Zlata Bujan Kovačević |
|
Fundamenti naše hiše dugo ot Gradine ležijo,
va špilji so puščali trage medvedi, japodsko pleme,
vode va dva mora bižijo, čin pot vrhon popuščajo Sleme,
kraj bertije slavičarske danas samo duhi hodijo.
Škure gore, oranice s krompiron, zeljon,
"mendulaš", železu, srebra za Zrinske kopalo, topilo,
kovalo je na FUČINI, andezita te dobe ni bilu.
Za žetvon, košnjon, kolinjon gredo tanci z smehon, veseljon.
Tri jezera, jazi, potoki, turisti, cuk ot starih dana,
tri crikve, tvornice, mlin, ville, stare i nove hiše,
tri govora ot starine, "hrvački" se tanca i diše.
Pret stopedeset let glazba do Reke je pratila bana !
Pošten, vredan, gostoljubif, Goranin ta kraj ima rada,
"mahano Švicarsko" svojo, z suncon, snigon, il daš kat pada.
(zbk)
|
|
|
