HRVATSKO ŠUMARSKO DRUŠTVO

IMENIK HRVATSKIH ŠUMARA

https://www.sumari.hr/sumari



ID2422
ime ŠPALJ, Marko
zvanje
zanimanje     		 lugar
     

                                                                IZBOR      (lugari /2422)   IZMJENE         ISPIS


     DOGAĐAJI  


lokacija
rođen19. 10. 1904.Krivi Put
djelovao Senj
umro19. 10. 1996.Senj


     ŽIVOTOPIS


 lugar, rođen u Krivom Putu, 19.10.1904. god., sin Marka i Matilde rođ. Prpić. Osnovnu školu završio je u Krivom Putu, lugarski ispit kod Banske uprave u Zagrebu 1936. god., a VKV kvalifi kaciju za uzgajivača-pošumljivača položio je 1960. god. u Senju. U mladosti je bio šumski poslovođa i ekspeditor i to od 1923. – 1934. godine. Prvo je radio kod Tekstilne industrije Milan Prpić d.d., te drvnoindustrijalaca: NIHAG d.d. i Našička d.d. U čuvarsku službu stupio je 1934. god. kao nadničar, zatim 1937. godine kao dnevničar kod Ogulinske imovne općine, Šum. uprave Krivi Put (Alan, srez Ričičko bilo). Po potrebi službe biva premješten 1938. godine Direkciji šuma Sušak, Šumskoj upravi Mrkopalj za čuvara šuma. Iste godine biva raspoređen u istom svojstvu Šumskoj upravi Otočac, (Žukalj, srez Javorovo bilo). Od 1939. do 1942. godine zaposlen je kao čuvar šuma - pošumljivač kod Inspektorata za pošumljivanje krša i goleti Senj. Od 1942. do 1944. radi kao lugar i pisar u šumariji “Nehaj” Senj. Nakon Drugog svjetskog rata od 1945. do 1950. na službi je u Povjereništvu šumarstva NO kotara Senj u svojstvu lugara i privremenog upravitelja Šumarije Krivi Put. Osnutkom ŠG “Viševica” Rijeka, i početkom rada Šumarije Senj - 1950. god. na dužnosti je starijeg lugara u toj šumariji. Od 1950. do 1960. godine radi na pošumljavanju i čuvanju šuma na kršu Šumarije Senj, lugarija Krivi Put, a kasnije preuzima čuvanje i visoke šume - srez Vrniča vrh. Tijekom radnog vijeka prošao je sve faze rada u šumarstvu. Nastavio je obiteljsku tradiciju svojih predaka - oca, stričeva i starijeg brata također šumskih poslovođa. Pretežito je radio na pošumljavanju krša gdje se osobito istakao. Bio je privržen svom pozivu, zaljubljen u “svoje” borove kulture i branjevine koje je brižno podizao i čuvao. Usmjerio je i školovao svoga sina Milana za šumara, koji nastavlja očevim stopama. Umirovljen je 1960. godine, a umro je 19.10.1996. godine u Senju.

     LITERATURA

 ***: Hrvatski šumarski životopisni leksikon, knjiga 6, TUTIZ LEKSIKA d.o.o., Zagreb 1996. ORG

thanks to:
HŠ&HŠD&BM