Šuma hrasta lužnjaka stara je 140 godina s hrastovim stablima visokim prosječno 35 m i srednjim prsnim promjerom oko 60 cm. Uz hrast dolazi još grab te posebno u nizi joha koja voli vlažno stanište. Iako je razlika u nadmorskoj visini vrlo mala jasno je vidljiva razlika u sastavu biljnih zajednica, posebno prizemnog rašća. Staza prolazi šumom između dvije različite biljne zajednice: na gredi se javlja tipična šuma hrasta lužnjaka (Carpino betuli-Quercetum roboris typicum Rauš 1971) . Najvažnija vrsta u sloju drveća je hrast lužnjak (Quercus robur), a njegov pratilac je obični grab (Carpinus betulus). Sloj grmlja je slabije razvijen, a čine ga sljedeće vrste: glogovi (Crataegus sp.), klen (Acer campestre), divlja kruška (Pyrus piraster), svib (Cornus sanguinea) i dr. U sloju prizemnog rašća nalazimo: bodljikavu veprinu (Ruscus aculeatus), bahornicu (Circea lutetiana), visibabu (Galanthus nivalis), šafran (Crocus vernus), zečje zelje (Oxalis acetosella), šumaricu (Anemone nemorosa), drhtavi šaš (Carex brizoides) i dr.

U nizi dolazi zajednica hrasta lužnjaka s velikom žutilovkom (Genisto elatae-Quercetum roboris Horv. 1938). U sloju drveća dominira hrast lužnjak (Quercus robur), a primješani su crna joha (Alnus glutinosa), grab (Carpinus betulus) te vrlo malo jasena (Fraxinus angustifolia) i klena (Acer campestre). Grmlje je jače razvijeno nego u prethodnoj zajednici, a čine ga glogovi (Crataegus sp.), lijeska (Corylus avellana), velika žutilovka (Genista elata), crvena hudika (Viburnum opulus), obična trušljika (Rhamnus frangula), divlja kruška (Pyrus piraster) i dr. Prizemno rašće je najbujnije tijekom proljeća i ranog ljeta. Najvažnije vrste su: bodljikava paprat (Nephrodium spinulosum), vučja noga (Lycopus europaeus), bahornica (Circea lutetiana), plava kupina (Rubus caesius) i dr.

Ova šuma je zbog kvalitete hrastovih stabala 1975. godine izdvojena kao sjemenska sastojina hrasta lužnjaka i u njoj se skuplja žir za potrebe šumskih rasadnika te za sjetvu u šumi.