolika je bila potreba za organiziranim društvenim i stručnim šumarskim radom zaključujemo iz govora šumgarskog meštra Dragutina Kosa. U šumarstvu Hrvatske zabrinjava ga porast potreba i cijena, opadanje produktivnosti (prekomjerno krčenje, sječa, slabo obnavljanje sastojina) sušenj e hrastik a (»kako se gorostasne, beskonačne hrastove šume po osušenju verhovah k propasti približuju«), nepopularnost i nepoznavanje šumarstva, nestašica literature i škola, dolaženje stranih šumara, slabo stručno obrazovanje, nepotpunost zakonodavstva, neprilike sa servitutima, oštećivanje šuma i dr. Neki problemi koje navodi Kos su nažalost i danas prisutni (slabo obnavljanje sastojina, sušenje hrastika), ali većina ih je, zahvaljujući organiziranosti struke, povoljno rješena. Struka ubrzo bilježi uspjeh. Godine 1860. osniva se Gospodarsko-šumarsko učilište u Križevcima. To je prvo šumarsko učilište na slavenskom jugu iz kojega je neposredno nastao Šumarski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, a posredno ostali šumarski fakulteti u Jugoslaviji. Razvoj visokoškolske nastave popraćen je pojavom domaćeg nastavnog i znanstvenog kadra te vrsnih šumarskih stručnjaka koji značajno utječu na razvoj šumarstva te oblikovanje i poboljšanje šumskog fonda u Hrvatskoj. Veliku pomoć u smislu uzdizanja domaćeg nastavnog i znanstvenog kadra pružili su šumari čehoslovačke narodnosti. Drugi značajan događaj je pojava domaćeg stručnog časopisa. 1. siječnja 1887. godine izlazi prvi broj »Šumarskog lista«. Na početku razvoja šumarske struke naši šumari slijede iskustva Austrijanaca, Cehoslovaka i Njemaca jer stručna znanja uče u njihovim šolama. Njihov rad i iskustvo ne ostaje anoniman. Naši stručnjaci objavljuju u njemačkim, austrijskim i mađarskim časopisima što, dakako, nije pristupačno svim šumarskim stručnjacima našega prostora. Pojava »Šumarskog lista« predstavlja početak novoga razdoblja u našoj šumarskoj povijest. Pojavio se časopis koji predstavlja stručno i znanstveno štivo na materinjem jeziku što ga čini pristupačnim svim slavenskim narodima Jugoslavije. Razvoj šumarske i drvarske struke doživljava u nas svoj procvat poslije prvoga svjetskog rata, a naročito poslije oslobođenja Zemlje kada se pojavljuju stručni časopisi u gotovo svim republikama SFRJ, Pored šumarskih fakulteta u Zagrebu i Beogradu osnivaju se poslije oslobođenja šumarski fakulteti u Ljubljani, Sarajevu i Skoplju. Ovakav republički razvoj struke predstavlja daljnji snažan podstrek razvoja šumarske i drvarske struke i znanosti u različitim i dakako, specifičnim sredinama s obzirom na razvoj šumarstva i stanje šumskog fonda. »Šumarski list« ostaje i dalje neslužbeni jugoslavenski časopis šumarske struke jer se u njemu pojavljuju napisi suradnika iz čitave Jugoslavije. Šumarstvo Jugoslavije, danas srednje razvijene industrijske zemlje, nalazi se u procjepu između sirovinskih i energetskih zahtjeva i sve veće potrebe za šumom kao općim dobrom od kojega se očekuje optimalan učinak ekoloških i socijalnih funkcija šume.

7-8/1986

Naši jubileji u svjetlu XVIII IUFRO Kongresa

Ovaj problem komplicira se pojavom privredne krize u nas i u ostalim zemljama skoro čitavog svijeta te povećanjem potreba za drvnom sirovinom (prema podacima Evropske ekonomske zajednice ovo povećanje iznosi oko 2% godišnje). Šumarstvo posluje u nas na principu privrednog računa što je nelogično s obzirom na sveukupnu ulogu šumskog fonda. Funkcioniranje šumarstva ovisi o poslovnim uspjesima prerade drva, danas u velikoj mjeri opterećene gubicima. Iznimku čini proširena biološka reprodukcija koja se pretežno namiruje iz šumarstva, ali i iz drugih izvora (SIZ šumarstva). Proizvodnja drvne sirovine samo je manji dio svih funkcij a šume . U više naprednijih zemalja svijeta danas je jasna spoznaja da se može bez drva, ali ne bez šuma. Šuma daje pitku vodu, zaustavlja bujice i smanjuje eroziju tla. poboljšava klimu, proizvodi kisik i obavlja još jedanaest poznatih funkcija koje su značajne za život čovjeka i ekološko funkcioniranje velikih prostora. Suvremena biološka šumarska znanost istražuje šumske ekosisteme i pokušava pronaći nužan kompromis u višenamjenskoj šumi. dakle šumi koja istovremeno obavlja ekološku, socijalnu i gospodarsku funkciju. Danas je već utvrđeno da najviše prinose drvne biomase daje šumska sastojina koja posjeduje stabilnu ekološku struktur u i da se iskorišćivanje biomase mora obaviti bez ugrožavanja opstanka šume. Kod svakog korišćenja šume potrebno je prethodno utvrditi osjetljivost šumskog ekosistema na zadiranje u pojedine dijelove njegove strukture i ustanoviti kako učiniti zahvat iskorišćivanja šuma da se izbjegne narušavanje stabilnosti šumske sastojine. Poseban oprez potreban je prilikom korišćenja mehanizacije u šumskim sastojinama. Fascinirani napretkom tehnike oduševljavamo se strojevima koji u ne malo slučajeva ostavljaju iza sebe velike štete. Strojevi oštećuju stabla, uništavaju pomladak, remete red toliko nužnih destruktora i dr. Strojevi su nam potrebni, ali kod njihove primjene ne smijemo zanemariti biološku stranu šume i dovesti u pitanje funkcioniranje šumskog ekosistema. Ispravan put kod izbora strojeva je njihova prilagodba strukturi i funkcioniranju određenog šumskog ekosistema, a to je moguće postići ako stručnjak koji obavlja taj delikatan posao posjeduje veliku biološku kulturu i ujedno poznaje primjenu ovih, u biti, vrlo jednostavnih strojeva (traktori, žičare, motorne pile i dr.). U kriznim stanjima kao što je današnje često je velik pritisak na jeftinu drvnu sirovinu kojom se ne mogu pokriti svi troškovi jednostavne i nužne proširene biološke reprodukcije šuma. Izvanredni i veći zahvati u šumski fond zahtjevaju velike troškove i puno vrhunskog stručnog rada koji mora biti sinhroniziran po disciplinama i teritorijalno dobro definiran. Ovakvi zahvati smanjuju drvne zalihe, a posljedica je smanjenje godišnjeg prirasta drvne biomase. Opterećenost šumskog fonda velikim potrebama za kvalitetnom sirovinom te potrebe za povećanjem ili barem zadržavanjem današnje razine socijalnih i ekoloških funkcija šume, komplicira se danas pojavom umiranja šuma širih razmjera, a uzrokovanih promjenama »kemijske klime« (SO->, NOx, fotooksidanti, teški metali i dr.). Pojava umiranja šuma prisutna je i u nas (Slovenija. Hrvatska, Bosna i Hercegovina i dr.) pa je potrebno primjeniti drugačije postupke u stručnim šumarskim zahvatima. Poslije utvrđivanja stupnja oštećenja naših šuma, potrebno je poduzeti određene mjere radi očuvanja višenamjenske funkcije stabilnog dijela šumskog fonda u SR Hrvatskoj i Jugoslaviji. Šumarstvo, privredna grana kojoj je povjereno održavanje biološkog potencijala šuma te mehanička prerada drva i tvornice namještaja, dakle relativno čista i ekološki poželjna industrija, posluju međusobno u dosta složenim uvjetima. Prerada drva dobivati će u budućnosti vrlo kvalitetne pilanske i furnirske trupce iz starijih višenamjenskih šuma, trupce tanjih dimenzija iz prorijeda, a u većoj količini drvnu sirovinu od osušenih stabala radi spomenute pojave intenzivnijeg ugibanja i sušenja šuma. Šumarstvo i prerada drva moraju se prilagoditi situaciji koja se očekuje, ali već i danas prisutnoj u nekim područjima (Gorski Kotar, srednja Posavina). Šumarstvo bi trebalo preradi drva isporučiti što upotrebljiviju sirovinu, dok se prerada drva mora prilagoditi obradi sirovine tanjih dimenzija. Prerada drva mora težiti što većem oplemenjivanju dragocjene sirovine iz naših šuma te istovremeno uspješno poslovati kako bi mogla nabavljati sirovinu i izvan granica naše zemlje. Etatne mogućnosti naših šuma su ograničene i želimo li održati sve današnje pogone prerade drva moramo uvoziti sirovinu ili zatvarati pogone. U slučaju zatvaranja drvno-industrijskih pogona može se računati sa zapošljavanjem radne snage iz prerade drva na poslovima biološke reprodukcije (pošumljavanje, njega mladih sastojina, obnova osušenih šuma). Održavanje XVIII IUFRO kongresa u Jugoslaviji je izuzetna prilika da ove probleme podrobnije raspravimo te saslušamo mišljenja znanstvenika iz drugih zemalja gdje su ovi problemi također prisutni i uspješno se rješavaju. BRANIMIR PRPIĆ

10-12/1987

50-godišnjica dolaska Josipa Broza — TITA za generalnog sekretara KP Jugoslavije i osnivanja KP Hrvatske

Prije pedeset godina, 1937. godine posijano je sjeme iz kojeg je nikla i u snažno stablo razvila se Socijalistička Federativna Republika Jugoslavija. Te godine postavljen je Josip Broz, kasnije s pridjevkom TITO, pod kojim je poznat u cijelom svijetu, za generalnog sekretara Komunistički partije Jugoslavije. To je zapravo stvarni početak današnje socijalističke Jugoslavije, jer je KPJ u vihoru drugog svjetskog rata povela borbu protiv okupatora i njegovih domaćih pomagača i uz velik žrtve mnogobrojnih boraca i suboraca narodnooslobodilačkog rata stvarala uvjete za konačno Oslobođenje i formiranje socijalističkog društvenog uređenja — zajednice s jednakim pravima svih naroda i narodnosti u granicama današnje jugoslavenske države. Vizija Josipa Broza stvaranja državne zajednice jugoslavenskih naroda u kojem će svaki narod biti ravnopravan član također ima zametak iste, 1937. godine. Te godine u okviru KPJ osniva se KP Slovenije, a zatim KP Hrvatske. KP Hrvatske osnovana je, u Anin dolu više Samobora 1. kolovoza 1937. godine. Osnovana je pod zaštitom tada još mlade šume, jer je bila nužna stroga konspiracija, jer je KPJ, a po tome i svaka njezina djelatnost, bila izvan zakona nosioca vlasti građanskog društva i kraljevske kuće Karađorđevića. Tako je pedeseta obljetnica Titova dolaska na čelo KPJ ujedno i 50. obljetnica odlučnog hoda revolucionarnog pokreta prema vodećoj ulozi u rješavanju vitalnih problema ovog našeg prostora i ovih naših ljudi. Rekli bismo: Tito je došao na čelo KPJ, a Partija je dolazila na čelo naroda zahvaljujući najvećim dijelm upravo Titu. Nećemo ovdje posebno govoriti o predvodničkoj ulozi Josipa Broza u načinu vođenja oružane borbe u uvjetima općeg narodnog ustanka u nacionalnooslobodilačkom ratu, u razrješavanju odnosa među našim narodima, u obračunu s građanskim društvom, u ostvarivanju ciljeva socijalističke revolucije, te u borbi za samostalni i nezavisni status u međunarodnim odnosima, nego naglasiti ono, što se odnosi na naše šumsko gospodarstvo. U socijalističkoj Jugoslaviji zbio se i prelomni trenutak za šumarstvo, Suma, kao i svi drugi proizvodni resursi, u načelu postaje općenarodna svojina. Nestaju tako u Hrvatskoj zemljišne zajednice i, već prije odumrle, imovne općine, općinske šume (u Dalmaciji), u Bosni i Hercegovini ukida se besplatno pravo drvarenja seoskog seljaka (baltalik), u Srbiji likvidiraju se, između dva svjetska rata izdvojene šume u korist općina, u Crnoj Gori plemenske šume, itd. Osiguravaju se, dakle, uvjeti za racionalniju šumsku proizvodnju neopterećenu od bilo kakvih prava trećih osoba. U privatnom vlasništvu nestaju ostaci šumskih veleposjeda, koji su uglavnom postojali u Sloveniji i u Hrvatskoj, a ostaju samo, za šumu relativno, male površine do 10 ili 15 ha, a u Sloveniji i do 50 ha. Međutim danas se i takve maloposjedničke šume u određenoj mjeri uključuju u općegospodarske planove šumarstva. Iako u različitim varijantama, organizacije za gospodarenje šumama danas ne podižu i samo čuvaju šumu tj. ne brinu se samo za primarnu šumsku proizvodnju, nego obavljaju sječu etata i isporuku izrađenog drva ili, kako bi mogli nazvati, sekundarnu šumsku proizvodnju. Stoga danas osnovne jedinice OUR-a (šumarije i dr.) ne zapošljavaju samo jednog ili dva inženjera i nekoliko lugara a rijetko po kojeg stalnog radnika izvan tih struka, nego i po nekoliko desetaka radnika koji također na osnovu samoupravljanja sudjeluju u donošenju odluka, koje se odnose na cjelokupnu šumsku proizvodnju. Uspješne proizvodnje nema bez dobro obrazovanih kadrova ni istraživačkog rada. U visokoškolskoj nastavi razdvaja se prije i neposredno poslije rata Poljoprivredno-šumarski fakultet, u dva samostalna, Fakultet poljoprivrednih znanosti i Šumarski fakultet koji djeluje u dva odjela, šumarski i drvno-tehnološki. Osnovane su i srednje šumarske škole, iz kojih je izašao brojni kadar za provedbu radova, a i šumski radnik dobivao je neophodnu stručnu izobrazbu u okviru dužih ili kraćih tečajeva. U Socijalističkoj Jugoslaviji osiguran je i prošireni znanstvenoistraživački rad. Dok se prije rata taj rad odvijao u okviru fakulteta odmah poslije Oslobođenja osniva se posebni institut za istraživanja u šumarstvu, danas Šumarski institut u Jastrebarskom. U usporedbi s predratnim stanjem razvio se i ogromni izdavački rad, objavljivanje pisane riječi. Počem od listova, koje u raznim oblicima izdaju šumska gospodarstva i drvo-prerađivačke radne organizacije preko stručnih publikacija Šumarskog fakulteta i instituta do Šumarske enciklopedije, danas već u drugom izdanju. Tri sveska drugog izdanja Šumarske enciklopedije izraz su snage našeg stručnog potencijala, a korišćenje enciklopedije nije ograničeno samo na šumarsku struku nego i za najširu javnost koja je preuzela pretežni dio naklade. Sa strane šumarstva izdavanje Šumarske enciklopedije je to značajnije, jer ju je izdala nešumarska institucija — Jugoslavensko leksikografski zavod »Miroslav Krleža«. Socijalizam je dao nove odnose u šumarstvu, a šuma je s druge strane pružala veliku pomoć u narodnooslobodilačkoj borbi ne samo kao zaštita boraca nego i stanovništva, koje je moralo pred zulumom neprijatelja napuštati svoje domove te bila najsigurnije mjesto za smještaj bolnica za Iječenje ranjenih boraca. Poslije rata drvo naših šuma dalo je ogromni doprinos obnovi ratom opustošene zemlje počem od seoskih kućica do obnova željezničkih pruga. U to vrijeme, a posebno poslije informbirovskog isključenja Jugoslavije iz tabora socijalističkih zemalja, drvo je bilo i glavna izvozna roba, a zahvaćala se i šumska glavnica, ali drugog izbora nije bilo. To je priznao i drug Tito uz dodatak, da će se nastale rane kasnijom štednjom i pošumljavanjima zacijeliti. U temelje i podizanju socijalističke Jugoslavije uloženi su i napori radnika u šumarstvu svih kategorija, nekih znanih a više neznanih. Pohod suvremene tehničke civilizacije ima značajan utjecaj i na šume. Industrijska polucija, promet (fotooksidanti), korišćenje pesticida, u šumama, neodgovarajuća mehanizacija u iskorišćivanju šuma, vodotehnički zahvati i dr. uvjetovali su sušenje šumskog drveća i šumskih sastojina. U nekim područjima poprimilo je ugibanje šuma razmjere ekološke katastrofe (Gorski kotar, srednja Posavina). Malo je ekosistema u biosferi koji nisu više ili manje utjecani čovjekom, a učinak ovoga utjecaja rezultira često narušavanjem biološke ravnoteže. Uvidjelo se da je šuma posljednje ekološko uporište u kopnenom^ dijelu biosfere i da je njena ekološka funkcija neophodna za čovjekov život. Prema novijim spoznajama ekološka vrijednost šume prelazi višestruko njenu sirovinsku vrijednost. Današnji postupak sa šumama potrebno je usmjeriti u smislu povećanja njene ekološke vrijednosti te povećanju šumskih površina radi postizanja boljega ekološkog učinka u prostoru. Dokazano je, nadalje, da zdrava i prirodna šuma daje najveće ekološke i gospodarske učinke što predstavlja i cilj današnjeg planiranja u šumarstvu. Treba naglasiti da je preduvjet za opstanak šume ali i čovjeka potpuni prestanak nepovoljnih antropogenih utjecaja.

3-4/1988

O budućnosti šuma u SR Hrvatskoj

Šumski fond SR Hrvatske zaprema spreko 35% republičke površine a do prije kojih desetak godina tvrdili smo da je prema sastavu i kakvoći šuma najvrijedniji u Jugoslaviji. Danas je, međutim, njegovo stanje potpuno drugačije. Velik broj šumski sastojina ima preko 50%> oštećenih stabala, a drvne zalihe su ispod dogovorenih normalnih vrijednosti što dovodi u pitanje kako bioproizvodnju tako i ekološku vrijednost šuma. Danas je teško tvrditi u kojemu dijelu Hrvatske šume više propadaju. Od vrsta drveća najugroženiji su obična jela, hrastovi lužnjak i kitnjak, pitomi kesten, a ozbiljno zabrinjava oštećenje bukovih stabala. Bukva je, naime vrsta koja u šumskom fondu Hrvatske sudjeluje s oko 40!0/o u drvnoj zalihi. Dodamo li ovome činjenicu da se kod velikog broja organizacija koje gospodare šumama pojavljuje problem obavljanja jednostavne biološke reprodukcije, zatim da je njeno obavljanje u privatnim šumama uvijek bilo dubiozno, stanje našeg šumskog fonda nije dobro. Današnja spoznaja o šumi drukčija je od one prije 30, ali i prije 10 godina. Odnos njene sirovinske i energetske vrijednosti prema ekološkoj i socijalnoj vrijednosti stalno se mijenja u korist ove druge. Poznata je uzrečica da čovjek može bez drva, ali ne bez kume. Smatra se da je šuma kao zdravlje, dok ga posjeduješ do njega ništa ne držiš, a kada ga izgubiš nema cijene koju ne bi dao da se ono vrati. Ove lijepe uzrečice pripadaju bogato7n svijetu, a naše prilike su danas takve da nam treba i šuma i drvo i puno stručne pameti da zadržimo obje makar na današnjoj razini. Šuma je prirodno bogatstvo koje između svih kopnenih ekosistema zaslužuje posebnu pažnju. Ona je preduvjet opstanka i prirodnog stanja ostalih kopnenih ekosistema uključivši i ljudske zajednice (tehnocenoze). O stanju šume, odnosno o njenoj biološkoj ravnoteži koja je presudna za funkcioniranje šumskog ekosistema, ovise slatkovodni ekosistemi (vodotoci, jezera), zatim opskrba pitkom vodom, sposobnost agroekosistema za proizvodnju (povoljan klimatski utjecaj susjedne šume). Suma održava zemljište u dijelovima reljefa koji su izloženi eroziji te spriječava zasipanje akumulacijskih jezera hidrocentrala. O šumi ovise urbane cjeline kojima znači infrastrukturnu kategoriju, šuma ublažava klimatske ekosisteme i značajna je u sistemu naše koncepcije općenarodne obrane. Svi kopneni ekositemi, zatim prostori predviđeni za razvoj turizma te okoliš čovjeka, posjeduju kvalitetu i vrijednost ako je njihov prostor prekriven s najmanje 40%r stabilne šume. Šuma poboljšava u svome prostoru opće ekološko stanje i predstavlja najznačajnije prirodno uporište. Šuma je, nadalje, preduvjet čovjekova života jer između svih kopnenih biljnih grupacija proizi)odi najefikasnije kisik koji je uz vodu i hranu čovjeku neophodan. Šuma je isto tako i preduvjet za opstanak brojnih biljnih i životinjskih vrsta koje nam trebaju danas i u budućnosti (genofond). Šuma je obnovljivo prirodno bogatstvo neprocjenjive ekološke i vrlo značajne privredne vrijednosti, lako šuma ima veliku ekološku i socijalnu vrijednost, koja visoko prelazi njenu sirovinsku vrijednost, ona je u nas shvaćena kao proizvodno osnovno sredstvo. Svi koji gospodare šumama (društvenom i pravatnom šumom, a često i zaštićenom šumom) čine to na osnovi privrednog računa, što često vodi njenoj devastaciji. Suma gubi ekološku i privrednu funkciju {stanjene drvne zalihe), a iz godine u godinu sve manje se ulaže u jednostavnu biološku reprodukciju što predstavlja osiromašenje prirode velikih razmjera i sigurno vodi u ekološku katastrofu. Ovome doprinosi i današnje propadanje šuma koje se pojavilo u većem dijelu Evrope i Sjeverne Amerike i zahvaća naše šume sve većim intenzitetom. Briga o održavanju šumskih ekosistema, dakle o opstanku šume, prepuštena je uspješnosti poslovanja šumarstva. Navedena uspješnost ovisi o veličini i kvaliteti etata, a posebno o uspješnosti poslovanja prerade drva koja koristi drvnu sirovinu. Cijene se dogovaraju, a kako je uspješnost prerade drva prosječno slaba, iznosi koje šumarstvo dobiva za drvnu sirovinu ne pokrivaju troškove jednostavne biološke reprodukcije šuma. Prerada drva u SR Hrvatskoj je danas prekapacitirana (stalan pritisak na povećanje etata), zastarjela i bez inženjerskog kadra. Gledano ekološki prerada drva, izuzev kemijske je vrlo čista industrija pa je njen razvoj poželjan. Potrošnja energije u preradi drva je vrlo racionalna. Tako se za proizvodnju čelika troši 24 puta, aluminijuma 126 puta, a plastike 6 puta više energije po težinskoj jedinici nego li za preradu drva. Svaki pokušaj da se iz već iscrpljenog šumskog fonda uloži u modernizaciju prerade drva vodi brzoj devastaciji šume, odnosno gubitku njene ekološke, socijalne i neposredne gospodarske (sirovinske) funkcije. Devastiranjem šumskih ekosistema ugrožavamo kako proizvodnu tako i samoregidacijsku funkciju šume, pa više ne možemo govoriti o šumi kao obnovljivom prirodnom bogastvu većo njenim degradacijskim oblicima (negativna sukcesija). Sudbina šume ne bi smjela biti povezana samo uz šumarstvo ili preradu drva niti uz trenutačno gospodarsko stanje društva. Nestankom osnovnih ekoloških funkcija šume (hidrološka, vodoopskrbna, protiverozijska i klimatska) povećavaju se opći izdaci za saniranje šteta od poplava, za traženje novih vodoopskrbnih rješenja i pojavljujiL gubici u elektroprivredi, vodoprivredi, zdravstvu i dr. što vodi osiromašenju sveukupne, društvene zajednice. Brigu o šumskom fondu treba odmah, preko odgovarajućih stručnih službi preuzeti društvena zajednica Republike (sva privreda i sve stanovništvo). Društveno upravljanje šumom sastojalo bi se iz podmirenja svih troškova jednostavne biološke reprodukcije te u raspolaganju drvnom sirovinom koju proizvode šumski ekosistemi uz održavanje, a tamo gdje ne postoji, uz postizanje biološke ravnoteže. Ako ovaj korak ne učinimo odmah, šumi prijeti, uz pojavu propadanja radi industrijske polucije, sve teža devastacija koja se neće moći ispraviti kroz više stoljeća. Kakvom organizacijom stručne službe će se to postići treba raspraviti prilikom nužnih preinaka odgovarajućih zakona (Zakona o šumama, Zakona o vodama. Zakon o zaštiti prirode i dr.). Postizanje biološke ravnoteže u šumi treba shvatiti kao jedini cilj čijim se ispunjenjem postižu sve funkcije šume. U organizaciji stručne službe treba uključiti i zaštitu čovjekova okoliša. Sadašnju raspravu o ustavnim amandmanima trebalo bi iskoristiti za nužne dopune i izmjene ustava kojima bi se osigurala potrajnost i stabilnost šuma u SR Hrvatskoj. Prof, dr Branimir Prpić

5-6/1988

Umiranje šuma — uzroci i posljedice

Pojava masovnog sušenja šumskog drveća zahvatila je danas gotovo sve evropske zemlje, a od prvog simptoma ove pojave nije do danas prošloniti deset godina. Simptomi umiranja šuma su pojava sitnijeg lišća na drveću u odnosu na njegovu normalnu veličinu, promjena boje asimilacijskepovršine (požutjelost), opadanje lišća kod bjelogorice i iglica kod crnogoricete uočljiva prozirnost krošnje. Umiranjem šuma napadnute su sve vrste drveća. U našim prilikamanajviše su napadnuti obična jela i hrastovi kitnjak i lužnjak. Ugibanje šumskog drveća povezano uz ovu pojavu može uslijediti bez, ali i uz pojavubolesti i štetnika. Klimatski ekscesi pospješuju pojavu umiranja šuma, a naročito su nepovoljna sušna razdoblja. Struktura šumske sastojine i način gospodarenja imaju u ovoj pojaviznačajnu ulogu. Prirodne šume manje su napadnute sušenjem od šumskih kultura. U zemljama zapadne Evrope (Njemačka, Austrija, Švicarska, Čehoslovačka) te u susjednoj Sloveniji intenzivno se suše smrekove kulture osnovane iz ekonomskih razloga u biotopima hrasta kitnjaka i običnog graba i gorske šume bukve. Jela se, međutim suši i u prašumama pa se ne može tvrditi da umiranje šuma zahvaća isključivo šumske kulture. U pojavi umiranja šuma značajnu ulogu ima reljef. Šumske sastojine u većim nadmorskim visinama i jugu izloženim staništima s plitkim tlom neotpornije su od sastojina drukčijih reljefnih značajki. U SR Hrvatskoj suši se danas svako četvrto stablo, a od četiri jelovastabla samo je jedno zdravo. Zdrav je samo svaki drugi hrast lužnjak, a bolesno je svako peto stablo obične bukve. Sušenjem su ugrožene sve vrste drveća. Promjene u šumi primjetljive su ne samo na drveću nego i na grmlju, prizemnom rašću, korijenju i živom svijetu tla (kišne gliste, gljive, bakterije, entomofauna tla) pa pojavu umiranja šuma nazivamo i bolešću šumskog ekosistema koji je oštećen i narušen u svojoj sveukupnosti od krošanjadrveća do sitnog korijenja i bakterija u tlu. U istraživanju uzroka umiranja šuma došlo se ubrzo do zaključka da značajan utjecaj predstavlja promjena »kemijske klime« u ekosferi, kojapotječe od industrijske polucije, cestovnog i drugog prometa te općenitood nepovoljnog utjecaja industrijske civilizacije. Šume su osebujan skupljač otrova iz okoliša. Svojom asimilacijskom površinom šume značajno prelazepovršinu u kojoj rastu (pet do petnaest puta) i predstavljaju izuzetan prečistač ali i skladište otrovnih supstancija koje postupično nagrizaju ekosistem u svim njegovim komponentama. Sva dosadašnja istraživanja potvrdila su da je umiranje šuma povezano s polucijama otrova koji, uz iznimke prirodnih izvora, potječe od industrijske civilizacije. Danas se još ne znaju svi uzroci ugibanju šuma. Poznato je da broj štetnih supstancija u zraku koje mogu nepovoljno utjecati na šumske ekosisteme iznosi više tisuća. Naročito je opasno njihovo zajedničko nepovoljno djelovanje (sinergizam) kombinirano s nepovoljnim abiotskim (klima, tlo, reljef) i stručnim utjecajem (neprirodan sastav šume, slab izbor vrsta drveća). Potrebno je odmah isključiti one nepovoljne utjecaje na šume koje smo sa sigurnošću utvrdili (S02, N0X, 03, teški metali, biocidi i dr.), a istovremeno i dalje istraživati ostale nepoznate uzroke. Rezultati anktete o umiranju šuma u SR Hrvatskoj koindiciraju s kartom opterećenja Evrope sumporom iz 1978. što dokazuje da SO,2 značajno utječe na zdravstveno stanje naših šuma. Ovo, međutim ne isključuje mogućnost djelovanja jedne druge kemijske supstancije koja značajnije djeluje od sumporne kiseline, ali nam je njeno djelovanje još nepoznato. Od 1983. do danas se vrlo intenzivno istražuju uzroci umiranja šuma (SR Njemačka, Švicarska, Austrija, Čehoslovačka, Slovenija, Hrvatska i dr.). O uzrocima sušenja šuma uvjetovanim industrijskom polucijom postoje različite pretpostavke (zakiseljavanje tla, ozon, opća stres hipoteza, presauriranost dušikom, utjecaj štetnih organskih tvari i dr.). I dalje se intenzivno istražuje, a uz šumare sudjeluju biolozi, biokemičari, fizičari, metereolozi i dr. Šumski fond SR Hrvatske značajno je narušen pojavom umiranja šuma. Smanjenjem drvnih zaliha ozbiljno se narušava proizvodni potencijal šuma, njihova ekološka funkcija se značajno smanjuje. Progaljivanjem sastojinskog sklopa, gube se najvažnije ekološke funkcije šume (protiveroziona, hidrološka, vodozaštitna, mikroklimatska) što ugrožava vodoopskrbu, a pojava velikih voda postaje sve učestalija. Naveli smo da je propadanje šuma raznoliko zahvatilo prostor SR Hrvatske što će izazvati potrebu preinake gospodarskih planova. Radi održavanja ekološkog potencijala šumskog fonda Hrvatske potrebno je sačuvati svaku pošteđenu šumu. U šumama nezahvaćenim sušenjem mogu se obavljati zahvati njege uz izostavljanje predviđene oplodne sječe jer prema današnjem slanju oštećenosti drveća iznos sanitarnih sječa značajno prelazivrijednost prirasta šuma SR Hrvatske. Opustošene šumske sastojine potrebno je odmah pošumiti, a kod svakog slučaja obnove donosi se posebna stručna odluka o preživjelim stablima i o njihovu uključivanju u sastojinsku strukturu. U pravilu sjeku se samo ona stabla koja su ušla u stupanj 3 oštećenja (oštećeno preko 60°/o krošnje). Iz ekonomskih razloga ne smije se dozvoliti da stabla postanu potpuni šušci. Drvna sirovina dobivena sanitarnim sječama u pojavi umiranja šuma razlikovati će se značajno od one koju danas dobivamo u redovnom etatu. Radi smanjenja dimenzija tehničkog drva kao posljedice pojave umiranjašuma, u preradi drva je potrebno obaviti tehnološke preinake. Danas je teško predvidjeti intenzitete propadanja šuma u budućnosti. Potrebno je, međutim, poduzeti sve mjere da se zaustave emisije koje štetno utječu na šume dok se cilj gospodarenja treba sastojati u stvaranju što stabilnijeg šumskog fonda uz intenzivno praćenje i proučavanje uzroka sušenja. BRANIMIR PRPIĆ

6-8/1989

Međunarodni SIMPOZIJ o propadanju šuma

Propadanje šuma u SR Hrvatskoj povećalo se u 1988. u odnosu na 1987. za 26.9"i,. Tijekom 1987. utvrdili smo 26] u dok u 1988. nalazimo 33% oštećenih stabala. 0vo veliko povećanje oštećenja možemo djelomično objasni likasnim mrazom u 1988. koji značajno oštećuje bukvu, a poslije toga ljetnimrazdobljem bez oborina. Smatramo da su ova dva nepovoljna utjecaja pospješila djelovanje imisija na šumsko drveće. li 1985. surađivali smo u istraživanjima uzroka propadanja šuma sa stručnjacima iz Kassela, SR Njemačka. Iz ove suradnje potekao je rad kojegaobjavljujemo iste godine u Šumarskom listu zajedno s prof. dr. V. davačem i dr. 11. Koeniesom o imisijskom opterećenju šuma Gorskog kotara i Like kiselinama i teškim metalima. Rezultati koje snio dobili su porazni. Velika opterećenja su utvrđena u šumama koje su izložene industrijskojpoluciji iz Kvarnerskog zaljeva i Italije te iz industrijskih centara Hrvatske i Slovenije i dakako, Evrope (daljinski transport štetnih supstancija). U međuvremenu produbili smo suradnju s njemačkim znanstvenicima koji se bave proučavanjem propadanja šuma. Zajedno s Kulturno-informativnim centrom SR Njemačke u Zagrebu organiziramo od 5. do 7. 10. 88. simpozij pod naslovom: »EKOLOŠKI I GOSPODARSKI ASPEKTI PROPADANJA ŠUMA«. Na simpoziju sudjeluje šest poznatih profesora s različitih sveučilišta SR Njemačke. To su prof. dr. K. Kreutzer, šumarska pedologija, prof. dr. V. Glavač, biljna sociologija i fiziologija, prof. dr. R. Mayer, ekologija, prof. dr. P. Schiitt, šumarska fitopatologija, prof. dr. G. Hildebrand, uređivanje šuma i prof. dr. H. Schulz, tehnologija drva, a s naše strane prof. dr. Branimir Prpić i znanstveni savjetnik dr. N. Komlenović. Simpoziju se odazvalo oko 250 stručnjaka iz cijele Jugoslavije. Izlaganja su simultano prevođena i razvila se bogata rasprava. Simpozij je bio vrlo zanimljiv jer je problematika propadanja šuma rasvjetljena s različitih aspekata, od fiziologije drveća do uređivanja šuma. Mišljenja o uzrocima i posljedicama umiranja šuma bila su različita od optimističkih — Kreutzer ukazuje na mogućnost poboljšanja stanja šumskog ekosistema gnojidbom, do pesimističkih — Schiitt smatra da je nemoguće brzo i egzaktno ustanoviti što sve pospješuje propadanje šuma jer se u zraku pojavljuje od 3 do 5 tisuća supstancija koje mogu nepovoljno utjecati na šumske ekosisteme. U svim izlaganjima dominira, međutim, zajednička konstatacija da na propadanje šuma značajno utječu imisije štetnih supstancija iz zraka (suha i mokra depozicija u šumskim ekosistemima). U ovome broju našeg časopisa objavljujemo sva izlaganja održana na simpoziju. Njemački profesori posjetili su Gorski kolar te obišli Gospodarsku jedinicu Rogozno i fakultetske šume Zelesinu i Sungerski lug. Poslije pregleda zdravstvenog stanja i oštećenja stabala u šumama Gorskog kotara, dali su mišljenje slijedećeg sadržaja: 1. Na osnovi rezultata istraživanja izncsenih na simpoziju te na osnovi obilaska Gorskog kotara stručnjaci iz. SR Njemačke došli su do zaključaka da su oštećenja na jeli, zatim bukvi i smreci posljedica imisija. Simptomi oštećenja su istovjetni sa simptomima promatranim u SR Njemačkoj. Štete na šumama Gorskog kotara pojavljuju se izrazito često u višim predjelima i na jugozapadnim ekspozicijama okrenutim Kvarnerskom zaljevu. 2. Umiranje šuma ne ograničava se samo na progaljene sastojine bukovo- jelovih šuma u kojima se već desetljećima vade bolesna i osušena stabla. 3. Svi stručnjaci jednoglasno dijele mišljenje da pri nastajanju oštećenja stabala u Gorskom kotaru imaju odlučujuću ulogu depozicije sumpora. Ovo mišljenje se temelji na rezultatima mjerenja sadržaja sumpora u iglicama smreke te vrlo velike depozicije ovoga elementa. 4. Za spašavanje šuma se naročito preporučuje značajno smanjenje emisije sumpornog dioksida i drugih štetnih tvari. 5. Preporučuje se, nadalje, intenziviranje istraživanja o uzrocima oštećenosti šuma i osnivanje mjernih stanica za praćenje depozicije štetnih tvari. 6. Potrebno je provesti točnu inventarizaciju i karliranje oštećenih sastojina s obzirom na reljef te pratiti razvoj stanja oštećenosti što treba poslužiti kao radna osnova. Uz pomoć takvih podataka mogu se spoznati međusobna djelovanja i kombinirani utjecaji opterećenosti štetnim imisijamate stanišnim i sastojinskim uvjetima. To može ukazati na predisponirajuće, uzročne i popratne faktore stresa koji uvjetuju propadanje šuma. Kako vidimo jedan od razloga propadanja šuma je poznat, makar što se tiče depozicije sumpora. Zaustavljanje emisija sumpornog dioksida ublažilo bi propadanje šuma. Dalje se, međutim postavlja pitanje što je s fotooksidantima, teškim metalima, biocidima, organskim spojevima i brojnim drugim supstancijama koje, ili same ili u sinergističkom djelovanju izazivaju ugibanje šumskog drveća. Zaustavljanjem propadanja šuma uklonili bi istovremeno veliku opasnostkoja prijeti čovječanstvu. Otrovi koji ugrožavaju šume u najviše slučajevaugrožavaju i čovjekovo zdravlje. Postavlja se pitanje moramo li stanje onečišćenja biosfere dovesti do apsurda pa tek onda započeti s akcijom spašavanja. Pretpostavljamo da će tada biti prekasno. Branimir Prpić

6-8/1990

Šumski ekosistemi u Hrvatskoj danas — retrospektiva i sutrašnjica

Demokracija kojom je Hrvatska obogaćenaa od ovoga proljeća donijelaje veću cijenu stručnom i znanstvenom mišljenju. Šumarski list glasilo šumarske znanosti i struke jednoga od najstarijih stručnih društava u Hrvatskoj, ima danas posebnu i značajnu ulogu. Gledajući s evropskohg pa i svjetskog stajališta hrvatske šume predstavljaju veliku prirodnu vrijednost. Njihova površina je veća od dvije petine domovinskog prostora što dovoljno govori o njihovu značenju. Smatramo nužnim ponovno navesti da o stabilnim šumskim ekosistemima ovise svi kopneni ekosistemi. O njima ovise slatkovodni ekosistemi uključivši izvorišta pitke vode, zatim agroekosistemi te napućeni urbani i industrijski prostori. Svi navedeni sustavi su brojnim čimbenicima povezani sa šumom (klima, erozija, vodni odnosi, proizvodnja kisika, vezanja ugljičnog dioksida kao jedino rješenje protiv nepovoljnog učinka »staklenika atmosfere «, velika bioproizvodnja plemenite sirovine, čuvanje genofonda, estetika krajolika, povoljan učinak na turistički promet, odmor uz doživljaj praveprirode, ekološka niša za velik broj životinjskih vrsta, jedino živo ekološko uporište u prostoru i dr.). Uzevši teoretski možemo biti zadovoljni stanjem šumskog bogatstva Hrvatske. Šume su prirodne, površina u prostoru je značajna, načelo gospodarenja je potrajnost, imamo zadovoljavajući (ali ne prevelik) broj šumarskih inžinjera, a struka ima bogatu tradiciju (najstarija inžinjerska organizacija u Hrvatskoj). Usprkos teoretskim prednostima hrvatske šume su danas ozbiljno ugrožene. Drvne zalihe su smanjene, glavne vrste drveća — hrast lužnjak, hrast kitnjak, jela i bukva su vrlo oštećene (30—75°/o), ekološka ravnoteža (stabilnost) šumskih sastojina je narušena što sve govori o manjoj ekološkoj i gospodarskoj vrijednosti šuma od one koju danas imamo na papiru. Osnovni razlozi današnjeg stanja šuma su ovi: — Samofinanciranje šumarstva i sve njegove nepovoljne popratne pojave u smislu namirivanja kako vlastitih potreba (često nepotrebnih — skupi strojevi i dr.) tako i potreba uže društveno političke zajednice, uz izostajanje jednostavne obnove. — »K isele kiš e« kao sinonim za kemijsko onečišćenje zraka, vode i tla koje se pojavljuju kao imisija u biosferi. Šume su najosjetljiviji kopneniekosistem jer djeluju kao filter i u sebi zadržavaju i do 3 puta veće količine otrova nego li površina bez šume (Matzner i dr. 1984). Konačna posljedicaje nestanak živog svijeta šume od sloja drveća do mikoriznih gljiva u tlu. — Sve učestaliji klimatski ekscesi u zadnjih 10—15 godina (nizovi sušnih godina, niske i visoke temperature, orkanski vjetrovi i dr.) — Pri m j e na neodgovarajućih strojeva i načina iskorišćavanja šuma (debalna metoda, teški strojevi koji oštećuju stabla i to smanjujući njihovuvitalnost i tehničku vrijednost — štete na stablima u Hrvatskoj od 10°/o do 25°/o). Ovakvim neprimjerenim korištenjem uništava se najvrijedniji dio šume (donji dio stabala i tlo). — Svaki politički eksperiment socijalizma, primijenjen je i na šumarstvo. Umjesto prilagodbe sistema šumi, šumu smo prilagodavali sistemu (samoupravljanje, ZUR i dr.) što dovodi do slabljenja biološkog potencijalašume. Tako npr. radnički savjet u kojemu stručnjaci nisu u većini odlučuje o najosjetljivijem stručnom postupku (da ili ne biološka obnova i dr.). — Izostanak biološke obnove u područjima gdje je šumarstvo »tanko« ili gdje su sredstva potrošena za nešto drugo, a često i izvan šumarstva (jeftina sirovina za mjesnu preradu drva po diktatu komiteta i dr.). Gotovo potpuni izostanak biološke obnove u degradiranim šumama (šikare, panjače). — Česta pojava šumskih požara u aridnim područjima (neorganizirano šumarstvo, manjak stručnjaka). — Izostanak stručnog djelovanja u stvarnoj primjeni. Osjetljivi uzgojni postupci (obilježavanje stabala, usklađivanje omjera smjese drveća u ranim razvojnim razdobljima sastojina i dr.) su prepuštena srednjem stručnom kadru, a često i manjkavo obrazovanom nižem osoblju. Sve ovo se zbiva usprkos dovoljnom broju visoko obrazovnih stručnih kadrova. — Slaba organizacija šumarstva čiji učinak je vidljiv naročito danas u podjeli struke na iskorišćavanje te uzgoj, zaštitu i lovstvo (uzgoj živi dobro ako više posječe). Ovakve stručne akrobacije odražavaju se vrlo nepovoljno na ekološku ravnotežu šumskih ekosistema (primjena »femelšlaga« u prebornim šumama, sječa kvalitete i korišćenje u odjelima uz cestu, šumarski inžinjer nije stimuliran za stručni rad, dok je bolje nagrađen oportunistički stav prema vlasti). Smanjenje drvnih zaliha (primjena progresivne potrajnosti) što uz sinergetsko djelovanje (sinergetsko djelovanje — jedan nepovoljni ekološki čimbenik povećava utjecaj drugoga čimbenika) »kiselih kiša«, suše, učinka slabe organizacije (odsustvo stručnjaka) i dr. smanjuje ekološku i gospodarskuvrijednost šume, a naglašeno njenu proizvodnost (izostanak mogućeg prirasta jer je smanjena glavnica). — Promjena vodnih odnosa u staništima nizinskih šuma reguliranjem rijeka, izgradnjom hidroelektrana, melioracijama poljoprivrednih zemljišta, izgradnjom šumskih cesta i dr. što ima za posljedicu velika sušenja hrasta lužnjaka i ostalih drveća. Od 1982. do danas osušilo se u srednjoj Posavini oko 1,000.000 m3 hrasta lužnjaka. — Pokušaj rješavanja materijalnih pitanja prerade drva udruživanjem sa šumarstvom (»šumskodrvni kompleks«) ili stvaranjem takve organizacije kojauključuje takvu mogućnost. Sadašnja organizacija šumarstva (ZOŠ 1983) prešutno je predvidjela uključivanje prerade drva u poslove iskorišćivanja šuma koji su dio biološkog postupka njege i obnove šuma. — Slaba ekološka obrazovanost prostornih plancra, nedostatak ekološke svijesti onih koji odlučuju o šumi i šumarstvu uključivši i šumarske stručnjake. Navedeni razlozi današnjeg stanja naših šuma nisu iscrpljeni ovim popisom, ali ih smatramo najznačajnijim. Držimo da je danas potrebno koristiti rezultate istraživanja kako šumarske tako i srodnih bioloških znanosti (geobotanika, zoologija i dr.) radi postizanja ekološki uravnotežene te stabilne prirodne visokoproizvodne šume s višenamjenskom djelatnošću. Ovaj cilj mogu postići visokoobrazovani šumarski kadrovi koji vladaju suvereno dostignućima struke.

6-8/1990

Šumski ekosistemi u Hrvatskoj danas — retrospektiva i sutrašnjica

U visokom obrazovanju je poznata istina da stručnjak koji poslije fakulteta ne obavlja ine proširuje svoje znanje gubi korak s napretkom struke. Zna se da je u visokom obrazovanju 5 + 5 = 0 gdje se prvi broj odnosi na godine studiranja, drugi na godine stručnog mrtvila iz čega proizlazi stručni zastoj. Kod nas, nažalost, proširivanje stručnih znanja poslije završetka studija nije običaj (rijetko se čila stručni tisak). Za održavanje prirodne, odnosno ekološke i biološke te proizvodne kakvoće naših šuma u budućnosti potrebno je spoznati i provesti ove činjenice i mjere: 1. Šuma je prirodno bogatstvo koje će svakim danom sve više povećavati vrijednost. Osnovni razlog navedene činjenice je ovisnost pitke vode o šumi, spriječavanje erozije te uloga svjetskih šuma u spriječavanju »učinka staklenika atmosfere«. Hrvatske šume imaju radi svoje ekološke uloge posebno značenje za Evropu (genetski fond i dr.). 2. Šume su značajno oštećene (»kisele kiše«, »ekonomičniji način gospodarenja « i dr.) pa ih je potrebno stručno obnoviti. Ovaj posao ima za ciljbolji šumski ekosistem (izbor vrsta drveća prema slanišnim prilikama, izbor tehnike uzgajanja šuma, utvrđivanje daljnjih postupaka sa šumom. Na prvom mjestu se koristi prirodni put ili umjetni put koji vodi prirodno uravnoteženoj šumi. Ove radove, od obilježavanja oštećenih stabala za sječu (obično se radi o najvrijednijim vrstama drveća odnosno hrastovima lužnjaku i kitnjaku te običnoj jeli) te u daljnjim stručnim postupcima, obavlja stalno obučavan visokoobrazovani šumarski stručnjak (permanentana edukacija) uz stalne dogovore s drugim stručnjacima (stručnjaci iz susjednih revira, upravitelj šumarije, šumarski stručnjaci iz znanstvenih ustanova, direkcije i ministarstava). 3. U gospodarenje šumama potrebno je uvesti prebimi način i to svuda gdje za to postoje biološki razlozi, a ne primjenjuje se. U ostalim šumama treba postupati s puno bioloških obzira izbjegavajući kod oplodnog načina gospodarenja oplodne sječe u većim površinama (često odsjek pa i čitav odjel). Ovakvim postupkom šuma stalno ostaje u punoj ekološkoj namjeni što je neusporedivo značajnije od sirovinskc uloge šume. 4. Šume je potrebno izdvojiti prema namjeni kako bi se znalo tko snosi materijalne troškove održavanja (višenamjenske šume s naglašenom proizvodnjom sirovine, vodozaštitne, rekreacijske, turističke i druge šume). 5. Radi spriječavanju daljnjega pustošenja priobalnih šuma potrebno jeojačati šumarsku struku i obaviti prostornu podjelu između poljoprivredei šumarstva uz prethodno utvrđivanje ekološkog minimuma prostora koji uturističkom području mora biti pod šumom (voda, klima, estetika krajolikai dr.). Jačanjem šumarske struke rješava se preventivno opasnost od šumskih požara (zamjena kultura crnogorice prirodnom šumskom vegetacijom, njega šuma). 6. Preventivu zaštite šuma treba postizati održavanjem ekološke ravnoteže, a prilikom represivnih mjera koristili samo biološka sredstva. Uništavanjem živog svijeta u tlu (u šumskom tlu živi oko 15 skupina živih organizama biljnog i životinjskog svijeta) ono gubi raznolikost što je osiromašenješuma u smislu ekološke djelatnosti. Sve represivne mjere zaštite potrebnoje prethodno ekosistemski istražiti u našim uvjetima. 7. Šumarski stručnjaci moraju sudjelovati kod odlučivanja o namjeni prostora jer im njihova znanja daju prednost prilikom planiranja i krajoliku. Podsjećamo da je šuma jedino prirodno uporište u prostoru koje nema zamjene. Šumari moraju sudjelovali u našim i inozemnim raspravama o onečišćenju zraka, vode i tla (emisije, imisije) kao i u početnim raspravama o investicijama koje ugrožavaju šume (industrija, enegetika i dr.). Branimir Prpić

3-5/1991

Propadanje šuma

Propadanje šuma nove vrste (»umiranje šuma«) možemo i dalje držati ključnim problemom šumarske struke. Današnje stanje se u odnosu na prvu procjenu iz 1987. pogoršalo za kojih 40°lo jer toliko je danas više značajno oštećenih stabala čiji su izgledi za oporavak vrlo mali. Stanje je još gore budući da su oštećene iznad prosjeka glavne vrste drveća, obična jela i hrast lužnjak. S time u svezi su značajno oštećene bukovojelove šume Dinarskog gorja i nizinske šume srednje Posavine. Obje vrste su vrijedne kako ekološki tako i ekonomski i njihovo propadanje jeusko svezano uz ozbiljno narušavanje kako prirodne tako i gospodarske ravnoteže hrvatskog šumskog bogatstva. Šumarska struka može i zna obnoviti šume uništene propadanjem, ali nije u stanju spriječiti uzroke ove pojave. Danas se zna da je propadanješuma u uskoj svezi s povećanjem sumpornog dioksida, dušičnih oksida, ozona i drugih otrova u zraku. Zna se, međutim, da je propadanje šume povezano i uz klimatske ekscese te uz pojavu štetnika i bolesti koji dolaze na fiziološki oslabljela stabla. U nizinskim šumama koje predstavljaju naročito ekološko uporište u smislu usklađivanja vodnih odnosa u prostoru, ali i bioproizvodnje najvrijednijeg drva, velike se promjene događaju poradi izgradnje hidroelektrana, regulacije rijeka, melioracijskih radova i onečišćavanja rijeka čije poplavnevode ulaze u nizinske šumske ekosustave. Osim nemogućnosti utjecaja na klimatske ekscese možemo utjecati na većinu ostalih čimbenika koji ugrožavaju šume. Dužnost je šumarske znanosti da upozori na poznate uzroke propadanja šuma kao pokazivača ugrožavanja čovjekova okoliša i da nastoji zajedno s ostalim strukama utjecati na promjenu današnjeg stanja. Najznačajnije promjene trebale bi se dogoditi u zakonima koji se bave čistoćom zraka i vode te u njihovoj strogoj primjeni. Ovaj broj »šumarskog lista« posvećen je propadanju šuma nove vrste i borbi za podnošljiv čovjekov okoliš, odnosno nastojanju da se spriječi nehotičan suicid biosfere. U ekološkim krugovima gdje šumarska struka ima vrlo značajno mjestodrži se da prešućivanje spoznaje o ekološkim katastrofama koje prijete čovjekovu okolišu znači krivično djelo. Nastavimo li i dalje ovako uskoro će nam suditi. Prpić B.

10-12/1991

Hrvatske šume i srpska agresija na Hrvatsku

Hrvatska je danas izložena neviđenim razaranjima koje izvodi bivša komunistička federalna vojska. Ona se stavila u službu četničkih hordi te jedine preživjele fašističke organizacije u Europi poslije drugoga svjetskog rata. Uništavajući rat protiv Hrvatske vodi Srbija na čelu sa Slobodanom Miloševicem s ciljem da se poveća njezina površina u krajevima gdjenavodno prevladava srpsko pučanstvo. Koliko je u tome istine vidi se iz podatka da se upravo napadaju hrvatski gradovi i krajevi u kojima je hrvatsko pučanstvo u potpunoj premoći (Vukovar, Osijek, Vinkovci, Dubrovnik, Zadar, Sisak, Petrinja, SI. Požega i dr.). U ratu se ubijaju ljudi korišćenjem vrhunske ratne tehnike, a poslijeokupacije nad preživjelim se pučanstvom obavlja neviđeni masakr. Cilj okupacije je biološko uništavanje hrvatskog naroda. Za slobodu i suverenitet Hrvatske bore se danas uz Hrvate i ostali građani Republike, Srbi, Česi, Mađari, Talijani, Albanci, Crnogorci i drugi pripadnici narodnosti. U ovome ratu šume su vrlo ugrožene. U površinama koje je agresorokupirao šume se sijeku bez, stručnog programa, a budući da je okupiranopodručje šumovito to je veća opasnost za opstanak hrvatskih šuma. Siječe se sve ono što se prema dimenzijama može iskoristiti i otprema na tržište Srbije. Već više od jednog stoljeća održavana ravnoteža hrvatskih Suma danas je ozbiljno ugrožena jer postoje indicije da se neplanski siječe u okupiranim područjima. U šumama gdje se vode borbe dolazi do njihova oštećenja. Eksplozijama mina i raketa oštećuju se debla i krošnje drveća. Vrlo opasne su napalmbombe koje spaljuju krošnje drveća te fosforne bombe i projektili kojiizazivaju šumske požare. Prema dobivenim informacijama značajno jeoštećen strogo zaštićen rezervat šumske vegetacije Prašnik, prašumahrasta lužnjaka kod Okučana. Starost hrastovih stabala u Prašniku je preko350 godina i jedina je lužnjakova prašuma u Europi. U svijetu se zna o ugroženosti Nacionalnog parka »Plitvička jezera « koja su već dulje vrijeme okupirana. Ovaj svjetski biser jezerskeljepote koji se odlikuje sedrenim barijerama i prekrasnim slapovima okružen je prirodnim bukovo jelovim šumama. Tu se nalazi i jedna od najljepših europskih prašuma bukve i jele Č o r k o v a uvala. Imamo dojave da se u prašumi izvode sječe. Starost stabala u ovoj prašumi iznosi od 400 do 700 godina, pa bi puno budućih generacija bilo prikraćeno za doživljaj koji nam danas pruža ova prirodna šuma. Okupator namjerno izaziva šumske požare u Republici Hrvatskoj. U agresiji na D u b r ov n i k najprije su spaljene šume njegova okoliša. Tako je uništen i arboretum Trst eno pokraj Dubrovnika osnovan u XV. stoljeću. Arboretum je predstavljao prirodnu rijetkost te je bio zaštićen kao spomenik prirode i kulture. Ta vrijedna zbirka ukrasnog drveća, grmlja i drugog bilja te spomenik renesansne vrtne arhitekture južne Hrvatske jenamjerno spaljena. To isto se desilo s mnogim drugim šumama uz. Hrvatsku obalu Jadrana gdje se pojavio agresor. Sustavno se uništavaju šume okupirane Baranje, a najviše je ugroženKopački rit, park prirode u delti Drave unutar kojega se nalazi specijalni zoološki rezervat koji je najveća prirodna oaza riba, ptica i divljači ovoga dijela Europe. Republika Hrvatska ne može danas jamčiti očuvanje ovoga jedinstvenog ekosustava okupiranog po federalnoj vojsci i pljačkaškim četničkim hordama. Okupirane su i ratom uništavane u Europi jedinstvene ritske šume vrba i topola u području Vukovara te uzvodno od Kopačkog rita u Baranji. Ugrožene su i nizinske šume Parka prirode L o nj s ko polje zatim Kupčine te šume nacionalnih parkova Krka i Paklenica, u kojima su ratne operacije što vodi do uništenja šuma bilo nestručnom sječom, izazivanjem požara i ozljeđivanje krošanja i debata eksplozivom. Uništenje rafinerije nafte u Sisku izazvalo je požare uz pojave štetnih plinova koji su opasni za šume. Izlijevanjem velikih količina nafte u rijeku Savu čije poplavne vode ulaze u nizinske šume, trovat će šumske ekosustave. Uz veliki broj ljudi u ovome ratu ubijeno je i puno životinja. Korištenjem suvremene ratne tehnike kao što su višecijevni raketni bacači, napalmbombe i kazetne bombe, stradava kako biljni tako i životinjski svijet šume što jako ugrožava napadnute šumske ekosustave. Žalosni su primjeri polaganog ugibanja ranjenih životinja u šumi. Iz svega što smo rekli proizlazi da su šume u Hrvatskoj ozbiljno ugrožene, kako propadanjem od kiselih kiša tako i neviđenim ekocidom uvjetovanim ratnim razaranjima koja danas pogađaju jednu trećinu njene površine, dok se nepovoljne posljedice predviđaju u većem dijelu južne Europe. Prof. dr. Branimir Prpić

1-2/1993

Uloga šuma u održivome razvoju Republike Hrvatske

U ljeto 1992. godine, kada je dio Hrvatske već razoren i okupiran od srpskog agresora, u Rio de Jeneirou održana je Konferencija UN o okolišu i razvoju — UNCED 92. Na tome skupu raspravljalo se o budućnosti planeta Zemlje, glede stanja okoliša te o mjerama koje je nužno poduzeti kako bi se čovječanstvo razvijalo u skladu s današnjim stanjem okoliša. Osnovno pitanje skupa sastojalo se u pronalaženju načina za postizanje održivoga razvoja. U takvome postupku razvoja čovječanstva šume su dobile značajno mjesto. U današnjem svijetu velikoga industrijskog razvoja ne razmišlja se o budućnosti čovječanstva sa stajališta zdravog čovjekovog okoliša. Gotovo svi dijelovi Zemlje u sličnome su nepovoljnom stanju bez obzira na to radi li se o Novome ili Starome svijetu, o bogatom industrijskom dijelu svijeta, o tehnološki zaostalim bivšim komunističkim zemljama na čelu s Rusijom ili pak o nerazvijenim dijelovima kao što su Azija, Afrika ili Južna Amerika. Niti u jednome dijelu Zemlje nije se vodilo računa o biosferi pa je danas čitavo čovječanstvo u sličnome nepovoljnom stanju glede okoliša. Na sjevernoj polulopti s intenzivnijim industrijskim razvojem značajno su onečišćene rijeke, mora, šume i poljoprivredne površine, dok se urbani prostori guše u otpadu. U nerazvijenome dijelu svijeta došlo je do prekomjernoga korišćenja prirodnih bogatstava i to ponajprije tropskih šuma koje se godišnje sijeku na površini otprilike 20 milijuna hektara (WWF, 1988). U tome dijelu svijeta natalitet je u velikome porastu (»demografska eksplozija«), što u zajedništvu s onečišćenjem okoliša izaziva nestabilnost i neuravnoteženost u razvoju najvećega dijela svijeta. Stanje okoliša u Hrvatskoj ne razlikuje se od stanja u ostalome dijelu Europe. Šume i agroekosustavi su značajno opterećeni različitim otrovima, dok se većina gradova guši u velikim količinama otpada. Stanje oštećenosti naših šuma vrlo je slično onome u industsrijski razvijenim europskim zemljama. Rat nam je donio nove probleme u šumama. Neki dijelovi šuma potpuno su uništeni eksplozijama skladišta municije (Bedenik, Delnice), u dijelovima šuma na granici »ružičastih« i UNPA zona, gdje se vodio rat, stradala su mnoga stabla, a puno njih je neupotrebljivo za preradu radi metalnih komadića od mina, granata i si. U popisu ratnih šteta mogli smo obuhvatiti samo one šume kojima danas gospodarimo, dakle šume na rubovima borbenih linija te one u našoj pozadini na koje se pucalo. Šume u »ružičastim« i UNPA zonama u kojima se i danas nalazi srpski agresor nismo mogli sa stajališta šteta evidentirati, ali se pouzdano zna da su bespravne sječe vršene u Baranji, Spačvi, Međustrugovima, Banovini, Kordunu, Lici, Dalmatinskoj zagori i na dubrovačkom području. Naročito nas zabrinjavaju štete u nacionalnim parkovima i drugim zaštićenim šumama, te oštećenja gradskih parkova. (Petrinja, Lipik, Kostajnica, Trsteno i dr.). Kako je srpski agresor okupirao oko 40% šumskoga fonda Hrvatske, osim pustošenja bespravnom sječom, ogromne štete nastaju radi izostanka biološke reprodukcije odnosno neophodnih uzgojnih radova. Smatramo da će te štete biti jednake, ako ne i veće od onih nastalih agresijom. Kako je danas nemoguće dati točan podatak o ratnim štetama u hrvatskim šumama, potrebno je što prije poduzeti sve mjere kako bi se do njih došlo. Danas je to moguće samo preko UNPROFORA, a Hrvatsko šumarsko društvo je u tome smislu poduzelo određene korake. U svjetskoj ekološkoj politici održivoga razvitka, šuma je radi općekorisnih funkcija dobila posebno mjesto. Na Zemlji je petina kopna pokrivena šumom, a koliko je njeno značenje, usprkos relativno malenoj površini, vidi se iz godišnje proizvodnje šumske biomase koja u odnosu na sveukupno proizvedenu biomasu na Zemlji iznosi 42%, a zelena biomasa u šumama iznosi čak 90% od sveukupne biomase na kopnu. Šuma je još značajnija u svome klimatskome, protuerozijskom i hidrološkom djelovanju u prostoru, a naročito je značajan njezin utjecaj na pitku vodu. Kako je šuma obnovljivo prirodno bogatstvo, proizvodnja drvne sirovine pokriva troškove jednostavne biološke proizvodnje, a stručnim djelovanjem značajno se povećava ekološka vrijednost šume. U programu održivoga razvoja šuma je neophodna infrastrukturna kategorija koja svojim općekorisnim funkcijama vrlo značajno utječe na kakvoću čovjekova okoliša. Ugradnjom ugljičnoga dioksida u svoju biomasu šuma ublažuje učinak »staklenika atmosfere«, ona pročišćava onečišćeni zrak i na vlastitu štetu usporava učinak »kemijske tempirane bombe«. Radi rastuće ekološke uloge u prostoru, ali i radi njene velike ugroženosti propadanjem, u šume će trebati uložiti više rada i sredstava nego prije, i to na razini države kao i na međunarodnoj razini, podrediti je načelu održivoga razvoja, što u slučaju šume znači povećanje njene površine te održavanje njene prirodnosti i raznolikosti. Uravnoteženi šumski ekosustavi dati će istovremeno i najveće moguće učinke u bioproizvodnji. Današnje stanje naših šuma oštećenih ratom i propadanjem ne može nas zadovoljiti, pa je pred šumarskom strukom velik zadatak i dugotrajan posao. Branimir Prpić

9-10/1993

Kuda i kako dalje s hrvatskim šumama

U današnjim teškim i prije svega nesigurnim vremenima potrebno je na poseban način razmišljati o hrvatskome zelenom zlatu i temeljito isplanirati budućnost šuma. Nepobitno je da želimo prirodnu i ekološki uravnoteženu šumu koja će pružit sve općekorisne funkcije kao i drvnu sirovinu visoke kakvoće. Današnje stanje šumskoga bogatstva i šumarstva koje o njemu brine je sve prije nego dobro. Trećinu šuma oteo je agresor dok se šumarstvo muči porođajnim mukama kako bi stvorilo idealnu organizaciju sposobnu da s najmanje teškoća postigne najviše od stručnih ciljeva koji su u nekim europskim zemljama već postali stvarnost. Neprijeporno je da se s hrvatskim šumskim bogatstvom treba upravljati iz. jednoga središta iz ovih razloga: — Sve šume u Hrvatskoj predstavljaju infrastrukturnu vrijednost, one služe zaštiti okoliša pa je u njima potrebno održati i unaprijediti općekorisne funkcije što često zahtijeva troškove veće od lokalnih mogućnosti. — Hrvatske šume su danas vrlo ugrožene kiselini kišama što narušava njihove osnovne funkcije. U nekim dijelovima Republike propadanje šuma je naročito uznapredovalo (Gorski kotar, srednja Posavina, Odransko polje). Saniranje takvoga stanja može obaviti samo jaka organizacija koja ima sredstva i kadrove. Kadrovi u središnjici moraju biti probrani i predstavljati intelektualni vrh šumarske struke budući da propadanje šuma, održavanje općekorisnih funkcija i optimalno korišćenje prirasnih mogućnosti stojbine zahtijeva izradu vrlo kompliciranih programa. Sretna okolnost u Republici Hrvatskoj su današnji vlasnički odnosi. Oko 80% šumskoga fonda pripada državi gdje se striktno primjenjuje zakon o šumama. Vrlo su opasne zamisli koje se često čuju u posljednje vrijeme da bi dio naših šuma trebao što prije pripasti privatnim vlasnicima kako bi se zadovoljila načela tržišne privrede. Sumom dobro gospodarimo ako održavamo njenu infrastrukturnu vrijednost, dakle kada u šumu ulažemo i uzgajanjem šuma postižemo visoku vrijednost sirovine kojom se najvećim dijelom pokrivaju sve zahtjevniji troškovi biološke reprodukcije, a što je moguće samo u vlasništvu države i centraliziranoga šumarstva. Buduće europske, a zavisno o nama i Hrvatske šume biti će prirodne i raznolike, dakle mješovite sa sve više vrsta drveća, grmlja i ostalih članova životne zajednice šume, a njihova vrijednost se neće ustanovljivati samo kroz drvnu zalihu nego i kroz proizvodnju kisika, količinu vezanoga ugljičnoga dioksida, kroz zdravstveno stanje pučanstva koje živi u okolici šumovitoga prostora, po broju izletnika u šumi, po količini ljekovitoga bilja i šumskih plodova, po broju vrsta biljaka i životinja koje šuma zaštićuje u smislu očuvanja genofonda, zatim po količini pitke vode koja se stvara u šumi, kroz proluerozijsko djelovanje, estetiku šumovitoga krajolika te za nas vrlo značajan učinak na povećanje turističkog prometa. Šuma će u 21. stoljeću predstavljati neprocjenjivu vrijednost, narodi koji će je posjedovati postat će bogati, a Hrvatska s obiljem bjelogoričnih šuma ima u tome pogledu velike mogućnosti. Gospodarenje šumama od uzgoja, uporabe, zaštite i lovstva treba kroz planiranje u šumarstvu prilagoditi stvaranju i održavanju prirodne, raznolike i zrele šume. Drukčiji postupci obično vode devastaciji koju je nemogućeispraviti. Budemo li težili brzome bogaćenju kroz sječu šume imamo velike izglede postati zemlja goleti i kamenih pustinja kao što su Španjolska, Kina i Srbija koje su svoje šume potrošile, a Srbija po inerciji kao agresor troši danas naše. Već danas se nazire zajednička europska organizacija koja će voditi brigu o zaštiti okoliša europskoga prostora gdje će hrvatske šume, ako ih očuvamo, imati ulogu ekosustavnoga modela kako zbog prirodnosti tako i zbog stojbinskih raznolikosti uvjetovanih našim zemljopisnim položajem (Sredozemlje, gorsko područje, Panonija). B. Prpić

1-2/1994

RIJEČ GLAVNOG UREDNIKA

Na zadnjoj godišnjoj skupštini Hrvatskoga šumarskog društva odlučeno je da »Šumarski list« dobije novo ruho. List zadržava ustrojstvo stručnoga, znanstvenog i staleškog časopisa, uz izmjene koje je nametnuo život. S klasičnoga tiskarskog sloga prelazimo na offset-tisak, ali i nove dimenzije, što omogućuje jednostavniju primjenu boje kod tiskanja karata, slika i grafikona te bolje korišćenje prostora. Pri tome se i dalje držimo našega logotipa — vrste pisma te naziva časopisa koji ga prate od njegova prvog broja. Uređivački odbor je u manjoj mjeri i pomlađen, a njegovo ustrojstvo prilagođeno svjetskoj podjeli šumarske znanosti i struke i knjižničarskim načelima. Kod objavljivanja znanstvenih članaka odlučili smo se za međunarodnu recenziju koju će uz naše znanstvenike obavljati kolege iz Slovačke i Slovenije, a prema potrebi i znanstvenici iz Austrije, Njemačke, Mađarske i dr. država, ovisno o znanstvenoj grani o kojoj autor članka piše. Šumarski znanstveni savjetnici i viši znanstveni suradnici u Hrvatskoj, zamoljeni su da budu recenzenti »Šumarskog lista«. Nije na odmet reći da dio znanstvenih grana nije kadrovski pokriven, što je još više učvrstilo našu odluku o inozemnoj recenziji. Staleške vijesti te izvješća o zbivanjima u šumarstvu drugih zemalja, imat će u sljedećim brojevima značajniji opseg na stranicama »Šumarskog lista«. Kako ovu godinu držimo pokusnim razdobljem za drukčiji način rada uredništva, ostajemo kod šest godišnjih dvobroja. U slijedećoj godini naš će časopis izlaziti dvanaest puta godišnje.

3-4/1994

RIJEČ GLAVNOG UREDNIKA

U cijelome svijetu 22. travnja obilježava se kao DAN PLANETA ZEMLJE. Taj je dan zapravo godišnja manifestacija kojom se skreće pozornost svjetske javnosti na zabrinjavajuće stanje okoliša. Godine 1994. DAN PLANETA ZEMLJE obilježava se već dvadesetpeti puta. Prvi puta obilježen je dana 22. travnja 1970. po zamisli američkog senatora Goeylord a Nelson a kada je dvadeset milijuna stanovnika SAD demonstriralo protiv onečišćenja zraka, kao i protiv nepodnošljive buke u gradovima. U 12.000 američkih škola taj dan označen je kao DAN PLANETA ZEMLJE. Od tada se ova manifestacija sve više širi i danas ima međunarodno značenje. Razumljivo je da šumski ekosustavi koji povoljno utječu na stanje na planetu Zemlji zauzimaju značajno mjesto. To je potvrdio i međunarodni ekološki skup u Rio de Janeiru 1991., gdje je odlučeno da se donesu smjernice za trajno korišćenje šuma odnosno njihovo uključivanje u koncepciju održivoga razvoja. Velik je doprinos hrvatskoga šumarstva međunarodnim stremljenjima za očuvanje šume. Sastoji se u ekološkome i biološkom pristupu svakom zahvatu u šumu, te u gospodarenju šumama na postulatu potrajnosti. Međunarodni zadatak hrvatske šumarske struke je i dalje razvijati takav odnos prema šumi kako bi očuvali šumske ekosustave kao dobar uzor za postupanje s europskim šumama. Pri tome je važno imati na umu da je za postizanje ovog cilja potrebno popraviti stanje u devastiranim državnim šumama i gotovo u cijelosti u privatnim šumama. Od toga je još značajnije zaustaviti emisije štetnih tvari u ekosferi, jer su bez toga uzaludna sva stručna nastojanja u zaustavljanju propadanja šuma. Na nama je da upozoravamo i tražimo načina kako bi to što učinkovitije proveli.

5-6/1994

RIJEČ GLAVNOG UREDNIKA

Hrvatsko šumsko bogatstvo povjereno je šumarskoj struci ustrojenoj u Javnome poduzeću »Hrvatske šume«. Struka se brine o obnovi šuma, njihovoj zaštiti, uporabi i održanju ekoloških funkcija, koristeći pritom načela potrajnosti koja su danas prihvaćena u održivome razvoju Zemlje (Agenda, 21, Rio de Janeiro 92). Sudbina šumskoga pokrova Hrvatske´ne zavisi samo o šumarskoj struci. Opstanak šuma u budućnosti zavisi o šumarskim planovima i njihovoj dosljednoj provedbi te o prostornim planovima razvoja Republike Hrvatske i pridržavanja općih postavki zaštite okoliša. Prilikom donošenja značajnijih odluka o gospodarenju prostorom šumovitim krajolicima, šumarska struka kao donositelj i provoditelj šumarskih planova je u najviše slučajeva zaobiđena. Ovo moje razmišljanje potvrđeno je na nedavnome ministarskom sastanku u Oslu 13. i 14. lipnja o. g., gdje hrvatska delegacija u ime Vlade Republike Hrvatske potpisuje Protokol o daljnjem smanjenju emisije sumpora putem Ekonomske europske komisije za pitanje zaštite okoliša pri ujedinjenim narodima (UNECE). Protokol je potpisan u okviru Konvencije o dalekosežnome prekograničnom onečišćenju zraka. Hrvatska delegacija potpisala je smanjenje od 11% u odnosu na procjenu emisije u 1980, a 2000. godine predviđena je vršna vrijednost emisije sumpora od 133 kt. Prilikom potpisivanja protokola nije se vodilo računa o današnjem stanju propadanja šuma u Hrvatskoj koje se zbiva u katastrofalnom obimu upravo uz energetska i industrijska postrojenja. Godine 1980., jela u Gorskome kotaru već je propadala, a slično se zbivalo i u šumama Medvednice. Ne tvrdimo kako pri tome daljinski transport štetnih tvari nije bio značajan za propadanje šuma u Hrvatskoj, ali je očigledan utjecaj vlastitih onečišćenja što svake godine ponovo dokazujemo novom procjenom oštećenosti šuma. Ova se tvrdnja posebno odnosi na riječko industrijsko područje, gdje energetska postrojenja u odnosu na sva takva postrojenja u Hrvatskoj emitiraju 80% sumpora. Glede današnjeg stanja šuma u Gorskom kotaru, emisije sumpornog dioksida iz domaćih izvora potrebno je zaustaviti ako želimo očuvati potencijalne mogućnosti šumskih staništa. S obzirom na raspored S02 emitenata u prostoru kao i s obzirom na sinergetsko djelovanje drugih otrova (NOx, fotooksidanti i dr.) njegovo smanjenje od 11% prenisko je i sa šumarskog stajališta neprihvatljivo.

7-8/1994

RIJEČ GLAVNOG UREDNIKA

Novim Pravilnikom o uređivanju šuma određuje se da je prilikom izrade osnove gospodarenja potrebito odrediti i općekorisne funkcije šuma po kategorijama i to za odjele i odsjeke svake gospodarske jedinice. Unošenjem posrednih koristi šume na ovaj način, u zakonu je određena obveza čuvanja šume u prostoru u ozračju zaštite okoliša. Stvorena je i podloga za objektivnije vrednovanje socijalnih i ekoloških funkcija šume, što uveliko olakšava šumarskoj struci da sudjeluje u ostvarivanju prostornih planova. Ovim Pravilnikom općekorisne funkcije šume i njihovo održavanje postale su opća obveza, ali ne samo šumarske struke nego i svih onih koji vode brigu o zaštiti okoliša. U današnjim, vrlo složenim prilikama (niti rata niti mira), teško se provode odredbe Pravilnika, što stvara ozbiljne teškoće u realizaciji. Trećina hrvatskih šuma je okupirana, a prema onome što u UNPA zonama vidimo, ali i na osnovi povremenih izvješća s terena, srpski agresor pustoši naše šume. Postavlja se pitanje kako u takvim prilikama provoditi zakonske smjernice i kako očuvati šumu da zadrži sirovinsku i socijalno- ekološku funkciju. Donošenjem Pravilnika stvoreni su preduvjeti za drukčija razmišljanja društva o šumi, ozakonjene su činjenice koje su šumarima već odavno poznate, dok je pri tome važno imati na umu da je dobar samo onaj zakon koji se provodi i u život. Takav, posebice hvale vrijedan, je Zakon o šumama iz 1990., kojim je utvrđena naknada iz dohotka za održavanja općekorisnih funkcija šume. U tome ozračju postaje nam jasno koliko toga moramo učiniti kao struka, kako bi sve šumske sastojine imale socijalno-ekološku i sirovinsku funkciju, a za to imamo dobru organizacijsku i stručnu podlogu. Pred nama su vrlo složeni stručni poslovi saniranja šumskih sastojina nastalih propadanjem šuma i pustošenjem šuma koje vrši agresor. Stoga prosudbom trenutnog stanja šuma, a i uvažavajući potrebe razvitka i opstanka čovjeka, šume i okoliš treba shvatiti kao nezamjenjivi dio. Potporu u tom pogledu predstavljaju stručnjaci koji svojom edukacijom šire obzore naraštaja i naraštaja. Zato, ako šumu, okoliš u osobnom poimanju shvatimo kao neodvojivi dio, zaštita će biti posljedak takvog razmišljanja.

9-10/1994

RIJEČ GLAVNOG UREDNIKA

Napisavši svoju prvu knjigu o njezi šuma poznati europski uzgajivač profesor Leibundgut stavio je ovaj motto: »Cilj stoji visoko i daleko, a put do njega započinje ovdje i danas.« Da bi stručnjak dobro njegovao šumu mora raspolagati s velikom količinom obavijesti o staništu i sastojini te posjedovati znanje o životu i reagiranju šumskoga drveća što nazivamo ekološkom konstitucijom pojedine vrste kao i znanja iz područja uzgajanja šuma i drugih šumarskih disciplina koje su manje ili više povezane uz njegu šume. Ova znanja se stječu kroz šumarski studij i kroz neprekidno poslijediplomsko školovanje. Tek na kraju studija šumarski stručnjak spreman je krenuti prema visokome i dalekom cilju, postavljenom u Leinbudgutovu mottu. Njega šume započinje od osnivanja sastojine pa do kraja njezina života, koji zapravo predstavlja smjenu generacija i da je glavno obilježje obnovljivosti šume. Razdoblje između dva osnivanja traje obično dva do tri ljudska života ili tri do pet radnih vjekova. Tko može obavljati njegu šume napisano je u Zakonu o šumama i njegovim popratnim aktima kojih se ne pridržavamo dosljedno. Čini se da ima puno slučajeva kada njegu šuma, a naročito obilježavanja stabala za sječu prepuštamo stručnjacima nižega stupnja školovanja zahtjevajući od njih da obave dio stručnoga posla kojemu nisu dorasli. Njima nedostaju znanja s kojima raspolaže diplomirani inženjer šumarstva i koja su nužna prilikom obavljanja ovoga posla. Bio bi to velik propust naše struke ako dozvolimo da nam šume zbog neiskorištenog znanja i slabe organizacije postanu u budućnosti lošije od današnjih.

11-12/1994

RIJEČ GLAVNOG UREDNIKA

Knjiga pod naslovom Agend a 21 koja sadrži program rada za 21 stoljeće, predstavlja zapravo ekološki konsenzus što ga je u Riju 1992. postiglo 179 država. Na začelju knjige piše: »Ova knjiga mogla bi biti najvažnija od svih koje ćete ikada pročitati, jer će odluke iz Rija možda promijeniti vaš način življenja i rada.« U Agendi 21 nalazimo prihvaćena Načela o šumama (jedina načela s toga skupa) o kojima sam već pisao i na koja ćemo se zasigurno više puta vraćati. Danas želim ukazati na jedan od najvećih zadataka koji je zadan na Skupu o Zemlji. To je održavanje biološke raznolikosti. Na početku Konvencije o biološkoj raznolikosti donesene u Riju kaže se: »Biološka raznolikost svijeta — raznolikost među živim organizmima — ima ekološku, genetsku, društvenu, gospodarsku, znanstvenu, obrazovnu, kulturnu, rekreacijsku i estetsku vrijednost. « Biološka raznolikost je zapravo nazočnost prilagođenih svojti biljnoga i životinjskog svijeta u određenoj stojbini. U šumskome ekosustavu to su živa bića od edafona u tlu do stabala i vrha njihovih krošanja, dakle biljne i životinjske vrste od virusa, bakterija, gljiva i člankonožaca do prizemnoga rašća, grmlja i drveća te kune, jelena, medvjeda, ptica u šumi i dr. Brojne biljne i životinjske vrste povezane su u šumskome ekosustavu i manje ili više zavise jedna o drugoj, i svakoj od njih pridajemo podjednaku težinu. Biološka raznolikost u šumskome ekosustavu nije do danas u dovoljnoj mjeri proučena. Ipak se već danas zna da ravnoteža šumskoga ekosustava ovisi podjednako o prisutnosti različitih biljnih i životinjskih vrsta u tlu kao i o prisutnosti stojbini odgovarajućega šumskog drveća. Velik doprinos dala je u ovome području šumarska fitocenologija. Ova šumarska znanstvena grana već danas će nam pomoći u nastojanju da u šumi povećamo biološku raznolikost. Potrebno je naime, paziti da prilikom gospodarenja šumom, od osnivanja do kraja ophodnje, zadržimo sve one vrste drveća koje pripadaju toj šumskoj zajednici. Ovo će u neku ruku biti gospodarski ustupak, ali puno manji od gospodarskih gubitaka koji nas prate u monokulturama.

1-2/1995

RIJEČ GLAVNOGA UREDNIKA

U petoj godini slobode, međunarodnoj godini zaštite prirode i godini žene i majke, naš časopis ulazi u razdoblje priprema za obilježavanje 120 godina njegova neprekidnog izlaženja i 150 godina postojanja šumarske staleške udruge. Molim sve one koji mogu svojim pismenim prilogom obogatiti građu za povijest Hrvatskoga šumarskog društva da to što prije učine. Naš apel upućujemo onim pojedincima koji su svojom sklonošću spoznaji onoga što je bilo nekada, zavirili u poneki prašan papir iz šumarijske arhivske građe, arhivske građe uprave šuma ili svojega grada, onima koje zanimaju stare gospodarske osnove, gruntovnica, katastar ili crkvene knjige i koji su u svojim istraživanjima pronašli sakriveni podatak drugima obično nevažan, a šumarima, naprotiv vrlo zanimljiv. Nema tako nevažnog podatka iz naše staleške i stručne povijesti koji u njezinome mozaiku ne bi predstavljao veću ili manju vrijednost. Svaki Vaš prilog sa zadovoljstvom ćemo objaviti i honorirati. To se, dakako, ne odnosi samo na crtice iz naše povijesti nego i na Vaša sadašnja stručna iskustva, Vaša opažanja da su određeni stručni postupci do kojih ste došli iskustvom dali bolje rezultate od onih uobičajenih. Molim Vas da moje riječi shvatite kao apel za suradnju u svezi s godišnjicama koje smo dužni dostojno obilježiti.

4/1995

22. OŽUJAK SVJETSKI DAN VODA

Opća skupština UN proglasila je 22. ožujak Svjetskim danom voda. Taj značajni dan obilježava se od 1993. Kako su vode i šume obnovljiva prirodna bogatstva zavisna jedno o drugome, potrebno je o njihovoj zavisnosti u Republici Hrvatskoj dati nekoliko osnovnih podataka. Od ukupne količine vode na planetu Zemlja 97,3% je slana voda. Od slatke vode 90% je nedostupno biljkama, životinjama i čovjeku budući daje zaleđena ili se nalazi u velikim dubinama ispod zemljine površine. Voda je obnovljivo prirodno bogatstvo koje se neprekidno kreće. Ona se isparava u atmosferu iz koje se vraća kao oborina što se prosječno ponavlja oko 42 puta godišnje. Najveći potrošač vode u svijetu je poljoprivreda (69%). Slijedi industrija s 23%, dok pučanstvo troši 8%. Prema predviđanjima pitka voda će u 21. stoljeću biti ograničavajući činitelj razvoja (M. Mišetić , 1994).* Stanje voda u Hrvatskoj danas je dosta povoljno. Po bogatstvu vodom mi smo u Europi pri samome vrhu. Ovome povoljnom stanju u nas značajno doprinosi bogat pokrivač prirodnih šuma. Šuma na više načina povoljno utječe na vodne odnose u okolišu. Njezina najznačajnija uloga je prečišćavanje voda i uravnoteženje njihova otjecanja u izvore i vodotoke. Suma umanjuje površinsko otjecanje vode. Intercepcijom, transpiracijom, evaporacijom i zadržavanjem vode u rahlome šumskom tlu šuma troši, zadržava i veže velike količine vode. Veće cjeline šuma kao što su u Hrvatskoj šumski bazen Spačve, šume srednjeg Posavlja i šume Podravine zatim šume Gorskoga kotara, Velebita, Medvednice, Psunja i Papuka povećavaju ukupnu godišnju količinu oborina i utječu na povećanje učestalosti kiše tijekom vegetacijskog razdoblja. Prema našim proračunima šume sliva Save u Hrvatskoj zadržavaju godišnje oko 6 milijardi m3 vode. Sveukupna površina šuma savskoga sliva iznosi oko 750.000 ha, a sastoje se od bukve, jele, hrasta lužnjaka, hrasta kitnjaka, običnoga graba, poljskog jasena i ostalih bjelogoričnih i crnogoričnih vrsta drveća. Opreznim načinom gospodarenja, pridržavanjem načela potrajnosti i zadržavanjem prirodnog sastava ovih šuma, one predstavljaju golem vodni recipijent koji vrlo pouzdano opskrbljuje pučanstvo pitkom vodom. Nije teško predvidjeti što bi se dogodilo kada ne bi bilo ovih šuma. Erozija, bujice i poplave postali bi naša svakodnevica. Kako su šume nezamjenjivi vodoprivredni objekti uvjereni smo da će suradnja između šumarstva i vodoprivrede bivati svakim danom sve uspješnija. B. Prpić * Opći podaci o vodama iz Mišetić, S. (1994): Stanje, korištenje i zaštita voda u Hrvatskoj, Split, rukopis.

4/1995

RIJEČ GLAVNOG UREDNIKA

Šume su prirodni resursi u kojima nalazimo drvnu sirovinu i sporedne šumske proizvode. Izvori ljudskoga blagostanja sadržani su u općekorisnim funkcijama šume. Ova ekološka funkcija šume šumarima je dobro poznata i uz to i značajno naglašena u Zakonu o šumama Republike Hrvatske. Svaki onaj koji gospodari šumama dužan je održavati u unapređivati njezine ekološke funkcije. Ukratko - sirovinsku funkciju šume potrebno je podrediti ravnoteži šumskoga ekosustava. Ako imamo prirodnu šumu ili bolje rečeno šumu bliksku prirodnoj, postižemo istovremeno dva učinka - proizvodimo onoliko sirovine koliko najviše daje to stanište dok se isto tako postiže zadovoljavajuća razina općekorisnih funkcija. To je cilj šumarske znanosti i prakse, a takva zadovoljavajuća stanja nalazimo u kojih 30% naših šuma. U 40% šumskih sastojina imamo stanja koja su bliza zadovoljavajućim i možemo ih postići upornim timskim radom. U preostalih 30% naših šuma potrebno je krenuti od početka. U toj skupini šuma radi se u prvome redu o devastiranim tlima i degradiranim šumama (zakorovljene površine, šikare, garizi, kamenjare). U nas se danas precjenjuje sirovniska uloga šume. Suma kao resurs smatra se neiscrpnim izvorom visokoga prihoda koji bi se ponajprije trebao rasporediti tako da se popravi loše gospodarsko stanje u preradi drva. Zna se, međutim, da je šumarstvo u poteškoćama ponajprije zbog ratnih prilika odnosno radi srbočetničke okupacije značajnih šumskih površina kao i zbog »umiranja šuma« i povećane potrebe za obnovom osušenih stabala i sastojina. Ni u normalnim prilikama, bez rata i okupacije i bez propadanja šuma, šumarstvo ne bi moglo bez posljedica u smislu pogoršanja stanja u šumskim ekosustavima izdvajati sredstva za saniranje svojega prvog partnera. I šumarstvo i prerada drva imaju skrivene vrijednosti koje neprekidno proizvode i obogaćuju čovjekov okoliš (šuma kao infrastrukturna katergorija) ili obavljaju izvoz bez potrebe značajnijega uvoza. Budemo li umjesniji imat ćemo sve bolje šume kao i preradu drva koja će bolje nego danas znati oplemeniti dragocjenu drvnu sirovinu. Da bi se to postiglo potrebno je istovremeno ulagati kako u njegu šumovitoga krajolika tako i u razvoj ekološki čiste prerade drva. Šumarstvo može, ali vrlo tijesno osigurati jednostavnu biološku reprodukciju šuma. Za proširenu biološku reprodukciju te za razvoj prerade drva potrebno je u našim, doduše vrlo teškim prilikama, namaknuti sredstva izvan ovih. To je ujedno i prilog obiljažavanju 26. godišnjice Dana planeta Zemlje 22. travnja u smislu težnje da održimo i unaprijedimo zdrave, stabilne i raznolike šume i da razvijemo čistu i vrlo korisnu preradu drva.

5-6/1995

RIJEČ GLAVNOGA UREDNIKA

Mjeseci ovoga dvobroja svibanj i lipanj donose nam dane obilježene značajnim današnjim i prošlim zbivanjima za koja bez dvoumljenja možemo reći da izazivaju u nama ponos, tugu i sreću. U samo dva dana prvoga i drugoga svibnja hrvatska policija i vojska oslobađaju zapadnu Slavoniju. "Hrvatske šume" opet gospodare šumama u do sada okupiranim područjima srednjega Posavlja, Psunja i Papuka. Slobodni su i Prašnik i Muški bunar, slobodni su Međustrugovi. Ove godine u svibnju već po peti puta obilježavamo Dan državnosti Republike Hrvatske. Ovaj veliki praznik je ove godine posebno proslavljen uz sladak okus vojne i moralne pobjede. Hrvatsko vrhovništvo na čelu s dr. Franjom Tuđmanom sve više je u znaku pametnoga pronalaženja izlaza iz neprilika koje su nam pripremili "krojači" današnjega svjetskog poretka. Svibanj je za naš narod i mjesec tuge za hrvatskim mladićima i muževima koji su kod Bleiburga i na Hrvatskome križnom putu 1945. krvavo platili kratkotrajni prividni osjećaj hrvatske slobode. Bila je to odmazda povampirenoga srpstva i uništenje svega onoga što je hrvatsko. Najveći danak u krvi platili su pri tome unovačeni hrvatski maloljetnici. To isto se ponovilo tijekom Domovinskoga rata 1991, 1992, što opet ukazuje na pomućenu svijest našega susjeda čiji "voždovi" svoju sreću vide u uništenju Hrvatskoga naroda. Petoga lipnja obilježen je Svjetski dan zaštite okoliša. O značenju toga dana oglasio se i sam predsjednik Hrvatske dr. Franjo Tuđman. U svome izvrsno pripremljenom izlaganju gdje se spominju gotovo svi ekološki problemi u Hrvatskoj i u svijetu, nisu spomenute šume. To ne mogu pripisati našemu predsjedniku, već savjetnicima koji su mu pripremali građu za izlaganje.

7-8/1995

USUSRET XX. SVJETSKOM KONGRESU IUFRO

Od 6. do 12. kolovoza 1995. održava se u Finskoj XX. Kongres IUFRO. Iz Hrvatske su prijavljena 24 referata, a prijavilo ih je 39 znanstvenika sa Šumarskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu i Šumarskog instituta Jastrebarsko. Veseli nas veliko sudjelovanje mladih znanstvenika u zajedništvu s iskusnim kolegama. Moto je Kongresa - BRIGA ZA ŠUMU: ISTRAŽIVANJA U PROMIJENJENIM UVJETIMA. Za hrvatske šume možemo sa sigurnošću tvrditi da su izvor gospodarskoga i socijalnog blagostanja. Šume u Hrvatskoj pokrivaju 36% površine, a njihov je sastav pretežito prirodan. Odlikuju se ekološkom i vegetacijskom raznolikošću, tvoreći više od 80 šumskih zajednica koje čine šume hrasta crnike uz obalu Jadranskoga mora, bukove i bukovo-jelove šume, šume hrasta kitnjaka i gotovo najljepše nizinske šume hrasta lužnjaka u dolinama Dunava, Save i Drave. Utjecaj šumskoga pokrivača na okoliš je vrlo značajan, što se prvenstveno odnosi na turističku, hidrološku, protuerozijsku i klimatsku funkciju šume. Zahvaljujući svojemu prirodnom sastavu, hrvatske šume se odlikuju velikim bogatstvom flore i faune, a bogati resursi kvalitetne pitke vode u uskoj su svezi sa šumama. Našim šumama danas prijeti rat koji postupno dovodi do njihova uništavanja i onečišćenja. Vjerujemo da će tragedija rata prestati, odnosno da će prevladati razum. Moramo, nažalost, ustvrditi da hrvatski šumarski znanstvenici ne mogu danas pratiti svoje pokuse na trećini okupirane šumske površine.

9-10/1995

RIJEČ GLAVNOG UREDNIKA

U prošlome dvobroju pozdravili smo s oduševljenjem veliku hrvatsku pobjedu u kojoj su oslobođene šume zapadne Slavonije, šume Papuka, Psunja, Međustrugova i još nekih dijelova srednjega Posavlja. "Šumarski list" još se nije niti ohladio od tiskarskih strojeva kada je hrvatska vojska u zajedništvu sa specijalnim jedinicama policije oslobodila Banovinu, Kordun te dio Like i Dalmacije. U Zvonimirovu gradu, ponosnome Kninu ponovo se zavijorila hrvatska zastava. Oslobođeno je još pola milijuna hektara hrvatskih šuma, pa je danas njihov najveći dio u Hrvatskoj oslobođen, ali i očišćen od odmetničkih grupa. Taj osjetljivi posao obavile su specijalne jedinice MUP- a na čijem je čelu general-pukovnik Mladen Markač. Posao ovih postrojbi imao sam sreću osobno pratiti u području Nacionalnoga parka "Plitvička jezera". Danas smo sigurni u skoro oslobađanje svih naših šuma odnosno i onoga njihova dijela u istočnoj Hrvatskoj. To je dio Spačvanskih šuma, dunavske ade i ritske šume, Kopački rit te šume i lovišta Baranje. To je doduše malen, ali vrlo značajan dio naše Domovine — uglavnome Slavonije natopljene hrvatskom krvlju od Križnoga puta 1945. do Vukovara, Osijeka, Iloka i Vinkovaca od početka Domovinskoga rata do danas. Zahvaljujući osobitim naporima našega Ministarstva i J. P. "Hrvatske šume" odmah poslije "Bljeska" i "Oluje" obavljeno je ustrojstvo šumarstva na oslobođenim dijelovima Hrvatske. Pred hrvatskim šumarstvom je puno posla. Gotovo u jednoj trećini do jučer okupirane površine i srbo-četničkoga nemara, potrebno je uvesti reda i nadoknaditi poslove koji nisu učinjeni. Pred nama je težak i ozbiljan posao, a poznavajući našu struku bit će dobro odrađen.

11-12/1995

RIJEČ GLAVNOG UREDNIKA

Na kraju ove olujne 1995. godine svim pretplatnicima i vjernim čitateljima želim čestit Božić i puno sreće u 1996. godini. Puno osobne sreće, ali i uspjeha u našoj lijepoj struci. Želje upućujem i u ime Savjeta i Uređivačkog odbora "Šumarskog lista", u ime tehničkoga urednika i svoje osobno. Narodni je običaj da u svečane dane Hrvatskoga Božića zaboravimo sve ono stoje bilo ružno u protekloj godini i da se sjetimo onoga stoje bilo lijepo. Najljepši poklon što nam donosi ova burna godinaje sloboda i mir. Imamo neovisnu državu kojoj smo težili stoljećima i koju smo prošloga Božića tek priželjkivali. Iako je običaj za božične i novogodišnje dane ne govoriti o zlu, ne možemo ga zaboraviti. Ne smijemo i ne možemo zaboraviti tisuće hrvatskih života izgubljenih u Domovinskom ratu, spaljene domove i uništene obitelji te osakaćene vojnike i civile. Ne smijemo zaboraviti niti one koji su prije dali svoje živote i žrtvovali osobnu slobodu pripremajući našu današnju slobodu i neovisnost. Zlo se ne smije zaboraviti jer tako ćemo spriječiti da se ponovo vrati. Poznata je Santayanina istina: "Oni koji zaboravljaju prošlost osuđeni su da je ponovno prožive". Kako smo najavili u prvome ovogodišnjem dvobroju sljedeća godina je stodvadeseta po redu kako neprekidno izlazi naš znanstveno-stručni časopis, dok naša struka bilježi 150 godina od osnivanja vlastite udruge. Hrvatsko šumarsko društvo u zajedništvu s Javnim poduzećem "Hrvatske šume", Šumarskim fakultetom Sveučilišta u Zagrebu i Šumarskim institutom Jastrebarsko, priprema se dostojno obilježiti ove godišnjice u kojima će se puno reći o prilogu šumarstva u gospodarskom razvoju Republike Hrvatske. Uvjeren sam da će obilježavanje naših godišnjica unijeti više svjetla o značenju i utjecaju šumskoga bogatstva i šumarske struke na razvoj Hrvatske u prošlosti, sadašnjosti i budućnosti, a isto tako i o međunarodnom dosegu hrvatskih šumarskih znanstvenika.

1-2/1996

DA LI ŠUMARSTVO ZAISTA PRODAJE PITKU VODU, ČIST ZRAK, ESTETSKI UGOĐAJ EKOLOŠKE FUNKCIJE KOJE STVARA ŠUMA?

U životu se prije ili kasnije otkrije ono što nije dorečeno. To se desilo s vrednovanjem općekorisnih funkcija šume (koje u praksi nazivamo ekološkim funkcijama šume), kada su se pred zakonom sreli zastupnici šumarstva i oni koji su određenu površinu šume predvidjeli u svojim projektima za cestu, bušotinu nafte, dalekovod, urbani prostor i si. Jednostavno je riješiti naknadu sirovinske funkcije šume, ali svi ostaju začuđeni kad se zatraži naknada za ponovno uspostavljanje izgubljenih općekorisnih funkcija šume. U tom trenutku nastupa "velika igra" oko tumačenja različitih zakona u prvome redu Zakona o šumama (ZOŠ). Započinje rasprava o pojedinim riječima u člancima ZOŠ-a koje su tu često stavljene bez dogovora sa strukom. Ekološke funkcije šume ušle su u ZOŠ 1978. u skladu sa svjetskim poimanjem uloge šumskih ekosustava u prostoru, ali i uz veliko protivljenje ondašnjih komunističkih vlasti, kada se prigovaralo da šumska znanost predlaže "prodaju kisika". U međuvremenu mijenjaju se opća poimanja o šumi, Hrvatska postaje slobodna, a naša vlast donosi Zakon o šumama 1991. godine koji predviđa nakandu šumarstvu za održavanje ekoloških funkcija šume. Naknada je simbolična i samo jednim dijelom pokriva troškove održavanja stabilnoga i uravnoteženog šumskog ekosustava. Prilikom donošenja ZOŠ-a 1991, održavanje ekoloških funkcija samo je preimenovano u korištenje, a njihova suvremena podjela nije našla mjesta u novome ZOŠ-u nego je prepisana iz staroga. Još veću grešku načinili su tvorci novoga Pravilnika o uređivanju šuma prepisavši zastarjelu podjelu ekoloških funkcija i tako obvezali struku da se vrati u prošlost. Ako želimo zadržati ugled koji ima hrvatska šumarska struka i njezina znanost u svijetu, i dalje ćemo prilikom gospodarenja šumama održavati njihove ekološke funkcije. Za svaki trajni gubitak šume potrebno je osnovati novu šumsku površinu jer gubitak dijela fonda hrvatskih šuma znači smanjenje količine pitke vode, pojavu erozije, pojavu poplava, nečistog zraka, nepoželjnih klimatskih ekstrema, gubitak ekološke ravnoteže šumovitoga prostora, smanjenje turističke privlačnosti, gubitak biološke raznolikosti flore i faune i neraspoloženje pučanstva zbog smanjenja kakvoće okoliša. Kako bi vratili makar i dio izgubljenoga zbog uništenja šume, potrebno bi bilo pošumiti puno veću površinu od izgubljene što se kreće u rasponu od 5 do 15 puta, budući da su u mladoj sastojini ekološke funkcije značajno smanjene. Troškove za osnivanje nove šume mora nadoknaditi onaj koji je prouzročio gubitak šume iz postojećega šumskog fonda, bez obzira tko je on, privatnik ili država, jer prirodni okoliš predstavlja nacionalnu vrijednost koju ne smijemo olako gubiti. Prof. dr. se. B. Prpić

3-4/1996

Smijemo li obnovu sastojina oštećenih propadanjem šuma zanemariti?

Na stotoj godišnjoj skupštini Hrvatskoga šumarskog društva održanoj 24. travnja 1996., u njezinome stručnom dijelu, raspravljalo se o obnovi sastojina hrasta lužnjaka oštećenih propadanjem. Ovaj zanemareni stručni problem postao je danas vrlo aktualan. Zasigurno znamo kako zbog "umiranja šuma" propada više stabala nego li ih priraste. Uz hrast lužnjak, pojavi propadanja vrlo su izloženi hrast kitnjak i obična jela, dakle vrste drveća koje su u Hrvatskoj podjednako zanimljive i ekološki i komercijalno. U nekoliko sljedećih godina za očekivati je jače sušenje ovih vrsta. 30% njihovih stabala ima oštećenje krošnje preko 25%. Stanje poslije sušenja skupina i grupa stabala u našim hrasticima nalaže puno veće zanimanje šumarske struke. Zanemarimo li problem sanacija, kao što to činimo danas, on će u kratko vrijeme postati financijski neriješiv. Naše šume bit će prepune zakorovljenih progala, plješina i čistina u kojima je obnova prepuštena slučaju, dok će gubici u prirastu tehničkoga drva doseći više milijuna m3, a velike štete nastat će zbog nepravovremene sječe budućih sušaca. Još veće štete skrivene su u gubitku hrastovih sastojina, koje će u degradiranom staništu moći zamijeniti samo pionirske vrste drveća nizinskih šuma. U okvirima financijskih mogućnosti J. P. "Hrvatske šume" taj problem, ako ga zapustimo, neće biti riješiv. Znamo kakve su potrebe države u obnovi gradova i naselja uništenih ratom i kako će one trajati više godina, pa se ne očekuje znatna financijska pomoć izvan šumarstva. Ako prije započnemo s obnovom, rezultati će biti veći, i financijski podnošljiviji. Najteže se, međutim, prilagoditi nečemu novom, pogotovo novome problemu. Ova se istina stalno potvrđuje, pa J. P. "Hrvatske šume" za obnovu sastojina oštećenih pojavom propadanja šuma predviđaju vrlo mala sredstva, nedostatna za rješenje problema. O sadašnjem stanju šuma, te o potrebi za hitnom obnovom oštećenih, nužno je izvijestiti Vladu i Odbor za zaštitu okoliša Sabora Republike Hrvatske, kako bi se radi neodgodivih potreba šumarstva osigurala sredstva. Ovaj će problem, ako na njega ne ukažemo i drugima, ostati samo naš, kao i krivnja za posljedice ako ne poduzmemo sve što je u našoj moći. Iz svega izrečenog, moglo bi se zaključiti kako šumarstvo izvan struke daje preko svojih mogućnosti, i kako je to dio gubitka ekološkog i biološkog kapitala koji je zajedno s ostalim prirodnim vrijednostima procijenjen na 80% od sveukupnoga kapitala Republike Hrvatske. Prof. dr. se. B. Prpić

5-6/1996

Hidroelektrana Novo Virje ili rezervat biosfere "Drava - Mura"

Od 16. do 19. svibnja održanje u Sloveniji (Radenci) kongres pod naslovom "Rezervat biosfere Drava-Mura". Skup je organizirala Zaklada za europsku prirodnu baštinu (EURONATUR), Društvo za praćenje i proučavanje ptica Slovenije (DOPPS) i akcija "Parkovi za život-Parks for life" (IUCN). Kongres je imao međunarodno značenje, jer su sudjelovali Slovenci, Mađari, Austrijanci, Hrvati i dr. Sveukupno je održano 13 referata, a njihov sadržaj pretežno se odnosio na osnivanje rezervata biosfere. Potanko je raspravljen novi program o podjeli, kao i značajke pojedinih oblika zaštite prirode, posebice rezervata biosfere. Predloženo je da Slovenija, Hrvatska, Austrija i Mađarska razmotre mogućnost osnivanja ovog rezervata. Hrvatska je na kongresu bila relativno slabo zastupljena zaštitarima prirode, a prije puta u Sloveniju zamoljen sam da pozdravim Kongres u ime Državne uprave za zaštitu prirodne i kulturne baštine. Kongresu je, međutim, bila nazočna skupina projektanata hidroelektrane Novo Virje na Dravi, kao i predstavnik Hrvatske elektroprivrede koji je upozorio kako je projekt te hidroelektrane završen po nalogu Vlade Republike Hrvatske, što zapravo isključuje osnivanje rezervata biosfere "Drava-Mura". Kasnije je održan poseban sastanak na kojemu je predstavnik HEP-a govorio o velikoj potrebi Hrvatske za električnom energijom te o pozitivnom utjecaju buduće hidroelektrane na šume (Repaš, Gabajeva greda, Koprivničke nizinske šume, Đurđevačke nizinske šume), pri čemu su nestručno interpretirane šumarske ekološke spoznaje o odnosu hrast lužnjak - stanište. Zaštitari prirode iz Švicarske postavili su pitanje koliko se električne energije dobiva izgradnjom HE N. Virje u odnosu na hrvatske potrebe, i ukazali kako najveća hidroelektrana na Dunavu daje Austriji samo 0,8 % austrijskih potreba za energijom, stoje ujedno i odgovor na pitanje o učinkovitosti HE N. Virje. Europski zaštitari prirode drže kako bi budući rezervat biosfere "Drava- Mura" pružio Republici Hrvatskoj veću dobit od hidroelektrane, stoje potkrijepljeno austrijskim primjerima. Tu moram napomenuti da šumarstvo ne može podržati postojeći projekt HE N. Virje s odvodnim (derivacionim) kanalom. Smatram da projektanti moraju izraditi više prijedloga, a između ostaloga i onaj s protočnim turbinama, a potrebno je izraditi i gospodarske analize isplativosti hidroelektrane u odnosu na rezervat biosfere. Rezervat biosfere Drava-Mura ne bi obuhvatio šume, već samo rječni tok, a naše podržavanje prirodne i stabilne šume u skladu je s postulatima rezervata. Posebnu pozornost treba skrenuti na utjecaj akumulacije na okoliš, što se prije zanemarivalo, dok su iskustva u odnosu na nizinske šume iz doline Rajne potpuno drukčija. Po svemu sudeći, vodotehnički zahvati u donjim tokovima rijeka više su štetni nego korisni, dok za dobivanje električne energije ima puno boljih riješenja (termoelektrane na plin i laka ulja, hidroelektrane u gorskome području). Prof. dr. se. B. Prpić

7-8/1996

ŠUMARSKA ETIKA

Uskoro će minuti 150 godina kako djelujemo kao struka. Taj vremenski odsječak nije tako dug u našim stručnim planovima, a život u šumi trebao bi teći bez većih promjena uz iznimku rijetkih klimatskih ekscesa kao što su olujni vjetrovi što ruše stabla, dugotrajne suše i ekstremno niske temperature, što prisiljava šumu i šumare na ponovno uspostavljanje biološke ravnoteže. To je, međutim, idealno zamišljen životni tijek šume koji bi se zaista i zbivao da nema čovjeka. Tuđinski utjecaj u prošlome stoljeću koji je nepovoljno utjecao i na šume, pokrenuo je hrvatske šumare da se organiziraju i tako osiguraju potrajnost hrvatskih šuma. Uzmemo li samo jedan od pokazatelja-površinu šuma u Hrvatskoj, koja je danas ista kao i prije 150 godina, šumarska udruga je opravdala svoje postojanje. Pravi razlog njezina uspjeha nalazimo u stalnome pridržavanju šumarske etike. Minulih 150 godina obilježeno je promjenama i neprekidnim pritiskom na hrvatsko šumsko bogatstvo. Postoje i dokazi o pretakanju hrvatskoga šumarskoga novca u Beč, Budimpeštu i Beograd, dok je npr. Slavonija, naša lužnjakovim šumama najbogatija pokrajina, tonula u blatnjavim cestama. Šumarska etika došla je do punoga izražaja u razdoblju samoupravljanja kada je dohodak dvjestotinjak šumarskih organizacija zavisio o količini, a naročito o kvaliteti posječenih stabala i kada su uzgojni radovi smatrani nepotrebnim troškom. Ovaj materijalni izazov prebrođen je budući daje većina šumara poštivala postulate struke. Ovu godišnjicu slavimo u slobodnoj Domovini, a kao struka ponosni smo kako na naše jubileje tako i na kakvoću hrvatskih šuma. One danas imaju značajan ekološki i sirovinski kapital koji smo u proteklih 150 godina očuvali i oplodili. I još veće je zadovoljstvo primjetiti kako šumarska etika ima uzlazni tijek. Prof. dr. se. B. Prpić

9-10/1996

PONOSIMO SE SVOJOM PROŠLOŠĆU

Ove 1996. Gospodnje godine bilježi naš časopis 120 godina neprekidnoga izlaženja i 150 godina postojanja Hrvatskoga šumarskog društva. Davne 1846. godine, na sv. Stjepana 26. prosinca, doputovalo je 17 hrvatskih šumara u Prečec, dobro zagrebačke biskupije kako bi osnovali svoju šumarsku udrugu. Vrlo znakovit nam je taj drugi dan Božića jer je poticaj za pokretanje hrvatskih šumarskih snaga. I nije bilo teško zapaliti vatru jer sve je već spremno pretvoriti je u trajni plamen šumarske struke koji 150 godina bdije nad zelenim bogatstvom naših šuma. Koristim priliku kako bi u ime Uređivačkoga savjeta i Uređivačkoga odbora "Šumarskog lista" posebno zahvalio Predsjedniku Republike Hrvatske dr. Franji Tuđmanu stoje prihvatio pokroviteljstvo nad obilježavanjem naših obljetnica. Pritajeno za vrijeme Bachova apsolutizma Hrvatsko šumarsko društvo budi se ponovno 1876. godine i na skupštini odlučuje izdavati vlastiti časopis, "Šumarski list" čiji prvi broj izlazi 1. siječnja 1877. godine. "Šumarski list" zasigurno govori o vitalnosti naše struke koja brzo prihvaća napredne misli šumarske znanosti u smislu novih tehnologija provodeći ih uporno u život. To se zrcali u kakvoći i bogatstvu sadržaja časopisa, a još bolje se vidi u prirodnome sastavu naših šumskih sastojina koje, gdje struka ima utjecaj, obiluju stablima visoke kakvoće i vrijednosti. I nije slučajno što hrvatske šume mogu danas poslužiti kao model dobro njegovane prirodne šume za slična europska staništa. Naš uspjeh koji se danas zrcali u sastavu i kakvoći naših šuma dugujemo dobrim dijelom vlastitoj udruzi i njezinome glasilu, a na prvome mjestu pro voditelj ima stručnih radova koji su znali odabrati pravu poruku dok ih na prvome mjestu krasi visoka stručnost i dalekovidnost. Na kraju želim još nešto pripomenuti povezano uz 120. godišnjicu našega časopisa. Iz sadržaja većine šumsko-uzgojnih napisa i to već od samih početaka "Šumarski list" pripada u prve ekološke časopise u Hrvatskoj. Prof. dr. se. B. Prpić

11-12/1996

HRVATSKO ŠUMARSTVO U ZAŠTITI PRIRODE

Šumarstvo je danas u stanju prihvatiti brigu o svim šumovitim objektima zaštićene prirode u Hrvatskoj, a gospodarsko je stanje takvo da se to nameće kao logično riješenje. Po svojemu ustrojstvu i broju kadrova, šumarstvo danas vrlo uspješno gospodari s 42% površine Republike Hrvatske, odnosno s površinom koju zauzimaju šume i šumska zemljišta. U javnome poduzeću "Hrvatske šume" koje vodi brigu o 80% površina svih šuma u Hrvatskoj danas se gospodari prema načelu potrajnosti, u sastavu biljnoga i životinjskog svijeta šumskih ekosustava se teži raznolikosti, šume se pomlađuju prirodnim putem, a u 95% površine sastav šume je prirodan. Navedene značajke hrvatskih šuma zapadnoeuropske zemlje mogu samo poželjeti, pa nam u slučaju šumarstva ne mogu nikako poslužiti kao uzor. Naša struka održava hrvatske šume u prirodnoj ravnoteži već više od 150 godina. Hrvatske šume su danas najvrijedniji obnovljivi prirodni resurs u Hrvatskoj. Ovakav način gospodarenja šumama neprijeporan je doprinos šumarstva globalnoj zaštiti prirode. Unutar Javnoga poduzeća "Hrvatske šume" na 112.748 ha šume su trajno zaštićene, kako bi očuvale svoje tlo od erozije, zaštitile akumulacije pitke vode, poslužile znanstvenim istraživanjima i dr. Šumarska zaštitarska načela utkana su u Zakon o šumama koji se strogo provodi, te se pri tome jamči opstanak šume visoke ekološke kakvoće, ali i opća zaštita prirode šumovitoga prostora. Prijedlog u početku napisa kojim se predlaže kako bi šumarstvo preuzelo brigu o dijelu zaštite prirode, proizlazi iz poteškoća u kojima se nalazi zaštita prirodne baštine u Hrvatskoj. To je u svezi s prijedlogom Državne uprave za zaštitu prirodne i kulturne baštine Republike Hrvatske, upućenoga Saboru Republike Hrvatske kojim se traži proširenje granica nacionalnih parkova "Risnjak" i "Plitvička jezera". U prijedlogu proširenja navode se i gospodarske šume s očitom namjerom njihova komercijalnog korišćenja. Pregledom dijelova uredajnih elaborata šuma navedenih nacionalnih parkova, vidimo kako se u provedbi nije poštivalo načelo potrajnosti i biološke opterećenosti, što nije u skladu sa šumarskim načelima koja su potpuno u skladu s načelima zaštite prirode. S obzirom na današnje teško ekonomsko stanje u Hrvatskoj, teško je izdvojiti dovoljno sredstava za učinkovitu zaštitu prirode pa se posiže za dodatnim prihodima u šumi. Predlažemo da J. P "Hrvatske šume" preuzmu brigu o šumi u nacionalnim parkovima "Risnjak", "Plitvička jezera", "Paklenica", "Krka" i "Mljet", dakle onima gdje u površini parka prevladava šuma. Šumarstvo sa svojim fakultetom i institutom te brojnim kadrovima odgojenim kako bi uzgajali i štitili šume i održali ekološku ravnotežu i raznolikost (diverzitet) vrsta, sposobno je šume nacionalnih parkova održati na svjetskoj razini. Na kraju se posebno napominje kako u svim hrvatskim nacionalnim parkovima djeluju samo dva diplomirana inženjera šumarstva, dok J. P. "Hrvatske šume" zapošljavaju diplomirane biologe. Prof. dr. B. Prpić

1-2/1997

Zakon o šumama bez šumara

U posljednje vrijeme u našoj struci zbivaju se čudne stvari. Tako je u narodnim novinama broj 48 od 18. lipnja 1996. godine objavljen teskt Zakona o dopunama Zakona o cestama, a članak 24b glasi: "Za građenje cesta iz članka 24a, stavka 1. ovoga Zakona kada su investitor Hrvatske ceste, ne plaća se naknada za zemljište u smislu Zakona o izvlaštenju, ako je zemljište u vlasništvu Republike Hrvatske.1 U članku 24c se dalje kaže: "U postupku izdvajanja šuma i šumskog zemljišta u vlasništvu Republike Hrvatske iz šumskogospodarskoga područja radi građenja ceste iz članka 24a, stavka l. ovoga Zakona, ne plaća se naknada za prava prenesena u slučajevima i po postupku propisanom člankom i 5. Zakona o šumama." Iz ovoga Zakona jasno proizlazi kako J.P. "Hrvatske ceste" ne mora J.P. "Hrvatske šume" platiti naknadu za oduzetu šumu koja se našla na trasi ceste. To bi prema logici - s obzirom da su šume i ceste državne - bilo u redu, kad ne bi bilo Ustava Republike Hrvatske te Zakona o šumama, Zakona o zaštiti prirode. Zakona o zaštiti okoliša, Zakona o vodama i svih drugih zakona koji se odnose na šumu, uključivši i DEKLARACIJU O ZAŠTITI OKOLIŠA donesene u saboru Republike Hrvatske (NN 34/92.) koja u više navrata govori o šumi te o prirodnim bogatstvima koje Čuva i daje šuma. Iz navedenih zakona proizlazi kako je šuma značajno obnovljivo prirodno bogatstvo lijepe naše Hrvatske, koju je. kao i Domovinu, potrebno u potpunosti očuvati. Jasno je, međutim, kako cesta kroz Gorski kotar koja za Hrvatsku život znaci ne može mimoići šumu, ali ni je jasno zašto mora prolaziti kroz najljepše i najvrijednije dijelove šume i zašto su cjevovod naftovoda i dalekovod morali uništiti Kender, jednu od najljepših eurposkih šuma bukve i jele. Zna se isto tako kako u onim predjelima Hrvatske gdje ima šume manje od 10%, cesta prolazi upravo kroz šumu. Šumarstvo pokušava na različite načine očuvati šumu gdje njezina prenamjena zaista nije neophodna, a jedan od najboljih načina je dogovor korisnika prostora. Ako, međutim, nema drugog izlaza, već cesta mora proći kroz. šumu potrebno je takvu šumu podići na drugome mjestu kako bi se nadomjestile izgubljene ekološke i socijalne funkcije šume, na što posredno obvezuje Ustav R. Hrvatske. Taj posao nije besplatan i šumarstvo ga nema u planu svojih izdataka, pa se šuma i sve one koristi koje daje, trajno gubi. Ovakav ishod prenamjene šume neposredno je uperen protiv volje oba doma Sabora Republike Hrvatske, koji su donijeli sve spomenute zakone i Deklaraciju o zaštiti okoliša, ali istovremeno i Zakon o dopunama Zakona o cestama koji je očito ovome visokom tijelu podmetnut. Uvjeren sam kako naše pravne službe, kao ona u J.P. "Hrvatske šume" tako i ona u Ministarstvu Poljoprivrede i šumarstva ne objavljuju svoj posao kako treba, jer se u pravnoj državi ne mogu donositi ovako kontradiktorni zakoni, a ni gubiti sporove u kojima se traže sredstva za podizanje nove šume u svrhu kompenzacije njezine izgubljene višenamjenske funkcije. Prof. dr. B. Prpić

3-4/1997

Kako poslije prenamjene šume obnoviti njenu ekološku funkciju

Povećan industrijski razvoj, širenje urbanih središta, odlaganje otpada, izgradnja prometnica, postavljanje cjevovoda, regulacija rijeka, izgradnja hidroelektrana, termoelektrana i nuklearnih elektrana, emisije štetnih tvari, cestovni promet, suvremeno poljodjelstvo i dr., značajno ugrožavaju šume. Današnje propadanje šuma, čiji je uzrok najvećim dijelom promjena "kemijske klime", zasigurno je upozorenje čovjeku kako se u biosferi zbivaju promjene opasne za njegovo zdravlje. Poznato je kako je šuma vrijedna infrastrukturna biljna formacija, koja predstavlja čvrsto ekološko uporište u prostoru sa značajnim utjecajem na ekologiju krajolika. Šuma spriječava eroziju tla, utječe na klimu ublažavajući njene ekstreme, povećava vlagu zraka za sušnih godina te tako utječe na povećanje poljodjelske proizvodnje, uravnotežava vodne odnose u prostoru ublažavanjem visokih vodnih valova i ravnomjernom opskrbom izvora pitkom vodom, šuma pročišćuje onečišćeni zrak, proizvodi zelenu biomasu, ispušta kisik i veže ugljični dioksid kao najopasniji staklenički plin. Sa socijalnog stajališta šuma povećava ljepotu krajolika, omogućava šport i rekreaciju te povećava turistički promet. Zbog svojega velikog utjecaja na kakvoću čovjekovog okoliša te održavanja biološke raznolikosti, šuma je u Hrvatskoj zaštićena Ustavom Republike Hrvatske, Deklaracijom o zaštiti okoliša u Republici Hrvatskoj, Zakonom o sumarna, Zakonom o zaštiti prirode, Zakonom o zaštiti okoliša i dr. Hrvatske Šume ne obrastaju ravnomjerno Republiku Hrvatsku. Poznata je velika šumovitost Gorskog kotara, sjeveroistočnih padina Velebita, Papuka i Psunja, dijela jugoistočne Slavonije (Spačvanske šume), dok su značajni dijelovi Podravine, srednje Posavine, žito-rodnog dijela Hrvatske, južno od Osijeka i sjeverno od Vinkovaca skoro bez šume. I upravo u tim dijelovima Hrvatske s malom šumovitošću velike investicije ugrožavaju šumski pokrov, a dogovorom između investitora i šumarske struke štete se mogu značajno smanjiti. Tu se očito radi o prenamjeni šuma velike ekološke i gospodarske vrijednosti. Navodimo primjer šume Kender, jedne od najljepših europskih šuma bukve i jele pokraj Delnica koja je uništena naftnim cjevovodom i dalekovodom. Slična sudbina Čeka mnoge vrijedne šume u Podravini i Posavini te u okolici velikih gradova (Zagreb, Osijek, Rijeka, Split i dr.). Prenamjena šume za cestu, dalekovod, hidroelektranu i dr., koja je prošla uobičajeni postupak, završava na kraju trajnim gubitkom šume i promjenom ekoloških prilika u prostoru na Štetu kakvoće okoliša. Uz obimne programe obnove šuma oštećenih propadanjem i troškova jednostavne ali i proširene biološke reprodukcije zbog održavanja i unapređenja općekorisnih funkcija šume, J. P. "Hrvatske šume" ne može izdvojiti posebna sredstva za podizanje nove šume u zamjenu za uništenu, čije su ekološke i socijalne funkcije trajno nestale. Zbog zaštite okoliša potrebno je zakonski osigurati naknadu za izgubljenu ekološku, socijalnu i sirovinsku funkciju šume, sredstvima koja su potrebna za podizanje nove šume. U takvim slučajevima investitor je dužan sudjelovati u financiranju pošumljavanja, a prema stručnom programu kojeg pribavljaju J. P. "Hrvatske šume". Ovaj nedostatak u našemu zakonodavstvu bilo bi najbolje riješiti podzakonskim aktom uz Zakon o šumama. Danas je u pravnim službama javnih poduzeća prisutno mišljenje kako je prenamjena Šuma riješena Zakonom o šumama i to naknadom iz dohotka (0.07%) što je, međutim, tek djelomična naknada za održavanje i unapređenje općekorisnih funkcija Šuma. Kad šumarstvo ne bi vodilo brigu o općekorisnim funkcijama šuma, stanje okoliša u Hrvatskoj bi se značajno pogoršalo. To isto će se dogoditi ako ne osiguramo sredstva za pošumljavanje u smislu naknade za trajno izgubljenu šumu. Prof. dr. sc. B. Prpić

5-6/1997

Izrada nacionalne strategije i akcijskoga plana zaštite biološke i krajobrazne raznolikosti

Na Konferenciji UN o okolišu i razvoju (UNCED) u Rio de Janeiru 1992, Hrvatska je zajedno sa 157 zemalja potpisala Konvenciju o biološkoj raznolikosti. Konvencija je stupila na snagu 29. prosinca 1993. godine, a 5. siječnja 1997. godine Hrvatska je poslala punopravna stranka Konvencije. Za Međunarodni dan zaštite biološke raznolikosti određenje 29. prosinac. Biološka raznolikost o kojoj se u ovoj rubrici već pisalo (11-12/94), raznolikost je života na Zemlji gdje su obuhvaćeni svi geni, životinjski i biljni svijet te ekološki sustavi i krajolici. To su šume, travnjaci, močvare, vode na kopnu, mora, tlo, usjevi, domaće životinje, divlje životinje i mikroorganizmi. Donošenje Konvencije o biološkoj raznolikosti ima čvrsti temelj u spoznaji o današnjem stanju uništavanja i nestajanja živog svijeta. Do danas je opisano 1.063.100 životinjskih vrsta, 344.300 biljnih vrsta i 11.200 mikroorganizama. Pretpostavlja se kako ukupan broj vrsta na Zemlji iznosi od 10 do 30 milijuna, a drži se kako svake godine nestaje oko 40.000 vrsta, među kojima je najviše onih koje još nisu opisane, a s njima nestaju i mogućnosti njihova korištenja u medicini i dr. Glavni ciljevi Konvencije su očuvanje i održivo korištenje biološke raznolikosti. Djelatnosti koje koriste prirodu kao što je šumarstvo i lovstvo, potrebno je uključiti u mjere zaštite biološke raznolikosti. Spomenutu strategiju Hrvatska će donijeti tijekom 1997. godine. Za Šume se osniva posebna radna skupina, koja bi trebala napraviti nacrt strategije i akcijskog plana zaštite hrvatskih šumskih ekosustava. Izradu Nacionalne strategije vodi Služba za zaštitu prirodne baštine Ministarstva kulture Republike Hrvatske. Kako su naše šume u svojem najvećem dijelu slične prirodnima i kako Hrvatska ima više očuvanih prašuma, podaci koje će izraditi Radna grupa za šume i lovstvo, zasigurno će biti velik doprinos biološkoj raznolikosti europskih šuma. Želim, međutim, pripomenuti, kako je Nacionalna strategija biološke raznolikosti zakasnila u odnosu na Strategiju i Program prostornog uređenja Republike Hrvatske, jer su mnogi hrvatski prostori očuvane prirode kao npr. Velebit i srednja Podravina, predviđeni, uz već postojeću zaštitu prirode (park prirode, biogenetski rezervat, zaštićeni krajolik i dr.), za buduće elektrane. Tako se u srednjoj Podravini, gdje svaki vodotehnički zahvat izaziva promjene vodnih odnosa, predviđaju hidroelektrane snage od 120 do 200 MW, koje će uvelike utjecati na šume i dakako na smanjenje biološke raznolikosti. Iz spomenute Strategije i Programa vidljiv je sraz između zaštite prirodne baštine i prostomo-razvojnog i planskog usmjerenja energetskog sustava, što se razumnim dogovorom može izbjeći. U vremenu od 23. do 27. lipnja og. zasjedala je Opća skupština UN u New Yorku na kojoj se raspravljalo o provedbi Agende 21 (Program za 21. stoljeće), donesene na već spomenutoj Konferenciji UN-a u Rio de Janeiru. Na Skupu sudjeluje i naše izaslanstvo, i već se na samom početku Čulo o katastrofalnim posljedicama neprovođenja Konvencije o biološkoj raznolikosti, jer se broj nestalih vrsta popeo na 50.000 godišnje. Podsjetimo se kako je Hrvatska predviđena za očuvanje genetskog blaga što se danas čini beznačajnim, a što nas uskoro može dovesti u središte Svijeta. To nam zasigurno neće uspjeti ako onečistimo okoliš. Prof. dr. sc. B. Prpić

7-8/1997

Baranjske šume i Kopački rit

Dvojbe oko zaštite prirodne baštine nisu prestale. Sada su glavni predmet rasprave baranjske šume i Kopački rit, odnosno prijedlog da se "Kopački rit" proglasi nacionalnim parkom. Nekadašnje Šumsko-lovno gazdinstvo "Jelen", s direkcijom u Beogradu, koje već više od 50 godina loše gospodari baranjskim nizinskim šumama, izborilo je neposredno prije mirne reintegracije Hrvatskoga Podunavlja proglašenje područja kojim je "gazdovalo" nacionalnim parkom. Naslućuje se što ta smicalica znači za "Jelenovo" daljnje djelovanje i nastavak "gazdovanja" hrvatskim prostorom. Pretpostavljamo daje u okvirima nekakve srpske autonomije i dalje, na poznati način, trebalo "štititi" hrvatsku prirodnu baštinu. Taj beogradski prijedlog je prihvaćen, očito dobronamjerno, od grupe osječkih biologa te od Razreda za prirodne znanosti HAZU. Prijedlog "Jelena", s kojim sam osobno imao gorka iskustva na ondašnjem Ustavnom sudu (1986), najvjerojatnije je odobren zbog zataškavanja današnjeg stanja baranjskih nizinskih šuma, koje su dobrim dijelom posječene i neobnovljene, a mlade sastojine gotovo nenjegovane, što je zapravo u stručnom smislu katastrofa i odstupanje od hrvatskoga načina gospodarenja šumama, u smislu potrajnog održavanja prirodne šume. Nisam, doduše, potpuno upoznat s današnjim stanjem preuzimanja baranjskih šuma koje je preuzelo Javno poduzeće "Hrvatske šume" p.o., ali se dobro zna kako je na nevjerojatno lukav i smišljen način, u proljeće ove godine, spriječena posjeta predstavnika Hrvatskoga šumarskog društva i Pokreta prijatelja prirode "Lijepa naša" baranjskim šumama, a čiji je posjet na naše upozorenje o devastiranju šuma, odobrio general Klein. Više puta se putovalo, i svaki puta je posjeta odgođena. Nije bilo pratnje, ili oni koji su nas trebali dočekati bili su spriječeni i sl. Očita je, međutim, potreba ulaganja golemih sredstava u neobnovljene i zapuštene mlade sastojine. U baranjska šumska zemljišta potrebno je vratiti prirodnu i stabilnu nizinsku šumu, koja će značiti jedinu pravu zaštitu prirodne baštine. Ovaj posao zahtijeva veliki kadrovski potencijal i puno sredstava, što su danas u stanju obaviti samo "Hrvatske šume". Osnivanje nacionalnoga parka ili neke druge uprave umjesto "Hrvatskih šuma" u tome prostoru nije prihvatljivo ni iz ekoloških, ni iz gospodarskih razloga, već dapače, obnova i njega baranjskih šuma, uključivši i uništene šumske sastojine u Parku prirode "Kopački rit" Jedino su pravo rješenje za očuvanje prirodne baštine toga prostora. Pri tome mislim na čitav šumski ekosustav tj. stanište, biljnu i životinjsku zajednicu, a što upornim radom mogu postići samo šumarski stručnjaci. Prof. dr. sc. B. Prpić

9-10/1997

Kako obilježiti dan našega šumskoga bogatstva i struke

Šumsko bogatstvo Republike Hrvatske zaslužuje veću pozornost javnosti i vlasti od danas aktualne. Šume kao ekosustavi sudjeluju u zaštiti okoliša više od onoga što se spominje prilikom obilježavanja Dana zaštite okoliša, Dana planeta Zemlje, Dana voda. Dana biološke raznolikosti, te općenito svih onih dana kojima obilježavamo skrb za okoliš. Uvidjevši spomenuti nedostatak. Hrvatsko šumarsko društvo donosi, na svojoj 101. redovitoj godišnjoj skupštini 9. svibnja 1997., Odluku o obilježavanju jednoga dana u godini, kad bi se u javnosti, putem tiska, Hrvatske televizije, te predavanjima govorilo o šumi i o šumarskoj struci. Odlučeno je da to bude svake godine 20. lipnja, a dan je nazvan Danom hrvatskoga šumarstva. Iz rasprava koje su prije toga vodene, može se zaključiti kako bi se taj dan odnosio na iznošenje činjenica o bogatstvu hrvatskih šuma, kako onih o kojima šumarska struka skrbi već dugo vremena, gotovo dva stoljeća (današnje državne šume kojima gospodari javno poduzeće "Hrvatske šume" p.o. Zagreb), tako i privatnih šuma, zakonom zaštićenih Šuma u različitim kategorijama prema Zakonu o zaštiti prirode, park-šuma, parkova u kojima se nalazi šumsko drveće i grmlje, drvoreda, vjetrozaštitnih pojaseva različitih kategorija šuma s posebnom namjenom i dr. Na taj dan, koji bi bolje obuhvatio ono što je zamišljeno kad bi se nazvao Danom šume i šumarstva u Hrvatskoj, govorilo bi se u promidžbenom smislu o značenju šume za zaštitu okoliša i za hrvatsko gospodarstvo u sirovinskom, energetskom, prehrambenom, farmaceutskom, genetskom, estetskom, turističkom, zdravstvenom, hortikulturnom, lovnom i drugom ozračju. Predloženi datum je posebice prikladan, jer je šumska vegetacija u mjesecu lipnju već potpuno razvijena, pa se može ukazati na sve njezine ljepote i koristi. Taj će dan zasigurno pozdraviti svi oni koji o šumi ovise i skrbe o okolišu, od nevladinih udruga i vladinih institucija, kao što su danas Ministarstvo poljoprivrede i šumarstva, Državna uprava za zaštitu okoliša. Državna uprava za zaštitu kulturne i prirodne baštine, javna poduzeća "Hrvatske šume", "Hrvatske vode", HEP i dr., kao i šira hrvatska javnost, a isto tako se pruža mogućnost pozvati na raspravu sve one koji ugrožavaju šume vlastitom industrijom i energetikom te one koji skrbe o otpadu. To je prilika za održavanje stručnih šumarskih skupova na kojima se raspravlja o odnosu šume i okoliša, ulozi šume u zaštiti prirode, te istovremeno gospodarskom značenju šume uz održavanje njezine potrajnosti. Prilika je to za okupljanje svih šumarskih stručnjaka, i onih koji u relativno malome broju rade u različitim državnim institucijama, a značajno utječu prilikom donošenja odluka (ministarstva, inspekcijske službe, državne uprave, javna poduzeća osim "Hrvatskih šuma"). Dani šume i šumarstva u Hrvatskoj, koji će se od 1998. održavati svake godine 20. lipnja, ne isključuju održavanje Dana "Hrvatskih šuma", Dana Šumarskoga fakulteta, Dana Šumarskoga instituta Jastrebarsko, u dane kako je to u njihovoj tradiciji. Obilježavanje spomenutih dana te sudjelovanje navedenih institucija u zajedničkim danima ojačalo bi promidžbu tj. pojasnilo istinu o šumi i šumarstvu u Hrvatskoj, uz sudjelovanje svih institucija u kojima se nalaze Članovi Hrvatskoga šumarskog društva. Uz dobar izbor sadržaja koji bi u tekućoj godini bio zanimljiv, postigao bi se zasigurno željeni učinak. Prof. dr. sc. B. Prpić

11-12/1997

O povezanosti šumarstva i lovstva

Između šume i lova postoji čvrsta povezanost. Šuma je prebivalište većine divljači koja u njoj nalazi svoje ekološke niše. Razliku između divljači i sveukupne zoocenoze šumskoga ekosustava nije potrebno umjetno stvarati, dapače potrebno ju je zanemariti i odnos divljač - šuma razmatrati sa stajališta opće zaštite prirode i uže, zaštite šuma. Prema Čeoviću: "Lov je smišljen rad kojim čovjek oduzima život ili slobodu životinjama (divljači ili grabežljivcima) u slobodnoj prirodi s ciljem da se materijalno okoristi (meso, krzno i koža divljači) ili razonodi i uzbudi promatrajući životinje u prirodi i svladavajući zapreke dok dođe do cilja". Očito je da lov u nas predstavlja danas u prvome redu razonodu i zasigurno će sve više težiti povratku čovjeka u prirodu u smislu doživljaja nečeg iskonskog, svladavši pritom atavističke porive, koji su danas još uvijek znatno prisutni. Lov je danas ekskluzivna vrsta športa, koju si ne može svatko priuštiti. On postaje privilegija imućnih, koji zakupom koncesije lovišta, doduše u okvirima zakonskih propisa, žele razonodu, ali i povrat uloženih sredstava ne poštujući, bilo iz neznanja ili koristoljublja, osnovna načela ravnovjesja unutar životinjske zajednice. Pri tome je na udaru fauna koja se na tržištu može unovčiti. U bogatijim zemljama javlja se težnja da lovstvo tj lovačka društva raspolažu s velikim brojem divljači, posebice srneće ili jelenske. Umjetno se prelazi granica kritičnih vrijednosti broja divljači koji može podnijeti šumski ekosustav, pa je i zbog toga biljni svijet općenito ugrožen od prenamnoženih i umjetno podržavanih biljoždera nemoguće je obnoviti šumu. Razmotrimo li životne zajednice naših šumskih ekosustava, razvidna je njihova prednost u odnosu na većinu europskih zemalja. Naše pretežito doprirodne šume pružaju životinjskome svijetu velike raznolikosti i veći broj jedinki po jedinici prostora. Iako prirodniji od Europe, naši šumski ekosustavi ostali su bez značajnih predatora pa je sadašnja akcija za povratak vuka dobar početak i pravi put za postizanje normalnih odnosa u ekosustavima hrvatskih šuma. Bez vuka, lisice, divlje mačke, kune, orlova, jastreba i si. kao i bez biljoždera nema biološkog ravnovjesja u šumi. Lovstvo je neprijeporno najviše povezano uz šumu pa je najkorisnije i za lov i za šumu u cjelini, da diplomirani inžinjeri šumarstva, uz pomoć veterinara i biologa gospodare sveukupnom životinjskom i biljnom zajednicom, održavajući u njoj biološku raznolikost za koju Odum kaže daje začin života. Kako je lov u Hrvata uvijek bio i velik Božični dar, koristim priliku da svim čitateljima Šumarskoga lista, u irne Savjeta, Uredništva, tehničkoga urednika i svoje osobno zaželim čestit Božić i sretnu Novu 1998. godinu. Prof. dr. sc. B. Prpić

1-2/1998

Crni dan šumarske struke

Dana 10. veljače 1998.godine u 15,20 sati na cesti Knin-Gračac ugašeno je šest šumarskih života. Sve se zbilo u jednome kobnom trenutku što je koštalo života dr. sc. Antu Krstinića, redovitoga profesora Šumarskoga fakulteta sveučilišta u Zagrebu, znanstvenike Šumarskoga instituta Jastrebarsko - dr. Nikolu Komlenovića, znanstvenoga savjetnika, dr. sc. Branimira Mayera, višega znanstvenoga suradnika, dr. sc. Petra Rastovskog, znanstvenoga savjetnika, mr. sc. Zlatka Perica i mr. sc. Gorana Busića, znanstvene asistente. Nesreću su preživjeli i oporavljaju se od teških ozljeda - Valentin Roth, dipl. inž. šum. i mr. sc. Karmelo Poštenjak, obojica iz Šumarskoga instituta Jastrebarsko. Ta velika nesreća zasigurno je najviše pogodila obitelji nesretnih kolega. Ona je, međutim, pogodila i našu veliku šumarsku obitelj, koja u jednome sudbinskome trenutku ostaje bez značajnoga dijela znanstvenoga stožera šumarske struke. Statistika kaže kako tako velika prometna nesreća nije do danas zabilježena u Hrvatskoj. Pokojni kolege su kao sveučilišni profesori i predavači te znanstvenici Šumarskoga instituta bili poznati čitavoj hrvatskoj šumarskoj struci. Nema uprave šuma i malo je šumarija u koje oni nisu dolazili istraživati u okviru svojih istraživačkih projekata. Uz svoj znanstveni rad, još češće su dolazili na teren zbog stručnih rasprava, pomažući tako u rješavanju konkretnih problema. S mnogim kolegama na terenu bili su iskreni prijatelji, što je još više zbližavalo našu šumarsku obitelj. Njihovo sudjelovanje na našim i međunarodnim znanstvenim skupovima od IUFRO-a i Zajednice Alpe-Jadran do naših fakultetskih i institucijskih skupova vrlo je zapaženo. Svaki znanstveni savjetnik kao i viši znanstveni suradnik dokazao se brojnim radovima, istupima na međunarodnim i domaćim znanstvenim skupovima, vođenjem i sudjelovanjem u radu istraživačkih projekata. Za Busića i Perica koji se ističu, kako završenim magisterijem tako i dobrom suradnjom u timovima, zna se da pripadaju vrlo perspektivnim mladim istraživačima. Sudjelovanje pokojnih kolega u "Šumarskome listu" i kao članova uredništva i kao pisaca ima izuzetno značenje. Krstinić, Komlenović i Rastovski urednici su znanstvenih grana, a Mayer je nezaobilazni recenzent. Malo je godišta našega časopisa u kojemu nema Komlenovića, Mayera, Krstinića i Rastovskog. U prošloj godini Perić je objavio skraćenu verziju svojega magisterija, a Busić je to isto najavio za svoj nedavno obranjeni magisterij. Potrebno je posebno naglasiti sudjelovanje dr. Komlenovića i profesora Krstinića u radu Hrvatskoga šumarskog društva. Od 1972. do 1981. godine dr. Komlenović je njegov je tajnik, a od 1984. do 1988. godine njegov predsjednik. Prof. Krstinić bio je tajnik Društva od 1968. do 1972. godine. Velik doprinos dali su Komlenović, Mayer i Rastovski u rješavanju ekološke komponente pojave propadanja šuma u Hrvatskoj, povezavši se s europskim znanstvenicima koji istražuju uzroke i posljedice te pojave. Posebno su zapažena njihova istraživanja u Istri i Gorskome kotaru (Komlenović, Rastovski) te u Posavini i Podravini (Mayer, Busić). Na izbornome skupu Akademije šumarskih znanosti prof. dr. Ante Krstinić izabran je za redovitog člana i tajnika Odsjeka za uzgajanje šuma, a znatan je i njegov doprinos u pripremanju prve akademijine skupštine, dr. Nikola Komlenović također za redovitog člana, dr. Branimir Mayer za izvanrednog člana dok je za dr. Petra Rastovskog bio otvoren postupak za prijem u članstvo AŠZ. Svakoga od njih, bez razlike, krasila je čovječnost i sklonost iskrenome prijateljstvu, kao i zanesenjaštvo bez kojega nema prave znanosti. U traženju znanstvene istine bili su strpljivi i postojani. U zloj sudbini koja nas je zadesila, izražavamo duboku sućut obiteljima poginulih kolega kao i institucijama u kojima su stvarali, Šumarskome fakultetu Sveučilišta u Zagrebu i Šumarskome institutu Jastrebarsko, sa željom da ih prihvati Svevišnji i da im bude lahka hrvatska gruda.

3-4/1998

PREPUŠTAMO LI ŠUMARSTVO DILETANTIMA?

Službeno utemeljenje hrvatske šumarske struke i znanosti zbilo se 1860. godine činom osnivanja Gospodarsko- šumarskoga učilišta u Križevcima. Od tada do danas razvoj šumarske struke ide uzlazno. Osnovana je Šumarska akademija u Zagrebu prislonjena uz Zagrebačko sveučilište 1898. godine. Poslije Prvoga svjetskog rata, osnovan je Poljoprivredno šumarski fakultet, a 1960. godine, stoljeće poslije osnivanja križevačkoga Učilišta, osnovan je samostalni Šumarski fakultet Sveučilišta u Zagrebu s dva odjela - Šumarskim i Drvno-tehnološkim. Godine 1945. osnovan je u Zagrebu Institut za šumarska i lovna istraživanja, koji je danas prerastao u modernu šumarsku znanstvenu instituciju. Kao i Šumarski fakultet Institut je izabran članicom Europskoga šumarskoga instituta u Finskoj. Posebice se ovdje spominje Srednja šumarska škola u Karlovcu, koja daje izvrsni srednjoškolski šumarski kadar. Na prijedlog Hrvatskoga šumarskog društva 1996.godine osnovana je Akademija šumarskih znanosti u Zagrebu koja okuplja hrvatske znanstvenike šumare iz zemlje i inozemstva. Naši strukovnjaci ravnopravno se nose s onima u svijetu, a šumari iz Austrije, Mađarske, Češke, Slovačke, Njemačke, Švicarske, Italije i drugdje prilikom posjeta našim šumama, izjavljuju kako se u nas može puno toga naučiti. Iz svega što sam naveo, možemo ustvrditi, kako je hrvatska šumarska struka na svjetskoj razini kada je riječ o ulozi šume u modernome svijetu. Znakovito je kako je hrvatski Zakon o šumama jedini u Europi koji ne dozvoljava golu sječu šume, što osigurava potrajnost kao i prirodnost šume. Upravo danas, kad suvremeni svijet dokazuje u praksi kako šuma ekološki vrijedi tridesetak puta više od drva koje proizvede, naš zakonodavatelj okreće leda tom neprocjenjivom prirodnom bogatstvu. Tako se primjerice šuma daje besplatno i to prema izboru investitora graditeljima cesta (Zakon o cestama) koje će itekako dobro iskoristiti njihovi budući vlasnici, a da se šumarstvu ne vrati ni ono stoje potrebno za osnivanje nove šume kao zamjene za ekološku, i sirovinsku funkciju uništene šume. Ne znam kako bi reagiralo poslovodstvo tvornice kada bi im netko uništio stroj za proizvodnju, ili što bi rekao vlasnik hidroelektrane kada bi šumari uništili dio turbine i si. Čini se, kako je šuma u našim prilikama shvaćena kao prirodno dobro koje treba koristiti, a šumari su ti koji je koriste na način daje "krče", jer se dovršna sječa u uzgojnome postupku oplodne sječe smatra uništavanjem šume, a ne zna se kako su poslije uklanjanja zrelih stabala stvoreni uvjeti za razvoj mlade šume od više desetina tisuća mladih stabalaca po 1 ha. Takva su stabalca nastala prirodnom obnovom, a po potrebi bit će dopunjena i onim vrstama drveća koje će povećati stabilnost ekosustava. Za šume koje Hrvatska danas ima, može zahvaliti 150-godišnjem visokostručnom radu šumarske struke, koja je s njima dobro postupajući i uzgojno i ekološki i gospodarski, očuvala šume dobre kakvoće. Za takav način postupanja sa šumama, potrebna je široka naobrazba koja obuhvaća tri područja - biologiju, ekonomiju i tehniku. Kako bi se to ostvarilo, na Sumarskome fakultetu Sveučilišta u Zagrebu sluša se više od 50 predmeta, a studenti na terenu provedu, u posebno pripremljenim terenskim objektima, skoro pola godine. Budući daje primjena zakona u području šumarstva (Zakon o šumama i dr.) slaba strana današnjice, nestručnjaci preuzimaju poslove na mnogim područjima šumarskih strukovnjaka. Tako se primjerice nešumari bave hortikulturom, njegom parkova, park-šuma, drvoreda, nacionalnih parkova, šumskih rezervata, rasadničkom proizvodnjom, zaštitom šumovitoga krajolika, protuerozijskom komponentom u vodoprivredi, održavanjem posebnih šuma za zaštitu poljoprivrednih površina, prevencijom šumskih požara, lovstvom, iskorišćivanjem šuma, primarnom preradom drva, planiranjem prostora šumovitoga krajobraza i dr. Svaki onaj tko radi u šumarstvu trebao bi svoju stručnost dokazati licencijom. I na kraju, nije bitan vlasnik šume koja u Hrvatskoj uz more predstavlja najveće obnovljivo bogatstvo nacije. Bitno je tko će u šumi raditi poslove uzgajanja, zaštite iskorišćivanja, uređivanja šuma i lovstva, jer diletantizam će nas odvesti u ekološku i financijsku propast. Uvjeren sam kako svaki onaj koji smanjuje kadrovsku osnovicu šumarstva ima krivo, pa makar se radilo o Vladi Republike Hrvatske i njezinome Javnom poduzeću. Siguran sam kako je posljednji trenutak da šumarska struka sjedne zajedno s politikom i pronađe izlaz iz ovoga stanja, koje ako potraje, vodi u stanje koje će se teško popraviti. Javno poduzeće koje se bavi gospodarenjem šumama ne može svoju djelatnost svesti na tridesetinu državnih interesa koju Hrvatska ima u šumama, tj. isključivo na sirovinsku funkciju šume. Prof. dr. sc. B. Prpić

5-6/1998

O OSJETLJIVOSTI ŠUME U KRAJOBRAZU HRVATSKOGA JADRANSKOG PRIMORJA

Povezano uz raspravu o planu žirenja, ispaše i brsta "Hrvatskih šuma" u području uprava šuma Senj, Buzet i Split, želim se uključiti u raspravu koju je pokrenuo inž. Tomislav Starčević u prošlome broju "Šumarskog lista", u rubrici Izazovi i suprotstavljanja te nastavku u ovome broju. Ponukan raspravama na više skupova o sredozemnoj šumi i ekstenzivnome stočarstvu tijekom mojega radnog vijeka te rezultatima mnogih autora i vlastitih istraživanja, želim se uključiti u ovo, više gospodarsko, nego šumarsko pitanje. Prema šumarskim podacima u primorskome kršu Države Hrvatske od Istre do Dubrovnika, šume i šumskih zemljišta ima 531.521 ha, od kojih 35% otpada na preborne šume bukve i jele, dakle na visoki krš, dok 325.733 ha otpada na mediteranske i submediteranske šume crnike, medunca i duba. Očit je nedovoljan udjel šuma u krajobrazu koje bi trebale osigurati ekološku i socijalnu, a posebice turističku funkciju šume u ovome izuzetno vrijednome prostoru. Uvjeren sam kako je posljednji trenutak za donošenje strategije razvoja šume hrvatskoga Sredozemlja. Želimo li učinkovit hidrološki, protuerozijski i klimatski utjecaj šume u medunčevu i dubovu pojasu, treba nam 50 postotna šumovitost, a od granice primorske bukve šume do grebena Dinarida, šuma bi trebala pokrivati više od 70% površine. U crnikinu arealu Primorske Hrvatske, važno je svako stablo i svaki grm, dok je šumovitost potrebno uskladiti s ciljevima turističkoga i urbanoga šumarstva. Sigurno je, međutim, kako je današnje šumarstvo u oštroj suprotnosti s ekstenzivnim stočarstvom te se oni ni u kojem slučaju ne mogu razvijati na istoj površini. To, međutim, ne isključuje stočarstvo koje se razvija na površinama izvan državne šume, na poljodjelskom zemljištu sa šumom koju će za potrebe stočarstva uzgajati šumar. Predlažem stoga što skoriju raspravu o tome problemu u našoj stručnoj udruzi. Prof. dr. sc. B. Prpić

7-8/1998

Šumski požari - tema ljeta

Šumski požari redovita su pojavu u područjima mediteranske klime (sredozemno podneblje), a tijekom ovoga ljeta nemilice su harali i šumama naše obale. Najviše su pogođeni poluotok Pelješac i otok Korčula. U upravama šuma Split, Gospić, Senj i Buzet izgorjelo je preko 25.000 ha šuma. U požaru su nestala dva ljudska života, a gorjelo je i više naselja. Izravan povod za ovaj napis je emisija Hrvatske televizije U krupnom planu o šumskim požarima, na kojemu se o šumama raspravljalo bez šumara. Tako se primjerice govorilo o budućim pošumljivanjima agavama!? Posljedice šumskih požara su bezvrijedna požarišta koja su prije požara bila obrasla šumom, maslinicima ili vinogradima. Istinska šteta od ovogodišnjih požara je golema i zapravo neprocjenjiva, a uspostava stanja kakvo je bilo prije vatre, dugo će trajati. Mi šumari dobro znamo koliko je truda, novca i vremena potrebno za osnivanje mediteranske šume. Ta velika nesreća koja je ove godine pogodila više mediteranskih zemalja, mogla se uvelike ublažiti, no ne i potpuno spriječiti. Šumarskoj struci poznate su mjere zaštite kojima se požar može preduhitriti ili umanjiti njegov obim. Šumski požari su usko povezani uz trenutačne klimatske prilike (temperatura zraka i tla, vlažnost u staništu, smjer i brzina vjetra) i građu šume (starost i vrste drveća, slojanje u nadzemnome dijelu i gustoća slojeva i dr.), a razmjer požara se znatno umanjuje uz dobro ustrojenu službu dojave. Uloga šumarstva razvidna je iz činjenice da su djelatnici "Hrvatskih šuma", tijekom ove godine dojavili preko 60% požara, odnosno inicijalnih vatri i više njih sami ugasili. Raščlamba ovogodišnjih šumskih požara upućuje, kao i svake godine, na više od 50% površine privatnih šuma, kojih se dio odnosi na katastarski evidentirane šume, a dio na zapuštene poljoprivredne površine koje je u posljednjih nekoliko desetljeća osvojila pionirska šumska vegetacija i to mahom alepski bor. Razvidno je kako se više od 50% izgorenih šumskih površina odnosi na privatne šume koje su izvan izravnoga nadzora "Hrvatskih šuma". Preventivne mjere koje u okviru stručne djelatnosti obavlja šumarstvo su: 1. Izgradnja protupožarnih prosjeka, koje istovremeno služe i kao prometnice tijekom gašenja požara. Javno poduzeće "Hrvatske šume" izgradilo je do danas 2.128 km protupožarnih prosjeka, a taj posao potrebno je ubrzati i dakako financirati. 2. Uzgoj mješovitih sastojina prirodnoga sastava šumskog drveća onih vrsta koje su regenerativno jače. 3. Kod izbora vrsta drveća prednost se daje domaćim vrstama bjelogorice koje su u odnosu na Crnogoricu, a posebice u odnosu na alepski bor, manje zapaljive i poslije požara se vegetativno obnavljaju. 4. Šumski radnici te inženjeri i tehničari u pravilu prvi opaze vatru u šumi i u najviše slučajeva ugase je u začetku. U suradnji s ostalim čimbenicima, šumarstvo može znatno proširiti preventivnu djelatnost protiv šumskih požara na ovaj način: 1. Uskom suradnjom s dragovoljnim vatrogasnim društvima (DVD) i civilnom zaštitom. Tijekom ovogodišnjih šumskih požara uvidjelo se kako je mrežu DVD-a potrebno proširiti u obalnom i otočnom području Hrvatske. 2. Pripremiti sve vlasnike šuma na primjenu zakonske obveze iz članka 43 Zakona o šumama (ZOŠ) Republike Hrvatske koji se odnosi na zaštitu od šumskih požara, a posebice u ozračju obvezuje i privatne vlasnike šuma. Potrebito je poštivati i lučiti granice između državnih šuma i onih novonastalih u zapuštenim poljodjelskim površinama, gdje se najčešće pojavljuje požar. O dojavi požara skrb vodi vlasnik šume koji ga je često i sam prouzročio. 3. Budući da se ekstenzivno stočarstvo, a posebice držanje koza često spominje kao dobra preventivna mjera protiv šumskih požara, upozoravamo kako u šumi kojom se gospodari prema suvremenim uzgojnim mjerama u svrhu postizanja pune ekološke, društvene i preventivne protupožarne funkcije, paša ozbiljno ugrožava i sam opstanak šume jer dolazi do uništavanja buduće šume sjemenjače. Pašom sc uništava prirodno unesen biološki kapital domaćih vrsta drveća i grmlja koje se nalazi ispod krošanja u šumskim kulturama alepskoga ili crnoga bora. Prema današnjim tehnologijama, primorski borovi su nezamjenjive pionirske vrste koje se koriste za pošumljivanje, ali i najpodložniji vatri. Iznimku čini pinija koja je manje zapaljiva od alepskog i crnog bora. Boljim ustrojstvom šumarstva u jadranskim upravama šuma (Split, Senj, Gospić i Buzet), odnosno zapošljavanjem potrebnoga broja šumarskih djelatnika koji bi radili na preventivnim uzgojnim radovima i saniranju posljedica šumskih požara, na pošumljivanju, čišćenju i njezi šuma ili gašenju inicijalne vatre, potreba za gašenjem velikih šumskih požara znatno bi se smanjila. Financiranje ovih poslova ne može preuzeti šumarstvo bez državne pomoći koja bi se zasigurno isplatila. Uvjeren sam, kako je ključ prevencije šumskih požara isključivo u rukama šumarskih stručnjaka, dok njihovo gašenje, kada poprime velike razmjere, postaje problem koji teško riješavaju udruženi profesionalni i dragovoljni vatrogasci, policija, vojno zrakoplovstvo (kanaderi), šumari, civilna zaštita i dr. Stoga je na štetu svima nama bez šumara raspravljati o prevenciji šumskih požara.

9-10/1998

ŠUMSKO BOGATSTVO U NACRTU PRIJEDLOGA PROGRAMA PROSTORNOG UREĐENJA REPUBLIKE HRVATSKE

Program prostornog uređenja Republike Hrvatske proistekao je iz Strategije prostornog uređenja o kojoj se u nas raspravljalo tijekom 1997. godine. Naša je struka dala primjedbe na Strategiju u kojoj je šumarstvo opisano u tri podpoglavlja: Opće stanje, Smjernice, ciljevi i mjere i Zaštita područja šuma. Primjedbe koje su se, uglavnom, odnosile na zaštitu i ekološka pitanja povezana uz šume, prihvaćene su i vrlo sažeto donesene u Programu prostornog uređenja. Temeljna primjedba na prijedlog Programa, i to na dio, koji se odnosi na šumske resurse, je nepovezanost s ostalim djelatnostima na hrvatskome prostoru, u smislu zanemarivanja uloge šume u krajobrazu. Udjel šume u hrvatskome kopnenom prostoru iznosi više od dvije petine, dok je njezin utjecaj na opću zaštitu prirode te biološku i krajobraz nu raznolikost tako velik, daje praktički neprocjenjiv. U Programu prostornog uređenja Republike Hrvatske, šume nisu vrednovane prema njihovom istinskom značaju, a njihov veliki utjecaj na druge djelatnosti gotovo da se i ne spominje. To se odnosi na sva poglavlja Programa, a posebice na Ciljeve i smjernice prostornog razvoja, Infrastrukturu i vodnogospodarski sustav, Zaštitu posebnih vrijednosti prostora i okoliša, te Osnove za organizaciju i uređenje prostora. Šuma nije spomenuta u poglavlju o infrastrukturi kao jedino zbiljsko uporište u prostoru, a posebice kod uređenja režima voda. Ona se često spominje u poglavlju o Zaštiti prirodnih vrijednosti prostora i okoliša i to ne u ozračju globalne zaštite prirode u svim hrvatskim šumama, nego kao dio naknadno zaštićene prirodne baštine u kojoj je šumarstvo prema postulatima struke koji su ugrađivani u zakone o šumama održavalo biološku raznolikost i prirodnost šumskih ekosustava više od 150 godina. U Programu se nigdje ne vidi kako je šumarstvo najbolji čuvar prirodnosti i kakvoće šuma u Hrvatskoj. U energetskom sustavu udjel šume je tek usput spomenut (BIEN), iako ona za potrebu energije može osigurati najmanje milijun tona biomase. Nedopustivo je u području nizinskih šuma planirati hidroelektrane minimalne instalirane snage od 120 do 200 MW na Savi i Dravi (kartografski prikaz 13), što nije u skladu s više puta ponavljanim, u Programu spominjanim zahtjevima zaštite prostora. Uvjeren sam, kako će šumarska struka pri konačnom odlučivanja o Programu prostornog uređenja Republike Hrvatske imati priliku dati svoje primjedbe za poboljšanje i europeizaciju ovog izuzetno značajnog dokumenta razvoja naše Domovine. Prof. dr. sc. B. Prpić

11-12/1998

Certifikacija šuma, šansa za hrvatsko šumarstvo i preradbu drva

Svjetsko tržište drvetom danas je zasićeno i ne zna se kako dugo će to stanje potrajati. U ovo kritično vrijeme postoji mogućnost za plasiranje našega drva na tržište i to bez ozbiljnije konkurencije. Riječ je o certifikaciji šuma koja daje veliku prednost drvu iz naših prirodnih sastojina. Certificiraju se šumska područja, kao primjerice ona koja su u nas obuhvaćena upravama šuma, a certifikati se izdaju proizvodima iz punog drva, iverica i panel ploča. Certifikacija se, dakle, izdaje za šumska područja, a institucija koja je istu obavila prati tijek i industrijsku uporabu drva iz certificiranih šuma. Na kraju izrade certificirani proizvod obilježava se znakom kao što je primjerice "zelena točka" (grüne Punkt) u Njemačkoj ili "prijatelj okoliša" u nas, a nositelju certifikata donosi tržišnu prednost po načelima potrajnosti i suvremenim ekološkim načelima uzgajanja šuma. Uvjeti za povoljnu ocjenu certifikacije šuma su: 1. Na kraju ophodnje ne primjenjuje se čista sječa. 2. Šume se obnavljaju uzgojnim postupkom prirodnog pomlađivanja. 3. U zaštiti šuma ne koriste se biocidi i nema gnojidbe umjetnim gnojivima. 4. U gospodarenju šumama koriste se "meke" tehnologije, što se posebice odnosi na iskorišćivanje šuma. 5. Provodi se aktivna zaštita prirode, a šuma je ekološko uporište u prostoru te nositelj opće zaštite prirode i biološke raznolikosti. Kako vidimo postavke koje traži certifikacija već su u velikoj mjeri sadržane u Zakonu o šumama Republike Hrvatske i njegovim popratnim aktima. Tijekom 1996. godine održana je u Berlinu skupština Njemačkoga šumarskog društva koja preporučuje certifikaciju šuma, a referat o šumama u Hrvatskoj (Dundović, Starčević) izazvao je veliko zanimanje zbog prirodnosti naših šuma i drugih odlika povezanih uz certifikaciju. U svezi s navedenom činjenicom, već krajem 1996. godine u Hrvatskoj boravi direktor firme ECO TIMBER za certifikaciju šuma gospodin Andreas Speich, dipl. ing. šum. iz Švicarske, koja na njemačkom i drugim europskim tržištima posreduje i preporuča proizvođače čije sirovine imaju certifikat. Troškove certifikata snose proizvođači drvnih proizvoda. Prilikom posjete Hrvatskoj inž. Speich obavio je ocjenjivanje nekoliko šumskih sastojina u Šumariji Vrbovec, uz visoke ocjene, gotovo najviše koje ECO TIMBER daje, što bi zasigurno pripalo i nemalom broju šumskih sastojina "Hrvatskih šuma". Ocjenjivanje se temelji na shemi vrednovanja s 92 kriterija i 440 stavki koje omogućuju davanje preciznih ocjena različite težine. Ti kriteriji obuhvaćaju stajališta FSC (Forest Stewardship Conncil), a odnose se na uzgajanje šuma, zaštitu prirode, zakonodavstvo, organizaciju, socijalne prilike i ekonomiku. Certifikacija se temelji na dragovoljnosti, prihvaćena je u Njemačkoj i širi se dalje Europom. Certificirani proizvod sve se više traži srazmjerno s razinom ekološke svijesti, kao i s podupiranjem potrajnosti, prirodnosti, biološke raznolikosti i općekorisnih funkcija šuma. Potražnja za certificiranim drvnim proizvodima danomice će rasti, a uvođenje certifikacije velika je šansa hrvatskoj šumarskoj i drvarskoj struci. Certifikacija i certifikat trebali bi što prije postati uobičajena poslovna praksa u nas, jer činjenica je da već danas kasnimo.

1-2/1999

Jesu li šumarski stavovi prilikom investicijskog zahvaćanja u prostore nizinskih šuma u slučaju kanala Dunav-Sava i Hidroelektrane Novo Virje konzervativni?

Skoro čitavo stoljeće vode se rasprave između šumarske struke i drugih korisnika prostora o utjecaju različitih investicijskih zahvata na šume. Još prije 30 godina šumare su samo izvijestili kako je dio šume predviđen za, primjerice cestu, kanal, nasip i sl. i kako su strojevi započeli s radom. Potreba širenja tehničke civilizacije bila je preduvjet razvoja, dok su štete nastale u šumama smatrane nužnim zlom u smislu danka višem cilju. Kako je šuma bilo sve manje, a spoznaja o njihovoj sve većoj ekološkoj i infrastrukturnoj vrijednosti svaki danje bila sve nazočnija, skrb o šumi zauzela je vidno mjesto u ekološkim i zaštitarskim raspravama o korištenju prostora, kako na domaćoj tako i na međunarodnoj sceni (Rio de Janeiro, Helsinki, Kioto, IUFRO kongresi od XIV do XX, međunarodni šumarski kongresi i dr.). Rasprave o skrbi za šume sve su naglašenije od početka osamdesetih godina kada se upozorilo na propadanje šuma, pojavu usko povezanu uz industrijski razvoj sjeverne polutke. U posljednje vrijeme aktualne su izrade studija o utjecaju na okoliš (SUO) za dva vodotehnička zahvata u šumovite prostore naših riječnih nizina. To su hidroelektrana Novo Virje u Podravini i višenamjenski kanal Dunav-Sava u Podunavlju i Posavini. Za obje investicije struka je izradila studije o utjecaju na tamošnje nizinske šume. Šumarske studije ukazale su u oba slučaja na nedostatak podataka i potrebu daljnjih mjerenja, čiji bi rezultati omogućili davanje smjernica o zaštiti podravskih šuma (Repaš, Gabajeva greda, Koprivničke nizinske šume, Đurđevačke nizinske šume), podunavskih šuma (Dubrava kod Vukovara) te posavskih šuma uključivši i Spačvanski bazen (Kunjevci, Vrapčana, zapadni dio Otočkih šuma, Ceranski lugovi, Krivsko ostrvo, Orljak, Banov dol i sjeverozapadni dio Kusara). Postojeće šumske sastojine Podravine, Podunavlja i Posavine navedenih gospodarskih jedinica prilagođene su recentnim stanišnim prilikama koje se za postojeće šumske zajednice smatra ekološkim optimumom. Stanje podzemnih voda, stratigrafija krovine (akviferi i dr.) kapilarni usponi pojedinih horizonata šumskih tala, mikroklimatske prilike, stanje površinskih voda, osnovni parametri ekofizioloških procesa šumskoga drveća unutar šumske zajednice, struktura šumskih sastojina, te odnosi između pojedinih dijelova šumskih ekosustava osnovica su za utvrđivanje uvjeta zaštite utjecanih nizinskih šuma Podunavlja, Posavine i Podravine. Pouzdani podaci o stanju podzemnih voda, kao odlučujućem čimbeniku nizinskih šuma u relevantnome vremenskome nizu motrenja postoje samo za šumu Repaš i dio Spačvanskoga šumskog bazena, dok su za ostale šumske predjele nepoznati ili s prckratkim vremenskim nizom motrenja. Tako su u Podravini i u šumama gornjega Bosuta mjerenja započela istom 1997., pa se prije 2002. godine ne mogu očekivati pouzdani rezultati. Zamjerka šumarskoj struci, a posebice njenoj znanosti od strane investitora je navodni konzervativizam prilikom izrade studija o utjecaju na okoliš u šumovitome krajoliku rječnih nizina. Razlog tomu je izuzetna složenost nizinskih šumskih ekosustava, koji za opstanak potrebuju podzemnu vodu, čijeje dopiranje do korijenja šumskoga drveća povezano uz više bioloških i stanišnih čimbenika, pretežito u rizosferi. Do navedenih podataka moguće je doći pažljivim istraživanjima za koja druga strana ne pokazuje strpljenje, već nastoji izradu studije obaviti vlastitim snagama, koje će svojim rezultatima zadovoljiti vremenske rokove i druge želje investitora. Takav postupak je kratkoga daha i najprije će pogoditi investitora kako moralno tako i materijalno. Kako se radi o velikim vrijednostima koje su, primjerice, u slučaju šume Repaš ili Spačvanskih nizinskih šuma u gospodarskome smislu goleme, a u ekološkome smislu neprocjenjive, držimo daje pravi izlaz konsenzus svih korisnika prostora od infrastrukturnih sustava, uključivši i šumske ekosustave gospodarskih djeletnosti u prostoru, uključivši poljodjelstvo, šumarstvo, industriju, rudarstvo i turizam te zaštitu posebnih vrijednosti prostora i okoliša. Šumarska znanost nije konzervativna i prije bi se moglo reći kako je korak ispred. Ona koristi svoje spoznaje za moguću zaštitu šuma, a što se ukazuje kao potreba zbog stanišnih promjena nastalih ostvarenjem investicije. B. Prpić

3-4/1999

VODNI DOPRINOS

"Hrvatske šume" opterećene su vodnim doprinosom, iako je dobro poznata velika uloga šume u reguliranju vodnih odnosa u prostoru. Oko 36 % oborina u Hrvatskoj padne na sklopljenu šumu, gdje se voda raspoređuje u skladu sa strukturom šumske sastojine, sastavom tla i reljefnim prilikama. Raspored vode u šumi povoljan je za okoliš, posebice za čovjeka. Za vrijeme većih oborina, istjecanje vode iz šume manje je od istjecanja s poljodjelskih površina. Razlog tomu je intereepcija krošanja drveća i upojna moć šumskoga tla. U razdoblju s malo oborina, istjecanje vode iz šume podjednako je onom iz poljodjelske površine. Ta pojava povezana je uz bolju ekonomičnost potrošnje vode u šumi kod malih količina kiše, pa je relativno veće otjecanje vode iz šume u odnosu na poljodjelsku površinu. Poznat je Burgerov hidrološki pokus u Alpama (1943), obavljen istovremeno u šumi i na livadi. Kiša koja je pala poslije sušnog razdoblja na livadi odmah je izazvala površinsko otjecanje vode, dok je ono u šumi kasnilo više dana, jer je šumsko tlo dugo vremena upijalo vodu. Taj primjer pokazuje kako šuma sprječava ili ublažava pojavu visokih vodnih valova u vodotocima. Prema jednom našem izračunu, šume savskoga slijeva u Hrvatskoj zadržavaju godišnje transpiriacijom, intercepcijom, evaporacijom i vezanjem na tlo, oko 6 milijardi m´ vode. Kada u tom prostoru ne bi bilo šume, veći dio spomenute vode pojavljivao bi se netom iza kiša u vodotocima, izazivajući tako bujice i poplave. Za vrijeme velikih količina oborina šuma zadržava vodu, dok za sušnog razdoblja opskrbljuje okolinu vodom. Infiltracijom kroz šumski humus i rahlo šumsko tlo voda se pročišćuje i postaje pitka. Otjecanjem vode iz šume iznosi prema Mitscherlichu (1975), prosječno tijekom vegetacijskog razdoblja 30-40 %, a tijekom njena mirovanja 70-80 %, dok ostala voda ostaje u šumi. Općenito se može ustvrditi kako u dobro njegovanoj šumi, uz iznimku strmih obronaka, nema površinskoga otjecanja. Tu je potrebno naglasiti da sklopljena šuma sprječava akvatičnu eroziju tla, stoje zasigurno jedna od njenih vrlo značajnih funkcija. Zbog uloge u izjednačavanju vodnih odnosa u krajoliku, pročišćavanja vode i sprječavanja erozije tla, šuma predstavlja zbog svoje hidrološke funkcije izuzetno vrijedan vodoprivredni objekt. Zapadna Europa to je već davno prihvatila, pa šumarstvo Austrije, ali i drugih europskih zemalja, ne plaća doprinos za vode. I upravo obratno, šumarstvu je potrebno pomoći u održavanju hidrološke funkcije šume koja je u nekim dijelovima Hrvatske ozbiljno ugrožena propadanjem šuma. B. Prpić

5-6/1999

DANI HRVATSKOG ŠUMARSTVA

Dani naše struke održavaju se ove godine 25. i 26. lipnja na području Uprave šuma Ogulin, na Bjelolasici pod pokroviteljstvom Ministarstva poljoprivrede i šumarstva, a priređuju ih Hrvatsko šumarsko društvo i "Hrvatske šume". Moto ovogodišnjih dana hrvatskog šumarstva glasi: "250-GODIŠNJA TRADICIJA GOSPODARENJA ŠUMAMA, JAMSTVO ZA 21. STOLJEĆE" Hrvatski olimpijski centar Bjelolasica, zasigurno je dobar izbor mjesta za obilježavanje šumarskih dana. Okruženje šumama i pogodan za održavanje natjecanja u različitim šumarskim disciplinama kojima je skup obilježen. Pokazat će se sadnja sadnica u klasičnome pošumljavanju, kao i gašenje početnog šumskog požara, dok se natjecanje obavlja po disciplinama gdje se koristi motorna pila i drugi alati potrebni za njegu šuma i korišćenje drva. Ocjenjivati će se se stručnost, brzina i točnost. Najvažniji dio skupa je stručno savjetovanje pripremljeno uz skupštinu Hrvatskoga šumarskog društva, gdje će se raspravljati o tri najzanimljivije teme struke, o kojima se u ovoj rubrici već pisalo (Šum. list 11-12/96, 9-10/97, 3-4/98, 3-4/99). To su: 1. Upravljanje i gospodarenje zaštićenim objektima prirode (nacionalni parkovi, parkovi prirode, rezervati šumske vegetacije) 2. Vodoprivredna naknada - stanje i prijedlozi za rješenje 3. Zapošljavanje šumarskih djelatnika i razvoj poduzetništva u šumarstvu Rasprave o navedenim temama su od vitalnog značenja za našu struku i za objekte šumarskoga rada: državne i privatne šume, zaštićene šume, zelenilo naselja, drvoredi, vjetrobrani pojasevi u ozračju održavanja i unapređenja ekoloških i socijalnih funkcija šume, kao i proizvodnje drva visoke kakvoće u višenamjenskoj šumi sa sirovinskom funkcijom. Skup na Bjelolasici poruka je hrvatskome pučanstvu, kako je šumarska struka u dosadašnja dva i pol stoljeća očuvala hrvatske šume od nemalih pritisaka Beča, Budimpešte i Beograda da se više i nepoštednije iskoriste, ali i od različitih šumarskih škola zadržavši svoja stajališta o uzgajanju prirodne šume oplemenjene stručnom vještinom. Danas su državne hrvatske šume u svojem najvećem dijelu prirodne i vrlo cijenjene s gledišta biološke raznolikosti i općekorisnih funkcija. Život, međutim, donosi neke promjene koje nisu u skladu sa stajalištima šumarske znanosti i struke, a dio njih će se raspraviti na stručnom savjetovanju. 1 upravo je sada bitno da ne izgubimo dah, i dogovore pretvorimo u život. B. Prpić

7-8/1999

ZNAČENJE ŠUME U EKOLOGIJI KRAJOLIKA

Šuma je zasigurno kralježnica krajolika, a Hrvatska s kojih 2 milijuna ha sklopljene prirodne šume pripada u pretežito šumovite europske prostore velike biološke raznolikosti. S hidrološkog, klimatskog i tlozaštitnog gledišta, te sa stajališta pročišćavanja zraka, obogaćivanja atmosfere kisikom, vezanja C02 kao najvažnijega stakleničkog plina, a isto tako i zbog svojih socijalnih funkcija, šuma pripada u najvažnije infrastrukturne objekte. Postavlja se pitanje - kako da se mi šumari uključimo u njegu i oblikovanje šumovitoga krajolika? Naše fakultetsko obrazovanje pruža nam za obavljanje toga rada dobru podlogu, jer znamo kako sa šumom postupati glede potrajnosti i ekološke ravnoteže. Svojim stručnim postupcima održavamo prirodnost šume, unapređujemo sve njene funkcije (ekološka, socijalna, sirovinsko- cnergetska) i povećavamo njenu stabilnost. To se, međutim, odnosi isključivo na državne šume i na poneku privatnu s kojom njen vlasnik stručno postupa. Skrb o ekologiji krajolika ne sastoji se samo u dobrom postupanju s državnom šumom, nego obuhvaća čitav prostor u kojemu se nalazi šuma i šumsko drveće, ali i na ostale ekosustave kao što su poljodjelski i vodeni ekosustavi i tehnocenoze. U naše stručno područje pripadaju državne i privatne šume, drvoredi, vjetrozaštitni pojasevi, skupine i grupe drveća, pojedino drveće (soliteri) i živice, te šume pod zaštitom prirode, park-šume i parkovi, kao i one s posebnom namjenom. U interdisciplinarnom pristupu koji je jedino pravo rješenje u ekološkom pristupu krajoliku šumari će sudjelovati u raspravama i ponuditi načine na koje se treba postupati s ovim objektima, ali u skladu s korišćenjem i održavanjem čitavoga krajolika. U svim navedenim objektima izvan državne šume potrebno je primijeniti načela uzgajanja i zaštite šuma, poštujući okvire namjene šume. Kako šumovitost u Hrvatskoj nije podjednaka, potrebito je gdje nema dovoljno šume pribjeći pošumljavanju. Pošumljavanje se treba obaviti i tamo gdje je došlo do prenamjene šume zbog infrastrukturne, urbane ili industrijske izgradnje. U Hrvatskoj se danas čine mnoge pogreške u šumama i zelenim površinama izvan državnih šuma, što će imati za posljedicu manju učinkovitost šume i šumskog drveća na prostor. To je danas uz izvrsno obrazovanu šumarsku struku i njen kadrovski potencijal nedopustivo. To se u prvome redu odnosi na šumovite nacionalne parkove, na njegu i oblikovanje krajolika prilikom ostvarenja programa prostornog plana, kao i radove u urbanom šumarstvu. B. Prpić

9-10/1999

UTJECAJ DOVRŠNE SJEČE NA OPĆEKORISNE FUNKCIJE ŠUME

Temeljna ekološka vrijednost šume zavisi u velikoj mjeri o sklopu krošanja. Potpun pa i djelomično prekinut sklop šume uvjetuje njenu protuerozijsku, zatim hidrološku, vodozaštitnu, protuimisijsku i klimatsku funkciju. U srednjedobnim šumama potpun sklop jamči velik udjel krošnje svjetla, odnosno onoga njenog dijela koji je fotosintetski najučinkovitiji u smislu sirovinske proizvodnje. Duboka sjena krošanja pruža čovjeku doživljaj iskonske prirode i izravan susret sa šumom, najbogatijim kopnenim ekosustavom. U sklopljenoj šumi postoje svi uvjeti za dobro funkcioniranje šumskog ekosustava. U jednom trenutku života šume, prilike se iz temelja mijenjaju. To se događa u jednodobnim šumama poslije dovršnog sijeka oplodne sječe. Život u šumi buja u tome razdoblju do neslućenih razmjera. Dolaskom punog svjetla u šumu svaka mlada biljka drveća, ali i druge biljke svih vrsta, bore se za svoj položaj u prizemnom sloju šume. U tom razdoblju šuma je vrlo slična agroekosustavu i većina njenih općekorisnih funkcija se izgubila. Ublažavanje ovog nepovoljnog utjecaja koji je smanjio danas najveću priznatu vrijednost šume, možemo postići jedino smanjenjem površine dovršnog sijeka. Što je površina sijeka veća to su promjene izazvane gubitkom općekorisnih funkcija šume znatnije. Kako učinkovito obaviti dovršni sijek u prirodno pomlađenoj površini, primjerice odsjeka veličine 10 ha, a da ne zahvatimo čitav odsjek, zaista je teško izvesti. Prilikom certifikacije šume između 92 kriterija vrednovanja drva koje iz nje potječe, površina dovršnog sijeka koji se pozitivno ocjenjuje ne prelazi 2 ha (Riječ glavnog urednika, Šumarski list 11-12/98). Usprkos svim teškoćama treba težiti smanjenu površine dovršnog sijeka jer su razlozi za postizanje toga cilja zaista opravdani. Smanjimo li površinu dovršne siječe, produžili smo djelovanje općekorisnih funkcija. To djelovanje nije tako učinkovito kao što je bilo prije početka oplodne sječe jer se smanjio sklop sastojine, adiosastojineušaoje u prvi dobni razred, ali je s obzirom na dovršnu sječu na čitavoj površini, djelovanje općekorisnih funkcija i dalje manje ili više zamjetljivo u odjelu ili odsjeku koji se obnavlja. Ako sljedeću dovršnu sječu obavimo u vrijeme kad je obnovljena mlada sastojina prešla u razvojni stadij mladika, dakle sklopljene mlade šume koja već pruža općekorisne funkcije, postigli smo željeni cilj. Dakako daje ovaj postupak potrebno prostorno, vremenski, a prije svega šumsko-uzgojno uskladiti. Ovaj vrlo zahtjevni šumarski zadatak potrebno je što prije staviti na dnevni red, a njegovo rješenje moguće je u dobroj suradnji uzgajivača, iskorišćivača, uređivača i drugih šumarskih disciplina. B. Prpić

11-12/1999

RIJEČ GLAVNOG UREDNIKA

Godina 2000-ta tek je kraj drugog tisućljeća, a pravi početak trećega je Nova godina 2001. Prigoda je napisati nekoliko riječi o budućnosti struke u XXI. stoljeću. Trenutačno stanje nije ružičasto, i to ne samo nama i našim privrednim granama šumarstvu i preradi drva, nego gotovo svim ostalima, uz poznate iznimke u našoj Republici. Te, nazovimo ih neprilike, potrajat će nekoliko godina, poslije kojih nas zasigurno čekaju, budimo optimisti, bolji dani. Šumarska struka navikla je, međutim, planirati s desetljećima pa i stoljećima, tako da naša razmišljanja vremenski prelaze granice u kojima o budućnosti, primjerice govori elektroprivreda, vodoprivreda, industrija i dr. Tako će primjerice o ponovnoj obnovi lužnjakove ili kitnjakove sastojine koja je osnovana ove godine, razmišljati tek četvrta generacija šumara iza naše. Prateći današnji trend razvoja civilizacije, a posebice onoga dijela koji se odnosi na šumu kao infrastrukturu, u smislu zaštite prirode i okoliša, šuma postaje sve zanimljivija za čovječanstvo i za one koji u tome vide osobne koristi. Cesto se sjetim izjave tada prvog šumara svijeta prof. dr. Dušana M1 i n š eka predsjednika IUFRAna XVI. kongresu u Ljubljani 1986. godine, koji je rekao kako će XXI. stoljeće biti u znaku šume i drveta, stoje zasigurno istina. Napredak bioloških i tehničkih znanosti i novih spoznaja o biologiji drveća i ostalih članova životne zajednice šume, daljnjim razvojem ekofiziologije i proučavanjem uzgajanja, zaštite i korišćenja šuma, rezultirat će tehnološkim promjenama u šumarstvu . Sigurni smo da će se u budućnosti šuma, - njena općekorisna vrijednost sve više povećavati, ali isto tako i vrijednost kvalitetnog drva i sporednih šumskih proizvoda, u prvome redu sirovina za lijekove. Kako je to već uvedeno u nekim zemljama Zapadne Europe, naša primanja ovisit će o kakvoći općekorisnih funkcija šuma s kojima upravljamo, te o kakvoći drva koje će se koristiti, ne smanjujući pri tomu ekološku i socijalnu funkciju šume. Koristim ovu priliku da Vam kao čitatelju "Šumarskog lista" u ime Uređivačkog savjeta i njegova predsjednika, Uredništva, tehničkog urednika i u svoje osobno, zaželim Sretan Božić i jubilarnu, na kraju tisućljeća, 2000-tu godinu. Prof. dr. sc. Branimir Prpić

1-2/2000

PROMJENE

U prosincu prošle godine, kada je naš časopis već bio tiskan, primili smo tužnu vijest o smrti hrvatskog predsjednika dr. Franje Tuđmana. Predsjednik nas je zauvijek napustio 10. prosinca 1999. godine poslije duge i teške bolesti. Prvi hrvatski predsjednik dr. Franjo Tuđman osobito je zaslužan za ostvarenje slobode i neovisnosti Republike Hrvatske te za njeno oslobođenje od srpske okupacije kroz Bljesak i Oluju i konačno kroz mirno oslobođenje Baranje i Hrvatskoga Podunavlja. Poslije smrti dr. Franje Tuđmana u Hrvatskoj se zbivaju značajne promjene. Na parlamentarnim izborima pobjeđuje oporbena koalicija, a za predsjednika Republike Hrvatske izabran je Stipe M e s i ć, poznati hrvatski političar. Pokojni predsjednik nije bio osobito zainteresiran za šume i šumarstvo, pa tako primjerice u svome govoru koji je održao na kraju 1998. godine posvećenom zaštiti prirode i okoliša, nije spomenuo šume, no tu smo omašku pri- pisali njegovim savjetnicima. Povodom naših jubileja prihvatio se njihova pokroviteljstva, na čemu smo mu osobito zahvalni. Šumarska struka bila je u posljednje vrijeme vrlo nezadovoljna stavom Državne uprave za zaštitu prirode i okoliša, izdvajanjem šuma u različite kategorije zaštite prirode, stavljajući tako šumske površine pod neprofesionalnu zaštitu na brzinu sklepanih uprava i bez osiguranih sredstava za njihovo funkcioniranje. Osobito nas zanima kakav će stav zauzeti naša nova vlast prema hrvatskim šumama i njihovu značenju za Hrvatsku i Europu. Hoće li se znati iskoristit prednost šume, toga Božjeg dara oplemenjenog dvjestogišnjim marom šumarske struke? Obnovljivo prirodno bogatstvo hrvatskih šuma zauzima preko 40% kopnene površine naše zemlje. U svojoj sveukupnosti, gotovo sve one pripadaju prema najstrožim europskim kriterijima u kategoriju parka prirode, i to zahvaljujući prirodnosti, biološkoj raznolikosti, ekološkoj vrijednosti i recentnim postupcima šumarske struke, koja ne samo da ih je očuvala nego i unapređuje njihovu prirodnost. Šuma bi u Hrvatskoj u najskorije vrijeme mogla predstavljati jednu od najvećih gospodarskih i ekološko-turističkih vrijednosti te visoku kategoriju opće zaštite prirode, prepustimo li šumarskoj struci da stručno djeluje u čitavome šumovitom prostoru. Prema današnjem stanju kadrova i njihove izučenosti u Hrvatskoj, šumarstvo je jedino sposobno prihvatiti zaštitu prirode i okoliša šumovitoga krajobraza, pa se nadamo kako će u novim uvjetima doći do izražaja jedno ekonomično, a istovremeno i zaštitarsko stajalište u odnosu na hrvatski prostor. U našim nastojanjima očekujemo da nas kao struku podrže Hrvatski državni sabor, Vlada i predsjednik Republike. Prof. dr. sc. Branimir Prpić

3-4/2000

NA POMOLU JE DOBRA SURADNJA IZMEĐU SLUŽBENIH ZAŠTITARA PRIRODE I OKOLIŠA I ŠUMARA

U prošlom dvobroju našega časopisa na str. 61. objavljeno je očitovanje o provedbi programa zaštite prirode, upućeno Ministarstvu zaštite okoliša i prostornog uređenja Republike Hrvatske, na ruke gospodinu ministru Bozi Kovačeviću. Nakon našeg pisma uslijedio je poziv na sastanak u Ministarstvo, gdje je potpisnike očitovanja 4. travnja primio ministar sa svoja dva doministra dr. se. Ivom Martinićem i prof. Hrvojem Glavačem. Od šumarskih stručnjaka nazočni su bili prof. dr. sc. Slavko Matić (Hrvatsko šumarsko društvo), prof. dr. sc. Branimir P rp i ć (Akademija šumarskih znanosti), prof. dr. sc. Joso Vukelić (Šumarski fakultet Sveučilišta u Zagrebu), dr. se. Miroslav Ben ko (Šumarski institut Jastrebarsko, zamjena za dr. se. Josu Gračana), predstavnici "Hrvatskih šuma" Željko Ledinski, dipl. ing. šum., direktor i Tomislav Starčević, dipl. ing. šum., pomoćnik direktora i Željko Rendu 1 ić, dipl. ing. šumarstva, doministar za šumarstvo u Ministarstvu poljoprivrede i šumarstva. Sastanak je protekao u izlaganju argumenata s jedne i druge strane, te u duhu razumijevanja za šumarsku struku, koja je prosvjedovala na inflaciju proglašavanja parkova prirode u šumovitim područjima i osnivanja uprava parkova s udvostručenjem nadležnosti u šumama. Rasprava se vodila prema okviru sastanka koji je pripremilo Ministarstvo na temu Zaštita prirode - šumarstvo: zajednički interesi i otvorena pitanja, stoje obuhvaćeno s pet točaka. U prvoj točci uvažene su prirodne vrijednosti i stanje šuma, u drugoj su navedena mjesta neslaganja, konflikata i razmimoilaženja. U trećoj točci navedeno je što se očekuje od šumarstva glede zaštite prirode i okoliša, a u četvrtoj su navedene nove zadaće šumarstva, koje bi značile strateški doprinos zaštiti prirode i okoliša. Na kraju su navedena područja suradnje. U svim točkama dani su prijedlozi prihvatljivi za šumarstvo. Nazočni sastanku smatraju kako je to pozitivan zaokret u suradnji šumarstva i zaštite prirode i okoliša. Isto tako smatraju da će suradnja s gospodinom ministrom Bozom Kovačevićem i suradnicima biti i u budućnosti zasigurno uspješna. Prof. dr. se. Branimir Prpić

5-6/2000

HORTIKULTURA

Hortikultura je šumarsko područje djelovanja za koje se stječu znanja na Šumarskome fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Ta znanja temelje se na više predmeta prve, druge i treće godine studija (Fitološka biokli- matologija, Botanika, Dendrologija, Šumarska pedologija, Šumarska fitocenologija, Ekologija šuma, Uzgajanje šuma, kompleks predmeta zaštite šuma, Šumarsko građevinarstvo, Zaštita prirode), dok se glavni hortikulturni predmet Parkiranje i ozelenjavanje sluša na četvrtoj godini studija. Razvojem turizma i neminovnim porastom standarda, hortikultura i urbano šumarstvo bit će u nas sve više traženi. Hortikulturno uređivanje okoliša i unutrašnjosti hotela, osnivanje parkova i park šuma, sadnja drveća oko obiteljskih kuća, održavanje drvenastog zelenila za potrebe turizma, gradova i naselja, osnivanje i održavanje vjetrobranih pojaseva i drvenastog zelenila uz prometnice i u agrarnim prostorima, sadnja drvoreda uz vodo tokove i prometnice i dr., traži stručni šumarski rad i odgovarajuće ustrojstvo šumarskih državnih i privatnih institucija. Agresivnije struke koje za hortikulturu nemaju nikakve ili pak vrlo skromne edukacijske podloge (arhitektura i agronomija), sve više posežu za tim ogrankom šumarstva, a bez udjela šumarskoga stručnog znanja, hortikulturni objekti nemaju potrebnu stabilnost i kakvoću. Osim osnovne pogreške koja se događa u početku osnivanja parka krivim izborom drveća i grmlja, čije je uspijevanje u danom staništu problematično, vrlo su česte pogreške u prostornom rasporedu zbog nepoznavanja morfološke konstitucije drveća. Suradnja šumara, arhitekata i agronoma potrebna je prilikom projektiranja zelenila u prostoru. Arhitekt planira raspored objekata u prostoru, agronom skrbi o cvijeću i zeljastim trajnicama, dok je šumar zbog svojega znanja nezamjenjiv kod osnivanja i prilikom održavanja svake urbane zelene površine u kojoj se koriste drvenaste biljne vrste. Sukladno s navedenim činjenicama u zakonima i podzakonskim aktima koji se odnose na hortikulturu i urbano šumarstvo, valja naglasiti potrebu sudjelovanja diplomiranih inženjera šumarstva prilikom planiranja, osnivanja i održavanja hortikulturnih objekata. Prof. dr. sc. Branimir Prpić

7-8/2000

PROPADANJE ŠUMA I PRERADA DRVA OŠTEĆENIH STABALA

Propadanje šuma, odnosno sušenje šuma nove vrste, pojava je koja opterećuje hrvatsko šumarstvo više od 20 godina. Prema podacima o propadanju šuma za 1999. godinu (Šumarski institut Jastrebarsko, Potočić &Seletković) udio stabala svih vrsta drveća s krošnjom oštećenosti preko 60%, iznosi 2,1%. U toj skupini oštećenih stabala većinu je potrebno posjeći, budući da smo sigurni kako se neće oporaviti. Isto tako znamo kako je njihova komercijalna vrijednost zbog vanjskog izgleda znatno smanjena, što šumarstvu stvara dodatne teškoće. Za pretpostaviti je kako se trend oštećenosti stabala neće puno mijenjati, jer u proteklih 12 godina koleba između 1,9 i 4,5 %. Može se dakle računati s količinom od kojih 5 milijuna m3 drvne mase godišnje, te kategorije oštećenosti koja su fiziološki oslabila i više ne obavljaju normalnu C02 asimilaciju, te postupno gube na tehničkoj kakvoći. To su najčešće vanjske promjene, primjerice pojava puno suhih grana, trule- nje bijeljike (hrastovi), otpadanje kore, dok je drvo još uvijek dobre kakvoće. Uvjeren sam kako bi nekoliko pilana u vlasništvu "Hrvatskih šuma" znatno umanjilo gubitke koje izaziva propadanje šumskog drveća, jer bi se eliminirao gubitak zbog umanjene cijene sirovine, koja usprkos oštećenosti stabla daje piljenice dobre kakvoće. Usprkos i znatnijim troškovima koji nastaju prilikom sječe, izrade i privlačenja na pomoćno stova- rište, u pravilu malog broja stabala po jedinici površine, cijena piljenice bi najvjerojatnije pokrila gubitke. U pilanama "Hrvatskih šuma" ne bi se pilila samo oštećena stabla, već i ona neoštećena, što dakako ovisi o isplativosti te o mnogim ostalim uvjetima. Ostvarenju ovoga prijedloga potrebne su, dakako, pripremne studije, koje bi proučile njegovu isplativost. Napominjem kako državne šume Austrije imaju svoje pilane na kojima zasigurno ne stvaraju gubitke. Prof. dr. sc. Branimir Prpić

9-10/2000

PLITVICE

Nacionalni park "Plitvička jezera" naš je najstariji, najveći i najšumovitiji nacionalni park. Sveukupna površina parka iznosi nešto manje od 295 km2, a 75 % otpada na šumu. Od njegova proglašenja do danas prošle su gotovo 52 godine. Oni koji su do danas upravljali parkom različito su shvaćali zaštitu i očuvanje prirodnih fenomena ovog jedinstvenoga prostora, gdje nalazimo savršen sklad između geološke podloge, šume i vode. U upravama je neprekidno nazočna dilema, čemu dati prednost, turizmu ili zaštiti prirode. Prednost je obično pripala turizmu, a rezultat toga je izgradnja hotela u neposrednoj blizini jezera i prateći problem otpadnih voda. Zbog izuzetne prirodne neponovljivosti Park je odlukom UNESCO-a 1979. godine stavljen na listu Svjetske kulturne i prirodne baštine. Zbog svojega zemljopisnog položaja, šume Nacionalnoga parka znatnije su pogođene pojavom propadanja šuma nove vrste, koja se sastoji u mokroj i suhoj depoziciji kiselina, teških kovina, fotooksidanata i dr. na šumsko drveće i u šumsko tlo, a dolazi daljinskim transportom od naših i europskih industrijskih zona i cestovnog prometa. Park je od 1991. do 1995. godine bio okupiran od JNA i srbo-četničkih paravojnih jedinica. Pregledom plitvičkih šuma poslije Domovinskoga rata nisu ustanovljene štete većih razmjera, međutim u dijelovima šume gdje je okupator sjekao učinjene su značajne stručne pogreške. Šume Parka su bitni dio sustava strukture i funkcioniranja područja i uvjet opstanka Plitvičkih jezera, zbog svoje hidrološke i protuerozijske funkcije. Zbog propadanja šuma nove vrste, nestručnih zahvata sječe tijekom okupacije, utjecajem klimatskih ekscesa, nepoštivanjem smjernica gospodarenja šumama do 1990. godine, došlo je mjestimično do prekida sklopa šume i gubitka njene hidrološke i protuerozijske funkcije. Prema Zakonu o zaštiti prirode Republike Hrvatske donesenom 1994. godine, zabranjena je gospodarska uporaba prirodnih dobara u nacionalnim parkovima, a što se odnosi i na šume, pa je bivša Državna uprava za zaštitu prirode i okoliša potpuno zanemarila skrb o šumama. Kako je prošlo više od 20 godina od posljednje inventure šuma, danas se ništa nezna o promjenama koje su se dogodile na površini od 15.397 ha, a nova površina šuma od 6.375 ha, kojom su povećane plitvičke šume iz gospodarskih jedinica "Hrvatskih šuma", nije stručno inkorporirana u Nacionalni park. O nešto više od 22.000 ha državnih i privatnih šuma vodi skrb jedan šumarski inženjer i jedan šumarski tehničar, čemu nije potreban komentar. Na znanstvenom skupu o Plitvičkim jezerima održanom u organizaciji HAZU 1994. godine, akademik Klepac predložio je da se izradi program ekološkog uređivanja šuma za područje Nacionalnoga parka Plitvička jezera. Prijedlog treba podržati i razraditi po glavnim ograncima šumarske znanosti. Inventura svih šuma u području Nacionalnoga parka prioriteni je zadatak, a isto tako i utvrđivanje opterećenosti šuma suhim i mokrim taloženjem kiselina, teških kovina i dr. te donošenje programa ekološkog uređivanja šuma. Za izradu programa potrebno je uključiti znanstvene i stručne šumarske institucije, a Nacionalni park "Plitvička jezera" popuniti stručnim šumarskim kadrovima. Prof. dr. sc. Branimir Prpić

11-12/2000

HRVATSKO ŠUMARSTVO ZA 21 STOLJEĆE

Stručna tema 104. redovite skupštine Hrvatskoga šumarskog društva, održane 20. lipnja 2000. godine, bila je vizija razvoja i djelovanja šumarstva u 21. stoljeću. Tema je vrlo aktualna i povezana uz izradu strategije razvoja Republike Hrvatske "Hrvatska u 21. stoljeću", na kojoj radi Vlada Republike Hrvatske. Obrada dijela strategije koji se odnosi na šumarstvo i preradu drva povjerena je Ministarstvu poljoprivrede i šumarstva, koje je odredilo područja obrade i pojedince za izradu strategije po područjima, s mogućnošću uključivanja novih suradnika shodno potrebama. Određena su ova područja: Šumarstvo u procesima globalizacije, Sume kao gospodarski resurs i izvor sirovina za industrijsku preradu, Ekološki i društveni značaj šuma, Gospodarenje šumama, Značaj znanstvenih institucija i znanstveno-istraživačkog rada, Uloga poduzeća i drugih ustanova u području šumarstva i Lovstvo. Kasnije je uvršteno još jedno područje: Prerada drva, proizvodnja namještaja i industrija celuloze i papira. Zaduženi pojedinci pretežito su znanstvenici, uz jedan izuzetak, ali nije predložen nitko od vrhunskih stručnjaka iz "Hrvatskih šuma", što smatram pogreškom, jer bez njihova mišljenja nema prave strategije šumarstva. Vratimo se, međutim, 104 redovitoj skupštini HŠD-a. Argumentirane i nama dobro poznate tvrdnje o stanju naših šuma, o njihovoj prirodnosti, biološkoj raznolikosti, stabilnosti, ulozi kralješnice u krajobrazu, njihovu bogatstvu ekološkim, socijalnim i sirovinskim funkcijama koje su iznesene na skupštini (Matić,Ledinski , Starčević,Dundović i dr.), ukazuju na njihovo vrlo povoljno stanje koje za područje Zapadne i Srednje Europe predstavlja samo daleku želju. I nije dobro biti preskroman i ne naglasiti kako je u hrvatske šume uložen golem šumarski rad više generacija šumarnika od početka 19. stoljeća do danas. I koliko god je Europa čijoj zajednici težimo, u puno toga uzor našoj zemlji, hrvatske šume, šumarska struka i znanost zasigurno su uzor Europi. Prilikom izrade strategije šumarstva za 21. stoljeće, koja će prema svim izgledima biti utjecana sugestijama i uvjetima predstavnika EU, moramo uporno braniti i zadržati naša dokazana stručna šumarska načela (potrajnost, prirodno pomlađivanje, zabrana čiste sječe, održavanje prirodnosti šume te ekoloških, društvenih i sirovinsko-energetskih funkcija), jer bi nas svako popuštanje moglo dovesti u stanje biološkog siromaštva. I na kraju ovog uredničkog napisa, dopustite mi da Vam u ime Uređivačkoga odbora Šumarskoga lista i njegova predsjednika prof. dr. Slavka M a t i ć a, u ime Uredništva, tehničkog urednika ing. Hranislava Jakovca iu svoje osobno, zaželim sretan Božić te puno zdravlja i uspjeha u novoj 2001. godini, prvoj u 21. stoljeću. Prof. dr. sc. Branimir Prpić

1-2/2001

PROMJENA USTROJA ŠUMARSTVA

Vlada Republike Hrvatske zadužila je Ministrastvo poljoprivrede i šumarstva i Upravni odbor "Hrvatskih šuma" da obave promjenu ustroja "Hrvatskih šuma" prema ovim odrednicama: - Jedinstveno poduzeće za šume s organizacijskom i financijskom odgovornošću proširenom i na najniže organizacijske jedinice (šumarije). - Privatizacija djelatnosti koje nemaju izravan utjecaj na gospodarenje šumama. Na šumarskim skupovima prilikom održavanja Dana šumarstva i godišnje skupštine Hrvatskoga šumarskoga društva, a prethodno na svim njegovim ograncima, raspravljalo se o restrukturiranju "Hrvatskih šuma". U zaključcima rasprava prevladavale su upravo vladine odrednice iz čega se može zaključiti kako je Vlada Republike Hrvatske poslušala prijedloge struke. Kako su vladine odrednice, okvir unutar kojega treba donijeti potankosti, spomenut ću samo neke za koje smatram da bi trebale zaživjeti. Jedinstveno poduzeće jedino je moguće riješenje ustroja budući da osigurava jednostavnu i proširenu biološku reprodukciju, a proširenje odgovornosti na šumarije daje rješenje jednoga problema, koji je prema stalno ponavljanim obavijestima iz šumarske prakse, kočio poslovanje i učinkoviti razvoj. Privatizacija kao druga odrednica morala bi imati dobro stručno pokriće. Privatna firma bez licence, bez obzira koji posao obavlja u šumi, može učiniti veliku štetu u šumskome ekosustavu. Na osnovi dosadašnjih rasprava u struci okupljenoj u Hrvatskome šumarskome društvu, a povezanih uz više međunarodnih skupova na kojima se raspravljalo i odlučivalo o ulozi šume u 21. stoljeću, došlo se do jasnih smjernica kojih se treba pridržavati u postupku restrukturiranja šumarstva. Budući da šumarstvo vodi skrb o općekorisnim funkcijama šuma kao osobitom biološkom kapitalu Republike Hrvatske, čija vrijednost postaje svakim danom sve veća, treba trajno osigurati naknadu za njihovo održavanje i unapređenje (hidrološka, vodozaštitna, protuerozijska, klimatska i druge funkcije). Povezano uz infrastrukturnu ulogu šume koja se smatra svojevrsnim infrastrukturnim sustavom (Program prostornog uređenja Republike Hrvatske, N.N. 50/99 51. 4.1.), posebice uz njezinu hidrološku i protuerozijsku funkciju, šumarstvo treba osloboditi vodnog doprinosa, budući da šuma predstavlja vrlo koristan vodoprivredni objekt. Potrebno je, nadalje, obvezati korisnike šumovitoga krajobraza na zajedničko prostorno planiranje ostale infrastrukture (ceste, željeznice, dalekovodi, naftovodi, plinovodi, nasipi, kanali i dr.). Preporučuje se ukinuti plaćanje šumskoga doprinosa lokalnoj upravi i samoupravi, a ta sredstva investirati ili pratiti investiranje u poduzetništvo, uz osiguranje opskrbe drvnom sirovinom, sporednim šumskim proizvodima, za unapređenje maloga poduzetništva za preradu drva (od primarne prerade do pokućstva), za organizirano skupljanje šumskih plodova, gljiva i ljekovitoga bilja, te unaopređenje općekorisnih funkcija šuma za razvoj ekološkoga, seoskoga i lovnoga turizma. Preustroj "Hrvatskih šuma" usko je povezan uz nadopunu Zakona o šumama i njegovih popratnih akata, te njegovo usuglašavanje sa Zakonom o zaštiti prirode i zakonima koji se odnose na privredne grane koje koriste prostor zajedno sa šumarstvom. Prof. dr. sc. Branimir Prpić

3-4/2001

DRAVSKA LIGA

Ekološke udruge gradova i naselja uz rijeke Muru i Dravu, i to posebice u području izgrađenih i planiranih hidroelektrana, već su desetak godina aktivne u smislu zaštite prirode spomenutih rijeka i ekoloških sustava njihova zaobalja. Hrvatsko šumarsko društvo posebno se zanimalo za novi projekt Hidroelektrane Novo Virje, čija bi izgradnja ugrozila ritske šume i nizinske šume s hrastom lužnjakom lijevoga i desnoga dravskoga zaobalja. Hrvatsko šumarsko društvo organiziralo je 1998. godine Međunarodnu konferenciju, na kojoj su šumari, energetičari i biolozi iznosili svoja mišljenja o izgradnji hidroelektrana u doljnjem toku rijeka, a posebice o HE N. Virje. Šumari i biolozi bili su mišljenja da bi izgradnja te hidroelektrane izazvala velike promjene i propadanje u šumskim, vodenim i priobalnim ekološkim sustavima, a vrijednost ugroženih šuma i njihova godišnja sirovinsko- energetska vrijednost veća je od vrijednosti hidroelektrane. Izgradnja bi uz to izazvala i znatno smanjenje biološke raznolikosti u vodenim i kopnenim ekološkim sustavima. Godine 1993. dr. Martin Schneider-Jacoby, poznati njemački ekolog i veliki prijatelj Hrvatske, predložio je da se Mura i Drava sa zaobaljem u Austriji, Sloveniji, Mađarskoj i Hrvatskoj proglase rezervatom biosfere. To je prihvatio i UNESCO na Međunarodnom kongresu u Radencima 1997. godine, pod nazivom Rezervat biosfere DunavDrava- Mura (RB DDM), a dr. Martin Schneider-Jacoby dao je konkretan prijedlog i strukturu Rezervata DDM u referatu na spomenutoj Međunarodnoj konferenciji u Zagrebu 1998. godine. Osnivanjem Rezervata DDM isključuje se izgradnja HE N. Virje i ostalih planiranih hidroelektrana na Muri i Dravi do Osijeka. U rezervatu biosfere DDM nizinske šume ušle bi u tampon zonu, i s njima bi se dalje gospodarilo prema načelima Zakona o šumama Republike Hrvatske i zaključaka ministarskih konferencija u Strasbourgu, 1990. i Helsinkiju, 1993., čiji smo potpisnici. Na više sastanaka spomenutih ekoloških udruga iz Đurđevca, s kojima smo i prije intenzivno surađivali, zatim Varaždina, Čakovca, Donje Dubrave, Koprivnice, Virovitice i Osijeka bili su nazočni i predstavnici Hrvatskoga šumarskoga društva. Dogovoreno je da se zbog ostvarenja zajedničkoga cilja osnuje Savez ekoloških udruga Dravska liga, s ciljem ostvarenja Rezervata biosfere DDM. Inicijativu i organizaciju sastanaka provela je Ekološka udruga Zeleni Osijek, uz financijsku potporu Nizozemskog veleposlanstva u Zagrebu. Dogovoreno je da središte Dravske lige bude Varaždin, pri Ekološkoj udruzi "Franjo Koščec", a Hrvatsko šumarsko društvo pristupit će Dravskoj ligi u kojoj će aktivno sudjelovati preko svojih ogranaka u Koprivnici, Virovitici, Našicama i Osijeku. U skupštinu i predsjedništvo Dravske lige predloženi su šumari Đurđa List, Hranislav Jako vac i Branimir Prpi ć. Prof. dr. sc. Branimir Prpić

5-6/2001

OBNOVA ŠUME I EKOLOŠKA JAVNOST

Šumarska struka i šumarstvo s pravom se smatraju značajnim zaštitarom prirode. Više od 200 godina osnovno načelo hrvatskoga šumarstva je održati i unaprijediti šumu. Unatrag 100 godina površina šuma u Hrvatskoj nije se smanjila, a drvna zaliha po jedinici površine znatno se povećala po količini i kakvoći. Hrvatsko šumarsko društvo osnovano 1846. godine, zasigurno je najstarije ekološko društvo u Hrvatskoj, a ovaj časopis je vjerojatno jedan od najstarijih, pretežito ekološkoga sadržaja koji neprekidno izlazi 125 godina. Hrvatsko šumarstvo je najviše od svih struka učinilo na općoj zaštiti prirode. Gledano sa stajališta europskih kriterija zaštite prirode, više od 80 % hrvatskih državnih šuma zadovoljava kategoriju parka prirode, a mnoge i kategoriju nacionalnoga parka. Naše su šume prirodne, raznolike, dobro njegovane, njihova je obnovljivost zakonom osigurana. Načelo potrajnosti prihvatili su predsjednici država i premijeri svijeta 1992. u Rio de Janeiru kao osnovu osiguranja života budućih generacija, nazvavši to načelo održivim razvojem. Usprkos navedenim činjenicama, u posljednje je vrijeme česta povika na šumarstvo da krči šumu, što znači daje uništava, a zapravo je svojim stručnim postupcima obnavlja i čini još prirodnijom. Prilikom prirodne obnove šume cilj uzgojnih postupaka je mlada generacija onih vrsta drveća koje pripadaju tome staništu i šumskoj zajednici. Hrvatski Zakon o šumama i njegovi popratni akti spadaju u najnaprednije u Europi i striktno se u nas provode. Između onih koji čuvaju šumu ali je i biološki razumno koriste, i onih koji šumu isto tako iskreno vole i ponajprije rekreacijski koriste, primjerice planinari, zeleni pokreti, ekološke udruge i dr., postoje očiti nesporazumi koje je potrebno pojasniti i otkloniti. Kada se jedna šumska sastojina koja je došla do kraja svojega životnoga puta postupkom oplodnoga načina počne obnavljati, potrebno je već za vrijeme pripremnoga sijeka obavijestiti okolno stanovništvo, a posebice nevladine udruge ekologa, zelenih, planinara, zaštitara prirode, mladež u školama, putem javnih tribina na kojima bi dipl. ing. šumarstva potanko objasnili postupak obnove šume i na terenu pokazali uspjeh prije obavljenih radova. Dobra su prilika za održavanje takvih tribina Dan planeta zemlje, Dan zaštite okoliša, Dani hrvatskoga šumarstva i Dan biološke raznolikosti. Glavni prevoditelji šumarskih tribina trebali bi biti ogranci Hrvatskoga šumarskoga društva u dogovoru sa šumarijama i upravom šuma. Prof. dr. sc. Branimir Prpić

7-8/2001

OBNOVA LUŽNJAKOVIH SASTOJINA OŠTEĆENIH PROPADANJEM

Povezano uz propadanje šuma u Hrvatskoj i praćenje oštećenosti stabala različitih vrsta drveća, najoštećeniji su obična jela i hrast lužnjak. Na osnovi dosadašnjih spoznaja, stabla kod kojih nedostaje preko 40 % asimilacijske površine, dakle stabla čija je osutost označena s 2b, 3a i 3b više se neće oporaviti. Uz pojavu sušenja spomenutih vrsta dva su osnovna stručna problema: pravodobno iskorištenje tehničkoga drva stabala i obnova u dijelu sastojine pogođene propadanjem. Zakasnimo li s iskorištenjem, drvo gubi na vrijednosti, a zakasnimo li s obnovom, šuma se vraća u početno stanje prirodne sukcesije, što prestavlja biološki i gospodarski gubitak. Osobit gubitak nastaje u sastojinama nizinskih lužnjakovih šuma Posavine i Podravine u kojima su uz klimatske ekscese (suše, studeni), nepovoljne biotske utjecaje (kukci i bolesti), "kisele kiše" (onečišćenje zraka, vode i tla) sve češći različiti tehnički zahvati u prostor koji mjenjaju vodne odnose u staništima nizinskih šuma (regulacije rijeka, hidroelektrane, autoceste, drenaže i dr.). U prebornim šumama sušenje jele također je velik stručni problem, koji je donekle umanjen zbog prirodne obnove opustošenih staništa bukvom, što u mnogim staništima predstavlja povratak vrste u prostor iz kojega je uklonjena. Problem obnove hrasta lužnjaka u Hrvatskoj dobro je istražen, a stručne i znanstvene rezultate istraživanja treba obilno koristiti. "Hrvatske šume" i Šumarski fakultet Sveučilišta u Zagrebu organizirali su tijekom ljeta za prevoditelje doznake stabala oštećenih propadanjem terenske seminare za pojedina područja, stoje zasigurno dobar put, ali zbog kratkoće trajanja nisu se mogle dati sve informacije potrebne za tako složen stručni posao. Spomenuti posao u sebi uključuje stvaranje buduće sastojine koja bi u svojoj strukturi morala sadržati sva svojstva koja suvremena šumarska znanost postavlja. To su stabilnost, biološka raznolikost, ispunjavanje općekorisnih funkcija te proizvodnju drva visoke kakvoće. Niže navodimo literaturu koju preporučujemo prevoditeljima doznake stabala oštećenih pripadanjem i prevoditeljima obnove ošećenih sastojina. Tu se naglašava već spomenuto da se stabla čija je osutost krošanja veća od 40 % više neće oporaviti, što daje mogućnost prevoditeljima doznake i obnove lužnjakovih sastojina da uklone i ta stabla, ako je to iz različitih uzgojnih razloga potrebno. Prpić, B., 1992: Odabiranje oštećenih stabala za sječu i obnovu sastojina opustošenih propadanjem, Šum. list 11-12, str. 515-522. Matić , S., 1996: Uzgojni radovi na obnovi i njezi sastojina hrasta lužnjaka-Uzgojne mjere u sastojinama narušenim sušenjem hrasta lužnjaka, Hrast lužnjak (Quercus robur L.) u Hrvatskoj, HAZU i "Hrvatske šume", Zagreb, str. 208-212. Matić, S.,Anić, I.,Prpić,B. i Oršanić, ML, 2001: Uzgojni postupci u jelovim šumama oštećenim propadanjem, Obična jela (Abies alba Mili.) u Hrvatskoj, Akademija šumarskih znanosti i "Hrvatske šume", Zagreb, 461-478. Prof. dr. se. Branimir Prpić

9-10/2001

O POLOŽAJU ŠUMARSTVA I ŠUMARSKE STRUKE U DRŽAVI HRVATSKOJ

U posljednje vrijeme sve je više povika na šumarstvo, a osobito na "Hrvatske šume", iako bi trebalo biti obratno, jer naše šume dobivaju visoke ocjene meritornih svjetskih ocjenitelja. Posjetitelji iz Europe, SAD-a, i drugih dijelova svijeta, ponajprije šumari, zaštitari prirode, ekolozi i biolozi, oduševljeni su prirodnošću naših šuma, raznolikošću biljnih i životinskih vrsta, prirodnom obnovom te kakvoćom dobro njegovanih šumskih ekosustava. To sve nije palo s neba, već je posljedica marljivoga stručnoga rada brojnih šumarskih generacija, od osnivanja prve šumarije u Hrvatskoj u velebitskom mjestu Krasnu 1765. godine do danas. Šumarstvo je osebujna struka, sastavljena pretežito od bioloških ogranaka znanosti, ali i tehničkih i ekonomskih. Posljednji su bili u bivšem režimu zanemareni, a danas se poduzimaju veliki napori da se taj nedostatak nadoknadi. Dobar gospodar kao stoje hrvatska šumarska struka, brzo svladava suvremena gospodarska načela i usavršava ono već davno prihvaćeno načelo o potrajnosti prihoda i prirodne obnove, a izbirljivo svjetsko i domaće tržište nastoji zadovoljiti proizvodnjom drva visoke kakvoće. Još je jedna osebujnost šumarstva po kojoj se razlikuje od ostalih gospodarskih grana. Proizvodno razdoblje šume je dugoročno. Tako primjerice hrastovi postižu zrelost u 140. godini života, a biološki i ekološki razlozi, kao i oni koji se odnose na tržište, govore o pomicanju zrelosti na 200-tu godinu. Šume hrasta lužnjaka koje je obnovio šumar i književnik Josip Kozarac krajem 19. stoljeća u Posavini, njeguje i zaštićuje već četiri generacije šumara, a njihovu obnovu obavit će oni koji se tek sada pripremaju za studij šumarstva i koji će koristiti tada uznapredovale načine uzgajanja šuma, ekofiziologije drveća i molekularne biologije. Danas je pomodno težiti poistovjećivanju s Europom. Ono što mi možemo naučiti od Europe je dobar management i bolje korištenje stručnoga potencijala, dok sve ostalo iz našega šumarstva možemo ponuditi kao model šume kojemu Europa teži. Znamo da "Hrvatske šume" suvremenim načinom uzgajanja šuma vrlo uspješno održavaju općekorisne funkcije šuma (proizvodnja pitke vode, zaštita od erozije, zaštita od poplava, uspjeh turizma u šumovitom krajoliku i dr.) što im društvo priznaje samo s 0,07 % od dohotka u Hrvatskoj, dok primjerice Bavarska daje šumarstvu za istu svrhu tridesetorostruku vrijednost od prosječne neto cijene drva po ha. U nezavidnome položaju su "Hrvatske šume" koje gospodare s kojih dva milijuna ha državnih šuma, vodeći skrb o sveukupnoj biološkoj reprodukciji opterećenoj propadanjem šuma ("umiranje šuma") što obavljaju s oko 10 000 zaposlenih te osiguravaju sirovinu za kojih 50-ak tisuća zaposlenih u preradi drva i pratećim djelatnostima. Spomenuti broj zaposlenih omogućuje život još za oko 250 000 članova njihovih obitelji. Usprkos golemom biološkom kapitalu šuma koji je stoljećima stvarala šumarska struka u Hrvatskoj, to je za sada ostalo nezamijećeno u redovima Vlade Republike Hrvatske, a što se može shvatiti iz izjava jednoga od najodgovornijih njezinih članova. Koliko šumarstvo znači administraciji naše Države vidi se iz broja šumarskih kadrova zaposlenih u Ministarstvu poljoprivrede i šumarstva, od kojih se očekuje rad na novome Zakonu o šumama i njegovim popratnim aktima, vođenje šumarske politike u Hrvatskoj i praćenje sveukupne legislative koja se odnosi na prostor koji šumarstvo i lovstvo koristi s ostalim korisnicima (zaštita prirode, vodoprivreda, agrar, prometnice, energetika i dr.) i koji, dakako, ne mogu ni fizički stići to sve učinkovito obaviti. Svemu tome možemo dodati nespretnu izjavu člana Vlade o ustroju šumarstva koja je dala povoda za napade naivnih i neinformiranih novinara, što je unijelo stanoviti nemir u stručne šumarske krugove koji upravo rade na promjeni ustroja šumarstva glede prijedloga Vlada Republike Hrvatske, o čemu je u ovoj istoj rubrici pisano u broju 1-2/2001. Posao restrukturiranja šumarstva struka može obaviti jedino uz poštivanje osnovnih stručnih načela, s time da zajamči potrajnost gospodarenja, očuvanje prirodniosti i raznolikosti šume, njezinu stabilnost i proizvodnost te povećanje ekološke i socijalne funkcije šume kao neprocjenjivoga biološkog kapitala Države Hrvatske. Pri tomu je važno naglasiti, da zbog osiguranja biološke reprodukcije naših šuma i potrajnosti gospodarenja, planiranje i sredstva za te poslove treba osigurati na jednome mjestu za Republiku Hrvatsku, stoje osnovni postulat dobrog funkcioniranja šumarstva. Prof. dr. sc. Branimir Prpić

11-12/2001

NA KRAJU GODINE

Evo i kraja prve godine 21. stoljeća, a istovremeno i 125. godišnjice neprekidnog izlaženja Šumarskoga lista. Ova godina bila je za šumarstvo osobito burna i radna. Puno je zbivanja u nedavnoj prošlosti naše mlade Države, čije smo rađanje tako dugo čekali. Prošao je Domovinski rat, a stradanja u Vukovaru, Dubrovniku, Osijeku, Gospiću, Pakracu, Petrinji ostavila su duboke rane i označila početak dugačkog i trnovitog puta Hrvatske u Europu. Velik dio toga puta šumarstvo je već prošlo. Potrebno je, naime, naše šumarsko zakonodavstvo uskladiti s europskim zakonodavstvom uz oprez da se dobar trend razvoja šumarstva ne vrati u prošlost. Zakon o šumama na kojemu se upravo radi, potrebno je jednostavno i jasno protkati i to suvremenim ekološkim spoznajama u smislu održanja i daljnjega unapređenja šumskih ekosustava i svih općekorisnih funkcija šume, zatim načelom potrajnosti i biološke raznolikosti hrvatskih prirodnih šuma, s odrednicama o strogoj primjeni suvremenih postavki uzgajanja šuma s osiguranjem biološke reprodukcije prirodnom obnovom s ciljem stabilnosti šumskoga ekosustava. Potrebno je naglasiti da samo aktivno šumarstvo može održati šumu u stabilnome stanju. U šumarskoj politici valja osobito paziti da se ne prihvati krivo mišljenje konzervativnih ekonomista, kako šuma vrijedi samo onoliko koliko se za nju može dobiti na tržištu. Ne treba podleći ni krivom mišljenju kako je u nas premalo privatnih šuma, jer će šuma u državnim rukama, odnosno u rukama struke zasigurno i dalje povećavati vrijednost biološkog kapitala koji je u Hrvatskoj kao turističkoj zemlji od velikog značenja. Ova godina bila je zaista iznimno radna. Započelo se s primjenom odrednica Vlade Republike Hrvatske o restrukturiranju "Hrvatskih šuma", izrađen je prijedlog Strategije razvoja Republike Hrvatske "Hrvatska u 21. stoljeću", područje šumarstva, lovstva i drvne industrije, o kojemu se upravo raspravlja u ograncima Hrvatskoga šumarskog društva. S ostalim udrugama Podravine osnovali smo "Dravsku ligu", započelo se s izradom prijedloga Zakona o šumama, tiskana je Monografija o jeli, održano je Savjetovanje u okviru godišnje skupštine Hrvatskoga šumarskog društva o suvremenom ekološkom pristupu uzgajanju šuma i značenju šume za civiliziranog čovjeka, održano je više međunarodnih skupova na kojima su hrvatski šumari razmjenili stručna mišljenja s kolegama iz zemalja članica Europske unije (Njemačka, Austrija). I na kraju, kao i svake godine, koristim priliku da svim čitateljima Šumarskoga lista u ime Uređivačkoga savjeta i Uređivačkog obora, u ime predsjednika prof dr. sc. Slavka Matica, tehničkoga urednika ing. Hranislava Jakovcaiu svoje osobno, zaželim čestit Božić i uspješnu novu 2002. godinu Prof. dr. sc. Branimir Prpić

1-2/2002

O CILJEVIMA RESTRUKTURIRANJA "HRVATSKIH ŠUMA"

Tijekom nedavnih rasprava o studiji za restrukturiranje "Hrvatskih šuma" na Okruglom stolu u Hrvatskom šumarskom društvu, te u Šumarskom institutu Jastrebarsko, koju su izradili konzultanti iz Irske, u prvom planu našla se dobit od 10 % koja je prema autorima prikladna i dostižna za "Hrvatske šume". Malo se raspravljalo o stanju šuma i dobrome radu struke u cilju održavanja biološkoga kapitala šuma u Hrvatskoj, čija je vrijednost praktički neprocjenjiva. Moguća dobit od 10 % zacrtana je kao glavni smjer nastojanja "Hrvatskih šuma". Postizanje moguće dobiti treba, međutim, prepustiti struci. Ona će nekada možda biti i veća od predložene, ali ne bi smjela biti glavni cilj, već potrajnost, stabilnost, raznolikost i prirodna obnova šume. Šumarstvo u Hrvatskoj susreće se danas s brojnim teškoćama, od kojih su dvije prevladavajuće. Kao prvo, opća svijest o ekološkoj i socijalnoj funkciji šume sve je više nazočna kod pučanstva. Od šumara se danas traži da održavaju šumu sa što učinkovitijim pozitivnim utjecajem na okoliš. Da bi se to postiglo, potrebno se odreći više poznatih načina smanjivanja troškova. Kod oplodne sječe to je ponajprije odustajanje od velikih sječina. Prilikom njege sastojina valja postupati tako da ona uvijek bude što učinkovitija u održavanju hidrološke, vodozaštitne, protuerozijske, protuimisijske funkcije te svih socijalnih funkcija šume, a što se uz skrb za stanište postiže optimalnim sklopom krošanja, produženjem ophodnje i vrlo opreznom pripremom za prirodnu obnovu. Druga teškoća s kojom se susreće šumarska struka je propadanje šuma koje obezvrijeduje kakvoću drva, a nepovoljnim kemijskim utjecajem oštećuje sastojinu i staništa. Sanacija oštećenih sastojina zahtijeva velike izdatke. Oba navedena razloga predstavljaju ozbiljnu prijetnju profitabilnosti u hrastovim nizinskim šumama te u bukovo-jelovim šumama Dinarida. Danas je, naime, došlo takvo vrijeme kada u šumu treba ulagati više nego što ona daje kroz klasičnu komercijalu, koja je uz to opterećena nepovoljnim uvjetima tržišta koje određuje državna administracija. Pred nama je vrijeme koje će od struke ponajprije tražiti održavanje potrajnog biološki raznolikog i stabilnog šumskog ekosustava, sa što većom proizvodnjom biomase visoke kakvoće. Budući da se u raspravama o restrukturiranju "Hrvatskih šuma" spominje i smanjenje kadrovske osnovice, podsjetimo se da nas čeka naših 300 000 ha nepošumljenih površina, zatim puno posla u razvoju veće uporabe nedrvnih šumskih proizvoda te obimni hortikulturni radovi u urbanim i turističkim prostorima. Restrukturiranje "Hrvatskih šuma" trebalo bi usmjeriti prema navedenim ciljevima. Nemojmo smetnuti s uma da se pogreške u šumarstvu ispravljaju u dugim vremenskim nizovima i da danas imamo dobre šume, prirodne - raznolike i stabilne. Šumarska struka ujedinjena u Hrvatskom šumarskom društvu dat će svoj stav o restruktuiranju "Hrvatskih šuma", koji će biti sinteza zaključaka svih ogranaka i dosadašnjih rasprava na Predsjedništvu i ostalim skupovima u posljednje tri godine. Prof. dr. sc. Branimir Prpić

3-4/2002

DAN PLANETA ZEMLJE

Dan planeta Zemlje obilježen je prvi puta 1960. godine, s ciljem da se više pozornosti prida već tada vrlo narušenom okolišu u SAD-u. U nas se taj Dan manje ili više uspješno obilježava od društvenih promjena i uspostave Republike Hrvatske. Dan planeta Zemlje je dobra prilika priupitati se koliko smo mi kao struka učinili za zaštitu okoliša, odnosno jesmo li šumu kao vegetacijski oblik koji osobito povoljno utječe na okoliš, svojim stručnim postupcima uspjeli zaštititi i oblikovati da zaista tako djeluje. Hrvatske šume u smislu utjecaja na okoliš nemaju planetarno značenje kao primjerice sibirska tajga ili prostrane tropske kišne šume Južne Amerike, ali je njihovo lokalno značenje u hrvatskome prostoru odlučujuće za kakvoću života i čovjeka i biljnog i životinjskog svijeta, a korektni stručni postupci sa šumama jamče visoku razinu povoljnoga utjecaja na okoliš. Pridržavanjem Zakona o šumama osiguravamo prirodnu obnovu i prirodnost šume, i uz to usko povezanu biološku raznolikost i stabilnost, što jamči opću zaštitu prirode u svih 95 % ustanovljenih prirodnih šumskih ekosustava, kojima su obuhvaćeni biotopi, fitocenoze, zoocenoze i mikrocenoze, možemo reći, u za sada, još uvijek, dobro uspostavljenom ravnovjesju. Nije, međutim, sve podložno našoj kontroli, šume su danas pod nepovoljnim utjecajem promjene "kemijske klime" izazvane suvremenom civilizacijom kroz industrijsko onečišćenje zraka, vode i tla, uz nepovoljan, sličan utjecaj prometa i suvremenoga poljodjelstva. Spomenutom je potrebno dodati i goleme količine urbanoga, ali i ruralnoga otpada koji sve više opterećuje i šume. Pojavom "umiranja šuma", šume su prve upozorile na ozbiljnu ugroženost čovjeka. Na pomolu je još jedna opasnost koja bi mogla ugroziti povoljan utjecaj šume na okoliš i umanjiti učinak njezinih općekorisnih funkcija. Naše društvo krupnim koracima ulazi u nesmiljenu borbu za profit pod svaku cijenu, u kojoj bi usprkos dobrom Zakonu o šumama i dvjestopedeset godišnjem učinkovitom stručnom šumarskom djelovanju, mogli zanemariti prirodnost, stabilnost, potrajnost i biološku raznolikost naših šuma. Dan planeta Zemlje dobra je prilika da se o uzrocima ugrožavanja šuma i njihovim posljedicama raspravi na razini čitavog hrvatskog društva, jer su prijetnje svakim danom sve veće. Prof. dr. se. Branimir Prpić

5-6/2002

"DRAVSKA LIGA" UPOZORAVA!

Na Skupštini "Dravske lige" Saveza ekoloških udruga Drave, Mure i Dunava održane 15. lipnja 2002. godine u Varaždinu, predsjednica gospoda Dora Radosavljević , dipl. ing., podnijela je izvješće o zaštiti prirode i okoliša varaždinske Podravine. Izvješće se odnosi na stanje preostalih triju prirodnih dijelova toka Drave nizvodno od akumulacijskih jezera od granice sa Slovenijom, do spoja rijeke s kanalom HE Dubrava kod mosta u Donjoj Dubravi. Preostali prirodni tokovi Drave zbog raznolikosti staništa i izuzetnoga biodiverziteta ugrađeni su u prostore obuhvata predloženog Biorezertvata Drava-Mura-Dunav, zatim u prostorni plan Varaždinske županije kao prioritet za zaštitu Zakonom o zaštiti prirode i za izradu Prostornoga plana posebnih obilježja. Iako je iskonski riječni tok znatno degradiran, spomenuti dijelovi toka ostavljeni kao "biološki minimum" predstavljaju jedinu prirodnu vrijednost toga područja. Usprkos zaštićenosti toga dijela Drave, odnosno njegova uključenja u navedene dokumente u tijeku je uništavanje tih prostora velikih razmjera regulacijskim radovima i eksploatacijom šljunka za autoceste. Tako je, primjerice, dionica prirodnog toka Drave između akumulacijskih jezera HE Čakovec i HE Dubrava uništena kao stanište velikoga dijela pripadajuće vodene, priobalne i kopnene flore i faune, a nestale su i ugrožene vrste, pasji trn i kebrač, te vidra, mala čigra i glavatica. Prije spomenutih regulacijskih zahvata i eksploatacije šljunka nije izrađena studija utjecaja na okoliš. Staništa spomenutih vrsta, kao i brojnih drugih zaštićenih vrsta uništena su, iako je Zakonom o zaštiti prirode to najstrože zabranjeno. Upozoreno je da će daljnjom eksploatacijom šljunka u koritu Drave nizvodno od Šemovca pa do Hrženice, te isto takve eksploatacije na toku uzvodno od Varaždina uslijediti potpuni nestanak ili smanjivanje populacije više zakonom zaštićenih vrsta. Pregrađivanjem rijeke pragovima, odnosno odsjecanje živih rukavaca od glavnog toka onemogućuje se migracija i mrijest većine dravskih riba, a doći će do uništenja posljednjega hrvatskog staništa patuljastoga rogoza. Prilikom izgradnje hidroelektrana u varaždinskoj Podravini u Gospodarskoj jedinici "Varaždinske podravske šume", u šumama su nastale velike štete sušenjem drveća. Daljnjim otvaranjem šljunčara šume se krče i mijenjaju vodni odnosi, a stanje njihove vodoopskrbe sve je problematičnije. Smatramo daje posljednji trenutak da se pustošenju prirode u Podravini koje obavljaju i pojedinci i državne institucije, stane na kraj. Prof. dr. sc. Branimir Prpić

7-8/2002

PREKRETNICA

Današnjica donosi sve više strepnji pred uništavanjem okoliša, što generira pojavu velikoga broja pristalica općega pokreta zaštite prirode i okoliša te održavanje skupova planetarnoga značenja (Rio de Janeiro, Kioto, Johanesburg). Osobito je poraslo zanimanje za zaštitu šuma, stoje i logično, jer šuma je vegetacijski oblik s velikom ulogom u zaštiti okoliša, posebice u povoljnom ekološkom utjecaju te u očuvanju biološke raznolikosti gena, ekoloških sustava i brojnosti svojti. Hrvatska je s kojih 37 % sklopljenih, pretežito prirodnih šuma, vrlo zanimljiva u zaštiti okoliša. Zahvaljujući poglavito dobrim šumarskim kadrovima u prošlosti i danas, a djelomično i stjecaju povijesnih okolnosti u posljednja dva stoljeća, danas imamo očuvane i dobre šume te dobru šumarsku struku, koja u stručnom pristupu doslovno provodi načelo potrajnosti, polazeći od strukture i funkcioniranja šumskoga ekosustava. Hrvatska je danas zapravo otok očuvanih prirodnih šuma velike biološke raznolikosti u Jugoistočnoj Europi, i to zahvaljujući šumarskoj struci te različitosti reljefnih, geoloških, pedoloških i klimatskih prilika. U laičkom žanru zaštite šume čuju se mišljenja daje šumarska struka nepotrebna u šumi. To je, međutim, potpuno pogrešno, jer šumske ekosustave nitko danas ne poznaje bolje od šumara koji posjeduju bogate informacije o njihovoj strukturi, a šumarska znanost ulazi sve više u problematiku njihova funkcioniranja, uz spoznaju da ne možemo primijeniti rezultate istraživanja iz drugih podneblja. U današnjem političkom i gospodarskom trenutku Hrvatske, znatno utjecanim globalnim, svjetskim i europskim trendom zaštite prirode i okoliša, postavlja se pitanje: kako dalje postupati sa šumama? Odgovor se sastoji u znalačkom korištenju šumarskih znanstvenih disciplina. U gospodarskim šumama treba održavati i unapređivati sve općekorisne funkcije i poboljšavati gospodarsku osnovu, kako bi proizvod šume postigao što veću kakvoću zbog istovremenog postizanja optimalne ekološke, socijalne i gospodarske funkcije šume te daljnjega podržavanja njezine prirodnosti. U zaštićenim šumama, u parkovima prirode i nacionalnim parkovima, postupke sa šumskim ekosustavima potrebno je temeljiti na ekološko-zaštitarskim programima pojedinoga parka s primjerenom šumarskom aktivnošću, u skladu sa Zakonom o zaštiti prirode. U park šumama, šumama za rekreaciju i drugim urbanim šumama postupa se specifično, u skladu s planovima pojedinih objekata. Sa zaštićenom i gospodarskom šumom potrebno je tako stručno postupati da se postigne prirodnost šumskoga ekosustava, njegova stabilnost kojom se jamče hidrološka, vodozaštitna, protuerozijska, klimatska i protuimisijska funkcija, visok stupanj svih oblika biološke raznolikosti, zatim potrajnost uz prirodnu obnovu kojom se izbjegava faza raspadanja prašume koja izuzetno dugo traje i tijekom koje su općekorisne funkcije znatno reducirane. Naglašava se da one predstavljaju osnovu zaštite prirode i okoliša. Osobito sofisticirane stručne intervencije potrebne su šumi poslije nepovoljnih utjecaja "kiselih kiša" i već značajno nazočnih globalnih klimatskih promjena. Želimo li u budućnosti očuvati kakvoću i udjel šuma u Hrvatskoj, njihovu prirodnost i povoljan utjecaj općekorisnih funkcija na okoliš, to nije moguće ostvariti bez vrlo učinkovitoga djelovanja šumarske struke. Prof. dr. se. Branimir Prpić

9-10/2002

RESSEL

Na poticaj Austrijskoga šumarskog društva kojemu je na čelu potomak austrougarske dinastije Otto von Habsburg, udruženja austrijskih talijanskih, slovenskih i hrvatskih šumara zajednički će 2003. godine obilježiti 210. godišnjicu rođenja Josipa Ressela, poznatoga šumara i izumitelja brodskoga vijka. Izum brodskoga vijka izazvao je velik napredak u brodarstvu i zbog svojega izuma Ressel je poznat i slavan. U šumarstvu čak u četiri zemlje, u Italiji, Hrvatskoj, Sloveniji i Austriji, Ressel djeluje kao vrijedan i dalekovidan šumarski stručnjak. U Hrvatsku dolazi iz Trsta 1835. godine kada je imenovan za upravitelja državnih šuma Istre i Kvarnera sa sjedištem u Motovunu. U Trstu je, naime, prema dogovoru antinapoleonske koalicije osnovano Carsko namjesništvo za Provinciju Istru, koja je obuhvaćala Goricu, Trst, Slovensko primorje i Kvarnerske otoke, unutar kojega je djelovala Provincijska uprava državnih dobara za Primorje u Trstu, u koju iz Pleterja Ressel dolazi 1821. godine. Na toj dužnosti ostaje do 1838. godine kada je imenovan za mornaričkoga agenta i predstojnika Mornaričke šumarske agenture. Njegovo sjedište ostaje u Motovunu do 1843. godine, kada odlazi u Veneciju, a iza toga u središnjicu u Trstu gdje radi kao mornarički šumarski podintendant. Od 1855. do smrti 1857. godine Ressel je intendant i šef Intendanture. Radeći u Istri, Ressel se zdušno posvećuje šumarstvu, a osobito povećanju površina pod šumom te uzgajanju stabala hrasta lužnjaka u Motovunskoj šumi ili hrasta medunca u njegovim istarskim staništima za potrebe brodogradilišta. Tijekom službovanja u Motovunu Ressel je izradio dva stručna elaborata i to: 1. Ponovno pošumljivanje općinskih zemljišta u Istri i 2. Povijesni prikaz šuma pridruženih carskoj i kraljevskoj ratnoj mornarici. U prvom elaboratu obuhvaća površinu od 230 408 jutara u kojoj predlaže pošumljavanje općinskih pašnjaka i neplodnih površina, kao i konverziju niskih šuma u visoke sjetvom hrastovoga žira. Cilj uzgajanja pošumljenih sastojina bila su hrastova stabla sa zakrivljenim deblom potrebna mornarici za gradnju brodova. Njegov plan pošumljavanja nije, nažalost, ostvaren, jer su se njegovu ostvarenju suprostavili "skolastički" šumari. Prema Piškoriću, u svome elaboratu Ressel raspravlja o općim prirodnim i društvenim uvjetima te o potrebi ne samo za proizvodnju brodograđevnog drva, nego i o koristima za istarsko pučanstvo poboljšanjem ispaše i povećanjem klimastske uloge šume. U drugome elaboratu bavi se pretežito Motovunskom šumom i načinima kako uzgojiti drvne sortimente potrebne brodogradilištima u Trstu i Veneciji. Obilježavanje Resselove obljetnice zasigurno je prilika za ugodne susrete i izmjenu stručnih iskustava između šumara susjedne Austrije, Italije i Slovenije, a na našem Društvu je da pripremimo što bolji program u Istri. Prof. dr. se. Branimir Prpić

11-12/2002

CERTIFIKACIJA

ana 19. studenoga održana je u organizaciji Ministarstva poljoprivrede i šumarstva druga nacionalna radionica projekta Izrada nacionalnih standarda za certificiranje šuma. Skup je otvorio novoimenovani pomoćnik ministra za šumarstvo prof. dr. sc. Ivica Grbac. Prije rada na projektu predstavljena je Nacionalna šumarska politika i strategija (I. Istok), Nacionalna strategija biološke i krajobrazne raznolikosti (J. Radović), Politika, zakonski, institucionalni zahtjevi i sustav informiranja sa stajališta certificiranja šuma (predstavnik međunarodnog Vijeća za nadzor šuma - The Forest Stewardshih Council /FSC/ iz Finske), Restrukturiranje poduzeća Hrvatske šume d.o.o. (I. Hodić) te Novi podaci o certificiranim površinama u Hrvatskim šumama (R. Matošević). Posljednji izlagač izvijestio je da je na osnovi dosadašnjih spoznaja o ekološkom, ekonomskom i socijalnom stanju državnih šuma u Hrvatskoj od strane FSC-a uslijedila akreditirana certifikacija za čitavo područje kojim upravljaju Hrvatske šume. Ta certifikacija predstavlja izuzetno međunarodno priznanje hrvatskome šumarstvu za potrajno gospodarenje u prirodnim šumama kroz više generacija šumarskih stručnjaka, predvođenih hrvatskom šumarskom znanošću. U svezi s održanjem ovoga prestižnoga certifikata potrebno je poštivati Hrvatski nacionalni standard za FSC certifikaciju šuma, čiji smo prvi nacrt dobili prije dolaska na radionicu. Naš nacionalni standard za FSC certificiranje šuma predmet je izrade Povjerenstva koje se sastoji od tri skupine stručnjaka različitih specijalnosti, koji su s ekološkoga, socijalnoga i gospodarskog stajališta vezani uz šumu. Prvi nacrt standarda sadrži dosta neusuglašenih pristupa i pojedinosti koje treba uskladiti. Prvi nacrt standarda sastoji se od devet poglavlja i to: 1. Poštivanje zakona i načela FSC-a, 2. Prava posjedovanja i korištenja zemljišta i odgovornosti, 3. Prava autoktonog stanovništva (ne odnosi se na Hrvatsku), 4. Odnos sa zajednicom i prava radnika, 5. Koristi od šume, 6. Utjecaj na okoliš, 7. Plan gospodarenja, 8. Nadzor i procjena i 9. Održavanje šuma visoke vrijednosti očuvanja. Najviše rasprava i usuglašavanja zahtijeva poglavlje o utjecaju na okoliš. To se osobito odnosi na održavanje raznolikosti biljnoga i životinjskoga svijeta šume koje predlagač vidi isključivo u skrbi održavanja suhih stabala i pričuvaka, zatim u površini oplodne (maksimalno 3 ha) i preborne sječe (promjer kruga 30 m), u udaljenosti dviju površina dovršne oplodne sječe (najmanje 150 m) te razdoblju između dvije površine oplodne sječe u istoj sastojim (1/4 vremena trajanja ophodnje), a što vrijedi za sve šumske ekosustave. Zanemarena su biološka svojstva i ekološki zahtjevi različitih vrsta drveća, primjerice različitost vremena za postizanja sklopa, što šumskoj sastojini osigurava više ekoloških funkcija (hidrološka, vodozaštitna i protuerozijska uloga). Veći dio kriterija i indikatora toga, a djelomično i drugih poglavlja, potrebno je usuglasiti sa znanstvenim i stručnim spoznajama iz ekofiziologije šumskoga drveća, uzgajanja, zaštite, uporabe šuma uređivanja šuma i šumarske ekonomike u ozračju općekorisne uloge šume, ali i novonastalih šumskih šteta ("kisele kiše") koje izazivaju promjenu staništa i značajno skraćuju životnu dob drveća. O prvom nacrtu Hrvatskoga nacionalnog standarda za FSC certificiranje šuma može se reći da predstavlja dobru osnovicu za dopunu i izmjenu standarda, koje bi trebalo usuglasiti sa stručnjacima i znanstvenicima različitih šumarskih specijalnosti, kojih je u Povjerenstvu bilo premalo (pa zaboga radi se o šumi) uz konzultacije sa specijalistima ostalih područja (zoolozi, mikolozi, ornitolozi i dr.) koji su zainteresirani za šumu i do sada su u velikoj mjeri sudjelovali, što je, zasigurno, samo za pozdraviti. Hrvatsko šumarsko društvo moglo bi imati itekako važnu glavnu ulogu, budući da ujedinjuje vrhunske šumarske stručnjake i znanstvenike. Na kraju ove burne godine, možemo kao struka ustvrditi daje bila obilježena različitim zbivanjima i promjenama, od kojih nam neke nisu donosile izglede u bolje dane (Irci i dr.), ali je FSC certifikat Hrvatskim šumama potvrdio da nas je Europa prepoznala. Koristim priliku da čitateljima Šumarskoga lista u ime Uređivačkoga savjeta, Uređivačkoga odbora, predsjednika prof. dr. sc. Slavka Matica, tehničkoga urednika Hranislava Jakovca iu svoje osobno, zaželim čestit Božić i sigurnu novu 2003. godinu. Prof. dr. sc. Branimir Prpić

1-2/2003

1-2(Financiranje obnove šuma oštećenih propadanjem)

Propadanje suma ili novonastale stete u sumama, kako ih nazivaju u Njemackoj, stalno je nazocna pojava koja ne posustaje niti u nas, a niti u Europi. Saniranje steta nastalih propadanjem suma sastoji se u njihovoj obnovi, i stalna je obveza institucije koja gospodari sumama. Danas je, medutim, obujmovni i povrsinski udjel suma koje u Hrvatskoj propadaju presao granicu do koje je taj posao obnove mogla obavljati najveca institucija koja gospodari sumama "Hrvatske sume". Vaznoje pri tome ukazati na cinjenicu da ostecena stabla imaju znatno manju vrijednost na trzistu. Prilikom njihova koristenja jedva se pokrivaju troskovi, a fmancijski rezultati su u ne malo slucajeva negativni. Prema podacima Odjela za ekologiju Sumarskoga instituta Jastrebarsko (N. Potocic, I. Seletkovic) tijekom 2001. godine u hrvatskim sumama ustanovljeno je 2,7 % suhih i gotovo suhih stabala (u krosnjama tih stabala manjka preko 60 % lisca ili iglica). Izrazeno obujmom krupnoga drva suhih i gotovo suhih stabala ima oko 7 milijuna m\ Dodamo li tome ona stabla koja se vise ne mogu oporaviti (u krosnji nedostaje lisca od 25 do 60 %), iznos znacajno ostecenih stabala u Hrvatskoj je 68 milijuna m3. Ako pretpostavimo da je u cetvrtini povrsine koju zauzimaju znacajno ostecena stabla potrebno obaviti jednostavnu biolosku reprodukciju, a ta povrsina je zasigurno veca, ona vise od tri puta prelazi dugorocno planiranu obvezu obavljanja jednostavne bioloske reprodukcije "Hrvatskih suma". Tu se mora napomenuti da obnova suma opustosenih propadanjem zahtijeva puno vise truda od jednostavne bioloske reprodukcije. U ovom napisu zeli se reci da je iznos od 0,07 %, koji se izdvaja prema Zakonu o sumama Republike Hrvatske (NN 1990) od svih trgovackih i industry skih poduzeca u Hrvatskoj za opcekorisnu ulogu sume i za obnovu suma ostecenih propadanjem, a daje se "Hrvatskim sumama", vec sada nedostatan za namijenjenu svrhu. Napis je takoder i upozorenje onima koji spomenuti iznos zele usmjeriti prema zastiti okolisa, a sto bi ocito izazvalo degradaciju suma u Hrvatskoj, koje dokazano u danasnjem prirodnom sastavu i povrsini predstavljaju jedini cvrsti oslonac zastite prirode i okolisa u Hrvatskoj. Predlaze se organizirati skup sumara, biologa i zastitara prirode i okolisa, na kojemu bi se taj problem interdisciplinarno i temeljito raspravio. Prof. dr. sc. Branimir Prpic

3-4/2003

3–4(Certifikat o kakvoći proizvodnje električne energije na osnovi zaštićenog okoliša)

Današnja vremena ističu se velikim zanimanjem za prostore pojedinih krajobraza, a ostvareni ciljevi odnosno njegova uporaba često se izrodi u potpuno razočaranje. Spontana uporaba prirodnih značajki krajobraza za odmor, ekološki, seoski i zdravstveni turizam bivaju potpuno uništeni s ostvarenom industrijskom investicijom i infrastrukturnom izgradnjom. Usprkos spontanoj potrebi čovjeka za lijepim krajobrazom, za zdravim okolišom, za pitkom vodom, ugodnim iznenađenjem koji nudi iskonska priroda u paleti biljnoga i životinjskoga svijeta, sam će platiti uništenje te čarolije, jer će kao porezni obveznik biti svjedok kako je njegov vlastiti novac dodijeljen okretnijem lobiju za veliku investiciju u njegovu vlastitom životnom prostoru. Lobi će se najprije izboriti za prostor u prostornomu planu, izraditi skupi projekt, izabrati grupu stručnjaka koja će izraditi skupu, ali za projekt pozitivnu studiju o utjecaju na okoliš i na kraju pomno izabrati povjerenstvo za ocjenu, kako projekta tako i konačne studije o utjecaju budućega mastodonta na okoliš. To sve mora biti golemo i dakako skupo, jer samo tako se to lobiju isplati. Kad svi papiri budu u redu novac poreznih obveznika stupa ponovo na scenu, dolaze strojevi i u tren oka će uništiti naše nade, nade naše djece i unuka u skladan, zdrav i lijep krajobraz koji su nam pretci prenijeli genima u memoriju i bez kojega postajemo nesretni. Povod ovoga napisa je dodjela certifikata kvalitete proizvodnje električne energije HEP-u za hidroelektrane Varaždin, Čakovec i Dubrava. S internet stranice HEP-a čitamo kako se radi "o potvrdi kvalitetnog rada i uklapanja tih izvora u okoliš, ali i poticaja za druge proizvodne objekte u HEP-u" (citat iz Priopćenja za medije, profesorice Helene H e č i m o v i ć, predsjednice "Dravske lige"). Poznato je, naime, kako su navedene hidrolektrane temeljito izmjenile prirodni okoliš, uništile ljepotu prirodnoga krajobraza, promjenile vodne odnose u prostoru u dijelu prostora drastično povisile, a u dijelu isto tako snizile razine podzemnih voda, uništile čitav kompleks priobalnih dravskih ritskih šuma. Nadalje smo svjedoci kako je posljednja hidroelekterana svojim bujičnim radom produbila dravsko korito i uvjetovala sniženje podzemnih voda odlučujućih za život drveća u ekološki i gospodarski najvrijednijim nizinskim šumama hrasta lužnjaka i to ponajviše u šumi Repaš. Također smo svjedoci velikih promjena u vodenim ekosustavima u kojima nestaju autoktone vrste riba, a od nekadašnjega tijeka Drave ostali su samo tragovi potpuno ugroženi uporabom šljunka. Ne znamo koliko je još potrebno vremena da projektanti shvate kako je izgradnja hidroelektrana mastodonata u šumovitim područjima nizinskih rijeka dokazano štetnija nego li korisna, budući da se ugrožava ekološka, socijalna i gospodarska uloga biološki osobito raznolikih nizinskih šuma, predviđenih kao tampon zona u budućem Rezervatu biosfere Mura-Drava-Dunav. Ako energetski lobi dobivenim certifikatom za proizvodnju "zelene energije" i to od institucije unutar vlastitoga kruga želi potaknuti daljnju izgradnju dravskih hidroelektrana mastodonata (najmanje 120 MVV), to je zasigurno velika pogreška. Danas se razmišlja o mjerama kako ublažiti posljedice nepovoljnoga utjecaja postojećih dravskih hidroelektrana na okoliš, a tu je zasigurno potreban dogovor između elektroprivrede, vodoprivrede, šumarstva, zaštite prirode i zaštite okoliša. Prof. dr. se. Branimir Prpić

5-6/2003

5–6(Voda i šuma u godini vode)

Godina 2003. proglašena je Međunarodnom godinom čistih voda. Stručno savjetovanje Hn´atskoga šumarskoga društva u Županji uz 107. godišnju skupštinu održano je pod naslovom "Uloga šumarstva u zaštiti i očuvanju pitltiii voda", a sastoji se od tri izlaganja tiskana u ovome broju našega časopisa. Voda je uz šumu kao vegetacijski oblik vrlo usko povezana. Granica opstanka šume je najmanje 300 mm oborina godišnje, a stoje više vode to šuma bolje uspijeva. O vodi i šumi više puta je pisano u ovoj rubrici. Isticana je ovisnost šumskoga ekosustava o toj dragocjenoj tekućini koja život znači za sav živi svijet u šumi i izvan nje, ali i o tome što se s oborinom zbiva u šumi na njezinome putu od vrha krošnje drveta pa do najdubljega korijenčića u tlu. U putu vode od vrha do dna šume uočavamo kako se to zbiva po vrlo sofisticiranome programu pročišćavanja i čuvanja vode i kao da se umiješala sama providnost šuma ne dozvoljava da oborinska voda oteče s površine tla, a procjedna voda koja uđe u podzemne tijekove kroz šumsko tlo postaje pitka i neprekidno opskrbljuje izvore i vodotoke. Premaviše autora (Burger, 1943, Mitscherlich, 1975,Otto, 1994) šuma vrlo racionalno postupa s vodom, u kišnom je razdoblju zadržava, a tijekom suše polagano ispušta u okoliš. Od ukupne količine oborina tijekom vegetacijskoga razdoblja isteče iz šume od 30 do 40 %, a tijekom mirovanja vegetacije od 70 do 80 %. To su goleme količine pitke vode za koje je ponajprije zaslužna šuma. Da bi šuma ispunila hidrošku i vodozaštimu ulogu u svojemu prostoru mora ponajprije biti dovoljno sklopljena, ekološki uravnotežena i stabilna. Najveći učinak spomenutih uloga pruža preboma bukovo-jelova šuma. Šume u Hrvatskoj imaju općenito vrlo dobar učinak ravnovjesja vodnih odnosa u prostoru, budući da su u velikom postotku prirodne (državne šume više od 90 %), a što znači pretežito mješovite i biološki raznolike s očuvanim šumskim tlom vrlo učinkovitim u pročišćavanju oborinskih voda, koje se cijede u podzemne tijekove. Osobitu ulogu u održavanju povoljnih uvjeta za bilancu pitkih voda u šumskim ekosustavima ima tradicija hrvatskoga šumarstva koje tijekom svoje duge povijesti njeguje održivi razvoj, a jedino u Europi, prirodni sastav šume. Nadamo se da profit kao sve glasnija težnja u šumarstvu neće ugroziti vodne bilance u našim šumama. Prof. dr. se. Branimir Prpić

7-8/2003

7–8(Što poslije požara naših sredozemnih šuma)

Ovogodišnje beskišno proljeće i ljeto s visokim temperaturama zraka uvjetovalo je u Hrvatskoj i ostalim mediteranskim zemljama pojavu opasnih šumskih požara. Prema obavijesti klimatologa to je najtoplija i najsuša godina od druge polovice devetnaestoga stoljeća do danas. Kako smo još uvijek u ljetu, rizik pojave požara svakim danom je sve veći. To se posebice odnosi na područje eumerditeranske klime, na zapuštene poljodjelske površine obrasle alepskim borom i osušenim prizemnim rašćem, zatim na šumske kulture alepskoga i crnoga bora, a nešto manje na degradirane oblike crnikine šume. Požari se, doduše, ne odnose samo na Sredozemlje jer su gorjele velebitske i druge šume unutar kopnenoga dijela Hrvatske. Tijekom ove godine još će se puno raspravljati o šumskim požarima i mogućnostima njihova sprječavanja, dok se u ovomu napisu želi reći što šumarska znanost i struka koja ju prati treba učiniti na opožarenoj površini. Na zgarištu šume ponovno treba osnovati šumu držeći se pri tome uzgojnih postupaka poznatih iz stoljetnoga iskustva šumarske struke u Hrvatskoj, uz korištenje suvremenih tehnologija. Konačni cilj je šuma sjemenjača sastavljena od vrsta drveća šumske zajednice koja pripada staništu opožarene šume te ima ekološko, socijalno, prirodozaštitarsko, genetsko i biološko-raznolikosno opravdanje. U području eumediteranske klime u kojemu je izgorjelo najviše šuma, sjemenjača hrasta crnike, predstavlja jedino ekološko uporište koje osigurava ekološke i socijalne uloge koje pruža šuma. Niti jedan agroeko- sustav, maslinik, vinograd i drugo, ne može zamijeniti u krajobrazu prirodnu mješovitu šumu koja sa svojim sveukupnim općekorisnim ulogama ima osobitu vrijednost u jadranskome turističkom prostoru. Prilikom prvoga pošumljavanja opožarene površine potrebno je koristiti pionirske vrste drveća Sredozemlja, alepski i crni bor, piniju i crni jasen. Borovi doprinose stvaranju šumskoga tla i stvaraju uvjete za prirodni nalet sjemena autoktonih vrsta listača te za njihovo umjetno unošenje. Unesene listače treba uzgojnim mjerama pripremati za buduću stabilnu sastojinu. Brst koza o kojemu se često govori kao zaštiti protiv šumskoga požara uništio bi pomladak i mladik buduće autoktone sjemenjače unutar kultura pionirske vrste. Za kozarstvo koje je zasigurno zanimljivo područje stočarstva, na raspolaganju je velika privatna poljodjelska površina, jer kozi nije mjesto u vrijednoj državnoj općekorisnoj šumi koja služi turizmu. Maslinici i vinogradi o kojima se u posljednje vrijeme u laičkim krugovima često govori kao zamjeni za šumu, ne mogu preuzeti ulogu prirodne mješovite šume. Njihova ekološka i socijalna uloga praktički je zanemariva, dok sa stajališta biološke raznolikosti nemaju kao monokulture nikakve uloge. Poznato je kako održavani agroekosustavi predstavljaju dobru prevenciju požaru, pa bi privođenje kulturi oko 270 000 ha napuštenih poljodjelskih površina u Dalmaciji imalo dobar učinak u sprječavanju toga golemoga zla. Dokazano je kako se početak požara događa upravo na zapuštenome poljodjelskom zemljištu i čude nas prijedlozi da se na opožarenim šumskim površinama osnivaju maslinici kojima stoji na raspolaganju velik i zapušten poljodjelski prostor. Čini se da smo čak i u struci skloni toj pogrešci. U dobro održavanoj i čuvanoj šumi požar je rijetka pojava zbog učinkovite protupožarne prevencije koja se sastoji u pravodobnom uočavanju početka vatre i njezinu brzom gašenju. Sva protupožarna organizacija trebala bi se temeljiti na toj postavci. Šumarska struka je već sada dobro organizirala službu motrenja i većinu šumskih požara ove godine dojavile su Hrvatske šume, koje uz to intenzivno rade na izgradnji protupožarnih prosjeka - prometnica sa svrhom što bržega pristupa požaru. U području stručnoga djelovanja protupožarne preventive, šumnarstvo ide ka stvaranju autoktone šumske vegetacije listača koja je manje zapaljiva i koja ima znatno veću općekorisnu turističku vrijednost od današnjih monokultura pionirskih vrsta drveća. I na kraju će se ponoviti daje na opožarenoj šumskoj površini potrebno ponovno uzgojiti šumu kao nezamjenjivu infrastrukturnu kategoriju sredozemnoga jadranskog prostora. Prof. dr. se. Branimir Prpić

9-10/2003

9–10(O hrvatskom Nacionalnom standardu za FSC certificiranje šuma)

Poznato je kako su današnje šume u Hrvatskoj prva ili druga generacije poslije prirodne obnove nekadašnjih prašuma. Tako je očuvana izvorna prirodnost, dok se šumarski stručni trud vidi u visokoj tehničkoj kakvoći stabala. Primjenivši načelo potrajnosti u novonastalim šumskim sastojinama, te uklanjanjem tehnički negativnih jedinki za vrijeme postupka njege, čišćenja i prorijeda, održala se prirodnost i postigla visoka sirovinska vrijednost šume. Šuma je postala obnovljivo upotrebljiv prirodni resurs visoke biološke raznolikosti, koji osim svoje prirodnosti nudi visoku kakvoću drva. Šumarska znanost podržava u gospodarskoj šumi u usporedbi s prašumom njezinu fazu pomlađivanja (prirodnoga), fazu mlade šume i optimalnu fazu šume, a uzgojnim postupcima preskaču se prašumske faze starenja i raspadanja, održavajući tako na visokoj razini gospodarsku ulogu šume i njezinu potpunu prirodnost i biološku raznolikost. Stadij raspada s narušenim svim ekološkim funkcijama šume koji traje u bukovoj prašumi (Korpel, 1995) 95 do 110 godina, sveden je u gospodarskoj šumi na samo nekoliko godina. Za razliku od većega dijela zapadne, srednje i južne Europe, pobliže, od zemalja razvijenije tehničke civilizacije u kojima se dogodilo veliko krčenje šuma te pretvaranje preostalih u šumske kulture, pretežito smreke, hrvatske prašume su u to vrijeme prirodno obnovljene. Jak biološki potencijal hrvatskih šuma usmjeren biološki obrazovanim šumarima sa završenim Gospodarsko šumarskim učilištem u Križevcima, Šumarskom akademijom i Šumarskim fakultetom u Zagrebu, rezultat je da su današnje državne šume u 95 % svoje površine prirodnoga sastava. Šumske zajednice su dobro proučeni dio šumskoga ekosustava (floristička raznovrsnost) s poznatim staništem iz osnove gospodarenja (geološka podloga, tlo, reljef, klima). Uz pretpostavku dobro proučene bioraznolikosti šumskoga drveća, grmlja i ostalih podataka koji daje gospodarska osnova, šumarstvo dobro poznaje strukturu šuma u Hrvatskoj, dok je u tijeku proučavanje funkcioniranja šumskih ekosustava. Posebno valja izdvojiti istraživanja novonastalih šumskih šteta ("umiranje šuma"), zatim uzgojna proučavanja obnove opustošenih šuma, ali i daljnje održavanje dosljedne zaštite okoliša i prirode u Hrvatskoj, stoje poznato kao tradicija hrvatske šumarske struke. Ovaj uvod o hrvatskom šumarstvu bio je u neku ruku potreban za bolje razumijevanje daljnjega teksta koji se odnosi na prestižni FSC certifikat za gospodarenje, na koji su stekle pravo Hrvatske šume d.o.o. Zagreb. U raspravi o hrvatskome nacionalnom standardu za FSC certificiranje šuma održanoj 6. listopada ove godine u Ministarstvu poljoprivrede i šumarstva, bila je riječ o drugome nacrtu nacionalnoga standarda te o pripremi za njegov treći i konačni nacrt. Na raspravi smo ustanovili neuvažavanje stručnoga šumarskoga stava te njegova uzimanja u obzir i ugrađivanja u standard. Zanemareno je stanje šuma u Hrvatskoj, primjerice prirodnost, biološka raznolikost, postupanje prema načelu održivoga razvoja koje se koristi više od 150 godina kao i današnja visoka tehnička kakvoća stabala. Prilikom donošenja standarda prevladala je arogantna mala grupa biologa, po specijalnosti mikologa, koji žele šumu u prašumskome obliku, i to u fazi raspadanja prašume s pretežito trulim drvećem kada se u šumi pojavljuje nešto više gljiva. O standardu odlučuju tri komore, i to Komora za ekologiju, Gospodarska komora i Socijalna komora. Komoru za ekologiju vodi mikolog, a samo Gospodarsku vodi jedan šumar. U komorama nema niti jednoga šumara uzgajivača, uredivača ili ekologa, koji bi zapravo po zaslugama za sadržaj koji se traži u standardu, a što se zrcali u stanju šuma u Hrvatskoj, trebali u navedenim komorama predstavljati većinu. Prilikom izrade nacionalnoga standarda dobro postavljeni kriteriji FSC-a, a posebice oni u načelu 6. Utjecaj na okoliš, narušeni su nelogičnim indikatorima (pojašnjenja za kriterije) iz čijega sadržaja se može zaključiti kako se u nas radi o šumama neke kolonije, u kojoj su čistim sječama iskorištene šume. Zagrebačkoj školi uzgajanja šuma postavljaju se uvjeti kako i kada će se sjeći šume, u kojim površinama i u kojim razmacima, a usprkos prirodnosti naših šuma izdvaja se 100.000 ha koje treba pretvarati u sekundarne prašume. Hrvatsko šumarsko društvo uputilo je Nacionalnoj radnoj skupini za izradu hrvatskoga standarda za certificiranje šuma u Ministarstvu poljoprivrede i šumarstva više prijedloga za izmjenu prvoga nacrta standarda, od kojih niti jedan nije prihvaćen. I na kraju postavlja se pitanje odgovornima u Ministarstvu poljoprivrede i šumarstva kome treba nacionalni standard za FSC certificiranje šuma koji se u nas ne može provesti. Prof, dr se. Branimir Prpić

11-12/2003

O hrvatskome nacionalnom standardu za FSC certificiranje šuma

Do pedesetih godina XX. stoljeća prevladavala je u nas sirovinska uloga šume, kojoj se u drugoj polovici stoljeća ubrzano pridružuje ekološka uloga. Ta uloga zajedno sa socijalnom prelazi glede vrijednosti do kraja stoljeća sirovinsku ulogu za više od 30 puta. Danas, na početku XXI. stoljeća, često se čuje pitanje onih koji ne poznaju šumarstvo, a ono glasi: ugrožava li sirovinsko korištenje ekološku ulogu šume? Šumarstvo koje već više od dva stoljeća skrbi o europskim šumama biotehničko je područje, koje se sastoji od tri komponente: ekološko-biološke komponente kroz uzgajanje i zaštitu šuma, tehničke komponente kroz iskorištavanje šuma i ekonomske komponente kroz uređivanje šuma i šumarsku ekonomiku. Prvoj komponenti od samoga početka razvoja šumarstva podređene su tehnička i ekonomska komponenta. Uzgajanje šuma glavni je dio šumarstva, koji kroz svoje postupke osigurava stabilnost i kakvoću šumskoga ekosustava, njezinu obnovu poslije uporabe sirovine i potrajnost (održivi razvoj), dok zaštita šuma u suradnji s uzgajanjem šuma vodi skrb o zdravstvenom stanju ekosustava. U tradiciji hrvatskih šuma njihova se obnova provodi prirodnim putem, a kada prirodno pomlađivanje ne uspije u potpunosti, popunjavanje mlade šume obavlja se umjetnim putem, uz korištenje vrsta drveća koje odgovaraju staništu. Život šume se bez zastoja nastavlja, i ona ubrzo poslije stvaranja sklopa sastojine u razvojnom stadiju mladika poprima ekološku ulogu u sprječavanju erozije tla te u obavljanju hidrološke, vodozaštitne, klimatske i protuimisijske uloge, ali i svih komponenti socijalne uloge šume. Šuma je obnovljivo prirodno bogatstvo koje uz nezamjenjivu drvnu sirovinu, te kroz uzgojne postupke s postignutom visokom kakvoćom pruža sve ekološke i socijalne funkcije koje daje šumski ekosustav. Uzgojni postupak obnove od konačne uporabe sirovine na kraju ophodnje do ponovnog uspostravljanja svih funkcija šume, traje vrlo kratko, značajno kraće od trajanja u iskonskoj prirodnoj šumi - prašumi u kojoj faza raspadanja i obnove, kada je ona izvan ekološke funkcije, traje primjerice kod bukve prema Korpe lu 1995. preko 100 godina, a prema istom autoru kod jele i smreke sve u Karpatima, od najmanje 70 do 100 godina. Današnje spoznaje uzgajanja šuma, posebno zagrebačke škole koje se temelje na poznavanju ekološke konstitucije pojedinih vrsta drveća te do danas istraženoga sastava biocena prirodne šumske zajednice, omogućuju uz suvremene postavke zaštite, uporabe i uređivanja šuma, prirodni razvoj šumskoga ekosustava koji pruža sve općekorisne funkcije šuma, a oplemenjen je stablima šumskoga drveća visoke kakvoće. Tako proizvedena drvna sirovina svakim je danom sve više tražena kao tvorivo u čovjekovu domu i javnim prostorima, a brojne obitelji u Hrvatskoj nalaze posao u obradbi drva od trupca do namještaja. Kao zaključak na kraju ovoga napisa, valja naglasiti kako su općekorisna uloga šume, proizvodnja drvne sirovine i energetskoga drva u suvremenom šumarstvu u Hrvatskoj dobro usklađeni, a sve nove spoznaje u daljnjim šumarskim, biološkim i drugim istraživanjima funkcioniranja šumskih ekosustava, bilo da se odnose na ekološku ili sirovinsku funkciju šume, potrebno je uzeti u obzir u postupcima sa šumskom sastojinom. Kao primjer navodi se proučavanje ekotona, biološke raznolikosti, oplemenjivanja šumskoga drveća, obnove šuma oštećenih propadanjem i dr. U ovoj godini Hrvatsko šumarsko društvo bilo je vrlo aktivno u davanju stručnih primjedbi i preporuka i kod donošenja strategije šumarstva i kod prerade drva, restrukturiranja javnoga poduzeća "Hrvatske šume" i sudjelovanja u izradi Nacionalnoga standarda za FSC cerifikaciju šuma. Na kraju iste, sa žaljenjem možemo zaključiti da nas se nije puno slušalo. Iskreno se nadamo da će novoizabrani Hrvatski Sabor i Hrvatska Vlada imati više sluha za naše stručne probleme i za sprječavanje agresije ostalih grana glede šume i šumarstva (vodoprivredni, poljodjelski, energetski, cestarski lobi). Očekujemo veću suradnju u donošenju novoga Zakona o šumama s podzakonskim aktom (Pravilnik o uređivanju šuma) i konačne verzije Nacionalnoga standarda o FSC certifikaciji šuma. Na isteku ove 2003. godine, svim čitateljima "Šumarskoga lista" u ime Uređivačkog savjeta, Uređivačkog odbora po znanstveno stručnim područjima, predsjednika prof. dr. se. Slavka Matica i tehničkog urednika dipl. ing. Hranislava Jakovca te u svoje osobno želim svim čitateljima čestit Božić i sretnu i uspješnu novu 2004. godinu. Prof. dr se. Branimir Prpić

1-2/2004

Zašto se u našemu jadranskom području prema zaključku Vlade Republike Hrvatske uzima od 1000 do 2000 ha sredozemnih šuma s naglašenom ekološkom i turističkom ulogom za podizanje vinograda i maslinika

Šumarsku struku koju predstavlja Hrvatsko šumarsko društvo začudio je Zaključak Vlade RH, prema kojemu će doći do znatnog smanjenja sredozemne šume u Hrvatskome jadranskom primorju, zbog njezine prenamjene u vinograde i maslinike. Zaključak sadrži tri točke koje u cjelosti glase: 1. Zadužuje se Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i vodnog gospodarstva da u suradnji s Hrvatskim šumama d.o.o. izradi popis šumskih površina u vlasništvu Republike Hrvatske i predloži Vladi Republike Hrvatske donošenje odluke o osnivanju služnosti radi podizanja višegodišnjih nasada na tim površinama. Prenamjena se odnosi na neobraslo šumsko zemljište i zemljište obraslo početnim ili degradacijskim razvojnim stadijima šumskih sastojina starosti do 15 godina (garizi, makije, šibljaci, šikare i sl.). 2. Zadužuje se Minisdtartvo poljoprivrede, šumarstva i vodnog gospodarstva i Hrvatske šume d.o.o. da uz popis površina iz točke 1. ovog Zaključka dostavi i popis površina koje će se pošumljavati kao kompenzacija za podizanje nasada na šumskim površinama. 3. Korisnik prenamjene šumske površine dužan je pošumiti kompenzacijsko neobraslo šumsko zemljište istovjetne površine ili financirati njegovo pošumljavanje. Ovome Zaključku koji je Vlada prihvatila na svojoj sjednici u Splitu u veljači ove godine prethodio je dopis novoga ministra Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i vodnog gospodarstva Petra Čobankovića, koji nas je iznenadio i koji je po svom sadržaju drukčiji od Zaključka koji je od Ministra priložen dopisu Vladi i od iste, kako već rekosmo, prihvaćen. U dopisu se navode opožarene šumske površine, a u Zaključku neobraslo šumsko zemljište i degradacijski stadiji šume.U dopisu su navedeni osnovni podaci o šumama u Hrvatskoj, šumovitost, obrasle i neobrasle šumske površine, državne površine pod šumom na kršu te dalje doslovce piše: “U međuvremenu je došlo do promjena odnosa u poljoprivredi, te su posebno ugledne vinarske kuće i maslinari ocijenili da bi se manji dijelovi opožarenih šumskih zemljišta mogli staviti u bolju funkciju na način da se na tim lokalitetima podižu trajni nasadi. Odabrani lokaliteti po ocjeni zainteresiranih mogu dati vrhunske rezultate u kvaliteti vina i ulja dok se s druge strane ne utječe na zapuštene poljoprivredne površine na kojima se ne mogu postići takvi rezultati”. U daljnjemu tekstu dopisa se navodi kako je Republika Hrvatska potpisnica konvencije o nesmanjivanju površina pod šumom te se izravno kaže: “predlažemo model po kojem bi Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i vodnog gospodarstva i Hrvatske šume d.o.o. izdvojili iz gospodarenja oko 1.000 do 2.000 ha te razradili mehanizam osnivanja služnosti na tim površinama za podizanje trajnih nasada uz istovremeno podizanje novih šuma”. Prema našim podacima, površina zapuštenoga poljoprivrednog zemljišta samo u Dalmaciji iznosi 270 000 ha i nemoguće je da se u tako golemoj bivšoj poljodjelskoj površini ne može pronaći 1.000 do 2.000 ha za buduće kvalitetne vinograde i maslinike, kada se zna da je agrar u prošlosti zauzeo najkvalitetnija staništa. Budući da se od Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i vodnoga gospodarstva očekuje dobro poznavanje struka i gospodarskih grana koje zastupaju, može li ono zanemariti vrijednost šume koja danas i svakim danom sve više znači kao biološko-ekološki kapital, koji po svojoj vrijednosti u zaštiti prirode i okoliša te u poticanju razvoja turizma nadvisuje sve vrijednosti umjetnih nasada, zapravo monokultura bez biološke raznolikosti. Prirodni šumski ekosustavi koji se razvijaju iz gariga i šibljaka u šumu sjemenjaču, a posebno makija koja već u tome stadiju sadrži većinu općekorisnih uloga šume, te garig i šibljak koji su na pola puta do razvijene šume, djeluju kao čvrsto ekoloko uporište u sredozemnom prostoru. Opožarena šumska površina predstavlja također značajnu vrijednost u očuvanom šumskom tlu i bez obzira na promjene koje je u staništu izazvao požar zadržana su osnovna svojstva šumskoga ekosustava u kojemu je potrebno hitno djelovati. Pošumljavanje gologa krša kao kompenzacija za šumu prenamjenjenu u trajne nasade početak je buduće šumske kulture u čijoj površini tek za jedno stoljeće, a često i za više godina očekujemo prirodni šumski ekosustav sa svim općekorisnim funkcijama. Predlažemo stoga da Vlada Republike Hrvatske odstupi od svoga Zaključka, klasa: 946-01/04-01/01, urbroj: 5030116-04-1 od 3. veljače 2004. godine. Prof. dr. sc. Branimir Prpić

3-4/2004

O paneuropskoj ekološkoj mreži u Republici Hrvatskoj

U ovome broju tiskan je članak I. Martinića pod naslovom: “Šumarska struka u svjetlu uspostave Ekološke mreže Republike Hrvatske”, iz čijega sadržaja prvi puta doznajemo o jednome velikom, ponajprije šumarskom projektu. Nacionalna ekološka mreža Republike Hrvatske (RH) dio je sveukupne europske mreže i mreže NATURA 2000 što je obveza u svezi s potpisanim Sporazumom o stabilizaciji i pridruživanju RH u Europsku uniju. Prvi dio toga značajnoga projekta, kojega na svu sreću koordinira šumar, zasigurno usamljen u tom okruženju, sastoji se u izradi Preliminarne ekološke mreže koja je povjerena tvrtki OIKON d.o.o., ali pod daljnjom koordinacijom posebne radne skupine za Ekološku mrežu RH, izabrane u Ministarstvu zaštite okoliša i prostornoga uređenja (MZOPU), čini se bez predstavnika šumarske struke. Iz digitalne karte Preliminarne ekološke mreže RH mjerila 1 : 2.000.000 te tablice površina iz navedenoga članka, nije teško zaključiti kako se većina od 32 % površine kopna RH obuhvaćene Ekološkom mrežom odnosi na šume. Uz dosada zaštićene površine koje čine jezgre mreže – nacionalni parkovi, parkovi prirode, područja predložena za zaštitu te dodatna područja bitna za ekološku mrežu, zatim visinska područja i nagibi terena značajni za ekološku mrežu (774.220 ha), koridori (817.650 ha) i zaštitne zone (217.870 ha), čine ukupno 1,809.750 ha. Budući da je u ciljevima predlaganja Ekološke mreže posebno naglašena biološka raznolikost, vlažna staništa (Ramsarska konvencija), očuvane šumske cjeline, selidbeni putovi velikih predatora (medvjed, vuk, ris) kojima Hrvatska obiluje, ne čudi zašto su izvoditelji projekta predložili 32 % kopnene površine RH, čak 3 puta više u odnosu na prijedlog EU, koji kaže da je najmanje 10 % državne površine dovoljno za Ekološku mrežu. Autor članka uspoređuje nas s Češkom u čijoj ekološkoj mreži od 27,8 % površine države zasigurno prevladavaju prostori za rekonstrukciju (obnova ekosustava) predviđeni unutar kategorija Paneuropske ekološke mreže. Naš predlagač ne spominje tu kategoriju iako za njezino osnivanje ima razloga u našim sredozemnim šumama, koje danas prepuštamo poljodjelstvu za navodno podizanje višegodišnjih nasada (no, ne može se isključiti korištenje ovih površina i u druge svrhe – npr. građevinsko zemljište i sl., vidi Riječ gl. ur. Šum. list 1–2/2004). Preliminarni prijedlog Ekološke mreže u Hrvatskoj potvrdio je visoku zaštićenost državnih šuma u Hrvatskoj s kojima se postupalo prema prijašnjim i sadašnjem Zakonu o šumama u smislu opće zaštite prirode u ukupnoj površini. Stručni postupci sa šumama u Hrvatskoj osiguravaju biološku raznolikost, očuvanje genofonda, utjecaj na krajobraz u smislu stvaranja ekološkoga uporišta (protuerozijska, hidrološka, vodozaštitna, protuimisijska i klimatska uloga šume) kao i sveukupnu socijalnu ulogu šume. Osnivanje Ekološka mreže RH ozakonjeno je u Zakonom o zaštiti prirode (NN 162 od 15. listopada 2003., pod poglavljem 4. u člancima od 51. do 56). Prema postojećem Zakonu o šumama ona je već sada trajno zaštićena u državnim šumama, a najvjerojatnije uskoro i u privatnim šumama. Potrebno je što prije dopuniti Zakon o šumama u smislu izbjegavanja šteta u staništu i biocenozi (prilagodba mehanizacije) prilikom opreznoga sirovinsko-energetskoga korištenja, dok gospodarska snaga Države ne bude mogla pokrivati jednostavnu biološku reprodukciju šume te osnivanje šumskih kultura za proizvodnju biomase u površinama, koja će šumarstvu ustupiti agrar u površini od oko 600.000 ha (prof. Bašić). U svezi s dovršenjem Ekološke mreže RH i poziva autora članka šumarskoj znanosti i struci na suradnju, šumarstvo će to sa zadovoljstvom prihvatiti jer raspolaže znantvenim i stručnim potencijalom i mnoštvom korisnih podataka potrebnih za Ekološku mrežu RH te je spremno razumno dopuniti planove gospodarenja šumom za pojedine kategorije Mreže obuhvaćene zaštitom. Ovim napisom upozoravaju se šumarske znanstvene institucije, Hrvatske šume d.o.o., Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i vodnoga gospodarstva na članak I. Martinića kako bi se svi djelatni i zaduženi za šumarstvo aktivno i na vrijeme uključili u pripreme za donošenje Ekološke mreže RH. Prof. dr. sc. Branimir Prpić

5-6/2004

Održanje šumskih ekosustava u današnjem dobrom stanju nije moguće bez funkcioniranja pravne države

Šume su prema Ustavu i Zakonu o šumama Republike Hrvatske dobra od općega interesa koje uživaju posebnu zaštitu. One su specifično prirodno bogatstvo koje zajedno sa svojim općekorisnim funkcijama predstavljaju posebne prirodne i gospodarske uvjete rada (članak 1. Zakona o šumama RH – ZOŠ). U članku 2. navode se općekorisne funkcije šuma, a u članku 8. koji se odnosi na gospodarenje šumama navodi se korišćenje općekorisnih funkcija, zajedno s biološkom reprodukcijom i uporabom glavnih i sporednih šumskih proizvoda, što samo po sebi podrazumijeva uzgajanje i zaštitu, odnosno održavanje općekorisnih funkcija šuma. Zakon o šumama koji je predložila šumarska struka u zajedništvu s predstavnicima državne legislative te odobrila Vlada i donio Sabor RH kao lex specialis, zasigurno je bio dobar temelj za postupanje i gospodarenje sa šumama o čemu svjedoči današnje dobro stanje šuma u Hrvatskoj. Postupci uzgajanja, zaštite i uporabe šuma te planiranje rada u šumi kroz uređivanje šuma uz striktno pridržavanje potrajnosti gospodarenja, vodilo je ka stabilnom šumskom ekosustavu. U dvadesetom stoljeću ZOŠ je evoluirao, ukinuta je čista sječa, dana je prednost prirodnoj obnovi, općekorisne funkcije uvedene su u Zakon. Rezultati gotovo 150-godišnjeg stručnoga i znanstvenog rada u šumarstvu vide se u državnim šumama koje su prirodne, s visokom kakvoćom šumskoga drveća, raznolike po vrstama i šumskim zajednicama, i bez dvoumljenja su najbolje europske šume što potvrđuje i dobivena FSC certifikacija. U postupku je noveliranje Zakona o šumama RH, koji će sukladno svjetskom trendu još više naglasiti ekološko unapređenje šumskih ekosustava kroz uzgajanje, zaštitu, uporabu i kibernetsko uređivanje šuma, uz stavljanje naglaska na općekorisnu ulogu šuma, hortikulturu i urbano šumarstvo, ekofiziologiju šumskoga drveća, neobuhvaćeni dio šumskih zoocenoza i dobar menagement koji će racionalno gospodariti biološkim kapitalom šume. Današnji odnos politike i političara prema šumi je vrlo loš. Ako se taj odnos prema šumi jedinom prirodnom bogatstvu koje Hrvatska ima uz more ne promjeni, ono će ubrzo izgubiti današnje atribute. Ravnodušnost prema šumama i donošenje pojedinih zakona koji su u suprotnosti sa Zakonom o šumama, kao što su primjerice Zakon o cestama, Zakon o vodama, Zakon o zaštiti prirode, zatim Program prostornoga uređenja Republike Hrvatske koji ignorira nizinske podravske šume, državna kontrola cijena drvne sirovine, izvoz skupe jeftino kupljene drvne sirovine na čemu se bogate pojedinci, što sve zajedno osiromašuje šume. Biološki i sirovinsko-energetski kapital šume danas se u Hrvatskoj obezvrijeđuje zbog nefunkcioniranja pravne države, odnosno zbog ignoriranja Zakona o šumama Republike Hrvatske. Stoga se predlaže što skoriji sastanak Ministra poljoprivrede, šumarstva i vodnoga gospodarstva s predstavnicima Hrvatskoga šumarskoga društva, Šumarskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, predstavnika šumarskih znanstvenih instutucija i šumarske privrede.

7-8/2004

Brane i akumulacije – blagostanja ili razočaranja?

Asit K. Biswas, direktor Centra trećega svijeta za upravljanje vodom napisao je u vodećem međunarodnom časopisu koji objavljuje radove o budućem razvoju vodnih resursa (Water Resources Development) članak pod naslovom – Dams: Cornucopia or Disaster? (Brane: izobilje ili propast?). Naš poznati hidrolog, znanstvenik svjetskoga glasa prof. dr. sc. O. Bonacci dao je u časopisu “Hrvatska vodoprivreda, srpanj – kolovoz 2004” slobodnu verziju prijevoda članka napisavši: “kako je riječ prije svega o iznimnom i intrigantnom dijelu napisanom od stručnjaka koji suvereno vlada ovom izazovnom i kontradiktornom problematikom vrlo zanimljivom i za naše prilike”. Iz Bonaccievog prijevoda izabrali smo u ovome uvodniku neke Biswasove sugestije i zaključke. Kako u nas postoje projekti zamašnih vodotehničkih zahvata: više brana na Dravi i Savi (na Dravi tri izgrađene) te plovnoga kanala Dunav-Sava, mišljenje iskusnoga svjetskog eksperta o ispravnom načinu pristupa izgradnji brana, može poslužiti kao dobar putokaz za vodotehničke zahvate posebno u osjetljivom nizinkom šumovitom krajobrazu. Biswas u početku navodi kako današnje rasprave o potrebi izgradnje ili štetnosti brana postaju sve više dogmatske i emocionalne i samim tim kontraproduktivne. Smatra da nije dobro isključivo jedno rješenje povezano s nastavkom izgradnje (investitor i dr.) ili potpunoga napuštanja iskorištavanja brana i akumulacija, za što se zalažu najradikalniji pobornici ekološkoga pokreta koji u cijelom svijetu postaje sve jači. Biswas je mišljenja kako je prihvatljivo riješenje sustavan pristup koji treba omogućiti identifikaciju svih teškoća koje nastaju izgradnjom brana, odnosno nastankom umjetnih jezera. Pritom se moraju procjeniti brojne varijante rješenja uzimajući u obzir i vrednujući socijalne, ekonomske, ekološke i druga gledišta ove složene problematike. Izbor najbolje varijante mora voditi računa o vremenskom mjerilu djelovanja sustava. Pritom se misli na činjenicu da svaka aktivnost izaziva pozitivne ili negativne posljedice. Iskustvo o branama i akumulacijama uglavnom je u cijelome svijetu podjednako. U prvim godinama djelovanja tih sustava pozitivne socijalne i ekonomske posljedice daleko premašuju ili barem guraju na stranu negativne ekološke i druge posljedice. S vremenom odnos se mijenja i na vidjelo izbijaju dugotrajne i često vrlo nepovoljne, ponajprije ekološke ali i ostale posljedice postojanja akumulacija. Biswas ističe kako je do sada izrađeno na tisuće studija utjecaja velikih brana, a da se na prste jedne ruke mogu nabrojiti studije ili izvješća stvarnih i opaženih utjecaja velikih brana poslije 5, 10, 15 ili više godina njihova postojanja i djelovanja. Zbog toga se čuju sve veći zahtjevi da Svjetska komisija za brane (World Commission ofDams, WCD) pripremi izvješća za brojne brane u raznim krajevima svijeta. Autor smatra da su do sada dana izvješća i analize u njima bila loša, jednostrana i dogmatski orijentirana ovisno o tome kojem je lobiju pripadao njihov autor, pa se dovodi u pitanje autoritet WCD-a. Biswas se zalaže za prekidanje sterilne rasprave "za i protiv brana" i okretanje rješavanju konkretnih rješenja. On je mišljenja da nije problem hoće li velike brane imati veliku ulogu u budućnosti, već napore treba usredotočiti na planiranje, projektiranje i izgradnju brana tamo gdje su one doista potrebne tj. tamo gdje će one dati maksimalne ekonomske, socijalne i okolišne dobiti te uzrokovati najmanje štete. Ujedno treba osigurati stalno praćenje svih njihovih pozitivnih i negativnih posljedica. Kako je Hrvatska posljednja europska oaza nizinskih šuma velike gospodarske i ekološke vrijednosti, smatramo da bi projektirane brane na Dravi i Savi trebalo posebno razmotriti sa stajališta nihova utjecaja na staništa nizinskih šumskih ekosustava te na šumske sastojine, i to u vremenskom mjerilu djelovanja sustava po staništima i šumskim zajednicama. Prof. dr. se. Branimir Prpić

9-10/2004

Utjecaj šume na klimatske prilike vezivanjem ugljika

Vruća ljeta, otapanje ledenjaka, raniji nastup proljeća, sve jače oluje i stalni porast globalne prosječne temperature sve više nas uvjeravaju kako je u tijeku neprirodno globalno zatopljenje uvjetovano promjenama, koje su se zbog čovjekova utjecaja dogodile u funkcioniranju “staklenika atmosfere”, ponajprije emisijama ugljičnoga dioksida. Korišćenjem fosilnih goriva čovjek svake godine izbaci u atmosferu oko 6,5 milijardi t ugljika i sječom šuma mimo načela šumarske znanosti i struke oko 1,5 milijardu t ugljika (Appenzeller 2004). Sagorijevanjem fosilnih goriva ispušta se ugljični dioksid najvažniji staklenički plin koji se u atmosferi pojavljuje u znatno većim količinama nego li primjerice u 18. stoljeću, prije nego što su započele promjene uvjetovane pojavom industrijskoga društva. Povećanjem količina CO2 u atmosferi pojačava se sposobnost staklenika atmosfere da zadržava toplinu. Tijekom života njegovana šuma skladišti znatne količine ugljika i time ublažava nepovoljan učinak staklenika atmosfere. Već se dugo zna da u procesu fotosinteze stvorena biomasa drva u apsolutno suhom stanju sadrži oko 50 % ugljika vezanoga iz CO2 i da pri tome ispušta kisika u količini proizvedene biomase u težinskom odnosu. Tako, primjerice, hrast lužnjak vezuje po 1m3 proizvedenoga drva (sirova biomasa) 285 kg ugljika, što iznosi u prosjeku za lužnjakove šume po 2 do 3 t po ha. Sličan iznos dobiva se za bukvu dok je za vrbe, topole, jelu i smreku za oko 40 %, a za borove oko 30 % manji i za svaku vrstu drveta može se izračunati. Proizvedena biomasa ovisi više o bonitetu staništa nego li o vrsti drveta. Vrste drveta manje gustoće brže rastu pa se dobivaju u prosjeku za isti bonitet staništa podjednake vrijednosti vezanoga ugljika. Velike su, međutim razlike vezanoga ugljika u sastojinama različite starosti. Promatrajući šumu kroz razvojne faze prašume najviše ugljika vezivat će mlada šuma, a njezin učinak prestaje kad optimalna faza prelazi u fazu starenja. Tada vezani ugljični dioksid fotosintezom iznosi koliko i ispušten u procesu disanja, dok se u fazi raspadanja prašume ispušta više ugljičnoga dioksida nego li što se vezuje. Njegovane europske šume među koje pripadaju i naše (uz prednost prirodnosti hrvatskih šuma koja im osigurava veću opću učinkovitost), čitav svoj životni vijek između dva prirodna pomlađivanja te obavljenom njegom od mlade do zrele šume nalaze se u stanju optimalne proizvodnje biomase. Njihov utjecaj na ublažavanje klimatskih promjena odgovara u potpunosti onome što se optimalno od šume očekuje u smislu vezivanja ugljika. Prema našem izračunu za potrebe Prvoga nacionalnog izvješća Republike Hrvatske prema Okvirnoj konvenciji UN o promjeni klime (Anić, Matić, Prpić, Jakovac 2001) sveukupno vezanoga ugljika uz godišnju priraslu biomasu stabala iznosi 3,688.637 t. Izračunata količina vezanoga ugljika predstavlja dobru osnovu za ostvarivanje protokola iz Kyota u raspravama o smanjenju emisije ugljičnoga dioksida do 2008. godine. Konačnu verziju Prvoga nacionalnog izvješća te i onoga dijela koji se odnosi na vezivanje ugljika izradio je Ekonerg, uzimajući u obračunu manje gustoće drva, promjenivši bez obrazloženja šumarske podatke umanjivši konačan iznos. Informaciju o tome dobilo je Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i vodnoga gospodarstva od čileanskih šumara koji vjerojatno rade recenziju Izvješća za UN i autori su pozvani na raspravu na kojoj se ustanovilo da su naši podaci korektni. Čude nas razlozi Ekonerga da su izradili Izvješće koje nije od koristi niti Hrvatskoj niti energetici koju zastupaju. Spomenuta firma nije se, doduše, nikada istakla u zaštiti ekološke uloge šume. Prof. dr. sc. Branimir Prpić

11-12/2004

Može li šuma zaustaviti bujice i poplave?

Nedavna poplava i bujica u Šibeniku i Trogiru upozorila je kako nestankom šume, bilo da je uništena požarom ili prenamjenom u urbani prostor, kamenolom, trajne nasade i dr., u budućnosti možemo očekivati sve više sličnih katastrofa. Šumarska je struka još u 19. stoljeću spoznala značenje šume u prostoru Sredozemlja te započela pošumljavati u Senjskoj dragi. U prostoru u kojemu je osnovana šuma prestale su poplave i bujice, ublaženi su udari bure, pojavili se izvori pitke vode, a krajolik se odjenuo u oku ugodno zeleno ruho. Već tada se dobro znalo kako je golema korist koju okolišu pruža šuma. Nedavno je u Zagrebu održan međunarodni znanstveni skup o značenju šume u sprječavanju erozije te o vodozaštitnoj ulozi šume. Održano je 26 referata u kojima je sudjelovalo 56 autora i koautora. Skup je održan pod pokroviteljstvom našega Ministrastva u organizaciji dvije IUFRO grupe, Akademije šumarskih znanosti, šumarskih fakulteta u Zagrebu i Brnu te u suorganizaciji Hrvatskih šuma, Hrvatskoga šumarskoga društva, Šumarskoga instituta Jastrebarsko i Instituta za jadranske kulture i melioraciju krša u Splitu. Na skupu su održali referate znanstvenici iz Hrvatske, Češke i Slovačke, i u više referata je naglašena protuerozijska i protupopolavna uloga šume, iz kojih se može zaključiti kako šuma u svojoj površini zaustavlja kišu koja neprekidno pada do količine od 100 mm, a djelomično i do 150 mm (Kantor) te kako šikara bjelograbića zaustavlja 98,8 % oborina (Topić i dr.). Naglašeno je kako se 45 % površine šuma u Hrvatskoj nalazi na površinama koje su jako ugrožene erozijom (Pernar, N. i dr.), a što se zasigurno odnosi na sve šume našega Sredozemlja. Iz svega što znamo kao šumarska znanost i struka, može se zaključiti kako Šibenik i Trogir ne bi bili poplavljeni da su izgorjele šumske površine bile pošumljene uz vođenje smišljene politike odgovarajuće struke za sprječavanje erozije i bujica, kojoj i šumarstvo plaća doprinos, te uz velike financijske teškoće njeguje te šume. Šumarstvo već više od 100 godina čini sve što može kako bi održalo sadašnju šumu i uzgojnim je postupcima pretvorilo u šumu sjemenjaču hrasta crnike u Eumediteranu i hrasta medunca u Submediteranu, koje bi optimalno pružale sve ekološke, socijalne i ekološko-socijalne funkcije šume. U posljednje vrijeme gubi se u požarima sve više šuma koje se ne obnavljaju, što zasigurno vodi u česte katastrofe. U nadi kako će glas struke i razuma ipak prevladati, svim čitateljima “Šumarskoga lista” u ime Upravnoga odbora Hrvatskoga šumarskoga društva, koji predstavlja Savjet časopisa, zatim predsjednika akademika Slavka M a t i ć a , tehničkoga urednika Hranislava J a k o v c a , dipl. ing. i u svoje osobno želim čestit Božić te uspješnu i u privatnom životu sretnu 2005. godinu. Prof. dr. sc. Branimir Prpić

1-2/2005

Treba li promjeniti kategoriju zaštite Kopačkoga rita?

Zaštićeno područje Kopačkoga rita sastoji se od parka prirode površine 10.150 ha i strogo zaštićenoga zoološkoga rezervata površine 7.240 ha. Park prirode Kopački rit zapravo je šumovita tampon zona strogo zaštićenoga zoološkoga rezervata, koji se sastoji od šume i vodene površine s golemim značenjem za ptičji svijet koji je u njemu pronašao svoje stanište i sklonište prilikom sezonskih migracija. Koordinaciju zaštite prirode parka i rezervata obavlja Uprava Parka prirode “Kopački rit”. U strogo zaštićenome zoološkom rezervatu ne bi smjelo biti nikakvih aktivnosti dok se u parku prirode obavljaju određeni stručni poslovi, čiji je program potrebno usuglasiti s Upravom parka odnosno s biolozima specijalistima iz različitih područja, posebice ornitolozima, Tu se u smanjenom obimu obavljaju postupci prirodne obnove i njege šume u skladu s tradicijom i novim dostignućima hrvatske šumarske znanosti i prakse, što bi trebalo imati za posljedicu: održavanje prirodnosti i stabilnosti šumskoga ekosustava, njegove biološke raznolikosti, očuvanja genetskoga fonda biljnoga i životinjskoga svijeta ekosustava te postizanje visokoga stupnja zaštite prirode. S obzirom da je veći dio zaštićenih površina pokriven šumom o njemu se, uz dogovor o programu s Upravom parka, skrbe Hrvatske šume. Kako znatne površine šuma nemaju autoktoni sastav šumskoga drveća nego se sastoje od tzv. plantaža eurameričkih topola preostalih iz vremena “topolomanije” diktirane iz Novoga Sada, Hrvatske šume obnavljaju te umjetne šume hrastom lužnjakom i ostalim vrstama drveća lužnjakovih šumskih zajednica te nekim domaćim samoniklim vrstama drveća, bijelom vrbom, bijelom i crnom topolom koje su ovisno o staništu od pamtivijeka pokrivale baranjski nizinski prostor. Već dosta dugo smo svjedoci razmirica između Uprave parka prirode “Kopački rit”i Uprave šuma Osijek, a što je nedavno rezultiralo dosta glasnim prijedlozima kako predstavnika Uprave parka tako i visoko pozicioniranih članova jedne političke stranke da se oko 30.000 ha baranjskoga prostora proglasi nacionalnim parkom s ciljem da se konačno započne “stručno”, zapravo bez šumara koji samo sijeku, gospodariti zaštićenom baranjskom prirodom. Neku većer slušali smo u dnevniku HT 1, dakle u udarnom terminu najmoćnijega medija, poznatoga ornitologa prof. Mikušku kako treba osnovati nacionalni park Kopački rit jer šumari samo sijeku i kako je metilj koji napada poznatoga beljskoga jelena također posljedica lošega šumarskoga gospodarenja lovom. Javnim nastupom kojim najavljuje stručno vođenje, Mikuška je ukazao na svoje usko specijalističko shvaćanje zaštićene prirode Kopačkoga rita. Postavlja se pitanje tko bi zapravo bio taj koji šumu bolje poznaje od šumara? Zbog postizanja svojega cilja u smislu stvaranja optimalne faze šume, koja će pružiti najviše u postizanju socijalne i ekološke uloge u zaštiti prirode i okoliša, šumu je potrebno njegovati. Ako uzgojni postupak ima i gospodarski cilj to se postiže davanjem prednosti stablima najveće kakvoće. Gospodarska uloga šume ne mora biti u šumarskome programu, ali bez njege ne može se postići dugotrajna optimalna faza šume, koja svoj uzor ima u iskonskoj šumi te postiže najveću ekološku i okolišnu korist. Da bi šumarska znanost došla kroz proteklih 200 godina do današnjih spoznaja napisani su tomovi knjiga, a stjecajem okolnosti zagrebačka škola uzgajanja šuma pripada danas, prema rezultima svojega rada u postizanju optimalne strukture i funkcioniranja šumskoga ekosustava u praksi i to upravo u području zaštite prirode, među prve europske. Bez šumarskih stručnjaka niti u jednom šumovitom parku prirode ili nacionalnom parku nema prosperiteta. Svojim biološkim, tehničkim i ekonomskim znanjima stečenim tijekom fakultetske naobrazbe, šumari su osposobljeni za održivi razvoj šumskih ekosustava. U baranjskom slučaju njihova uloga u obnovi i povratku prirodnome sastavu plantaža eurameričkih topola te u održavanju optimalne faze ostalih nizinskih šuma je nezamjenjiva. Bolest jelena zasigurno je posljedica prenamnoženja toga biljoždera sedamdesetih i osamdesetih godina prošloga stoljeća i loše lovne politike koja je zanemarila nedostatak predatora te svođenje broja divljači na prirodnu mjeru. Glede dobroga budućega razvoja izuzetno vrijednoga prostora Kopačkoga rita, jedino što može dovesti do pravoga cilja je sastanak i dogovor šumara, biologa (zoologa, ihtiologa, ornitologa, botaničara, mikologa), veterinara, lovaca, agronoma, stručnjaka za turizam odnosno svih specijalista koji mogu doprinijeti pozitivnom razvoju ekosustava, zastupljenih u parku prirode i rezervatu. Današnje stanje razmirica oko Kopačkoga rita ne vodi ničemu, a postojeći park prirode sa specijalnim rezervatom je i zakonski dobro riješenje. Baranjsko područje nema pravih uvjeta prema našemu Zakonu o zaštiti prirode za nacionalni park. Nacionalni parkovi u Mađarskoj ne mogu biti mjerilo za naše prilike.

3-4/2005

Još o kanalu Dunav Sava

Na ponovno pisanje o kanalu Dunav-Sava (DS) potaknulo nas je predavanje dr. sc. Olega Antonića, dipl. ing. šumarstva o šumarskim istraživanjima u utjecanom području kanala, koja je obavio OIKON d.o.o. institut za primjenjenu ekologiju. Predavanje je obavljeno u organizaciji spomenutoga OIKONA, zatim Hrvatskoga društva za odvodnju i navodnjavanje Zagreb i Vodoprivredno-projektnoga biroa. Predavanje je održano 20 travnja 2005. godine, a iz Hrvatskoga šumarskog društva nazočili su dr. sc. Igor Anić i dr. sc. Ivica Tikvić, koji su ujedno zastupali Šumarski fakultet Sveučilišta u Zagrebu. O kanalu DS pisalo se u našem časopisu u više navrata. To su napisi: “O utjecaju kanala Dunav-Sava na šumske ekosustave, Prpić, Seletković, Tikvić, Šum. list 11–12/1997. (skraćena studija o utjecaju na okliš), Riječ glavnog urednika: “Jesu li šumarski stavovi prilikom investicijskoga zahvaćanja u prostoru nizinskih šuma u slučaju kanala Dunav-Sava i hidroelektrane Novo Virje konzervativni?” i Okrugli stol u organizaciji Hrvatskoga šumarskoga društva Ogranak Vinkovci pod naslovom: “Moguć utjecaj višenamjenskoga kanala Dunav-Sava na šumske ekosustave”, oba napisa u Šum. list 1–2/1999. te pregledni članak: “Utopijski plan koji guta sredstva i krajobraz u Hrvatskoj”, Schneider-Jacoby, Šum. list 1–2/2002. Na skupu “Retrospektiva i perspektiva gospodarenja šumama hrasta lužnjaka u Hrvatskoj”, održanoga u Vinkovcima u organizaciji Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, Centra za znanstveni rad u Vinkovcima, knjiga XV. 2003. i to u izlaganju pod naslovom: “Hidrološki sustav Spačve u odnosu na uspijevanje hrasta lužnjaka”, Prpić i “Spačva – iznimno vrijedno stanište životinjskoga svijeta”, Grubešić, Tucaković. U svim spomenutim napisima izražena je bojazan o budućem negativnom utjecaju kanala DS na nizinske šume. Najvažniji utjecaj na šume koji će imati planirani mastodont vrijedan oko 800 milijuna EUR-a na utjecanom području, odnosi se na vodu kao ekološki čimbenik opstanka nizinskih šuma. Prema šumarskim spoznajama posljedice utjecaja kanala DS bilo bi previše ili premalo vode u pojedinim dijelovima utjecanih šuma. U području gornjega Bosuta veći dio šumskih ekosustava bio bi stalno pod vodom, dok bi Spačva zbog presjecanja dotoka podzemnih voda trasom kanala došla u još teže stanje u smislu opskrbe vodom, nego li za neprekinutoga sušnoga razdoblja koje je praktički trajalo od 1983–1993. godine. Spomenuto se odrazilo na znatno sušenje hrasta lužnjaka. Studija o utjecaju na okoliš kanala DS iz 1987. godine, upozorila je na potrebu kompleksnih ekosustavnih istraživanja uz pridržavanje načela uzgajanja, zaštite i biometrike tijekom planiranja pokusa. Zbog goleme ekološke, bioraznolikosne, genetske, prirodozaštitarske i gospodarske vrijednosti Spačve, najveće cjelovite europske šume hrasta lužnjaka (Klepac, 2000) tu nema mjesta ishitrenim odlukama. O sudbini nizinskih šuma Spačvanskoga bazena u odnosu na kanal DS, potrebno je još dugo i temeljito raspravljati. Predlaže se da OIKON na stručnoj tribini u Hrvatskome šumarskom društvu iznese svoju Studiju o utjecaju kanala DS na šume, kako bi se taj problem raspravio u širem šumarskom krugu. Prof. dr. sc. Branimir Prpić

5-6/2005

Naše šumarsko školstvo i Europska unija

Naše šumarsko školstvo bilježi svoj početak osnutkom Gospodarsko-šumarskoga učilišta 1860. godine u Križevcima. Učilište je preraslo 1898. godine u Šumarsku akademiju u okviru Sveučilišta u Zagrebu. Godine 1919. Akademija ulazi u Poljoprivredno-šumarski fakultet istoga Sveučilišta. Šumarska i drvno-tehnološka nastava odvajaju se 1960. godine od agronomije u samostalni Šumarski fakultet Sveučilišta u Zagrebu. Poslije Drugoga svjetskog rata osniva se više srednjih šumarskih škola od kojih ona u Karlovcu najviše zadovoljava potrebe šumarske struke u dijapazonu od čuvara šume i lugara do diplomiranoga inženjera šumarstva. Visokoškolska šumarska nastava, kao i ona na Učilištu, imala je jednim dijelom uzor u ondašnjim europskim šumarskim učilištima Austrougarske te šumarskim fakultetima u Beču, Münchenu i Pragu, gdje se školuju šumarski inženjeri koji su udarili temelje hrvatskoj šumarskoj znanosti i praksi (Kozarac, Petračić, Nenadić, Levaković). Hrvatska je u šumarstvu imala svoje osobitosti što ju je razlikovalo od ostalih. To su nizinske prašume hrasta lužnjaka Posavine, Podravine i Podunavlja, bukovo-jelove prašume Hrvatskih Dinarida i goli krš uz obalu Jadrana. Uz klasičnu šumarsku nastavu Učilište i fakulteti bave se osobito obnovom nizinskih prašuma, pretvaranjem bukovo-jelovih šuma Dinarida u prebornu šumu te pošumljavanjem gologa krša. U sva tri spomenuta područja hrvatska šumarska znanost i struka postigli su značajne uspjehe, što se zrcali u prirodnoj i gospodarskoj vrijednosti naših šuma. U načelima Bolonjske deklaracije (3 + 2, potanko vidi stručno savjetovanje Hrvatskoga šumarskoga društva u Danima hrvatskoga šumarstva 2005. u ovome broju Š.L.) koju je Europska unija prihvatila kao svoj model visokoškolskoga obrazovanja, teško će biti prilagoditi šumarsku dodiplomsku nastavu u 3 godine i prilagoditi je potrebama prakse. Želimo li i dalje imati uspješnu visokoškolsku šumarsku nastavu potrebno je nastavnim programom obuhvatiti biološku, tehničku i gospodarsku komponentu. Veliko značenje imat će u budućnosti urbano šumarstvo i ekofiziološka istraživanja u odnosu na klimatske promjene i novonastale šumske štete. To će zasigurno ukazati na potrebu dodatnih predmeta u programu nastave i pitanje je što uklopiti, a što izbaciti, a obuhvatiti šumu kao najsloženiji kopneni ekosustav. Prava odluka za šume u Hrvatskoj je njihova opća zaštita u čitavoj površini uz potrajno i razumno korištenje drva, te plemenite sirovine koje se čovjek zasigurno ne želi odreći kao ni svih drugih blagodati koje daje taj vegetacijski oblik. Uz ovaj vrlo visoki cilj ide i obrazovanje šumarskih akademaca uz prilagodbu Bolonjskoj deklaraciji, ali i nje tome cilju. Prof. dr. sc. Branimir Prpić

7-8/2005

Zašto treba hitno kartirati opće koristi šuma

U Programu prostornoga uređenja, zatim Ustava te Zakona o šumama Republike Hrvatske, šuma se navodi kao opće dobro od posebnoga društvenog interesa. U Programu prostornoga uređenja posebno se navodi kako je uz korištenje sirovinske funkcije potrebno koristiti ekološku i socijalnu funkciju šume te kako planerima, gospodarstvenicima, donositeljima odluka i lokalnim zajednicama, treba pružiti prihvatljive i nove informacije o šumama i bogatstvima šumskih područja. Mi smo dakle kao struka dužni planerima dati nove obavijesti o šumama, o njihovim ekološkim, socijalnim i socijalno-ekofiziološkim funkcijama. Ako šumari šute i ne informiraju planere iza kojih stoje političari, kako je šuma sa svojim općim koristima kao biološki kapital oko 40 puta vrjednija od drva koje se u njoj proizvodi, odluka će se donijeti kao da šume nema. Po svemu sudeći kod nas još uvijek vrijedi uzrečica koja se koristila za stare Jugoslavije: "šume i sirotinje uvijek će biti". Samo šumari znaju kako se šumsko stanište koje procjeđuje i "proizvodi " pitku vodu stvara stotinama godina, kako šuma ima nezamjenjivu ulogu u sprječavanju erozije tla, u ublažavanju lokalnih klimatskih krajnosti, u vezivanju ugljika koji nam kao CO2 mijenja klimatske prilike, te povoljno utječe na zdravlje čovjeka i čuva genetsku izvornost biljnoga i životinjskoga svijeta To je ono što se mora javno reći. Onaj šumar koji to ne zna reći i uvjeriti onoga koji to mora čuti, najbolje da promjeni struku. Prilikom ostvarenja prostornih planova šuma se, nažalost potpuno ignorira što najbolje vidimo u cestogradnji u projektiranju ceste kroz njezine najvrjednije dijelove, iako je u dogovoru s našom strukom mogla proći pokraj šume ili kroz njezin manje vrijedan dio. Sve je to nažalost pokriveno studijom o utjecaju na okoliš koju plaća investitor šumarskom stručnjaku, koji je zaboravio na šumarsku etiku. Još je veći škandal kad Ministarstvo kojemu pripadaju šume prednjači u njihovu otimanju za potrebe agrara u području našega primorskoga krša, iako je u Dalmaciji evidentirano 270.000 ha napuštenih maslinika i vinograda te 50.000 ha zapuštenih poljodjelskih površina u najplodnijim primorskim poljima. Koliko smo za takav odnos prema šumi krivi kao struka? Gotovo u potpunosti. Davne 1992. godine u našoj prvoj monografiji "Šume u Hrvatskoj" upozorilo se na veliku vrijednost općekorisnih funkcija šume i dana je preporuka za njihovo evidentiranje i kartiranje što je prihvaćeno, ali nikad ostvareno. U pojedine odjele i odsjeke gospoarskih jedinica u tekst i karte trebalo je prikladnim predloženim oznakama unijeti dominantnu općekorisnu funkciju, primjerice vodozaštitnu, protuerozijsku, turističku, rekreacijsku, prirodozaštitarsku, bioraznolikosnu i dr. Takvu kartu i informaciju ne bi mogli mimoići izvoditelji prostornoga plana šumovitih krajobraza u kojima se danas nemilice uništava ekološko-biološki kapital naših prirodnih šuma. Već jedan korak je u tom smislu učinjen budući da je u Pravilniku o uređivanju šuma donešena metoda izračuna općekorisnih funkcija šuma (NN 121/97). Kako smo danas pred izradom Šumskogospodarske osnove Šumskogospodarskoga područja Republike Hrvatske, prilika je da se taj koristan posao obavi. Prof. dr. sc. Branimir Prpić

9-10/2005

Šume i šumarstvo u Hrvatskoj i Europska unija

Zahvaljujući naporima naše izvršne vlasti, posebice našega Premijera, započeli su pregovori o ulasku Hrvatske u Europsku uniju. Veliki posao usuglašavanja zakonskih akata EU i naše Republike već je u tijeku preko odabranih pregovarača i bez dvoumljenja možemo utvrditi kako je naša sudbina u njihovim rukama. Razmišljajući o našim šumama koje predstavljaju prvorazredno prirodno bogatstvo na europskoj razini o kojemu hrvatska šumarska struka i znanost vodi skrb, navodi nas na usporedbu naših šuma s europskim šumama. Mi koji poznamo šume zemalja osnivača EU – Njemačke, Engleske, Francuske, Nizozemske sa sigurnošću možemo utvrditi kako od šumarstva tih zemalja ne trebamo sve doslovno prihvatiti. Budemo li naše zakonske akte o šumama i šumarstvu prilagođavali zakonima tih zemalja koji se odnose na šume bit će to, makar samo u legislativi naš korak u 19. stoljeće jer se već tada hrvatska šumarska struka opredjelila za prirodnu šumu (Kozarac, Kesterčanek i dr.). Naime, naše šume su u 95 % površine prirodnoga sastava s velikim pozitivnim utjecajem na okoliš kroz općekorisne funkcije šume. One se prirodno pomlađuju a tijekom njihova dugoga života uzgojnim postupcima vodi se skrb o prirodnom sastavu te napose o tehničkoj kakvoći stabala. Kroz uzgojne postupke u našim šumama posebno je naglašeno nekoliko ciljeva. To su: održati prirodnost šume, postupati u smislu održivoga razvoja, održati i unaprijediti općekorisne funkcije šuma (opća zaštita prirode, biološka raznolikost i očuvanje genofonda, uitjecaj na klimu vezivanjem ugljika, pitka voda u šumi, sprječavanje erozije, bujica i poplava, pročišćavanje zraka) te proizvesti drvnu sirovinu visoke kakvoće. Uvjereni smo kako bi naše šume i stručni postupci u prirodnoj obnovi i njezi šume mogli poslužiti kao model za šume EU, budući da su njihovi ciljevi slični ali nisu ostvareni. Naše šumsko prirodno bogatstvo uz more i poljodjelstvo predstavlja golem biološki kapital naše zemlje, koji nije dobro zanemariti. Stoga preporučujemo našem predstavniku u pregovorima s EU da uzme u obzir argumente koje smo gore naveli. Prof. dr. sc. Branimir Prpić

11-12/2005

NA KRAJU GODINE

Ova godina bila je za našu struku izuzetno plodna i raznolika. Različiti, ali svi od reda značajni sadržaji, ispunili su je tijekom čitava njezinoga trajanja. U tijeku ove godine Vlada Republike Hrvatske predložila je i Sabor izglasao Zakon o šumama, Zakon o lovstvu i Zakon o šumskom reprodukcijskom materijalu, dok je u pripremi za sljedeću sjednicu Sabora Zakon o Hrvatskoj komori inženjera šumarstva i prerade drva. Glede tri prihvaćena zakona potrebno je istaći kako svojim sadržajem u potpunosti ispunjavaju obveze o postupnosti usklađivanja zakonodavstva Republike Hrvatske s propisima Europske unije. Gledano sa stajališta naše struke, zakonodavna vlast je u dobrom dijelu prihvatila naše prijedloge prilikom rasprave o Zakonu o šumama i Zakonu o šumskom reprodukcijskom materijalu i Zakonu o Hrvatskoj komori inženjera šumarstva i prerade drva. Zakon o šumama zadržao je temeljna načela iz prethodnoga Zakona, koja jamče prirodnost i održivi razvoj šuma, Zakon o šumskom reprodulkcijskom materijalu jamči očuvanje biološke raznolikosti i genofonda šumskoga drveća i grmlja te omogućuje pristup europoskom zahtjevnom tržištu, dok Zakon o Hrvatskoj komori inženjera šumarstva i drvne tehnologije obećava puno reda u području šumarskih i drvnotehnoloških disciplina, gdje danas vlada nestručnost te pravo jačega i drskog. Glede Zakona o lovstvu sa stajališta stabilnosti šumskih ekosustava zasigurno je krivo postavljen, jer je utjecaj naše struke koja vodi skrb o šumi kao cjelini biljnoga i životinjskoga svijeta praktički izostavljen. Spomenuti stav odnosi se na lovišta u šumi koja po površini imaju udjel od kojih 40 %. republičke površine. U šumarskoj struci bilježimo još jedan uspjeh. Ovih dana predana je u tisak dvojezična znanstvena monografija pod naslovom: Poplavne šume u Hrvatskoj u izdanju Akademije šumarskih znanosti, uz suizdavače Hrvatske šume d.o.o. i Grad Zagreb, Gradski ured za poljoprivredu i šumarstvo. Kao i u prošloj uredničkoj riječi i tu se upozorava na opasnost prilikom usklađivanja naših zakona sa zakonodavstvom Europske unije te nedovoljnoj informiranosti pregovarača o pravom značenju i vrijednosti hrvatskih šuma koje su bogate biološkom raznolikošću i drvnom sirovinom visoke kakvoće, na koju sa simpatijama bacaju oko popjedinci željni profita. Ovom godinom zasigurno možemo biti zadovoljni. Na njezinu kraju koristim priliku čitateljima Šumarskoga lista u ime Uređivačkoga Savjeta, njegova predsjednika akademika Slavka Matića, Uređivačkoga odbora, tehničkoga urednika Hranislava Jakovca te u svoje ime zaželjeti čestit Božić i sretnu novu 2006. godinu. Prof. dr. sc. Branimir Prpić

1-2/2006

ŠUMA I PITKA VODA, NEZAOBILAZNA ČINJENICA

Hidrološka i vodozaštitna uloga znane su blagodati koje čovjeku pružaju šume. Tu pojavu promatramo u krajoliku, a odnos vode i šume znalački je sažeo Hornsmann (prema Weberu, 2005) rekavši: “Voda je krv krajolika, a šuma je njegovo srce”. Kroz hidrološku ulogu šuma uravnotežuje vodne odnose u prostoru. Ona ublažava pojavu visokih vodnih valova i osigurava ravnomjerno dotjecanje vode u izvorišta. Vodozaštitna uloga osigurava pitkost oborinskih i poplavnih voda koje prolaskom kroz rahlo i živo šumsko tlo bivaju mehanički, biološki, a djelom i kemijski pročišćene. U podzemne tokove one ulaze pitke te se pojavljuju kao izvorišta i pritoke vodotoka. Taj golemi biološki kapital nastao uzajamnim djelovanjem dva prirodna obnovljiva bogatstva vode i šume, danas je znatno ugrožen tehničkom civilizacijom koja otpadom opterećenim otrovima ugrožava i šumu i vodu. Nemalo nas iznenađuje podatak Kauzlarića (2006), koji iznosi stanje površinskih voda u Hrvatskoj premna izvješću Uprave vodnoga gospodarstva od 19. ožujka 2005., a odnosi se na režim kisika, hranjive tvari te biološke i mikrobiološke pokazatelje. Broj mjernih postaja koje ne zadovoljavaju zahtjevnu kategorizaciju iznosi od 30 % do 86 %. Ništa bolje stanje nije ni kod analize specifičnih pokazatelja (teške kovine, mineralna ulja, ukupni fenoli, PCB, DDT, lindan i dr.). Iz tih podataka vidi se kako se u nas otpadne vode iz industrijskih, urbanih i ruralnih prostora sustavno ne pročišćavaju. Još više je razočarao podatak koji govori o kakvoći površinskih i podzemnih voda na području Gorskog kotara, Hrvatskoga primorja i Like. Od 22 vodotoka, jezera, bunara i izvora, samo dva su bez onečišćenja. Nema, doduše, više podataka o podzemnim vodama posebice onih u šumama koje zasigurno nisu znatnije onečišćene. Međutim, naše spoznaje o opterećenju šumskih tala kiselim kišama, suhim taloženjem otrova iz zraka, sve gušćim automobilskim prometom, posebno u jelovim šumama na silikatnim podlogama Gorskog kotara te u sličnim staništima šuma u Hrvatskoj, dovode nas do spoznaje kako vodozaštitna uloga šume nije više dovoljno učinkovita. Da bi šuma bila optimalno učinkovita u smislu dobroga pročišćavanja vode, ali i svih ostalih općekorisnih funkcija, potrebno je ponajprije uzgojnim, ali i drugim stručnim postupcima podržavati i stimulirati fiziološke procese. To jamči optimalno stanje šumskoga ekosustava (obnova – optimalna faza razvoja), što zapravo predstavlja fiziološki najučinkovitiji dio razvojnoga puta prašume i podjednako jamči ekološku i sirovinsko-energetsku ulogu šume. Šuma prepuštena prirodi bez njege uzgojnim postupcima ulazi u stoljetne faze starenja i raspadanja, što smanjuje sve njezine funkcije koje su pretežito povezane uz fotosintezu. Šumska tla s promijenjenim kemijskim svojstvima, opterećena teškim kovinama, kiselinama i N-spojevima, mogu se popraviti dodavanjem zeolitnoga tufa prirodnoga supstrata koji povećava ukupnu aktivnost tla, utječe na izmjenu iona, veže na sebe teške kovine i molekule amonijaka te obavlja sorpciju nitrata (Filipan, Prpić, Ružinski, Šum. list 1996). Zeolitni tuf smanjuje kiselost i aktivira hranjiva iz rezervi tla i vraća šumskom ekosustavu sposobnost vodozaštite. Sudeći prema podacima o vodama u Hrvatskoj, oštećene šumske ekosustave potrebno je uz intenzivne uzgojne mjere sanirati poznatim prirodnim supstratom kojega ima dovoljno u Hrvatskoj. Prof. dr. sc. Branimir Prpić

3-4/2006

Neutemeljen napad na šumarstvo

U emisiji poznatoga i priznatog urednika prvoga programa Hrvatskoga radija, Ante Bekića neutemeljeno je napadnuto šumarstvo. Dana 6. travnja og. u četvrtak, gost emisije koja se emitira ujutro od 5,00 do 7,00 sati bio je Romano Božac, redoviti profesor Agronomskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Emisija je bila posvećena proljeću, a profesor Božac, agronom i nas poznati ekspert za gljive, posebno jestive, ispunio je sadržaj emisije gljivarstvom. Kako su šumski ekosustavi staništa za najveći broj jestivih vrsta gljiva, bilo je dosta riječi o šumi i o stanju šume s gljivarskoga stajališta. Za obnovljenu bukovu šumu u području Gospodarske jedinice “Petrinjčica”, Hrvatske šume d.o.o. UŠP Sisak, Šumarije Rujevac na Zrinskoj gori, profesor Božac je izjavio kako je u njoj obavljena ekocidna sječa šume. Na tu izjavu reagirao je Đuro Kauzlarić, dipl. ing. šumarstva, upravitelj Šumarije Vrbovec, koji je imao sreću uspostaviti s emisijom telefonsku vezu. Tvrdio je između ostaloga, kako se u gospodarenju šumama postupa prema Zakonu o šumama Republike Hrvatske koji jamči opstojnost, prirodnost, ali i gospodarski učinak koji često ne pokriva troškove biološke reprodukcije šume. Predložio je profesoru Božcu kontakt s profesorima na Šumarskom fakultetu radi informacije o postupcima sa šumom u Hrvatskoj i znanstvenim temeljima tih postupaka. U dosadašnjem zajedničkom radu s mikolozima tijekom rasprave o certifikaciji šuma, zamijetili smo kako su njihove želje da se šuma nalazi samo u dvije razvojne faze u odnosu na život prašume, koji je posebno u bukovim prašumama dobro proučen (Korpel, 1995). Njihova je, naime, želja šuma u fazama starenja i raspadanja kad je ona najbogatija gljivama. S profesionalnoga mikološkoga stajališta to je razumljivo, ali u tim razvojnim fazama šuma tek djelomično obavlja općekorisne funkcije. Šumsko drveće tada značajno povećava transpiraciju i smanjuje CO2 asimilaciju, odnosno troši puno vode i ne vezuje ugljični dioksid koji se smatra glavnim stakleničkim plinom i razlogom je klimatskih promjena. Vezivanje ugljika smatra se danas jednom od najvažnijih općekorisnih funkcija šume. Šumarska znanost došla je do spoznaje da je šuma najučinkovitija ako podržavamo dvije njezine prašumske faze: fazu pomlađivanja i optimalnu fazu. Hrvatska šumarska znanost dodala je tome i podržavanje prirodnosti šume što znatno povećava biološku raznolikost šumskoga ekosustava te značajno podiže vrijednost hrvatskih šuma koje su 95 % prirodnoga sastava. U šumi u kojoj je profesor Božac utvrdio ekocid upravo je obavljen dovršni sijek oplodnoga načina uzgojnoga postupka obnove gorske šume bukve, koja je prirodno obnovljena mladim naraštajem. To je uzgojni zahvat kojemu je kroz dug život drveća u propisanim vremenskim razmacima prethodila njega šume i dva specifična uzgojna zahvata oplodnoga postupka. Priznajem da stanje poslije dovršnoga sijeka ne djeluje estetski, ali zahvat je stručno korektno obavljen i šumska sastojina ide smjerom ka razvoju optimalne faze šumske zajednice toga staništa, u kojemu ta vrsta drveća nalazi svoj ekološki optimum. Tu je premalo prostora kako bi se profesora Božca uputilo nešto više u šumarstvo, ali začuđuje njegova hrabrost, da pred hrvatskom javnosti presudi jednoj struci koju kako smo se uvjerili nimalo ne poznaje. Kad bi to bila ekocidna sječa šume, onda u Hrvatskoj ne bi više bilo niti jedne regularne šume, budući da se sve one na takav način već više od 200 godina obnavljaju. Prof. dr. sc. Branimir Prpić

5-6/2006

ŠTO NAM DONOSI NAŠIH 160 GODINA HRVATSKOGA ŠUMARSKOGA DRUŠTVA I 130 GODINA “ŠUMARSKOGA LISTA”

Prije 10 godina obilježena je 150. godišnjica Društva i 120. godišnjica “Šumarskoga lista”. Bio je to vrlo svečan dan s puno gostiju i kao uvijek s velikim odazivom struke, i to kako naše, tako i one iz susjednih zemalja. Sada 10 godina kasnije, ali s gorkim iskustvom i usporedbom na neka druga razdoblja naše povijesti koja bi najradije zaboravili. Šuma danas u čitavom svijetu predstavlja simbol sigurnosti i zaštite krajobraza, zaštite zdravlja i prostor doživljavanja istinske prirode. Spoznaja o sve većoj vrijednosti šume kao vegetacijskoga oblika primijećuje se osobito u razvijenijim i civiliziranijim društvenim zajednicama. Raščlanimo li danas naš šumski fond, i to onaj o kojemu vodi skrb šumarska struka i učinimo li uvid u sastav šumskoga drveća u kojemu svaka vrsta dolazi u svome staništu, koje dijeli s ostalim samoniklim drvećem, grmljem, prizemnim rašćem, svijetom gljiva, bakterija, zoocenozom od kojih svaka vrsta i jedinka zauzima svoju nišu, dolazimo do zaključka kako smo u proteklih 200 godina kao struka i 160 godina kao udružena struka, postigli puno više nego što su u svijetu postigli drugi. Slušajući na radiju emisiju o drugome izdanju knjige o nacionalnim parkovima u Hrvatskoj, autor knjige je između ostaloga izjavio kako bi se u nas zbog zaštićene prirode i u skladu s načelima o njezinoj zaštiti, moglo proglasiti još nacionalnih parkova. To se, dakako, odnosi na šume budući da agrar i urbano-industrijski prostor ne dolaze u obzir pa je lako zaključiti kako smo mi kao struka uspjeli uzgojiti šumu koja predstavlja čvrsto uporište u smislu opće zaštite prirode, što je zapravo planetarni cilj kojemu teži čitav suvremeni svijet. Parcijalnom zaštitom prirode (NATURA 2001, ekološka mreža s koridorima, proglašavanje parkova prirode) oponašamo one koji su svoje šume komercijalizirali uništivši njihovu prirodnost i danas traže ostatke ostataka, kako bi se barem nešto očuvalo. Moda u svijetu uvijek ima svoje pobornike pa tako je to i u nas. Mi smo kao struka vrlo sigurni kako su postupci svih šumarskih disciplina, koje smo mi kao i ostali šumari u svijetu neprekidno usavršavali, jedini pravi put za održanje prirodne šume koja daje sve opće koristi, uz sirovinsko-energetsku funkciju i koja potvrđuje šumarsko geslo 18. IUFRO kongresa, kako će 21. stoljeće biti doba šume i drveta, kojemu dodajemo šume šumarima! Ortodoksni zaštitari prirode teže sekundarnoj prašumi koja vodi progalama i čistinama u fazi starenja i raspadanja, i jedino je aktivno njegovana šuma učinkovita u smislu sirovinskih i svih općekorisnih funkcija. U proteklom razdoblju dijelom zaštićenih šuma zagospodarili su nešumari, prema Zakonu o cestama prenamjena šume u cestu ostaje bez naknade šumarstvu, u izgradnju kanala Dunav-Sava ide se mimo mišljenja šumarstva, grade se hidroelektrane mastodonti koje ugrožavaju nizinske lužnjakove šume, sredozemne šume pretvaraju se u višegodišnje maslinike i vinograde unatoč napuštenih više stotina tisuća hektara poljodjelskih površina u Sredozemlju, a vodoprivreda ubire od šumarstva danak iako je šuma najkorisniji vodozaštitni objekt. Uvjeren sam kako će razum u budućnosti prevagnuti odbacujući nelogične odluke lobija koji ugrožavaju šumske ekosustave. Svojom dragocjenom sirovinom i ekološko-biološkim kapitalom šume u Hrvatskoj nude velike vrijednosti, koje do danas nismo iskoristili. Prof. dr. sc. Branimir Prpić

7-8/2006

Šumarska znanost o utjecaju šume na eroziju i vodozaštitu

Upravo tiskan poseban broj Šumarskoga lista smatra se značajnim uspjehom i potvrdom ispravnosti šumarskih stavova u nekoliko posljednjih godina. Poseban broj predstavlja zbornik referata međunarodnoga skupa na hrvatskom i engleskom jeziku o ulozi šume u sprječavanju erozije i vodozaštiti te uzgojnim postupcima u šumi, s ciljem održavanja tih općekorisnih funkcija. Skup je organiziran pod pokroviteljstvom IUFRO grupa 8. 01. 00. Šumski ekosustavi voditelj prof. Klimo (Brno) i 8. 01. 08. Nizinski šumski ekosustavi, voditelj akademik Matić te u organizaciji Akademije šumarskih znanosti i šumarskih fakulteta u Brnu i Zagrebu te uz značajnu pomoć Hrvatskoga šumarskoga društva. Referate na skupu iznijeli su znanstvenici iz Hrvatske, Češke i Slovačke, a njihov sadržaj i zaključci potvrđuju itekakvo značenje šumskih ekosustava u zaštiti od erozije tla, bujica i poplava te goleme uloge šume u pročišćavanju izvorskih voda. Posljedice klimatskih promjena u sve učestalijoj pojavi velikih količina oborina koje uvjetuju eroziju tla, bujice i poplave koje odnose i živote, mogu se spriječiti ili u najmanju ruku ublažiti dobro njegovanom šumom i primjerenom šumovitošću u krajobrazu. To se posebno odnosi na prostor hrvatskih Dinarida gdje padaju velike količine oborina. Šuma nam, nadalje, pruža golemu korist pročišćavajući oborinske i poplavne vode, čineći ih nakon procjeđivanja kroz šumsko tlo pitkim, a vodotoci koji teku našim šumovitim gorskim krajobrazima imaju čistu vodu. Poseban broj Šumarskoga lista tiskan je iz financijskih razloga samo u 600 primjeraka, pa ga ne možemo poslati svakom pretplatniku. Oni čitatelji koji se žele upoznati sa sadržajem posebnoga broja mogu ga dobiti u svakoj šumariji ili upravi šuma. Uvjeren sam kako će čitatelj posebnoga broja Šumarskoga lista među referatima pronaći dobar argument za očuvanje šume od pustošenja, koje u posljednje vrijeme poprima sve veće razmjere bilo prenamjenom šume ili pak nedopuštenim šumarskim postupcima, koji pak izazivaju inicijalnu akvatičnu eroziju tla. Smatra se kako je suradnja između šumarstva i vodoprivrede nasušna potreba bez koje će biti teško gospodariti vodama, posebno u krajobrazu u kojemu dobro gospodarena šuma ima sposobnost postizanja ravnovjesja vodnih odnosa u prostoru. Što se tiče pitke vode to je zasigurno jedan od najdragocjenijih proizvoda šumskih ekosustava, koji ovisi o posebnom uzgojnom postupku sa šumom, u skladu s istovremenim postizanjem ekološke, socijalne, ekološko-socijalne i sirovinsko-energetske uloge šume. Prof. dr. sc. Branimir Prpić

9-10/2006

ČEMU SLUŽE NAŠI NACIONALNI PARKOVI

U posljednjem broju časopisa NATIONAL GEOGRAPHIC, izdanje za Hrvatsku, listopad 2006., u sadržaju prevladava više napisa o zaštiti prirode, posebice o američkim nacionalnim parkovima i vrlo zanimljivoj raspravi pod naslovima: Nacionalni parkovi u krizi, Ugrožena utočišta te napis pod naslovom Naličje naših parkova. Prve dvije teme odnose se na zaštićene površine, posebice na nacionalne parkove u SAD-u, dok treća obrađuje današnje stanje naših nacionalnih parkova. Uzrok sadržaja je prijedlog Bijele kuće da smanji u proračunu Službi parkova SAD 100 milijuna USD odnosno 5 % uobičajenoga proračuna, za koji i inače u Službi parkova smatraju da je za njihovo normalno funkcioniranje potrebno još 500.000 USD. Glavni razlog predložene restrikcije zasigurno je 11. rujna te troškovi rata u Iraku. Nama je, međutim, vrlo zanimljivo kako se u normalnim prilikama ponašala Bijela kuća koju je prije Busha vodio Clinton. Prema Clintonovoj administraciji zaštita prirode u nacionalnim parkovima je ugrožena zbog zabavnih programa koji se organiziraju zbog posjetitelja, pa se isti zabranjuju. U svezi s ovom zabranom, prema zaštitarima prirode čije je mišljenje prevladalo: nacionalni parkovi ne mogu na sebe preuzeti sve potrebe za rekreacijom posjetitelja jer u tom smislu postoje razni drugi savezni, državni, mjesni i privatni rekreacijski centri, koji će moći omogućiti one vrste rekreacije kojima uglavnom nije mjesto u nacionalnim parkovima. Načelo očuvanja prirode koje je čvrsto usmjerila Clintonova administracija u SAD-u živi i bori se usprkos velikih otpora onih koji smatraju kako treba postaviti pitanje “parkovi ili ljudi”? Iako je USA zemlja liberalnoga kapitalizma, gdje kapital vodi glavnu riječ za vjerovati je kako će zemlja koja je osnovala prvi nacionalni park još u XIX. stoljeću znati očuvati svoju prirodu. A kako je s našim nacionalnim parkovima čitamo napis Ivone Lerman s vrlo uspješnim fotografijama Stipe Suraća, pod već navedenim naslovom: Naličje naših parkova. Mi smo na najboljem putu da naše nacionalne parkove pretvorimo u turistička središta, a posebno nas, kao šumarsku struku zuanimaju oni šumoviti. Tako je, primjerice, poslovanje plitvičkoga parka podređeno ugostiteljstvu i velikom pritisku posjetitelja tijekom ljetnih mjeseci, koji se razmile po drvenim stazama naslonjenim na krhke sedrene barijere. Broj posjetitelja iz godine u godinu se povećava, a tijekom ljeta postiže i više od 10.000 dnevno. Sa stajališta zaštite šumskih ekosustava šume su zapuštene i umjesto da ih šumari štite održavajući ih u stanju koje pogoduje glavnome fenomenu, jezerima, prepuštene su izgledu i strukturi šumskih sastojina iz vremena kad je prije Domovinskoga rata čitav etat plitvičkih šuma sječen na 1/3 šumske površine. Devastacija se ne može popraviti prepuštanjem šume prirodi, već je potrebno uložiti puno šumskouzgojnoga i zaštitarskoga rada. Hoteli i naselje za službenike izgrađeni su uz jezera, a otpad se odlaže unutar granice parka, što onečišćuje jezersku vodu i ugrožava sedrene barijere. To isto se događa u parku Krka, kojega onečišćuju otpadne vode Drniša i Knina. Krka pripada u najugroženije šumovite parkove, budući da se broj posjetitelja svake godine povećava, a najviše je opterećena okolica Skradinskoga buka. Kako zaključuje novinarka Lerman, penjanje na stijene Velike Paklenice smeta osjetljivim pticama, kao što su sivi sokol i sova ušara, koje u sezoni penjanja napuštaju svoja gnijezda. Broj turista koji posjećuju park povećava se, što prema mišljenju odgovornih znano ugrožava prirodu. Šume risnjačkoga parka opterećene su kiselim kišama, dok je mljetski park ugrožen požarima koje šumari dobro drže pod kontrolom. Pomoćnik ministra u Upravi za zaštitu prirode pri Ministarstvu kulture Zoran Šikić kaže kako država želi da parkovi velikim dijelom sami financiraju svoje programe, pa ako žele imati dovoljno novca morat će stremiti k povećanju broja posjetitelja. Slično stajalište ima, navodno i Europska unija. Znamo, međutim, da to nikako ne ide u prilog zaštiti prirode, što je i dokazano u SAD-u. Bilo bi nužno više zaposliti šumarsku struku u šumovitim nacionalnim parkovima, gdje bi se postupci sa šumom prilagodili očuvanju i prirodnosti šumskih ekosustava u konkretnim staništima. Postupalo bi se prema zajednički dogovorenim programima u čijem donošenje sudjeluju botaničari, zoolozi, šumari, hidrolozi, geolozi i eksperti za turizam i rekreaciju. U programima bi se u potpunosti poštivala sva ekološka načela – održivi razvoj, očuvanje prirodnosti, biološke raznolikosti i genetskoga fonda. Dogovoreni manji dio šume prepustio bi se u potpunosti prirodnome razvoju, čiji pojedini razvojni stadiji, primjerice starenja i raspadanja, nepovoljno i vrlo dugo djeluje na krajobraz. Takvi šumarski ekološki postupci donijeli bi i financijsku korist, praktički bez nepovoljnoga utjecaja na šumski ekosustav, izbjegavajući po prirodu opasno povećanje broja posjetitelja. Sjetimo se kako su šume u našim nacionalnim parkovima u prošlosti dobro njegovali i očuvali šumari. U tako organiziranom parku bilo bi mjesta i za ekstenzivno poljodjelstvo koje korištenjem livada podržava biološku raznolikost izvan šume. Prof. dr. sc. Branimir Prpić

11-12/2006

NA KRAJU JUBILARNE GODINE

Tijekom 2006. godine obilježili smo naše obljetnice, 160 godina od osnutka Hrvatskoga šumarskoga društva i 130 godina neprekidnoga izlaženja Šumarskoga lista. Dana 20. lipnja, uoči svečane akademije na kojoj su obilježene obljetnice, održana je 110. redovita izborna skupština. Skupštinu su pozdravili Herman Sušnik, dipl. ing. šumarstva državni tajnik u Ministarstvu poljoprivrede, šumarstva i vodnoga gospodarstva i mr. sc. Darko Beuk, predsjednik Uprave Hrvatskih šuma d.o.o. Na Skupštini je izabran novi Upravni i Nadzorni odbor te predsjednik i potpredsjednici Hrvatskoga šumarskoga društva. Dosadašnji predsjednik, akademik Slavko Matić, u nadahnutom govoru izložio je sadržaj četverogodišnjega rada Hrvatskoga šumarskoga društva te izrazio optimizam glede daljnjeg razvoja šumarstva i šumarske struke. Za novoga predsjednika izbran je mr. sc. Petar Jurjević, dipl. ing. šum., voditelj vrlo značajne Službe za ekologiju i zaštitu šuma u Direkciji Hrvatskih šuma, poznat po svojoj stručnosti i postojanosti u primjeni zakonskih propisa, s ciljem da se održe današnje prirodne šume. U svojemu nastupnom govoru izrazio je kako HŠD u radu želi surađivati s gospodarskim objektima, tijelima državne uprave, lokalne samouprave, znanstvenim institucijama i posebno s Hrvatskim šumama d.o.o. Prije Skupštine predstavnike šumarstva primio je i predsjednik Republike Hrvatske gospodin Stjepan Mesić. Svečana akademija proslave obljetnica održana je isti dan u maloj dvorani Lisinski. Akademik Slavko Matić istaknuo je na njezinu otvorenju vremenski tijek razvoja šumarstva i šumarske struke, od početka 1846. godine do danas. Sažeto, ali i sadržajno ukazao je na razvoj Zagrebačke škole uzgajanja šuma, čijim djelovanjem su današnje šume u Hrvatskoj postale svjetski model dobro uzgojene šume. Ove godine posebice bi se trebalo zalagati za korištenje šumske biomase za proizvodnju energije. Naš član mr. sc. Josip Dundović, dosadašnji potpredsjednik društva, predsjednik je Hrvatske udruge za biomasu koja predstavlja danas vrlo traženi obnovljivi izvor energije. Korištenje šumske biomase već je ostvareno izgradnjom centraliziranoga toplinskoga sustava na biomasu u Gospiću i Ogulinu. U organizaciji Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, Znanstvenoga vijeća za poljoprivredu u šumarstvo, održano je 15. studenoga savjetovanje pod naslovom: “Poljoprivreda i šumarstvo kao proizvođači obnovljivih izvora energije”. Predsjednik organizacijskoga odbora bio je akademik Slavko Matić, uz veliko sudjelovanje izlagatelja šumara. Iako je danas stručna istina na našoj strani, mi se kao znanost i struka često sukobljavamo s ostalim korisnicima prostora, koji su gotovo svi povezani u vrlo učinkovite lobije. Zaključak je vrlo jednostavan – i nama treba lobi. Lobiranje je danas opća i priznata pojava, (poznato je kako je Bruxelles pun onih koji će se staviti u službu nekoga lobija), a višenamjenska prirodna šuma s praktički neprocjenjivom vrijednošću zaslužuje svoj lobi. I na kraju ove jubilarne godine, svim čitateljima “Šumarskoga lista”, u ime bivšega predsjednika HŠD akademika Slavka Matića, sadašnjega predsjednika mr. sc. Petra Jurjevića i tajnika Damira Delača, dipl. ing. šum., zatim Uređivačkoga savjeta i Uredničkoga odbora po znanstveno-stručnim područjima, tehničkoga urednika “Šumarskoga lista” Hranislava Jakovca, dipl. ing. šum. i u svoje osobno, želim čestit Božić i sretnu novu godinu 2007., uz puno uspjeha i sreće i u privatnom životu. Prof. dr. sc. Branimir Prpić

1-2/2007

ŠUMA I GLOBALNO ZATOPLJENJE KLIME

Nedavno održani skup znanstvenika u Parizu, potvrdio je kako je uzrok globalnoga zatopljenja na Zemlji nerazumno ponašanje čovjeka. Prekomjernim korišćenjem fosilnih goriva atmosfera se obogaćuje ugljičnim dioksidom, povećavajući učinak “staklenika atmosfere”. Kud smo, doduše manje od ostalih, onečistili tlo i vode pesticidima, teškim kovinama (Cd iz naših fosfornih gnojiva), urbanim i industrijskim otpadom, ugrozili smo donedavno normalan ljudski život neugodnim klimatskim ekscesima (bujice i poplave, orkanski vjetrovi, suše) te promjenom “kemijske klime” u atmosferi. Kakav je utjecaj na šume i kako šuma utječe na današnje klimatske promjene? Šuma je prva osjetila promjenu stanja u sastavu zraka uzrokovanom tvorničkim dimnjacima tehničke civilizacije XIX. i XX. stoljeća pojavom masovnoga sušenja šumskoga drveća, te naporima šumara za obnovu djelomično ili potpuno osušene šume. Klimatske promjene utječu i na šumsko drveće, ali ne u tolikoj mjeri da bi ugrozile šume jer se drveće u pravilu, odlikuje širokom ekološkom valencijom i prilagodbom na promjenjene klimatske prilike. U prilagodbi su vrlo korisne naše prirodne i mješovite šume. Vrste s užom ekološkom valencijom, primjerice obična jela, teško se prilagode trajnijem zatopljenju, što je posvjedočeno rezultatima praćenja propadanja šuma u posljednjih 20 godina. Velike poteškoće mogu izazvati štetočinje kojima više pogoduju promijenjene klimatske prilike. Kako šume povoljno utječu na pojavu globalnoga zatopljenja? Ponajprije ublažavanjem klimatskih nepogoda. U posljednje vrijeme sve su češće kratkotrajne velike količine kiše koje šuma na učinkovit način ublažava. Ona smanjuje visoke vodne valove ublažavajući poplave. Prema Kantoru (poseban broj Šumarskoga lista 2005. g.) planinska šuma (nije prirodna šuma kao u nas, dakle manje učinkovita) ublažava kišnu oluju do 50 mm, a neprekinute oborine do 100 mm manifestiraju se s ukupnom količinom otjecanja iz šume, ali sa stajališta vodnoga gospodarstva djelotvornost ublažavanja je još uvijek prihvatljiva. Prag od 150 do 200 mm autor smatra kritičnom granicom za djelotvornu redukciju poplava šumom. Šuma će u najviše slučajeva ublažiti nepovoljne posljedice velikih količina kiše koja padne u kratkome razdoblju. Šuma, nadalje, sprječava eroziju tla i bujice, a voda koja se procjedi kroz šumsko tlo ulazi pitka u podzemne tokove i izvorišta. U sušnim razdobljima koja prate klimatske promjene šuma utječe na ravnomjerno dotjecanje pitke vode u izvorišta. Jedna od vrlo cijenjenih općekorisnih funkcija šuma je vezivanje ugljika tijekom fotosinteze. Svjetske šume uz fitoplankton mora i oceana vezuju fotosintezom goleme količine ugljičnoga dioksida, najopasnijega stakleničkoga plina te tako ublažavaju učinak staklenika atmosfere i brzinu zatopljenja na Zemlji. Šume u Hrvatskoj vezuju, primjerice, više od 5 milijuna tona ugljika, što je značajna količina u bilanci dogovorenoga smanjenja ugljičnoga dioksida za našu državu. Da bi šuma bila učinkovita u vezivanju ugljika, drveće mora biti u životnoj dobi od mlade šume do godina života kada se pojavljuje fiziološko slabljenje drveća, u smislu smanjenja učinka fotosinteze, odnosno proizvodnje biomase te povećanja količine transpiracije i potrošnje kisika. Za svaku vrstu drveća to je vrijeme različito. Optimalno vezivanje ugljika postiže se prirodnim gospodarenjem šumom, a prekomjernim starenjem i prepuštanjem šume potpuno prirodnom razvoju, primjerice u prašumi, vezivanje se znatno smanjuje, jer su razdoblja starenja i raspadanja prašume dugoročna (ovisno o vrsti drveća 100 i više godina) i tada je šuma praktički vrlo smanjenih općekorisnih funkcija. Smatra se kako bi šumsko-uzgojne postupke u šumskim površinama zaštićene prirode trebalo prilagoditi ponajprije aktivnoj zaštiti, koja će dati prednost očuvanju genofonda i biološke raznolikosti te vezivanju ugljika, a potpuno zaštićene površine od kojih se očekuju sekundarne prašume, ograničiti na razumne površine s ciljem multidisciplinarnih znanstvenih istraživanja. To je područje šumarstva u kojemu treba intenzivnije istraživati. Prof. dr. sc. Branimir Prpić

3-4/2007

PRAŠINA U OČI ZAŠTITARIMA PRIRODE I OKOLIŠA, A POSEBNO ŠUMARSTVU PRILIKOM NOVELIRANJA STUDIJE UTJECAJA NA OKOLIŠ KANALA DUNAV-SAVA

O kanalu Dunav-Sava, čija bi izgradnja izazvala nepovoljan utjecaj i na nizinske šume kroz koje prolazi, a zasigurno i na one udaljenije, pojavila se za nas nova, a inače već oko 4 mjeseca stara priča. Prema temi tjedna poslovnoga tjednika Business, od 23. studenoga 2006. godine, prema napisu novinara J. Bohutinskoga, Agencija za plovne putove unutarnjih voda mora kao investitor gradnje kanala novelirati tehničku dokumentaciju. Glavni sugovornik autoru bio je koordinator projekta kanala Dunav-Sava prof. dr. se. Josip Marušić. Među desetak dokumenata potrebno je izraditi novu, ili kako kaže koordinator, obnoviti Studiju utjecaja na okoliš, koju je potrebno uskladiti s novim propisima. Šumarski fakultet Sveučilišta u Zagrebu izradio je 1997. godine prethodnu Studiju o utjecaju na okoliš KDS, u kojoj upozorava kako će kanal nepovoljno utjecati na nizinske šume gornjega Bosuta kroz koje prolazi, te će zasigurno utjecati i na najveću cjelovitu šumu hrasta lužnjaka u Europi, Spačvu, pa je stoga potrebno dugoročnije pratiti tokove podzemnih voda koji je opskrbljuju, budući da oborinama dobiva premalo vode za svoj opstanak. Napomenuto je kako će KDS presjeći te tokove, što bi trebalo istražiti. Investitor je poslije toga prekinuo odnose sa Šumarskim fakultetom i pronašao novi, poslušni tim kojemu je povjerio izradu Studije o utjecaju na šume. Poslije toga, sve se odvija kako je lobi zamislio. U fakultetskoj studiji predloženo je izgraditi novu modernu vukovarsku luku koja je predviđena projektom te promet usmjeriti željeznicom, nizinskom prugom do Rijeke. Dio projekta koji se odnosi na vukovarsku luku dobio je 1999. godine od Državne uprave za zaštitu prirode i okoliša RH sve potrebne dozvole. U navedenom napisu o KDS-u navodi se kako će prvi radovi na KDS-u započeti 2010. i trajati do 2020. godine, ali se već u proljeće 2007. godine, znači upravo sada, treba izvesti dio profila i objekata na dijelu KDS-a od Save do Cerne. Razlog je opskrba materijalom dio koridora autoceste Vc, te stvaranje uvjeta za navodnjavanje 8.000 ha poljoprivrednih površina. Trasa KDS-a od Save do Vinkovaca kritična je zbog svojega najvjerojatnijega nepovoljnog utjecaja na šumu Spačvu, pa je početak gradnje potpuno omalovažavanje prve studije o utjecaju KDS-a na šume. Prema informacijama koje posjedujemo materijal iz trase KDS-a nije pogodan za izgradnju autoceste, a navodnjavanje savskom vodom imat će za posljedicu proizvodnju onečišćene hrane. Stoga smatramo da je ta odluka bacanje prašine u oči, kako bi gradnja KDS-a pod svaku cijenu započela u onome dijelu koji je sporan zbog utjecaja na šume. Studiju o utjecaju KDS-a na šume bez rasprave, Hrvatsko šumarsko društvo ne može prihvatili. O toj studiji koju je trebalo novelirati, šumarska struka nije imala prilike raspraviti, a kada smo je zatražili od koordinatora projekta KDS-a, koji je predlagao i zajednički skup o KDS-u u organizaciji Akademije tehničkih znanosti, što smo prihvatili, nismo dobili odgovor. O utjecaju KDS-a na šume raspravili smo prvi puta na sastanku u organizaciji Ogranka Hrvatskoga šumarskoga društva Vinkovci 1999. godine, a iza toga na više skupova naše stavove iznose bivši i sadašnji predsjednik HŠD akademik Slavko Matić i mr sc. Petar Jurjević. Mišljenje šumarske struke i znanosti predstavljene Akademijom šumarskih znanosti koja okuplja četrdesetak znanstvenika sa Šumarskoga fakulteta, šumarskih instituta (Jastrebarsko i Split) i iz šumarske prakse, kao i znanstvenika iz inozemstva koji surađuju s Akademijom šumarskih znanosti i Hrvatskim šumarskim društvom, poznato je, ali se ne uzima u obzir. Prema mišljenju više skupova šumarskih znanstvenika i stručnjaka, kanal Dunav-Sava trebao bi završiti u novoizgrađenoj vukovarskoj luci s priključkom na željeznicu. Čistu vodu za navodnjavanje slavonskih njiva može se osigurati cijevima iz akumulacija na Papuku i Psunju i to besplatno gravitacijom. Dio novca iz proračuna RH predviđenoga za KSD predlaže se uložiti u klaster prerade slavonske hrastovine, od drvenih kuća do luksuznoga namještaja, koji u svijetu ima veliku cijenu. To bi zasigurno značajno povećalo zaposlenost i standard tamošnjega pučanstva. Prof. dr. sc. Branimir Prpić

5-6/2007

Uloga naših nizinskih šuma u globalnoj promjeni klime

Globalna ili opća promjena klime uzrokovana prekomjernom uporabom fosilnih goriva najavljena za XXI. stoljeće, očekivana je, a na koju ćemo se u šumarstvu polagano morati privikavati. U našim prirodnim mješovitim šumama termofilnije vrste preuzele bi postupno dominaciju, dok većina vrsta drveća imaju u odnosu na toplinu kao izravan ekološki čimbenik široku ekološku valenciju, pa u sadašnjim staništima ne bi trebale biti ugrožene. U naše vrste drveća s uskom ekološkom valencijom, s obzirom na toplinu, navodimo običnu jelu i glede vode hrast lužnjak, koji su u nas najugroženije vrste, te običnu bukvu koja je zasigurno na zatopljenje klime najotpornija. Prema Otto-u (1994) poznatome šumarskom ekologu, promjena klime izazvat će i poboljšanje i pogoršanje staništa. Kod pogoršanja fenotipsku prilagodbu i selekciju u smislu stvaranja bolje prilagođenih ekotipova, dominaciju do sada potištenih vrsta, te sušenje onih vrsta koje se ne mogu prilagoditi. Na jednom međunarodnom skupu u HAZU održanom 1998., Matić i dr. ustanovili su očigledno povećanje temperature zraka i smanjenje količine oborina za područje Varaždinskih podravskih šuma i šume Kalje kod Lekenika, uz druge nepovoljne utjecaje (onečišćena poplavna voda, pad razina podzemne vode), što je izazvalo katastrofalna sušenja i poslije toga prirodno pomlađenje pionirskim vrstama. Na istom skupu Vidaković iznosi kako će šume pod utjecajem klimatskog stresa postati neotporne na požare i štetočinje, a što se vidi u primjeru jele i smreke u prebornim šumama Dinarida. U posljednje vrijeme govori se kako se zatopljenje odvija puno brže nego što se pretpostavljalo. To se posebice odnosi na topljenje ledenjaka u gorju Europe i Azije, te na Antarktiku, pa će i kod nas pojava promjene klime u smislu zatopljenja biti zasigurno izraženija nego što smo očekivali. Na klimatske promjene najotpornije su nizinske šume koje ponajprije ovise o hidrološkim prilikama riječne doline, a pojavljuju se u različitim klimatskim područjima. Nizinske šume podjednakoga sastava pojavljuju se od Sredozemlja do Baltika, uz napomenu da se zasigurno radi o različitim ekotipovima vrsta drveća. Iako su šumski bazen Spačva u istočnoj Slavoniji i Motovunska šuma u Istri prostorno relativno blizu, klimatski, po svojemu su nalazištu vrlo daleko, a po svome sastavu vrlo blizu. I jedna i druga su nizinske šume sastavljene od hrasta lužnjaka, poljskoga jasena i običnoga graba. Bacimo li pogled na ekološku konstituciju vrsta drveća nizinskih šuma, hrast lužnjak, poljski jasen, nizinski brijest, crna joha, crna topola, bijela topola i bijela vrba, sve navedene vrste imaju manje ili veće zahtjeve glede vode. Voda je u njihovoj ekološkoj konstituciji vladajući čimbenik i zavisno o većem ili manjem zahtjevu, te većoj ili manjoj osjetljivosti na njezin višak u staništu, vrsta zauzima prostor u riječnoj dolini s ostalim drvećem, grmljem i prizemnim rašćem sličnih zahtjeva prema staništu u odnosu na vodu. Nizinska šuma ima neprocjenjivu vrijednost općekorisnih funkcija i to posebice one vodozaštitne, protuimisijske, bioraznolikosne, prirodozaštitarske, genetske, socijalne (turistička i rekreacijska) i fiziološke u smislu vezivanja ugljika i proizvodnje kisika. Poplavne šume u Hrvatskoj bez šuma hrasta lužnjaka i običnoga graba, vežu godišnje oko 900.000 t ugljika i trajno oko 60 milijuna t ugljika, što predstavlja značajan doprinos ublažavanju učinka “staklenika atmosfere”, odnosno globalnoga zatopljenja. Kada bi u ostalim šumama Hrvatske zbog općeg zatopljenja u svezi s prilagodbom šumskoga drveća na izmijenjena staništa došlo do promjene strukture sastojina, što bi poremetilo njihovu gospodarsku i općekorisnu ulogu, nizinske šume bi i dalje obavljale sve svoje uloge, što je memento hrvatskome puku, ali i šumarima, jer svako stablo u riječnim nizinama dio je golemoga biološkog kapitala Republike Hrvatske. Prof. dr. sc. Branimir Prpić

7-8/2007

Organizacija javne rasprave o Kanalu Dunav-Sava

U ovome broju našega časopisa objavljujemo pretisak iz rubrike Tribina, časopisa za vodno gospodarstvo “Hrvatske vode”, lipanj 2007. godine. U rubrici su dva napisa, prvi je komentar zamjenika glavnoga urednika “Hrvatskih voda” Ljudevita Tropana, dipl. ing. građ. na Riječ glavnoga urednika iz “Šum. lista” broj 3–4, 2007., koji mi zamjera što sam zamolio glavnoga urednika da mi dostavi tekst Studije o utecaju Višenamjenskoga kanala Dunav-Sava (VKDS) na šumske ekosustave. Drugi napis upućen je meni osobno, a uputio ga je prof. dr. sc. Josip Marušić, glavni urednik “Hrvatskih voda”, u svezi s članakom Martina Schneidera-Jacobya, objavljenih u “Šum. listu” 2002. i 2006., te izvješća tajnika Hrvatskoga šumarskoga društva na 110. izbornoj skupštini u lipnju 2006. godine, o stajalištu šumarske znanosti i struke o VKDS, što prof. Marušić smatra neprimjerenim. U dalnjem tekstu koji se sastoji od 12 točaka, podsjeća na razvoj zamisli o gradnji Kanala Dunav-Sava i dosadašnjim pripremama za ostvarenje najnovijega projekta VKDS. U točkama 10. i 11. autor predlaže kako organizirati javnu raspravu te kako da bi se usuglasila mišljenja za i protiv kod svih struka koje su sudjelovale u izradi projekta, u smislu donošenja zajedničkih zaključaka. Budući da je jedan detalj vezan uz napis oba autora, želim ga pojasniti. Gotovo istovjetan tekst poslao je glavni urednik u kolovozu 2006. godine, kako bi se tiskao u “Šumarskom listu”. Zbog toga što sam duže vrijeme bio na bolovanju (dvije operacije) odgovorio sam tek u studenome 2006. godine, saznavši u međuvremenu iz intervjua prof. Marušića u tjedniku “Business” kako je dovršena Studija o utjecaju VKDS na šumske ekosustave. Smatrao sam kako bi šumarstvo neminovno moralo imati uvid u taj dokument, pa sam zamolio glavnoga urednika “Hrvatskih voda” i ujedno koordinatora izgradnje VKDS da nam pošalje spomenutu Studiju. Odgovor je prema izjavi zamjenika glavnoga urednika poslan 29. prosinca 2006., ali nikada nije stigao. Kako on izjavljuje, Studija o utjecaju VKDS na šumske ekosustave nije ni u kakvoj vezi s prvim pismom glavnoga urednika i mojim odgovorom u kojemu molim tekst Studije kao uvjet tiskanja poslanoga teksta, i navodno postupio sam neuobičajeno. No, tu zamolbu smatrao sam akademskom i kolegijalnom. Posebno sam naglasio da se kao struka slažemo s raspravom o Kanalu koja se predlaže u Akademiji tehničkih znanosti. Teško je, međutim, povjerovati da koordinator izgradnje VKDS ne može pribaviti Studiju o utjecaju toga objekta na šume, te da ipak postoji neki drugi razlog zašto se Studija ne šalje. U međuvremenu HŠD je Studiju o utjecaju VKSD na šumske ekosustave koju je izradila tvrtka OIKON dobilo od jedne nevladine udruge. Martin Schneider-Jacoby surađuje sa šumarskom znanošću u i strukom više od 25 godina. Smatramo ga izvrsnim biologom, a posebice ornitologom i znalcem ekologije krajobraza. Njegova ideja o pticama kao indikatoru staništa nizinskih prostora predstavlja značajan domet u ornitologiji. U današnjoj suvremenoj ekologiji Martin Schneider-Jacoby zauzima visoko mjesto u borbi za održanjem biološke raznolikosti, održivoga razvoja te općoj zaštiti prirode. Njegov Euronatur je vodeća europska ekološka institucija priznata u Europi i svijetu. Poznato je kako je upravo on bio glavni inicijator za osnivanje Parka prirode Lonjsko polje. Smatramo da su njegova iskustva o nepovoljnom utjecaju suvremene tehničke civilizacije na prirodu i okoliš zapadne Europe dragocjena, te zaslužuju pozornost. On je jedan od rijetkih biologa koji je shvatio kako hrvatsko šumarstvo postupa sa svojim šumama u skladu s održanjem biološke raznolikosti, održivoga razvoja i prirodnosti šume. O njegovim iskustvima i prijedlozima potrebno je dobro razmisliti, jer su nedvojbeno dobronamjerna, što se zasigurno odnosi i na vodoprivredu. Uvjeren sam kako Martin Schneider-Jacoby dobro i korisno uzvraća gostoprimstvo koje mu pruža Država Hrvatska. Zapanjuje činjenica kako korisnici prostora kao što su vodoprivreda, elektroprivreda, cestogradnja, urbanizam i industrija, HEP i INA vrlo malo znaju o nizinskoj šumi i njezinoj osjetljivosti na promjenu postojećih vodnih prilika, kojima se prilagodila u svojemu tisućgodišnjem postojanju, a šumarska iskustva i primjedbe shvaćaju kao atak na svoju struku, pa čak i na Državu. Hidrološke prilike šumskoga staništa jedne mješovite prirodne lužnjakove šume mogu promijeniti svaki relativno mali melioracijski kanal koji je presjekao tokove podzemnih voda. Zapanjujuće je zapravo kako se malo vjeruje u iskustva šumarske struke s nizinskim šumama, koje s ekološkoga, biološkoga, gospodarskoga, genetskoga, zdravstvenoga, izletničkoga, klimatskoga, vodozaštitnoga, vjetrobranoga i esteskog stajališta, predstavljaju neprocjenjivu i nezamjenjivu infrastrukturnu i vrlo isplativu gospodarsku kategoriju, čiji gubitak najčešće ima za posljedicu ekološku katastrofu koju doživljavaju sinovi i unuci graditelja. Tako bi se trebalo razmišljati kod svakog tehničkog zahvata u šumoviti prostor nizinskih šuma, prilagodivši ga životu šume, uključujući pritom i projektirani kanal Dunav-Sava. Uvjeren sam kako će stručnjaci ostalih struka poslije spoznaja o šumarskim istinama kao rezultatima dugoročnih istraživanja u nizinskim šumama, promijeniti svoje projekte. Tako je primjerice poznato, kako hidroelektrane nultoga pada manje utječu na promjenu vodnih odnosa, a uporno se gura nepovoljnija inačica. Prof. dr. sc. Branimir Prpić

9-10/2007

Šuma i razvoj turizma u Hrvatskoj

Turizam u Hrvatskoj postiže poslije Bljeska i Oluje sve veći uspon, te u gospodarskom razvoju zauzima sve značajnije mjesto. U njegovoj sastavnici, šuma kao infrastrukturna kategorija zauzima značajnu ulogu i to zasigurno puno veću nego što to misle zaduženi za turizam u nas. Za razvoj turizma posebno je važna socijalna ili društvena uloga šume koja se sastoji od estetske, zdravstvene, rekreacijske i naglašeno turističke, čija je uloga u unapređenju seoskog, lovnog, ribolovnog i ekološkog turizma. Za pučanstvo većine članica Europske unije hrvatske šume su posebno zanimljive svojom prirodnošću, budući da su državne šume kojih je u Hrvatskoj oko 75 %, u 98 % svoje površine prirodnoga sastava, te sadrže veliko bogatsvo biološke raznolikosti. U svojim šumama oni ne mogu vidjeti takvo prirodno savršenstvo, jer se pretežno sastoje od nesamoniklih, alohtonih vrsta drveća. Uz jadranski, u nas se sve više razvija kopneni turizam, za koji sve naše kontinentalne regije imaju dobre uvjete. Posebno dobre uvjete imaju gorske i planinske regije hrvatskih Dinarida u kojima se razvija zimski turizam (Gorski kotar, Lika) te mogućnost pokrivanja dijela ljetnog turizma, dakle istovremenim korišćenjem sadržaja morskoga i gorskoga turizma, uz mogućnost – kupam se u moru, a spavam u području gorske klime. Sve ostale kopnene regije Hrvatske Kordun i Banovina, Hrvatsko zagorje, Podravina i Posavina te posebno šumovita istočna Slavonija, imaju posebne pogodnosti za razvoj seoskoga, lovnoga, ribolovnoga i ekološkoga turizma. Najveći uspjeh sveukupnoga turizma postigla je Istra, koja može poslužiti kao uzor za razvoj ostalih područja. Svi nabrojeni krajevi dovoljno su šumoviti kako bi se šuma iskoristila za dobar turistički razvoj, za razliku od šuma jadranskoga područja od Rijeke do Dubrovnika kojih je premalo, a po sastavu su pretežito degradirane. S obzirom na njihovu ulogu u zaštiti okolišta, i u razvoju turizma one predstavljaju veliku vrijednost jer su očuvale tlo, taj najznačajniji dio sredozemnoga staništa. Degradirane sredozemne šume vrlo uspješno obavljaju većinu općekorisnih funkcija, već spomenutu skupinu društvenih te skupinu ekoloških i ekološko-fizioloških funkcija, pa tako predstavljaju nezamjenjiv, a po vrijednosti neprocjenjiv dio sredozemnoga krajobraza. U našim polusredozemnim šibljacima i panjačama te sredozemnim garizima, makijama i borovim kulturama od kojih posljednje služe za popravak tla i povratak samoniklih listača, potrebno je ljubomorno čuvati svako stabalce. Šumarski je potpuno krivo mišljenje kako nasad maslina može zamjeniti šumu, što su nažalost pod utjecajem politike prihvatili i neki šumari. Šuma mora imati sloj drveća, grmlja i prizemnoga rašća, svoju faunu, životom bogato šumsko tlo s mikrocenozom i svojom klimom šume. Šuma značajno utječe na svoj okoliš srazmjerno svome položaju i površini. Maslinik je siromašna monokultura bez značajnijega utjecaja na okoliš koji ne predstavlja prirodni šumski ekosustav Sredozemlja. Za maslinike ima u našemu jadranskom području dovoljno prostora, a da se pritom ne sijeku prirodni dergradacijski oblici šume, uključivo čak i blage kamenjare te pionirske borove kulture koje služe ponovnom dobivanju prirodne šume listača. A kako očuvati sredozemnu šumu od požara? Potrebno je do utančine razraditi preventivne mjere, tako da se u začetku ugasi vatra kako ne bi zagospodario požar. To znači dovoljno tornjeva za izviđanje i dojavu, dovoljno protupožarnih prosjeka i dovoljno vrlo pokretnih skupina za gašenje vatre, prije nego se pretvori u požar, i to vrlo gusto postavljenih kako bi se osiguralo brzo gašenje vatre. Ovakva organizacija zahtijeva puno ljudi, ali je zasigurno učinkovita. Pitajte rabljane zašto nikada do sada nisu imali požar, iako je otok vrlo šumovit. Za razvoj kopnenoga turizma potrebna je uska suradnja između šumarstva i turističkih udruga da bi se šuma primjereno stručno pripremila za turističku ulogu. Suradnja ovisi o zbližavanju područne šumarije i korisnika šume kao turističkoga objekta, a dužnost je šumarske struke pružiti pomoć. Prof. dr. sc. Branimir Prpić

11-12/2007

Na kraju godine

I ova godina približila se, i to ubrzanim koracima svome kraju. Pamtit ćemo je po brojnim šumskim požarima i po nezapamćenoj nesreći koja se dogodila našim vatrogascima u Nacionalnome parku Kornati, koji praktički nema šume, nego samo rijetko prizemno rašće, pa se još uvijek postavlja pitanje kako je toliko ljudi izgubilo živote. Društvena aktivnost šumara bila je tijekom ove godine znatna i vrlo raznolika, a ovdje navodimo samo nekoliko najznačajnijih. Dani hrvatskoga šumarstva obilježeni su svečano u Gorskome kotaru uz 111. redovitu skupštinu HŠD-a, stručno savjetovanje o daljinskim istraživanjima u šumarstvu i natjecanje šumskih radnika. Sekcija Hrvatskoga šumarskoga društva – Hrvatska udruga za biomasu, kojoj je na čelu mr. sc. Josip Dundović, bila je izuzetno aktivna, a drvni otpad iz šume već se koristi za grijanje u UŠP Gospić i Ogulin. U Osijeku je održan stručni skup s međunarodnim sudjelovanjem o obnovljivim izvorima energije iz biomase (najznačajniji udio drva), bioplina i biogoriva, gdje su šumarski stručnjaci imali značajne referate, a na skupu u Našicama potpisan je ugovor s HEP-om. U Hrvatskoj akademiji znanosti i umjetnosti, na znanstvenom skupu govorilo se o hrvatskim bukovo-jelovim prašumama, o prvom istraživaču te iskonske prirodne šume, akademiku Milanu Aniću, koji 1957. godine osniva i prvu pokusnu površinu u našoj najpoznatijoj prašumi Čorkovoj uvali. Skup je inicirao akademik Slavko Matić i predsjednik Sekcije za šumarstvo HAZU izv. prof. dr. sc. Igor Anić. Oduševilo je veliko zanimanje mladih istraživača za tu posebnu školu prirode. Iz više referata, rezultati i kvalitetni zaključci mogu se koristiti za poboljšanje postupaka s prirodnim gospodarskim prebornim šumama bukve i jele, a isto tako zaključilo se kako prašuma u svome životnome putu ima razvojne faze u kojima se smanjuju (faza starenja) ili potpuno gube (faza raspadanja) općekorisne funkcije, što ukazuje na potrebu podržavanja aktivne šume i u zaštićenim površinama (parkovi prirode, nacionalni parkovi, ekološka mreža, 5 % zaštićenih površina po FSC-u). U posljednje vrijeme puno se govorilo i pisalo o kanalu Dunav-Sava. Predsjednik Hrvatskoga šumarskoga društva mr. sc. Petar Jurjević član je Povjerenstva za odobrenje Studije o utjecaju kanala Dunav-Sava na šumske ekosustave. Na osnovi zaključka Povjerenstva, Studija je vraćena na doradu. Na kraju ove uredničke riječi, svim čitateljima “Šumarskoga lista”, u ime Uređivačkoga savjeta, Uredništva, predsjednika Društva mr. sc. Petra Jurjevića, tajnika Damira Delača, dipl. ing., tehničkoga urednika Hranislava Jakovca, dipl. ing. i u svoje osobno, želim čestit Božić te uspješnu i sretnu 2008. godinu. Prof. dr. sc. Branimir Prpić

1-2/2008

Što nedostaje Ministarstvu za regionalni razvoj, Šumarstvo i vodno gospodarstvo Vlade Republike Hrvatske

Novoosnovano Ministarstvo za regionalni razvoj, šumarstvo i vodno gospodarstvo, s odobravanjem je prihvaćeno od šumarske struke, a zasigurno i vodnoga gospodarstrva. Očekuje se suradnja ove dvije privredne grane u smislu poboljšanja naših krajobraznih prostora, s ciljem usklađivanja odnosa njihove hidrološke i silvikulturne komponente. Šume i vode predstavljaju najveće bogatstvo kopnene Hrvatske, a gotovo svaki naš građanin upoznat je s ovisnošću vode o šumi, kao i šume o vodi. Bez dobro njegovane šume nema pitke vode, a niti šuma ne može uspijevati bez određene količine vode u tlu. Šume i vode stvaraju svojim zajedničkim djelovanjem u krajobrazu vrlo ugodan prostor za život. Hrvatska je na gotovo 50 % svojega kopnenoga prostora pokrivena prirodnom šumom, kroz koju kao krvotok struje rijeke i potoci. Živa komponenta šuma i voda, flora, fauna, gljive i mikroorganizmi predstavljaju golem kapital koji se u Hrvatskoj odlikuje prirodnošću. S gospodarskog stajališta šume osiguravaju drvnu sirovinu visoke kakvoće i golem izvor energije u šumskoj biomasi, ljekovite biljke i prirodnu hranu, dok vodotoci, posebno oni u brdima i gorju, nude energiju, pitku vodu i plovne puteve, a bogat riblji svijet nudi se kao zdrava bjelančevina u vodotocima i ribnjacima. Upravo u cjelini koju obuhvaća naše Ministarstvo manjka jedna značajna komponenta, nedostaje organizirana zaštita prirode, koja je kao Državni zavod za zaštitu prirode pripojena Ministarstvu kulture. Kultura je zaista značajna i cijenjena djelatnost koja sadrži mnoštvo sastavnica, od filma, kazališta, književnosti, likovne umjetnosti, muzeja, arheologije i još puno sadržaja, gdje zaštita prirode predstavlja efemeran drugorazredni problem. Zaštita prirode usko je povezana sa šumarstvom. Dokaz tome je osam nacionalnih parkova u Hrvatskoj, od kojih je samo jedan (Kornati) bez šume, dok je u ostalih sedam šuma osnovni fenomen zaštite. Nacionalne parkove preuzela je zaštita prirode izravno od šumarstva, i danas bi se bilo gdje u hrvatskim državnim šumama, koje su 98 % prirodnog sastava, mogao osnovati nacionalni park. U njima je uzgojnim i uređivačkim postupcima osigurana prirodna obnova i održivi razvoj, pa one u cijelosti predstavljaju objekt zaštićene prirode. Uvjereni smo, kako bi zaštita prirode u zajedništvu sa šumarstvom i vodnim gospodarstvom više doprinijela općoj zaštiti prirode i okoliša. Predlažemo stoga današnju Državnu upravu za zaštitu prirode, trenutačno prislonjenu uz Ministarstvo kulture, pripojiti Ministarstvu regionalnog razvitka, šumarstva i vodnoga gospodarstva, zbog bolje primjene zaštite prirode i okoliša i učinkovitijega korišćenja iskusnih kadrova odnosnog Državnog zavoda u konkretnoj zaštiti prirode i unapređenja biološke raznolikosti šumskih i slatkovodnih ekosustava. Potrebno je naglasiti, kako je zaštita prirode u većini europskih zemalja organizacijski ustrojena zajedno sa šumarstvom. Prof. dr. sc. Branimir Prpić

3-4/2008

Kakav miraz nude naše struke europskoj uniji

Malo je vremena do trenutka kada će se naše struke naći pred odlukom kako hrvatske šume, šumarstvo i preradu drva prilagoditi velikoj europskoj obitelji. Kakav stav zauzeti i što treba oštro naglasiti kako ne bi izgubili ono što je nama, ali istovremeno i EU bitno kao dobar predložak. U petoj brzini u kojoj se nalaze sva povjerenstva imenovana od mjerodavnih za pregovore pristupa EU, pa tako i povjerenstva naših struka, može se dogoditi i pogreška, ali važno je da se ne pogriješi u osnovnim načelima koja čine hrvatske šume posebnima i zasigurno najboljima u europskome prostoru. Kao prvo, većina je hrvatskih šuma prirodnoga sastava. To se ponajprije odnosi na 98 % svih državnih šuma kojima upravljaju Hrvatske šume d.o.o. i koje zapremaju od sveukupnih šuma u Hrvatskoj 78 %. Hrvatska šumarska struka ima veliku tradiciju. Zbog izuzetnoga položaja Hrvatske u europskome prostoru, te u vezi s povijesnim zbivanjima njezin prostor je u jednome dijelu zaposjednut (Turci) dok u drugome dijelu ima svoju političku samostalnost jer Hrvatski sabor djeluje od XIII. stoljeća neprekidno do danas. Povlačenjem Turaka u XVII. stoljeću šumarski stručnjaci koji se ponajprije školuju u Austriji, Slovačkoj i Češkoj, a kasnije u nas (Križevci), započinju sa stručnim radom u prašumama kojima je u ono vrijeme bila pokrivena gotovo čitava Hrvatska. Uvedena je oplodna sječa s prirodnom obnovom, uzgojem šuma i potrajnim gospodarenjem, danas prihvaćenim općim šumarskim načelom preuzetim od zaštitara okoliša (Rio de Janeiro 1992.) kao održivi razvoj. Šumarska struka, gospodareći šumama u Hrvatskoj preko 250 godina, izgospodarila je prirodne šume s preko 100 šumskih zajednica uvjetovanih reljefnim i klimatskim raznolikostima, opskrbljujući istovremeno preradu drva sa sirovinom primjerene kakvoće i održavajući u potpunosti sve općekorisne funkcije šuma. Hrvatske šume služe u potpunosti općoj zaštiti prirode i značajno su sudjelovale u stvaranju šest nacionalnih parkova i isto toliko parkova prirode sa šumom kao osnovnim fenomenom. Hrvatske šume po strukturi sastavljene su pretežito od danas vrlo tražene bjelogorice (hrastovi lužnjak i kitnjak, obična bukva, plemenite listače) i predstavljaju neprocjenjiv ekološki i gospodarski kapital. Degradirane šume koje nalazimo u Sredozemlju Hrvatske, posljedica su utjecaja civilizacija smjenjivanim u tome prostoru više tisuća godina. Današnje šumarstvo teži sredozemnim staništima vratiti samoniklu vegetaciju. Kolege i ostali koji pregovaraju s predstavnicima EU o šumama, morali bi postići takav rezultat koji ne dozvoljava promjenu prirodnosti hrvatskih šuma, kao i ostala svojstva koja su uvjetovala dodjelu FSC cerifikacije Hrvatskim šumama d.o.o. Ukratko EU treba prihvatiti osnovna načela Zakona o šumama Republike Hrvatske (prirodno pomlađivanje, općekorisne funkcije, potrajno gospodarenje, održavanje šumske zajednice primjerene staništu, primjenu odgovarajuće mehanizacije prilikom pridobivanja drva). Tijekom pregovora potrebno je izbjeći zamke onih koji u hrvatskim šumama vide samo isplativu koncesiju. Uz očuvane hrvatske šume, preradi drva nudi se eldorado sirovine visoke kakvoće uz povoljnu položajnu rentu i očekivanu pomoć u kapitalu koji bi se trebao brzo oploditi, pa se tu ne očekuju velika pregovaranja oko ulaska u EU. Sa stajališta zaposlenosti, drvna sirovina hrasta lužnjaka šumskoga bazena Spačve, osigurava primjerice 9350 radnih mjesta u preradi drva. U posljednje vrijeme sve zanimljiviji postaje šumski i pilanski otpad kao energetsko drvo, što povećava mogućnost daljnje zaposlenosti. U čitavoj Hrvatskoj, mogućnosti razvoja pogona prerade drva zaista su velike, a uspjeh ovisi o inventivnosti i stručnosti onoga koji pokreće posao. Prof. dr. sc. Branimmir Prpić

5-6/2008

Komu pripada voda koju oplemeni i očuva šuma

Šuma ne može uspijevati bez dovoljno oborina, kao niti u vrlo hladnim područjima. U tundri, stepi, pustinji i močvari, šuma ne može uspijevati. Poznato je kako šuma vrlo ekonomično raspolaže s vodom. U šumovitome krajobrazu gdje šume ima preko 40 % ona sprječava eroziju tla i bujice, uravnotežuje raspored vode u prostoru, ravnomjerno opskrbljuje vodotoke i ublažava pojavu visokih vodnih valova, utječe na čistoću vode i broj izvorišta. Niti jedan drugi vegetacijski oblik ne utječe tako djelotvorno na vodu kao šuma. Vrlo značajna uloga šume je mehaničko, biološko i djelomično kemijsko pročišćavanje oborinske i poplavne vode. Pročišćavanje se događa njezinim procjeđivanjem kroz živo i rahlo šumsko tlo, pa ona u podzemne tokove ulazi pitka. Od sveukupne količine vode koja oborinama padne na šumu, količina procjedne vode iznosi u europskim prilikama njegovane šume od 30 – 40 % tijekom vegetacije i 70 – 80 % za njezina mirovanja. Ostatak vode potroši šuma u procesu transpiracije te intercepcijom i evaporacijom. Uzmemo li kao prosječnu godišnju vrijednost oborina u arealu šuma u Hrvatskoj od 1 200 mm te površinu sklopljenih šuma od 2 mil. ha, iz šume isteče oko 13 milijardi tona pitke vode . Ovisno o stručnom postupku, dio te količine može se iskoristiti, što daje golem financijski učinak, bilo kroz vodovodne mreže ili u bocama na tržištu (Prpić, Jurjević, Jakovac, Š.l. 2005, posebni broj). Da bi šuma tako učinkovito djelovala kao pročistač i skladište vode, mora biti znalački i učinkovito njegovana. Hrvatske državne šume njegovane su preko 200 godina. Za razliku od ostalih europskih šuma one su 98 % prirodne i u pravilu predstavljaju prvu ili drugu generaciju šumskih sastojina poslije prirodne obnove hrvatskih prašuma. Takvim postupcima šumom, očuvana su iskonska šumska staništa sa živim tlom i zasigurno optimalnom sposobnošću za pročišćavanje vode. Tijekom sušnih razdoblja šuma postupično ispušta vodu u izvorišta i vodotoke, a tijekom kišnoga razdoblja i topljenja snijega zadržava je i usporava njezino površinsko otjecanje. Svi naši vodotoci, uključujući oba sljeva crnomorski i jadranski, pod golemim su utjecajem šume. Izvori Kupe, Kupice, Mrežnice, Dobre i njihovih pritoka, Zrmanje, Krke, Cetine i drugih te njihovih pritoka, dobivaju pročišćenu vodu od šuma Hrvatskih Dinarida uz njegovanje šumarske struke, koja održava njihov porirodni sastav te vodozaštitnu kao i ostale općekorisne funkcije. I postavlja se pitanje, zašto Hrvatske šume d.o.o. ne koriste komercijalno pitku vodu koju su osigurali uzgojnim postupcima podržavajući gospodarsku prirodnu šumu, a posebice njezinu vodozaštitnu, kao i ostale općekorisne funkcije. Bilo bi dobro o tome javno raspraviti i uključiti u podjelu i privatne šume, koje po svome sastavu zadovoljavaju vodozaštitnu funkciju. Prof. em. dr. sc. Branimir Prpić

7-8/2008

Certifikacija Šuma, odumrla stabla i bioloŠka raznolikost

Skup o Zemlji u Rio de Janeiru 1992. godine predstavlja značajnu prekretnicu u očuvanju svjetskoga okoliša i prirode. Skup je završio s tri značajne skupine smjernica i dogovora: Konvencijom o biološkoj raznolikosti, Konferencijom UN-a o klimatskim promjenama i nama vrlo značajnim Načelima o šumama. Od tada do danas, dakle, u proteklih 26 godina, obavljeno je puno skupova i dogovora. Mislim da je najvažniji skup u Kiotu o smanjenju stakleničkih plinova. Svjetskom skupu u Riu naša struka je, nepriznato, dala model za održivi razvoj (više od 200 godina staro potrajno gospodarenje šumama), a Načela o šumama zasigurno su bila poticaj za puno međunarodnih šumarskih sastanaka i dogovora o očuvanju šuma, te i za pojavu certifikacije šuma. S obzirom na dobro stanje naših šuma i njihovu gotovo 100 % prirodnost, u nas je ugovor o certifikaciji sklopljen za sve državne šume, što zapravo predstavlja korak za njihovo još bolje očuvanje, kao i poboljšanje biološke raznolikosti u jednoj komponenti koja se izrazito pojavljuje u razvojnoj fazi starenja i raspadanja izvorne prirodne šume, odnosno prašume. U službenom pravilniku certifikacije šuma kroz čitav život šume, od obnove pa do nove obnove uzgojnim postupkom, u kontinuitetu obnove mlade sastojine i daljnjem razvoju, potrebno ostaviti stojeća stara stabla s dupljama i nekoliko stabala za koja pretpostavljamo da će se osušiti i srušiti i uskoro predstavljati mrtvo drvo. Prva zbog ornitofaune i nekih šumskih sisavaca, a druga radi gljiva i insekata. Uz današnje, još uvijek aktualno propadanje šuma, takva stabla nije teško pronaći. Znamo kako su naše šume prirodnoga sastava jer se prirodno pomlađuju, a uzgojnim postupcima održava se njihov prirodni sastav. Sanitarnim sječama mi međutim “čistimo”, uklanjajući u potpunosti ekološke niše za spomenutu faunu i svijet gljiva. Želimo li, dakle, održati što veću biološku raznolikost, u šumi je potrebno na kraju ophodnje “žrtvovati” nekoliko stabala. U takvoj šumi postižemo optimalno vezivanje ugljika, zbog postizanja sklopa stabala (mladik) do obnove s velikim fotosintetskim učinkom, ali i s povećanom biološkom raznolikošću zahvaljujući mrtvom drvu. Tako se kroz čitav život prirodne gospodarske šume postižu dvije, danas zasigurno najvažnije općekorisne funkcije, vezivanje ugljika i velika biološka raznolikost koju prašuma ima samo u razvojnim fazama starenja i raspadanja (mrtvo drvo). Veliku korisnost mrtvog drva za biološku raznolikost potvrdila su znanstvena istraživanja. Hans-Juergen Otto (1994) u svojoj knjizi Ekologija šuma (Waldoekologie) navodi kako je u mrtvom drvu pronađeno 1500 vrsta gljiva i 1300 vrsta kukaca. Prema istome autoru krupno mrtvo drvo je u svojoj unutrašnjosti dobro izolirano od vanjskih klimatskih promjena pa osigurava sigurnu ekološku nišu. Certifikacija šuma svojim odredbama o mrtvom drvu dobro osigurava biološku raznolikost svijeta šume koji nam je donedavno bio gotovo nepoznat. Certifikaciju treba striktno provoditi i zaboraviti na savršeno “očišćenu” šumu koju smo nekada podržavali. Moramo, međutim, imati na umu kako je potrebno podržati istraživanja u tome području. Prof. dr. sc. Branimir Prpić

9-10/2008

PRISTIGLA DOBRA VIJEST UREDNIŠTVU I AUTORIMA ČLANAKA “ŠUMARSKOGA LISTA”

Tijekom srpnja 2008. godine urednik “Šumarskoga lista” primio je pismo od firme Thomson Scientific iz Philadephie USA kako je naš časopis uvršten od prvoga dvobroja 2008. godine u Thomson Reuters produkte i informacijske usluge. Počevši od broja 1–2/2008. “Šumarski list” bit će indeksiran i abstraktiran u sljedećem: Science Citation Indeks Expanded (poznat i kao Sci Search) i Journal Citation Reports/Science Edition U pismu se dalje navodi kako će “Šumarski list” u budućnosti biti evaluiran i uvršten u dodatne Thomson Reuters produkte te u informacijske usluge s ciljem zadovoljavanja potreba znanstvene i akademske istraživačke zajednice. Pismo je potpisao gospodin Marian Hollingsworth, direktor Publisher Relations. Vijest koju smo ovim pismom primili za naše uredništvo, našega izdavača Hrvatsko šumarsko društvo, a posebice za autore znanstvenih članaka, vrlo je značajna. Časopis je puno dobio na ugledu, dok autori njegovim uvrštenjem u bibliografsku bazu SCI za svoj objavljeni članak dobivaju najvišu moguću ocjenu, koja se znanstvenicima priznaje za napredovanje. Firmi Thomson Scientific posebno se zahvaljujem u ime uredništva i izdavača na uvrštenju “Šumarskoga lista” u bibliografsku bazu SCI, kao i na evaluaciji te uvrštenju u dodatne Thomson Reuters produkte i informacijske usluge. Prof. dr. sc. Branimir Prpić

11-12/2008

NA KRAJU GODINE

U svakoj naprednijoj zemlji, kuda zasigurno pripada i Hrvatska s preko 2 milijuna ha prirodne šume visoke kakvoće, na kraju godine zbrajaju se uspjesi i neuspjesi. U uspjehe ubrajamo postojanost u prirodnom gospodarenju šumama koje se odlikuju visokom kakvoćom sirovine, značajnom količinom biomase za energiju, ispunjavanjem svih općekorisnih funkcija šume i prašumskom biološkom raznolikošću, što se postiže posebnim uzgojnim postupcima. S druge strane bilježimo velike gubitke šumskih površina ugroženih izgradnjom različitih kategorija infrastrukture bez dogovora sa šumarstvom, odnosno uzimanjem ili ugrožavanjem, posebice nizinskih šuma hrasta lužnjaka i sredozemnih šuma uz “dogovor” pod političkim pritiskom te sramotno niske cijene. Objektivna cijena šume njezine sirovinske, energetske i općekorisne funkcije u svim slučajevima prelazi vrijednost dalekovoda, ceste, plovnoga puta, hidroelektrane i dr. Sve se to odvija uz, na brzinu donesene podzakonske akte. Uz naš ulazak u Europsku uniju bilježimo i uspostavu Nacionalne ekološke mreže kao dijela Sveeuropske ekološke mreže i EU-mreže NATURA 2000. Smatra se kako su naše prirodno gospodarene šume dobra zaštita za šume ekološke mreže i da ih u slučaju hrvatskih šuma i uzgojnih postupaka, koje obavljaju naši šumarski stručnjaci nije potrebno posebno zaštititi. Koristim priliku kako bih u ime predsjednika Uređivačkoga savjeta “Šumarskoga lista” mr. Petra Jurjevića, tehničkoga urednika Hranislava Jakovca, dipl. ing. šum., te svih članova Uredničkoga odbora, tajnika Hrvatskoga šumarskoga društva Damira Delača, dipl. ing. šum., i u svoje osobno ime, svim čitateljima “Šumarskoga lista” čestitao sretan Božić i Novu godinu 2009. Prof. dr. sc. Branimir Prpić

1-2/2009

PRIRODNO GOSPODARENA ŠUMA ZNATNO JE KORISNIJA OD PRAŠUME

Na Skupštini Akademije šumarskih znanosti, održanoj u prosincu 2008. godine, zaključeno je kako bi sa što više šuma u Hrvatskoj trebalo postupati po načelu prirodnoga gospodarenja šumom, iza kojega stoji zagrebačka škola uzgajanja šuma. Tim uzgojnim postupcima podržava se prirodni sastav šume s potrajnim gospodarenjem, visokom kakvoćom drvne sirovine i velikim proizvodnim potencijalom, u kojemu se u procesu fotosinteze vezuje ugljik i ispušta kisik, uz smanjivanje količine CO2 u atmosferi. Budući da je ugljični dioksid jedan od najzastupljenijih stakleničkih plinova, smanjujujći njegovu koncetraciju, šuma ublažava globalnu pojavu zatopljenja. To se danas smatra jednom od najznačajnijih funkcija šume. Prašuma se sastoji od 5 razvojnih faza - pomlađivanja, inicijalne faze, optimalne faze te faze starenja i propadanja, dok se prirodno gospodarena šuma sastoji iz prve tri prašumske faze - pomlađivanja, inicijalne faze i optimalne faze. Za vrijeme njezina trajanja, asimilacija i vezivanje ugljika vrlo su značajni, dok se u prašumskim fazama starenja i raspadanja asimilacija smanjuje i na kraju potpuno prestaje. Kako te dvije faze prašume traju više od polovice njezina života, ona je dugo vremena u smislu vezivanja ugljika neučinkovita, a smanjuju se protiverozijska i hidrološka funkcija. Prašumama danas teži službena zaštita prirode u Hrvatskoj, dok šumarska znanost smatra kako je potrebno izabrane površine najznačajnijih šumskih zajednica pretvoriti u sekundarne prašume zbog daljnjega njihova proučavanja, a u svim šumama primijeniti prirodno gospodarenje. Biološku raznolikost koju prašuma ima u razvojnim fazama starenja i raspadanja u pojavi velikoga broja svojti kukaca i gljiva u mrtvom drvu, postižemo primjenom FSC certifikacije, ostavljajući u šumi dovoljne količine mrtvoga drva. Prof. em. dr. sc. Branimir Prpić

3-4/2009

O ODNOSU ŠUMARSTVA I SLUŽBENE ZAŠTITE PRIRODE

Dana 1. travnja o.g., zajedno s predsjednikom Hrvatskoga šumarskog društva mr. P.Jurjevićem, nazočio sam sastanku sektorske radionice za šumarstvo, u svrhu konzultacijskoga procesa za ekološku mrežu Natura 2000 u Hrvatskoj,kojega je organizirao Državni zavod za zaštitu prirode. Ponajprije me začudilo kako među predstavnicima Zavoda nemaniti jednoga šumara, a zna se kako su od osnivanja Zavoda na njegovu čelu do nedavno bili šumari (Kevo, Šobat,Meštrović, Mihanić). U većini hrvatskih nacionalnih parkova i parkova prirode osnovni fenomen je šuma, pa kako to danitko od šumara kao zaposlenik Državnoga Zavoda za zaštitu prirode, ako ih uopće ima, ne vodi radionicu. Šumarska znanost ide dalje i zasigurno bi čitava rasprava o Naturi 2000 imala drugi tijek kada bi je vodio iskusanšumar uzgajivač, ekolog ili zaštitar, a što se i vidjelo nastupom prof. Vukelića koji je svoj posao oko Nacionalne ekološke mreže sa svojim timom obavio izuzetno korektno. Šumarska znanost i struka kroz Hrvatsko šumarsko društvo stvorila je značajne znanstvene i stručne temelje za učinkovito uzgajanje šuma u Hrvatskoj, po načelu Zagrebačke škole za uzgajanje šuma, stvorivši prirodno gospodarenušumu, koja u 95 % državnih šuma djeluje kao zaštitna šuma.Toga u Europi nema i naše šume predstavljaju zapravoobjekte opće zaštite prirode, što se primjerice treba uzeti u obzir u zaštiti 20 % velikih šumskih zajednica. Čudi nas rasprava na sektorskoj radionici o produženju ophodnje što smo i mi zastupali prije pojave staklenika atmosfere i od toga odustali, jer je stara šuma kao ponor ugljika neučinkovita. Buni nas i Izvješće Državnoga zavoda za zaštitu prirode o “Stanju prirode i zaštite prirode u RH” za šumarstvo (podrobnije Zapisnik 3. sjednice Upravnog i Nadzornogodbora Hrvatskoga šumarskoga društva, “Šum. list” 11–12/2008., str. 589, odsječak 2, iz pera tajnika Damira Delača,dipl., ing.). Iako je šumarstvo na Šumarskome fakultetu u Zagrebu dobro utemeljeno biološkim programom o šumi kao ekosustavu, a šumari su zasigurno najbolje educirani za radove u zaštiti šumovite prirode, nama trebaju biolozi radi nadopunestrukture šumskih ekosustava u smislu proučavanja dijela životinjskoga i biljnoga svijeta, mikorize i alelopatije, ali nikako ne za davanje uputa o gospodarenju šumama, što treba prepustiti iskusnim uzgajivačima, ekolozima, šumarima, fitocenolozima i zaštitarima šuma. Kao primjer dobre suradnje ističemo onu s biologinjom dr. Jasminkom Radović, koja je shvatila šumu kao izutetnoprirodno bogatstvo u Hrvatskoj. Prof. dr. sc. Branimir Prpić

5-6/2009

KAKO U PRILIKAMA RECESIJE OSIGURATI BUDUĆNOST NAŠIH MLADIH PRIRODNO GOSPODARENIH ŠUMA

U recesiji koja je zahvatila svijet besparicom, posebno su pogođeni drvna industrija, ali i šumarstvo kao privredna grana koja ovisi o preradi drva, ali koja istovremeno vodi skrb o zaštiti okoliša, o ekološ ­kim, socijalnim i ekofiziološkim općekorisnim funkcijama koje pruža šuma. Danas se u Europskoj uniji općekorisne funkcije šume vrednuju trideset pa i pedeset puta više od vrijednosti drva. U naj vrjednije općekorisne funkcije šume svrststavaju se vodozaštitna uloga šume, dakle pitka voda i funkcija ponora ugljika koja smanjuje količinu ugljičnoga dioksida u atmosferi i usporava globalno zatopljenje. U šumskim ekosustavima prirodno gospodarenih državnih šuma, značajan uzrok njihovoj dobroj strukturi je njega šuma koja se obavlja do njihove dvadesete, a možebitno i tridesete godine života (prvi, odnosno polovica drugoga dobnoga razreda). Posljedica uzgojnih mjera obavljena u toj dobi utječe značajno na strukturu šume u njihovu dalj­njem životu te njezinoj sirovinskoj i općekorisnoj ulozi. Njegu šume koja se odnosi na negativno i pozi­tivno odabiranje stabalaca, šumarska struka je besprijekorno obavljala. Izostanu li ti uzgojni zahvati, sastojina će se oblikovati u neskladu s ciljevima prirodnoga gospodarenja šumom glede mnogobrojnih sirovinskih i općekorisnih funkcija. Poznate su posljedice izostanka tih mjera njege u lužnjakovim nizinskim šumama koje se pretvaraju u čiste grabike. Uz današnji utjecaj globalnoga zatopljenja i pada razina podzemnih voda, takvi su slučajevi još vjerojatniji. Šumarstvo bi usprkos teškoga financijskoga stanja trebalo pronaći sredstva da se poslovi te njege obave, jer posljedice će biti katastrofalne. Nepovoljne posljedice mogu potrajati dvije do tri generacije šumarskih stručnjaka. Prof. dr. sc. Branimir Prpić

7-8/2009

JOŠ O ŠUMI I ZAŠTITI PRIRODE U SVEZI S NATURA 2000 U HRVATSKOJ

Izdvajanje šumskih ekosustava s njihovim staništima u nacionalnu ekološku mrežuu kopnenome dijelu Hrvarske bilo jevrlo uspješno, dok je u Sredozemlju predstavljalo teškoće zbog degradiranosti šumske vegetacije. Budući da u kopnenomedijelu imamo prirodno gospodarene šume, bilo bi uputno u nacionalnoj ekološkoj mreži NATURA2000 uzgojiti što više šumasjemenjača hrastova crnike i medunca u hrvatskome Sredozemlju, kako iz degradiranihšuma s očuvanim dijelom ekosustava(makija, šikare medunca), tako i ukulturamaborova s prirodnom pojavom autohtonih vrsta.To bi značajno povećalo vrijed­nost općekorisnih funkcija tih šuma. Prirodno gospodarene hrvatske šume predstavljaju izuzetnu vrijednost u Europi, ponajprije jer osiguravaju brojne opće­korisnie funkcije s vrlo naglašenom zaštitom prirode. Uz FSC certifikaciju šuma, Zagrebačka škola uzgajanja šuma raspola­že s tehnologijama kojima se u prirodno gospodarenoj šumi postiže biološka raznolikost jednaka onoj u prašumi, što još višeosigurava njezinu prirodnost. Sve pozitivno što danas posjeduju hrvatske državne šume postigla je šumarska struka u proteklih 250 godina, pa nije lilogično da se toj struci prepusti skrb o naciomalnoj ekološkoj mreži šuma u Hrvatskoj. Moram naglasiti da smo kao strukaizvrsno organiziranii dobro obučeni, što smo dokazali sastavom naših šuma, od kojih svaka po svojoj strukturi može bitiprema europskim kriterijima proglašena nacionalnim parkom. Mi se, međutim, danas natječemou proglašavanju zaštićenihpovršina s osnovnim fenomenom šume, osnivamo nove uprave u kojima izbjegavamo zaposliti šumare, “jer oni samo sijeku”.Razbacujemo se zapravo sa sredstvima kojihnemamo, umjesto da zaštitu prirode obavljamo zajednički, svaki stručnjakzasvoju komponentu (šumari, biolozi, veterinari, sociolozi). Svaki čuvar šume zna sve ono što bi trebao znati rendžer, zanima­nje koje smo pokupili u SAD-u i mukotrpno gadanas pokušavamo implementirati, a većulugarima koji vode skrb o fenofa­zama drveća i životinjskom svijetu šume, imamo obučene ljude. Predlažem u ime šumarske struke da predstavnici Državnoga zavoda za zaštitu prirode sjednu zajedno za okrugli stol sašumarima, kako bi se NATURA2000 iskoristila za razuman dogovor o zaštiti prirode u Republici Hrvatskoj. Podsjećam kako sam u Šum. listu 1–2/2008. pisao o mogućnosti prijelaza Državne uprave za zaštitu prirode izMinistarstvakulture u Ministartvošumarstva, regionalnog razvoja ivodnog gospodarstva.To bi zasigurno otklonilo brojnenesporazume u zaštiti prirode šumovitih prostora i ulozi biologa u zaštiti šumskih ekosustava, ili jeipak bolje živjeti u dubo­koj sjeni ministra, koji odgolemoga posla svojega područja nema puno vremena za zaštitu prirode. Prof. em. dr. sc. Branimir Prpić

9-10/2009

O ORGANIZACIJSKOM STRUKTURIRANJU HRVATSKIH ŠUMA d.o.o.

Tijek života mijenja se pa je došlo vrijeme da se o šumarstvu i posredno o preradi drva raspravi malo više i sa sta­jališta ekonomike.Taj posao je povjeren Ekonomskom fakultetu u Zagrebu koji je to temeljito i korektno obavio. Uloga šumarstva je dvojaka, šumu je potrebno očuvati u stanju kako bi održala blagotvorne funkcionalne utjecaje u biosferi, a istovremeno ispunila čovjekovu potrebu za najplemenitijom sirovinom koju pruža živa priroda, za drvom. Šumarska struka udružena preko 160 godina u Hrvatsko šumarsko društvo, uspjela je tu osjetljivu bilancu uz uspo­ne i padove održati, mi vjerujemo zauvijek. Hrvatska ima danas preko 90 % prirodnih šuma, što nas razlikuje od veći­ne europskih zemalja, jer uspješno obavljamo obje uloge. Hrvatsko šumarsko društvo sudjelovalo je u raspravi o struk­turiranju uz posebnu raspravu u svojemu Upravnom odboru. Na tome skupu na kojemu nazoče predstavnici hrvatske šumarske prakse i znanosti, naglašeni su temeljni stavovi kao osnovni elementi građe budućega života struke. Naš najveći šumarski poklon svijetu – potrajnost gospodarenja, kojega bi prema zaključcima u Rio de Janeiru 1992. trebalo provesti kao održivi razvoj u svim područjima života, potrebno je i u nas dalje usavršavati.To se posebno odno­si na trajno održavanje općekorisnih funkcija koje svakim danom postaje sve veće bogatstvo. Zbog sanacije šuma oštećenih utjecajem čovjeka, našem kontinentalnom, a posebice sredozemnom šumarstvu, porebno je i dalje plaćati naknadu za OKFŠ. U šumarstvu je i dalje potrebno održavati infrastrukturu – šumske prometnice, lugarnice, lovačke kuće, sindikalna odmarališta i dr. Rad u šumarstvu je vrlo naporan za sve kadrove i zahtijeva skloništa i prostore za odmor te pokraj toliko ekološki podobnog građevinskog materijala nikako ne možemo biti beskućnici. Izbor kadrova u šumarstvu potrebno je prepustiti odluci struke. Političke odluke su fatalne u kadroviranju i mahom služe profitu lobija drugih struka (kanal Dunav – Sava i drugi zahvati koji na štetu šume mijenjaju vodne prilike, traj­ni nasadi u Sredozemlju i dr.). Iskusni i dobri kadrovi trebali bi ići u pravilu u vrh struke (Ministarstvo, Direkcija) dok se mlađi dobri kadrovi dokazuju u upravama šuma i šumarijama uz potrebnu decentralizaciju, čemu se odupiremo goto­vo 20 godina. Šumarstvo bi se trebalo nalaziti u ministarstvu zajedno sa zaštitom prirode i Državnom upravom za vode, ministar bi obavezno trebao biti šumar, a s nacionalnim parkovima i parkovima prirode u kojemu je osnovni fenomen šuma tre­bale bi rukovoditi Hrvatske šume d.o.o. (što bi značajno smanjilo troškove Države), čiji su kadrovi kroz povijest doka­zali da znaju čuvati prirodu. Prof. em. dr. sc. Branimir Prpić

1-2/2010

O DOVRŠNOM SIJEKU OPLODNE SJEČE U JEDNODOBNIM ŠUMAMA

O dovršnom sijeku u jednodobnim šumama jednom prilikom sam već pisao u Šumarskom listu. Usprkos svih šumarskih velikih zasluga u očuvanju šumskih ekosustava koji se po svojoj kakvoći znatno razlikuju od većine europskih šuma, jer su prirodnoga sastava kao i prašume od kojih su nastale, većina pučanstva zgraža se kada naiđe na prostor u kojemu smo obavili dovršnu sječu. Priznajem i meni je daleko ljepša zrela šuma prethodnica ove “strahote”, koju smo izazvali jednim našim stručnim zahvatom koji nazivamo obnovom šume. Nestala su ona ponosna visoka stabla koja su uljepšavala krajolik, a smetaju nas njihovi ostaci, panjevi, odsječeni vrhovi krošanja, izbrazdano zemljište, tragovi traktora. Sad ću reći nešto za nešumare, kako bi bolje razumjeli nastanak “strahote” kao posljedice dovršnoga sijeka i u korist opravdanosti ovoga postupka. Poslije dovršne sječe, oštro oko šumara primjetit će između nabujale trave mnoštvo mladih biljaka koje ubrzano rastu proklijane iz sjemena posječenog drveća oslobođene njihove zasjene. Tako se rađa mlada šuma, koja će uz šumarsku brigu ubrzo pokriti rane nastale sječom. Šuma se ne može drukčije bezbolno obnoviti. Prepustimo li je prirodi, ona će najprije stariti, a iza toga se raspadati. Uginulo drveća koje leži po tlu raspada se ovisno o vrsti drveća od 20 (bukva) pa sve do 80 godina (jela), a unutar raspadanja započinje pomlađivanje koje se vrlo sporo odvija i traje više od polovice života naše prirodno gospodarene šume. Čovjek bi zasigurno doživio tu “strahotu” ali bi ona trajala pedesetak godina, no zahvaljujući šumarskoj znanosti ona traje desetak godina. Oplodna sječa, tako se stručno zove taj postupak, sastoji se iz više sijekova kojima je cilj postići buduća mlada stabla genetski najbolje kakvoće, uz održavanje postojeće šumske zajednice. Tu se obično radi o više vrs ta drveća, čije pomlađivanje i postizanje omjera smjese vrsta traži od šumara veliko iskustvo i stručnu vještinu. Već tu dolazi do izražaja održavanje potrajnoga gospodarenja, aksioma kojega je od šumara u Rio de Janeiru 1991. preuzeo svijet kako bi opstao. Šuma je najsloženija biljna formacija u kopnenom dijelu svijeta i zasigurno može svojim savršens tvom funkcioniranja biti uzor za opstanak tehnocemoze. Kako bi kao struka izazivali što manje negodovanja, prilikom utvrđivanja površine dovršnoga sijeka treba se držati FSC certifikacije i prije sijeka upozoriti javnost (lokalnu vlast, škole, udruge zelenih, planinare), pozvati ih na lice mjesta, upoznati s postupcima oplodne sječe i pokazati im površinu šume u kojoj je ona uspješno obavljena. Na taj način može se izbjeći negodovanje većine pučanstva koji dovršnu sječu smatraju devastacijom, pa i uništenjem šume. U svome neznanju posebno su osjetljivi mikolozi, koji dovršni sijek smatraju ekocidom. Prof. em. dr. sc. Branimir Prpić

3-4/2010

DANI ŠUMA, SVJETSKI DAN VODA I SVJETSKI DAN METEOROLOGIJE

U specijalnom prilogu časopisa Sensa magazinza sretniji život, pod naslovom Koracima prirode, tiskan je popis važnijih datuma sa sadržajem zaštite okoliša.To nas je podsjetilo na veliko, ali zanemarenoznačenje šume u tri navedena ožujska datuma koji slijede jedan iza drugoga: 21. 3. Dan šuma, 22. 3. Svjetski dan voda i 23. 3. Svjetski dan meteorologije. U prilogu se sa dosta pesimizma govori o budućnosti našega planeta, koji je svake godine bogatiji za 78 milijuna ljudi. Upozorava se na povećani natalitet i uskoroj budućnosti o vjerojatnoj nestašici hrane, vode i energije za više od trećine ljudske populacije. Onaj koji je poredao tri navedena područja koja treba naglasiti i posebno obilježiti u svezi zaštite okoliša, predložio je logičan slijed onoga što bi trebalo zgusnuto u tri dana raspraviti i upozoriti na ovisnost jedno o drugom. Prema brojnim prognozama pitka voda bit će u svijetu sve više tražena, i zasigurnoje velika sreća što smo četvrta zemlja u Europi po njezinu bogatstvu. Upravo to njezino bogatstvo uskoje povezano uz naše prirodne državne šume, kojih je u Hrvatskoj oko 80 %. Bogati smo i rijekama s gotovo prirodnim tokom, a regulacijom velikih poplavnih prostora Lonjskoga i Mokroga polja, osiguralismo Zagreb i nizvodno smještene gradove, naselja i poljodjelstvo od poplava Save, Kupe i njihovih pritoka. Istovremeno, osnovali smo Park prirode Lonjsko polje s oko 30.000 ha nizinskih šuma i oko 20.000ha pašnjačkih površina, po bogatstvu biljnoga i životinjskoga svijeta jedinstvenoga u Europi. Svojom strukturom i bogatim živim šumskim tlom, mehanički i biološki te djelomično kemijski, pročisti se oborinska i u nizinama poplavna voda, koja pitka ulazi u podzemne tokove, opskrbljujući izvorišta. Sve naše rijeke koje izviru u hrvatskim Dinaridima pitke su na svojim izvorištima, štoeoipsopredstavlja golem potencijal pitke vode. Dodamo li tome sve njihove potoke i šumske izvore, to predstavlja golemu, praktički neprocjenjivu vrijednost koju smo do danas sve prije nego li iskoristili.Tome,dakako treba dodati već spomenuti crnomorski sljev koji obogaćuju vodotoci kopnenoga dijela Hrvatske. Prema Mitscherlichu iz Otto 1994, od sveukupne količine vode koja oborinama padne na šumu, diose procjeđuje i obogaćuje podzemne tokove pitkom vodom.To iznosi tijekom vegetacije 30 do 40 %, aza mirovanja vegetacije 70 do 80 %. Uzevši prosječno 1200 mm oborina u Hrvatskoj, 2 milijuna ha sklopljenih šuma pročisti godišnje teoretski oko 13 milijardi tona pitke vode, a koliko ćemo je mi iskoristiti ovisi o potrebama i dobrim tehnologijama. Znalac koji je poredao dane obilježavanja: šuma, voda, meteorologija, zasigurno je mislio na ovisnost šume o vodi i na utjecaj jedne i druge na promjenu klime i obratno.Tu se ponovno pojavljuje šumakoja usporava učinak staklenika atmosfere kroz svoju općekorisnu funkciju vezivanja ugljika. Kodnaših prirodnih šuma to je zasigurno učinkovitije nego li kod europskih smrekovih monokultura. Osim stvaranja pitke vode, šuma ima još jednu vrlo značajnu ulogu u zaustavljanju i ublažavanju visokih vodnih valova. Padne li u jednom mahu 100 mm oborina, šuma će to uspješno zadržati. Ona imaznačajan utjecaj i do 150 mm, dok preko te količine oborina šuma više nema značajnijega učinka. Šuma, voda i meteorologija nisu bez određene namjere stavljene zajedno, pa zato predlažemo, kakobi ta tri obilježja svake godine organizirala druga ustanova u smislu znanstvenoga simpozija, uz hrvatsku i međunarodnu suradnju. Predlažemo, da slijedeće 2011. godine simpozij organizira šumarstvo,2012. vodoprivreda, a 2013. Republički hidrometeorološki zavod. Vrijeme je da se međusobno u širokim državnim okvirima raspravi i o navodnjavanju njiva zbogproizvodnje čiste ekološke hrane, koja će zasigurno imati dobru prođu u Europi. Za navodnjavanje ne bi smjeli koristiti onečišćenu savsku i dunavsku vodu, nego čistu iz akumulacija na Psunju, Papuku i Dilju,gravitacijom cijevima do njiva. Prof. em. dr. sc. Branimir Prpić

5-6/2010

UZ 114. REDOVITU IZBORNU SKUPŠTINU HŠD-a

U proteklom mandatnom razdoblju HŠD-a pisali smo o različitim temama: o utjecaju šume na ero­ziju i vodozaštitu, globalnom klimatskom zatopljenju, utjecaju na okoliš Višenamjenskog kanalaDunav-Sava, šumi i razvoju turizma u RH, doprinosu hrvatskog šumarstva i drvne tehnologije EU,vodi koju oplemenjuje i čuva šuma, certifikaciji šuma – odumrla stabla i biološka raznolikost, odnosušumarstva i službene zaštite prirode u svezi s NATURA 2000 u Hrvatskoj, organizacijskom strukturi­ranju Hrvatskih šuma d.o.o., suradnji šumarstva, vodoprivrede i meteorološka službe u svezi s obilje­žavanjem Dana šuma, Svjetskog dana voda i Svjetskog dana meteorologije i dr. U ovom dvobrojuŠumarskoga lista osvrnut ćemo se na stručnu temu 114. redovite izborne skupštine HŠD-a “Prva na­cionalna inventura šuma u Republici Hrvatskoj”, koja uključuje Hrvatsku u sustav razmjene podataka o praćenju stanja šuma, koji su kompatibilni i razmjenjivi na međunarodnoj razini. Po prvi puta dobi­veni su podaci o stanju šumskih resursa po jedinstvenoj metodi na cijelom državnom području. Hrvatsko šumarsko društvo je u više navrata raspravljalo o šumskom zemljištu, njegovom korište­nju i prenamjeni, na što se i u svojem izvješću o radu u četvorogodišnjem mandatnom razdoblju i naovoj Skupštini, osvrnuo predsjednik HŠD-a mr.Jurjević,napominjući kako smo “jasno iskazivalinezadovoljstvo nekim rješenjima u donesenim Zakonskim i Podzakonskim propisima. Naime, ako imožemo razumjeti mogućnosti korištenja neobraslog šumskog zemljišta za podizanje višegodišnjihnasada, ne možemo prihvatiti odredbu Zakona o šumama da se za iste namjene koristi i makija, a mo­ramo znati i ponavljati: makija je šuma. Ovo tim više, kada znamo da se upravo na područjima gdje jenajviše potražnje za šumskim zemljištima, nalazi na tisuće, pa i stotine tisuća neobraslog, zapuštenogpoljoprivrednog zemljišta, na kojima svih godina nastaje preko 50 % šumskih požara i s te osnovetrajna su opasnost za okolne šume”. Upravo su podzakonskim aktom najvećim dijelom sadašnje na­knade za šume i šumska zemljišta “na razini simbolike, a ne realne naknade i ne omogućavaju podiza­nje novih šuma niti u približnoj površini šuma koje su prenamjenjene” (naknada 1000 kn/ha napramacijeni podizanja nove šume od 30000 do 100000 kn/ha). Stoga opetovano podržavamo zaključak uspomenutom izlaganju, kako je “novom kategorizacijom potrebno šume i šumska zemljišta ponovodefinirati i onda se prema njima tako i odnositi, kako bi izbjegli slučajeve da podižemo poljoprivrednekulture, maslinike i vinograde na apsolutnim šumskim tlima, samo zato što je vlasnik definiran”. Prethodno spomenuti zakonski i podzakonski propisi zaslužuju poseban osvrt u jednom od sljede­ćih dvobroja Šumarskoga lista. Šumarska znanost i struka inzistira na sudjelovanju u kreiranju zakon­skih propisa, ali i onih podzakonskih, koji se gotovo u pravilu donose činovničkim postupkom, a onisu zapravo najživotniji u realizaciji. Hrvatske šume su jedinstvene u Europi po svojoj prirodnosti, raz­nolikosti i stabilnosti te zaslužuju posebnu pažnju i odgovoran odnos prema njima. Prof. em. dr. sc. Branimir Prpić text:In the past mandate period, the Croatian Forestry Association (hereinafter: CFA) has addressed avariety of topics, ranging from the impact of forests on erosion and water protection, global climatewarming, environmental effects of the Multipurpose Danube-Sava canal, forests and the developmentof tourism in the Republic of Croatia, the contribution of Croatian forestry and wood technology to theEU, water as a factor of forest improvement and protection, forest certification – dead trees and biolo­gical diversity, the relationship between forestry and the official Natura 2000 protection in Croatia,organizational structuring of the company Hrvatske Šume, to the cooperation of forestry, water mana­gement and meteorological service in celebrating Forest Day, World Water Day and World Meteoro­logical Day, and many others. In this double issue of the Forestry Journal we will discuss the 114thelectoral assembly of the CFA “The first national forest inventory in the Republic of Croatia”, bywhich Croatia has been included into the exchange system of forest monitoring data that are compati­ble and exchangeable at the international level. For the first time, data on the condition of forest re­sources have been obtained by using a uniform method across the entire state territory. Forest land, its use and conversion have been discussed by the Croatian Forestry Association onseveral occasions. In his report on the activities of the CFA during the four-year mandate period, Mr. Jurjević, M.Sc, president of the Croatian Forestry Association, reviews this issue, observingthat “we have expressed strong dissatisfaction with some solutions set down in the laws and sub-laws.Namely, we can understand the intention to use bare forest land for the establishment of multiannualplantations, but we cannot accept the regulation of the Forest Law which states that maquis can alsobe used for this purpose. We should stress over and over again: maquis is forest. It is a fact that in theareas in which the demand for forest land is the highest there are thousands, even hundreds of thou­sands hectares of bare, abandoned agricultural land, the source of over 50 % of forest fires that per­manently threaten the surrounding forests”. It is according to a sub-law that the currentcompensations for forests and forest land are “symbolic, rather than realistic. As a result, the size ofthe area for the establishment of new forests does not even remotely approach the size of the area thathas been converted” (compensation of 1,000 kuna/ha as opposed to 30,000 to 100,000 kuna/ha, whichis the cost of establishing a new forest). Therefore, we wholeheartedly support the conclusion in thereport, which states that “forests and forestland should be redefined in the new categorization andtreated accordingly. In this way, cases in which agro-cultures, olive groves and vineyards are establis­hed on absolute forest land, only because the owner has been defined, would be avoided”. The acts and sub-acts mentioned above deserve a special discussion in one of the future double is­sues of Forestry Journal. The forestry science and profession insists on participating in the creation ofboth legal and sub-legal regulations; as a rule, these are passed administratively, but actually theyshow their full potential only when applied in practice. Croatian forests are unique in Europe in termsof naturalness, diversity and stability. For these reasons, they require special attention and highly re­sponsible treatment. Professor Emeritus Branimir Prpić, Ph.D. +209-7-8

7-8/2010

DALI I KAKO KORISTIMO BIOMASU KAO ENERGENT?

Ovih dana naši šumari i drvnotehnolozi imali su prilike posjetiti “Holzmesse”, šumarsko-drvnotehnološki sajam u Klagenfurtu, a u srpnju “Interforst” u Münchenu (Messe München). Prema informacijama onih koji su im nazočili, oba su posvetila značajnu pozornost pridobivanju i korištenju šumske biomase i drvnog otpada iz drvoprerađivačke industrije u energetske svrhe, bilo da se radi o proizvodnji toplinske ili elektro energije. U Našicama se u sklopu 5. hrvatskih dana biomase, 3. rujna 2010. održava Hrvatsko-Austrijski gospodarski skup na temu “Biomasa (električna i toplinska energija), bioplin i biogoriva”, na kojemu će prema programu biti prezentirani referati grupirani u nekoliko cjelina: Biogoriva u Hrvatskoj, Iskustva izAustrije, Modeli financiranja i poticanja projekata u Republici Hrvatskoj i stručna predavnja u svezi s kogenaricijskim postrojenjima i saznanjima o biogorivima glede zakonskih odredbi, tržišta i strategije za budućnost u Njemačkoj. Iz izvješća s 4. hrvatskih dana biomase i onih prethodnih, koja redovito donosimo u našem časopisu, kao i ostalih napisa iz aktivnosti HŠD-a po pitanju bionergije, bilo da je o tome raspravljano na tematskim sjednicama Upravnog odbora, godišnjim skupštinama ili u okviru aktivnosti HŠD sekcije Hrvatska udruga za biomasu, koju je je osnovalo HŠD 2005. god, a koja je članica Europske udruge za biomasu, možemo dobiti saznanja što je HŠD, HŠ d.o.o.,Vlada RH i resorno Ministarstvo učinilo po tom pitanju. Stvoreni su određeni okviri za korištenja bioenergije, ustanovljeni poticaji, zakonski omogućeno uključivanje (prodaja) električne energije dobivene iz biomase u elektroenergetski sustav, krenula je izgradnja peletarnica, projekti za kogeneracijske sustave i dr. No, nas zanima odgovor gdje je tu šumarstvo i biomasa kao raspoloživi energent čija je struktura i količina naznačena primjerice na znanstvenom skupu u organizaciji Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti na temu “Poljoprivreda i šumarstvo kao proizvođači obnovljivih izvora energije”, ili savjetovanju u organizaciji Hrvatskog šumarskog instituta, Šumarskog fakulteta, Hrvatskih šuma d.o.o. i Hrvatske komore inženjera šumarstva i drvne tehnologije, na temu “Biološko-ekološke i energetske značajke amorfe u Hrvatskoj”. Korištenjem biomase iz realno mogućeg etata, koja je do sada ostajala u šumi i povećanjem uzgojnih radova na čišćenju, proredi i obnovi sastojina, koji postaju isplativi kao novi proizvod, a koji na tržištu ima pristojnu cijenu, u bližoj budućnost potencijali biomase kretali bi se i do 4,5 mil. tona godišnje, što je ekvivalent 2,2 mil. tona nafte (koju uvozimo). Sa stručnog šumarskog gledišta, nije ni potrebno napominjati što bi ti sada isplativi radovi, koji često izostaju radi manjka financijskih sredstava, značili za kvalitetu šume, vrijednost njenih općekorisnih funkcija i osiguranja potrajnosti. Osim dva pogona Hrvatskih šuma d.o.o. u Gospiću i Ogulinu, koja proizvode toplinsku energiju za sebe i manji krug ostalih potrošača, Hrvatske šume d.o.o. putem kćerke “Biomasa”, prodaju drvnu sječku i to najviše inozemnim kupcima, proizvedenu najčešće iz ogrjevnog drva, do sada postojećeg sortimenta koji već ima svoje tržište, a najmanje iz nazovimo “otpada” koji i dalje ostaje u šumi , a da i ne govorimo o biomasi iz povećanja uzgojnih radova. PrimjericeAustrijske državne šume imaju u vlasništvu 30 kogeneracijskih sustava i prodaju KWh kao gotov proizvod a ne sirovinu). Drvna industrija Gorskog kotara među prvima je prepoznala potrebe igradnje peletarnica (Mrkopalj, Gerovo, Delnice), no i one kao i Spačva, Perušić i dr. također uglavnom rade za izvoz. Strategija pak energetskog razvoja Republike Hrvatske do 2020. god., po našem mišljenju, predviđa premalo učešće korištenja biomase. Dakle, uvozimo fosilna goriva, a nedovoljno proizvodimo i izvozimo ono čime bi mogli zadovoljiti velik dio svojih potreba i međunarodne obveze. Naime, Hrvatska je potpisnica Kyoto protokola i preporuka Gradačke deklaracije, koje nas jasno obvezuju na smanjenje stakleničkih plinova. Kada bi odgovorili na pitanje iz naslova, mogli bi reći da još nismo iskoristili naše mogućnosti, i da se baš kao u i svemu, sporo pomičemo. Prof. em. dr. sc. Branimir Prpić

9-10/2010

UZ NOVI ZAKON O ŠUMAMA

Kao što znamo, priprema se novi Zakon o šumama, a jedna od glavnijih odredbi Zakona trebala bi odrediti korištenje i stvarnu površinu šuma i šumskog zemljišta. Prema čanku 1. stavci 1. važećeg Zakona o šumama, šume i šumska zemljišta dobra su od interesa za Republiku Hrvatsku te imaju njezi ­nu osobitu zaštitu. Kao specifično prirodno bogatstvo, prema članku 3. stavci.1., s općekorisnim funkci­jama uvjetuju poseban način upravljanja i gospodarenja, a u stavci 3. u 15 točaka naznačene su općeko­risne funkcije šume (na žalost mnogi zaboravljaju da uz klasično gospodarsku djelatnost, šumarska stru­ka ponajprije osigurava obavljanje upravo tih funkcije šume). Očekujemo da novi Zakon u spomenutim člancima neće ništa mijenjati. Članak 4. Zakona pak govori o tome, što se smatra šumom i šumskim zemljištem i u spornim slučajevima nadležnim za arbitražu određuje resorno Ministarstvo. Pitanje je da li su se svi u skladu s navedenim člancima uvijek odnosili prema šumi i šumskom zemljištu? Hrvatsko šumarsko društvo je u više navrata raspravljalo o tome i izražavalo nadležnima nezadovolj­stvo nekim rješenjima u zakonskim i podzakonskim aktima, o čemu je i u svome izvješću na 114. izbor­noj skupštini HŠD-a za čeverogodišnje razdoblje, govorio predsjednik HŠD-a mr. sc. Petar Jurjević. Posebno je iskazao nezadovoljstvo odredbom Zakona o šumama da se za podizanje višegodišnjih nasa­da uz neobraslo šumsko zemljište “koristi i makija, a moramo znati i ponavljati: makija je šuma”. Također je naveo, kako se upravo na tim područjima gdje je i najveća potražnja za šumskim zemljištima, nalazi na stotine tisuća hektara neobraslog zapuštenog poljoprivrednog zemljišta, na kojemu usput reče­no, nastaje preko 50 % šumskih požara. Posebno je označio samo simboličnim a nerealnim visine sada­šnjih naknada za šume i šumska zemljišta, čiji iznosi ni približno ne osiguravaju podizanje novih šuma u istoj površini, a da nisu u skladu s vrijednošću dobra od interesa za Republiku Hrvatsku, navedenih u članku 1. Zakona o šumama, nije potrebno ni govoriti. Kao što je i u spomenutom Izvješću navedeno, svjesni smo činjenice “da su u proteklom razdoblju zbog raznih okolnosti, u površine državnih šuma i šumskih zemljišta, ušla i bivša napuštena poljoprivredna zemljišta, danas sukcesijom obrasla šumom”. Upravo netočna definiranost površina šuma i šumskih zemljišta, uzrokom je mnogobrojnih sporova i razmimoilaženja između šumarske struke i nekih drugih struka, ponajprije poljoprivredne. Očekujemo da će odredbe novog Zakona o šumama, ali i Zakona o poljoprivrednom zemljištu, no vom kategorizacijom, šume i šumska zemljišta pravilno definirati, a onda se prema njima odnositi sukladno s člankom 1. važećeg Zakona o šumama, za kojega očekujemo da se neće mijenjati.Tako ćemo izbjeći pri­mjerice slučajeve da podižemo kulture, maslinike i vinograde na apsolutno šumskim tlima, samo zato što je definiran vlasnik, ili pak prestati tjerati iz državnih šuma divljač, kao neprijeporno sastavni dio šumske faune, da bi u šumi mogla pasti i brstiti privatna domaća stoka (primjer s naših otoka). Isto tako očekuje­mo, da će sve one površine koje se danas vode kao poljoprivredne, a nepogodne su za poljoprivrednu proizvodnju (prema podacima oko 800 000 ha), biti iskorištene za podizanje šumskih kultura i plantaža s pionirskim i brzorastućim vrstama drveća, s mogućnošću korištenja u bionergetske i druge svrhe. Prof. em. dr. sc. Branimir Prpić