IZ VODIČA: VRH
MEDVEDNICE, Gradski zavod za planiranje razvoja i zaštitu okoliša,
Zagreb 1992. Dragi posjetitelji Medvednice Karta dijela Medvednice koju držite u ruci pomoći će vam da se sigurno krećete njenim vrhom, a tekst koji upravo čitate otkrit će vam neke zanimljivosti o prirodnim i izgrađenim objektima na njoj te vas potaknuti da ih posjetite. Dat ćemo vam i nekoliko uputa u ponašanju u gori koja je park prirode. Karta prikazuje izletnički najznačajniji, najviši i najpristupačniji dio Medvednice, na kojemu je nekoliko izletišta. Od središnjeg Sljemena na lijevo su Malo Sljeme i Pongračevo, a na desno su Puntijarka i Hunjka. Kako se to zorno vidi na pomoćnoj karti-topogramu, do njih vode javne ceste iz Zagreba, Stubičkih Toplica i Donje Stubice, te nekoliko šumskih cesta. Do podnožja Medvednice može se doći iz različitih dijelova Zagreba tramvajem i autobusom, a dalje do vrha brojnim označenim planinarskim stazama što se na njih priključuju. Nekoliko planinarskih staza vodi do vrha i iz zagorskih naselja. Do njih vode iz Zagreba prigradski autobusi (Jablanovec, Gornja Bistra, Kraljev Vrh) i vlak (Stubičke Toplice, Donja i Gornja Stubica). Poseban užitak pruža vožnja žičarom što od 1963. prevozi izletnike od Gračanskog Blizneca do ispod samog vrha Sljemena. Našu priču o Medvednici započet ćemo tu na njenom vrhuncu. Medvednica je gora što se proteže od u smjeru jugozapad-sjeveroistok od Podsuseda do Laza (Kašinski prijevoj), odjeljujući Hrvatsko zagorje od Prigorja. Njoj pripada i sjeveroistočno brdsko područje Drenove. Jednostavnog je oblika s jasno izraženim glavnim bilom (hrptom, sljemenom). S njega se na obje strane stepeničasto spuštaju brojna rebra (kose), između kojih su duboko urezane potočne doline. Nastala je izdizanjem dijela Zemljine kore između jasno izraženih rasjeda. Zato se u njenom podnožju javljaju topli izvori (Stubičke toplice, Sutinska vrela u Podsusedu, u parku Ribnjak u Zagrebu i dr.). Pokreti Zemljine kore oko nje još nisu završeni, o čemu svjedoče jaki potresi do najnovijeg doba. Po svojoj geološkoj gradi znatne je geološke starosti. Njena se jezgra sastoji od metamorfnih stijena (zelenog škriljavca), no vrlo su značajne i naslage taložnih stijena (vapnenca, dolomita), jer su u njima nastali kraški oblici (ponikve, špilje, ponori) na Ponikvama i na području Horvatovih 500 stuba. U lapornim naslagama (tupinama) kod Podsuseda nađene su okamine riba, mekušaca, spužva i ostataka velikih sisavaca. Klimatske prilike na Medvednici tipične su za srednjeeuropsko gorje. Prosječna godišnja količina oborina je oko 1 300 mm (Zagreb-Grič 840 mm). Zato posvuda ima izdašnih izvora. Prosječna godišnja temperatura je oko 7' C (Zagreb 12 C). Snježni pokrivač traje prosječno godišnje 100 dana, a najdeblji je u veljači. Skijaški spustovi pokrivaju se i umjetnim snijegom. Sunca na Medvednici ima zimi znatno više nego u Zagrebu i Zagorju, pa je tada posjećuje najviše izletnika. Medvednica ima cjelovit biljni pokrov. Cvijećem pokriveni proplanci i livade omiljena su boravišta izletnika, no posebno su dragocjene njene šume. U donjim dijelovima prevladava zajednica hrasta kitnjaka s grabom ili pitomim kestenom. U srednjem pojasu prevladava lijepa bukova šuma, a u gornjem dijelu mješovita šuma bukve i jele. Većih jelovih šuma ima samo na zagorskoj padini. Životinjski svijet Medvednice znatno je osiromašen. Medvjeda, risova i vukova više nema, još ima poneka lisica i divlja svinja, a najviše je srna. Na Fakultetskom dobru pasu, uz cvrkute jata ptica, prekrasna rasna goveda. Zbog prirodnih dragocjenosti i blagotvornog utjecaja na život ljudi, Medvednica je 1981. g. proglašena parkom prirode. Na Medvednici je bilo ljudskih naselja već u pretpovijesno doba. U srednjem vijeku zbivanja oko Medvednice vezana su uz Medvedgrad i Susedgrad i dvije urbane jezgre današnjeg Zagreba: Gradec i Kaptol. Novovjekovna zbivanja na zagorskoj strani vezana su uz feudalne posjede i dvorce u Gornjoj Bistri, Golubovcu i Gornjoj Stubici. Ime Medvednica prvi put se spominje 1 142. g. u kraljevskoj darovnici Gradecu posjeda u gori. Medvednica se naziva i Zagrebačka gora, no to ime šume vrijedi samo za onaj njen dio koji je od kraja 16. stoljeća u posjedu grada pa se ponekad i naziva Varoška gora, slično kao što se ostali dijelovi Medvednice nazivaju Vrabečka, Markuševečka, Bistranjska i Stubička gora. lme Sljeme za njen najviši dio pojavilo se na kartama krajem 18. stoljeća, jer je narod tako označavao čitavo gorsko bilo. Prvi planinarski objekt u povijesti hrvatskoga planinarstva bila je drvena piramida podignuta na Medvednici, na vrhu Sljeme 1870. g. Prvi planinarski dom izgrađen je tu ispod vrha daleke 1878. g. Do danas su izgrađeni brojni planinarski i skijaški domovi te gostionice, uređena izletišta, skloništa i pješačke staze. Evo njihova kratkog opisa! Gornja stanica Sljemenske žičare (1000 m) ključna je točka za većinu izletnika, pa ćemo je uzeti kao polazište do izletišta. Sljeme (1033 m). Krenemo li od žičare ravno uzbrdo, mimo "Škorpiona" s mirisnim kolačima i "Zlatnog medveda" - ugodnog kutka za sladokusce, stići ćemo za tri minute na Sljeme, najviši vrh Medvednice. Tu se nalazi visoki TV toranj s vidikovcem, koji pruža najširi i najljepši vidik u Hrvatskoj. U blizini su brojni skijaški spustovi i gornje stanice četiri skijaške žičare. Na samom vrhu je obavještajna točka uvijek spremne Gorske službe spašavanja Hrvatskog planinarskog saveza. Tomislavov dom (1005 m). Idući od žičare lijevo cestom pet minuta, dolazi se do danas reprezentativnog hotela, nastalog na temeljima omiljenog "Tomislavca", izgrađenog 1937. g. i uništenog požarom 1964. g. Nedaleko od sunčane hotelske terase nalazi se mala livada, na kojoj mališani nauče prve skijaške pokrete, a ljeti se razdragano valjaju po travi. Sindikalni dom (960 m) nalazi se četvrt sata hoda prema sjeverozapadu od žičare, na slijepoj cesti što ide od Ženskog sedla po bilu. Njegov krov u odsjaju sunca nadaleko je vidljiv. Sagrađen je 1939. g. kao poštanski planinarski dom, no u njemu je dugo bio odjel Očne klinike Medicinskog fakulteta. Dom Crvenog križa (959 m). Malo dalje od Sindikalnog doma, na mjestu gdje se glavno bilo počinje strmo spuštati prema zapadu, nalazi se lijepi mali objekt , izvana zaštićen šindrom i staklom a iznutra ispunjen domaćim ugođajem. Izvorno je nastao 1932. g. kao Đački dom Higijenskog zavoda u Zagrebu, pa ga stariji posjetitelji Medvednice ponekad još tako nazivaju. Dom "Grafičar" (864 m). Desetak minuta ispod doma Crveng križa, na Rudarskom sedlu, nalazi se dom istoimenog planinarskog društva sagrađen 1954. g. Pred lijepom zgradom od kamena i drva u savojsko-švicarskom stilu, je prostrana sunčana livada, pa je to omiljeno izletište, pogotovo onih što na Medvednicu dolaze pješke, najčešće iz Šestina, a ponekad iz Vrapča i Podsuseda ili Gornje Bistre. Dom je i ishodište kraćih ili duljih izleta, do bliskog Rudarskog vrta, kapelice sv. Jakoba, Bistranjskog sedla ili znatno udaljenije Oštrice. Rudarski vrt je šumski zaravanak oko 200 m jugozapadno od "Grafičara" na visini od oko 830 m. Ime je dobio po ostacima rudarskih rovova i galerija u kojima su grofovi Zrinski u 17. stoljeću dali kopati galenit radi dobivanja srebra. Veći dio rovova je zarušen, a ulazi su im obrasli šikarom. Sv. Jakob (864 m). Na rebru što se kod doma "Grafičar" odvaja od glavnog bila prema jugu, ispod vrha Velikog Plazura, nalazi se lijepa gotska kapelica sv. Jakoba. Oko nje je uređeno odmorište s klupama s kojeg se pruža lijep vidik na Zagreb i dio Posavine. Bistranjsko sedlo (803 m) nalazi se zapadno od "Grafičara'. To je lijepa livada sa skloništem u mirnom kutku uz prijevoj, preko kojeg vodi stari Zagorski put iz Gornje Bistre u Zagreb. Tu se Zagorski put križa s uzdužnim putem koji prema zapadu vodi prema Ponikvama i Pongračevu, a u obrnutom pravcu prema Francuskim rudnicima i Oštrici. Dom "Risnjak' (700 m). Od "Grafičara" dalje prema jugozapadu, laganom šetnjom po Starom putu, što ide hrptom između Velikog potoka i Mikulić potoka, dolazi se za dvadeset minuta do Pongračeva. Tu se, na uvijek uređenoj livadi, nalazi mali planinarski dom iz kojega, subotom i nedjeljom, redovito odjekuje vesela pjesma uz znalačku svirku mužikaša. Brojni posjetitelji "Risnjaka" dolaze do njega pješke iz Šestina, Lukšića, Mikulića, Gornjeg Vrapča pa i iz Podsuseda. Pašerov prevjes je desetak metara visoka stijena na zapadnoj strani Pongračeva, nazvana po mladom zagrebačkom alpinistu koji je 1961. g. poginuo u Alpama. Na njoj su zagrebački alpinisti uredili vježbalište za penjačke zahvate. Činovnička livada (961 m). Krene li se od žičare ili s vrha Sljeme prema sjeveroistoku preko Bijele livade, dolazi se za desetak minuta do omiljenog sunčališta, zimi dječjeg sanjkališta i vježbališta skijaša početnika. Činovnička livada, koja je dobila ime po nekadašnjem Domu gradskih činovnika, glavno je križanje planinarskih staza što idu po bilu Medvednice ili se spuštaju na zagrebačku i zagorsku stranu. Francuski rudnici (između 600 i 720 m) su ostaci pothvata francuskog grofa Henrika Cariona koji se nakon francuske revolucije naselio u dvorcu grofova Oršić u Gornjoj Bistri. U potrazi za galenitom s primjesom srebra dao je iskopati veći broj rovova, ali je zbog neizdašnosti uskoro prekinuo radove. Ljubitelj Medvednice Vladimir Horvat je 1964. g. pročistio ulaze u pet malih rovova. Do rudnika se dolazi najlakše s donjih stanica skijaških žičara, odnosno sa Činovničke livade. Lugarnica Oštrica (71 5 m) nalazi se otprilike na pola puta od Činovničke livade do Gornje Bistre i na tom putu je najugodnije odmorište, s pitkom vodom i skloništem. Do Oštrice se može doći i s Hunjke ili s Bistranjskog sedla Donjim Šupljačkim putem. Dom "Željezničar" (920 m) nalazi se ispod Činovničke livade, uz samo križanje Sljemenske ceste što dolazi iz Zagreba i ceste uzduž bila Medvednice, na kraju znalački izgrađene Leustekove staze, što se jednolično uspinje iz Gračanskog Dolja. Sagradilo ga je Društvo gradskih činovnika 1928. g. pa ga stari Zagrepčani i danas zovu Činovničkim domom. Dom "Runolist" (830 m). Na proplanku Kozjeg hrpta, što se od glavnog bila odvaja istočno od doma "Željezničar", nalazi se u šumi Brezovnici. To je lijepa, prostrana dvokatna brvnara, što ju je 1936. g. sagradilo Planinarsko društvo " Runolist".
Sljemenska kapelica (975 m) je uobičajeno ime za sljemensku župnu crkvu
Svetište Majke Božje Sljemenske, jedan od najljepših objekata na Medvednici,
što je iznad Činovničke livade izgrađena 1932. g. kao spomenik 1300-godišnjici
pokrštenja Hrvata. Unutrašnjost je ispunjena brojnim umjetničkim djelima
s
motivima iz hrvatske povijesti. Dom "Izviđač" (9S0 m) nalazi se nekoliko minuta istočnije od Sljemenske kapelice. To je velik, suvremeno opremljen dom iz 1941. g., namijenjen za višednevni boravak djece. Dom "Ivan Pačkovski" (951 m) na Puntijarki uz cestu što dolazi od doma "Željezničar", omiljeno je odmaralište posjetitelja Medvednice, naročito onih, što se uspinju pješke iz Gračanskog Dolja i Markuševca. Izgradilo ga je 1953. g. današnje Planinarsko društvo "Zagreb-Matica". Nosi ime pokojnog predsjednika toga društva, zaslužnog za izgradnju doma.
Hunjka (877 m) je prijevoj na bilu Medvednice s najvećom livadom za
izletnike,
širokim vidikom na Hrvatsko zagorje i važnim križanjem putova. Tu i
cesta
prelazi sa zagrebačke na zagorsku stranu. Na njoj je, uz staro sklonište
Planinarskog društva "Zanatlija", koje se naziva i Rauhova lugarnica, nedavno
izgrađen kao hotel opremljen Dom obrtnika. "Lojzekov izvor" (500 m) je zadnji planinarski dom prikazan na našoj karti. Izgradilo ga je Planinarsko društvo "Stubičan" 1979. g. u šumi Tisovcu, blizu Sljemenskog puta što preko Stola i Kulmerice spaja Hunjku i Donju Stubicu. Od njega se na Hunjku može vratiti preko voćnjaka i pašnjaka Fakultetskog dobra. Horvatovih 500 stuba je najljepši izletnički objekt na Medvednici uređen i izgrađen ljudskom rukom. Nalazi se sjeverozapadno od Hunjke, u dolini potoka Bistri jarek. Tu su u vapnenačkim naslagama razvijeni tipični kraški oblici, Čak i nekoliko spilja. Taj kraški vrtić bio je nepristupačan sve do 1946. g. kada je veliki promicatelj planinarstva na Medvednici Vladimir Horvat počeo vlastoručno graditi kameno stubište niz najneprohodniji dio. Do gornjeg početka Stuba stiže se najlakše s Hunjke preko livada na Pronjačkim glavicama. Stube silaze mimo lijepog vidikovca i kroz jednu spilju, a završavaju kod potoka gdje je uređeno odmorište s klupama i malim skloništem nazvano Srnec. Markov travnik (590 m) je prostrani šumski proplanak na sjeveru ispod vrha Sljemena, nastao na spoju brojnih potoka što čine Istočnu Bistru. Zbog obilja vode i skloništa u dubokoj tišini, idealno je odmorište. Na Markovom travniku je okretište šumske ceste što dolazi s Oštrice, a nekad je tu bilo okretište šumske željeznice što je po Štreki vozila ispod Srneca kroz šume Pronjka i Rakove noge. Do njega vode označene staze sa Hunjke preko Horvatovih stuba i uz Mićino vrelo, sa Činovničke livade i iz Oštrice.
Nekoliko savjeta i preporuka
- Krećite se označenim putovima, koji su posebno istaknuti na karti - pažljivo
se orijentirajte na raskrižjima uspoređujući kartu i krajolik. Želimo Vam ugodan boravak na Medvednici!
Izdavanje karata i vodiča potakli su i pomogli:
|