Vražji prolaz 305 m.

Medu prirodnim osobitostima, kojima je priroda obdarila okolicu Skrada ističe se i Vražji prolaz.

Kad smo već kod Zelenog Vira, pogledajmo i ovu osebujnu krašku pojavu, punu divlje romantike. Kod hidrocentrale sastaje se potok Curak sa potokom Jasle, a njihov zajednički daljnji tok naziva se Iševnica. Idemo li uz potok Jasle, staza nas vodi preko dva mostića i kroz šikaru i u početku ne obećaje ništa naročito, ali naskoro počinju silazi i usponi po strmim stranama i prelazi preko mostova i brvna. Staza je sad usječena u stijenama visoko iznad potoka. Stijene su sve više okomite, odijeljene samo uskim koritom potoka i na zavojima nam se čini, da se potpuno sastaju. Visoko iznad sebe vidimo samo uski trak neba. Gudura je u dubokoj sjeni, samo je vrh suprotne stijene obasjan suncem. Tek sredinom ljeta sunčane zrake najviše jedan sat obasjavaju korito potoka.

Stijene nisu gole, pokriva ih zelenilo trave, vlasulje mahovine i kržljavog drveća. Pravo je čudo kako to drveće uspijeva na ovim liticama. Iza jednog oštrog zavoja, gudura se pretvara u koso položenu provaliju, koju sačinjavaju divlje raskidane stijene. One se nadvijaju prema sredini, a mjestimično se suprotne strane skoro sastaju. Dnom provalije ruši se potok, zapjenjena voda valja se preko kamenja i stvara male virove, a sitne kepljice prskaju po stijenama. U ovom uskom prostoru, žubor potoka pretvara se u zaglušni šum. Ovdje ni ptici nije ugodno, da proleti, a kamoli čovjeku, da prođe. Čak i za najvećih suša dnom potoka jedva bi se prošlo, a poslije kiše, kada je dovoljno vode bilo bi nemoguće svladati ovu malu ali opasnu bujicu. Kroz tisuće godina voda je izjedala kamen i prokrčila si ovaj neobični put. Dakle, tuda ispod tih nadvijenih stijena i iznad zapjenjenog potok a moramo proći.

Prelazimo preko uskog mosta k suprotnoj stijeni, da se zatim odmah preko drugoga vratimo natrag, ali malo na više. Idemo galerijom kroz provaliju, potok je svega nekoliko metara ispod nas, ali cjelokupna situacija je takva, da nam se ruke instiktivno čvršće hvataju za ogradu. (A kako se osjećamo u nogama to je posebno pitanje). Opet prelazimo preko mosta od lijeve stijene k desnoj, vraćamo se drugim natrag, a zatim idemo uzdužnim mostom sredinom provalije. Tko je prvi ovaj put nazvao »vražjim«, nije nimalo pogriješio. To će u prvom redu potvrditi oni, koji nenaviknuti na planinarske podvige, prođu ovim uskim mostićima i galerijama — i četverenoške!

Još jedan uski mostić tamo, zatim dva metra staze u stijeni, pa opet drugi mostić natrag, odmah uspon po stepenicama na strmu, usku stazu, još nekoliko koraka i — napokon deset metara ravne staze. Deset metara! Posve dovoljno za uzdah olakšanja, kad noge konačno osjete čvrstu podlogu. Gledamo natrag dolje u provaliju, ovlih nekoliko minuta ostat će nam u trajnoj uspomeni. Ne vuće nas želja, da se ovuda vratimo.

Produžujemo stazom, prelazimo preko mosta, vraćamo se preko brvna, penjemo se stepenicama i izlazimo na stazu. Opet dolazimo na galeriju, ali tu se već smješkamo. Jedno zato što smo već »iskusni«, a drugo zato, što nije tako — opasno. Ovdje već ni oni plašljivi ne puzaju na koljenima. Još jedna galerija nije »interesantna« i gudura se najednom proširila. Potok Jasle ovdje sasvim pitomo žubori položitim koritom, prelazimo preko posljednjeg brvna i Vražji prolaz je ostao iza nas. Nije dugačak, ali — dosta je i to.

Naše bojazni pomalo nestaju i pomalo nam postaju smiješne.

Špilja Muževa Hižica 319 m

Na izlazu iz Vražjeg prolza, a 14 m iznad potoka nalazi se prostrani otvor u stijeni. To je ulaz u špilju Muževu Hižicu. Špilja je udaljena od željezničke stanice 0,45 h, nalazi se na visini oko 320 m. Za posjet špilje potrebno je jako osvjetljenje. Podzemnim hodnikom dolazi se u dvoranu u kojoj ima lijepih sigastih prilika raznih oblika:: narezana dinja, zavjesa i dr. U posljednjoj dvorani razlilo se malo jezerce. Dr. Langhoffer, koji je svojevremeno istarživao špilju, našao je u jezeru najrjeđi primjerak naše faune čovječju ribicu (Proteus augunius), koja se inače nalazi još samo u Postojnskoj špilji. Temperatura vode i zraka kreće se oko 8° C.

Od špilje staza vodi strminom do livada u predjelu Jasle. Markacioni znakovi vode nas kroz šumu u stalnom, umjerenom usponu, sijekući serpentine šumskog puta, do željezničke pruge na stanici Skrad. Za uspon potrebno je 1,15 h.

Preporuča se ovakva kombinacija izleta sa posjetom Zelenog Vira i Vražjeg prolaza — eventualno posjet špilje, ako se nabavi, potrebno osvjetljenje. Za cjelokupni izlet potrebno je 2,30 do 3 h hoda.