HRVATSKO ŠUMARSKO DRUŠTVO

IMENIK HRVATSKIH ŠUMARA

https://www.sumari.hr/sumari



ID10758
ime PLEŠA, Vinko
zvanje
zanimanje     
dipl. ing. šumarstva, šumarski savjetnik
     

                                                                IZBOR      (knjiga3/10758)   IZMJENE         ISPIS



lokacija

rođen2. 4. 1893.Sinac
apsolvirao1920.
diplomirao1921.
umro1. 1. 1968.Rijeka



 Sin Nikole i Ivke r. Devčić. Hrvat, rimokatoličke vjeroispovijesti. Potječe iz šumarske obitelji. Otac mu je bio šumarski nadpovjerenik, a majka domaćica.
 I osnovnu i srednju školu završio je u Zagrebu. Maturirao je na Kraljevskoj velikoj donjogradskoj gimnaziji 1914. godine i upisao se na Šumarsku akademiju u Zagrebu.
 Nakon sto je nekoliko godina proveo u austro-ugarskoj vojsci, gdje je stekao čin satnika, apsolvirao je škol. g. 1919.-20. šumarstvo na Gospodarsko-šumarskom fakultetu Sveuč, u Zagrebu. Diplomirao je na Šumarskom odjelu 1921. g. Državni praktični ispit za samostalno vođenje šum. gospodarstva položio je 25.7.1922. godine.
 U državnu službu stupio je 13.7.1921., dobivši zaposlenje u Državnom uredu u Zagrebu. Surađujući kod taksacije Direkcije šuma, jedan je od sastavljača osnove gospodarenja za Kraljevsku šumsku upravu Kostajnica, u kojoj će deset godina biti šef uprave (13.8.1924.-7.7.1934.). Slijedi premještaj u Senj, gdje najprije preuzima mjesto šefa Inspektorata za pošumljavanje krša i goleti (8.7.1934.-26.6.1943.), a zatim, uz stanku od pola godine, kad je bio na dužnosti referenta kod Glavnog ravnateljstva za šumarstvo Zagreb, šef Ravnateljstva šuma Senj (27.6.1943.-1.5.1945.). "Na toj dužnosti je zdušno i marljivo radio na poslovima pošumljavanja, parkiranja, izradbi šumskih zgrada, lugarnica i cesta. Stekavši velika iskustva za područje Inspektorata, izradio je prvih šest osnova pošumljavanja, prema čijem uzoru su i na ostalim područjima izrađivane osnove... Za vrijeme okupacije njegovim zalaganjem bile su spašene mnoge kulture od okupatorskog haračenja, naročito Senjska draga, jedan od najvećih uspjeha šumarstva na pošumljavanju krša", (N. Šepić).
 Nakon II. svj. rata, od 1.5.1945., referent je za pošumljavanje u Okružnom NOO Hrvatskoga primorja na Sušaku, pa je privremeni upravitelj Uprave za pošumljavanje i melioraciju Sušak (od 21.6.1947.) te upravitelj Sekcije za pošumljavanje Senj (29.10.1947.), odnosno Sekcije za pošumljavanje šuma Rijeka (24.6.1948.), jednako zdušno i požrtvovno radeći na pošumljavanju i organizaciji šumske službe u Istri.
 Zbog narušena zdravlja prisiljen je napustiti operativu primivši nimalo lakši posao nastavnika na Srednjoj šumarskoj školi za krš u Splitu (9.8.1948.), uspješno surađujući s upravo osnovanim Institutom za pošumljavanje i melioraciju krša Split, kamo je konačno bio i premješten (30.6.1950.) u svojstvu struč, suradnika i zamjenika direktora. Ta je suradnja nastavljena i u razdoblju kad je JAZU preuzeo institut (10.9.1950.). Radeći tu do sredine 1954., sudjeluje na izradi institutske studije "Šumskovegetacijska istraživanja Kozjaka i Mosora" te samostalnog rada "Regeneracija makije i pseudomakije u srednjoj Dalmaciji", predavši je u tisak u "Anale" JAZU.
 Na vlastiti zahtjev dipl. ing. Vinko Plesa 14.8.1954. prelazi u Šumarski inspektorat Rijeka, na poslove šumarske inspekcije, gdje je i završio iznimno bogatu šumarsku karijeru. Umirovljen je 30.6.1959. Preminuo je 1968. u Rijeci.
 Uz druga priznanja i nagrade za revnosno vršenje šumarske službe, odlikovalo ga je Ministarstvo šuma i rudnika u Beogradu ordenom Sv. Save V. reda.
 Umro u Rijeci u svibnju 1968.

 Borošić, J.: SIS, s. 5, 41, 91.
 *** ŠN, s. 353, 563.
 ***: Hrvatski šumarski životopisni leksikon, knjiga 3, TUTIZ LEKSIKA d.o.o., Zagreb 1996. ORG

thanks to:
HŠ&HŠD&BM