M u ž e v a h i ž a.

Od Skrada vodi putić nizbrdice, pravcem zapadnim, a tad skrenusmo sjeverno. Gusta nas šuma crnogorice na skoro primi. Čim smo dalje išli, tim je put bivao uži, ali i slabiji, jer je svaki čas koji od nas posrnuo. Nu kad taj put prevalismo, evo nas na velikoj strmini, a na takovu putiću, da smo samo uzstopce mogli koracati. Sad nas opet zaustaviše dvie pećine, uzdignuv se poput vrata, te moradosmo saći, kako je koji bolje znao i umio, nu još malo i eto nas pred vratima Muževe h i ž e.

Mučan bijaše to put; pokisnusmo nekoji do kože, a zato i posjedosmo, da malo odpočinemo i da se ohladimo. Da ne dugočasim, izvadili toplomjer, da izmjerim temperaturu pred špiljom. Pokazivao mi 18^o C.

Izpitao sam mnogo spilja, ali pred nijednom ne nadjoh takove divljači, kao pred Muževom hižom. Pod nogama jedno 14 m raztrgano je korito nekoga potoka, koji s proljeća ovuda štropota. Uz korito uzdigli se strmi kameni vrhovi bukvom i smrekom zarastli, a tu i tamo iztakli i svoja blieda rebra. U ovaj kraj jamačno sunčani traci nikada ne dopiru i zato nema cvietića, koji bi ti oko razveselio. Otvor spilje tako je prostran, da je sam ulaz širok 10, a visok 6 m. Kad je lugar zapalio zublju, krenusmo ogrnuti i u taj podzemaljski sviet. Prostranim hodnikom koracasmo iztočno 31 m daleko, odkuda skrenusmo u veliku dvoranu, gdje nas iznenadiše polukružna sigasta korita — kamenice pune ledene vode. Od njih protegnula se sigasta stiena uzbrdice, a svoda se i dna prihvatila liepa prilika. Nalikuje na metar visoku i po metra široku narezanu dinju. Malo dalje, a uz samu vodu, druga je prilika; predočujuća spavajuće diete, kako je posjelo i glavu lievom rukom poduprlo. Na jednom se opet mjestu spušta siga poput zavjese.

Od korita krenusmo u treći odjel. S desna, a na kraju, osoviše se dva sigasta stupa, od kojih je veći 2 m visok, a 1 m debeo. Sad skrenusmo opet iztočno i dodjosmo u dvoranu, u kojoj se razlilo jezerce sa dva čamca. Stupismo unutra, te se povezosmo prvi put u životu podzemno i dopriesmo na kraj spilje. Toplomjer utaknut u vodu, pokazivao je +8° C.

Povrativ se pred vrata spilje, odlučismo tu i odpočinuti, ali kako je hladan zrak strujio, krenusmo do prve čistine. Okruženi visokim jelama i smrekama, legosmo na tlo posuto iglicama. Glavice viš Skrada još je sunce grlilo, dočim bijaše naš kraj u debelu hladu. Razgovarajući, dočusmo ipak jedan glas božjega stvora, oglasila se mala kokoška, a lugar već napeo kokot i počeo vabiti, ali se ptica ne približi. Onako veseli, svaki je svoju pripoviedao, a šumari crtice iz svoga šumskoga života, o liepoj mlinarici i lugarici, o lovu na medjede i drugu divljač. Odpočinuv krenusmo uzbrdice preko brezika, kojim žubori Skradski potok, te podjosmo u Skrad, gdje nas g. šumar B. pozva na večeru kod koje se živo razgovaralo o krasotama Gorskoga kotara i o njegovoj liepoj budućnosti.

Kad si u Skradu, tad skokni i na Ravnu goru, planinsko selo, koje se svojim kućama otegnulo uz cestu, a broji do 2500 duša, te sa Kosom, Starim lazom i Sušicom, preko 3600 žitelja. — Okolica je ovomu mjestu prekrasna, a ima kod Ravne gore i pećina Šimunov grad, koju valja tek izpitati.